Pratite nas

Komentar

“Milanoviću, kreni na nove izbore i ne daj se ucjenjivati”

Objavljeno

na

Na aktualnu političku situaciju i pregovore HDZ-a i SDP s Mostom, komentirao je i Romano Bolković. On se na svom Facebook profilu osvrnuo na odgovore koje je  koalicija Hrvatska raste uputila u nedjelju Mostu, o samom Mostu, ali se dosta oštro okomio i na Stipu Petrinu. Za kraj, poručio je Milanoviću da bi najbolje bilo da se krene na nove izbore.

[ad id=”93788″]

Njegovu objavu prenosio u cijelosti:

1. Neposredno pred izbore SDP je priznao da nema vlastiti program: u “Globusu” je tim povodom Hudelist pisao o programu koji će napisati ANTUN VUJIĆ, a koji je, u Hudelistovoj interpretaciji, izgledao kao program Syrize; bilo kako bilo, SDP nije imao svoj program.

2. Program s kojim je koalicija “Hrvatska raste” izašla na izbore moguće je pročitati i danas (https://hrvatskaraste.org/program ) i sasvim je jasno već iz prvog čitanja da je riječ o inkonzistentnom štivu pisanom sa sviješću da visokopersonalizirana kampanja koju je vodio Zoran Milanović i stranke koalicije i program koji je ponuđen stavljaju u dubok drugi i treći plan. Uostalom, da je taj program irelevantan, potvrdio je i sam Milanović inzistirajući na domoljublju kao privilegiranom sadržaju svoje kampanje.

3. Koalicija Hrvatska raste jučer je poslala odgovore Mostu na svako pitanje koje se od njih tražilo. Rezultat je dokument od čak 192 stranice programskih stavova, koje je lijeva koalicija objavila i na svojoj web stranici.

4. Sramotno je to: na izbore se građanstvu obratiti bez vlastite stranačke definicije ( Vujić program socijaldemokracije za XXI. stoljeće nije napisao ), program koalicije s kojom se na izbore izašlo devalvirati promotivnim uputama Alexa Brauna, ili vlastitog karaktera, tko god da je Milanovića u kampanji vodio, e da bi se u postizbornom razdoblju, vlastohlepno, u par dana ispisale 192 stranice programskih stavova koji nisu bili napisani prije izbora, ergo, nisu izvorni stavovi koalicije “Hrvatska raste”.

5. “Hrvatska raste”, jasno je, prihvaća i više no što Most traži: umjesto da dostojanstveno zatraži nove izbore, pa ili dobije demokratski legitimitet za ovaj program ili ga naprosto izgubi, SDP s koalicionim partnerima pristaje ne sve što traži lista stranaka koja je dobila 19 mandata, baš kao da je ta aglutinacija disparatnih političkih motiva dobila mandat da svoje ad hoc programe nameće Hrvatskoj. Da stvar bude gora, Most također nema svoj predizborni program, nego, govore to izjave samih članova, zatečeni izbornim uspjehom i pozicijom u kojoj su se nenadano našli, članovi Mosta improviziraju programske prijedloge u vremenu između klauzura, pregovora i međusobnih obračuna. Most nema nikakav program. Nikada ga nije ni imao. Imao je samo jednu misiju: blef. Zauzeti mjesto reformske snage koja bi uistinu mogla ugroziti duopol!

6. Upravo zato jer Most nema nikakav program, a ima samo 19 mandata, HDZ i SDP trebali bi se dogovoriti oko potrebe raspisivanja novih izbora, i ovu heterogenu grupaciju ljudi koje je netko sastavio ne bi li uzurpirao instancu stvarnih promjena – kako sam Petrina uočava – sveo na pravu mjeru. Ta, kako je uopće nastao taj Most? Nije li Petrina još u lipnju mjesecu nakon nastupa Petrova u NU2 govorio:

“Ako je netko prije današnje emisije ‘Nedjeljom u 2’ u kojoj je gost bio dr. Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića, mislio za njega glasati, vjerujem da se poslije današnjeg iskustva predomislio”, napisao je Petrina na Facebooku.

Petrina tvrdi da Petrov “više ne zna niti glumiti namijenjenu ‘Zna se’ ulogu ‘spasitelja'”, te ga optužuje da je ukrao dio gospodarskog programa njegove nezavisne liste iz 2011. godine.

“Gospodarski program ne otkriva. Boji se da mu ga netko ne ‘ukrade’. Zaboravlja pritom da je on i njegova lista MOST ‘ukrao’ lakši dio programa Nezavisne liste Stipe Petrina iz 2001. godine, što ga je jedino i izdiglo iz ‘Hrastove anonimnosti'”, tvrdi Petrina i pita se je li itko u sat vremena emisije od Petrova čuo ijedan jasan stav o bilo kojoj temi koja muči RH.

Okomio se Petrina i na voditelja emisije Aleksandra Stankovića, za kojeg tvrdi da je svom gostu bio i više nego naklonjen. “Hm, ne želim da znam zašto”, piše Petrina pa zaključuje kako je nakon gostovanja u “Nedjeljom u 2” jasno da “Petrov jednostavno ne zaslužuje povjerenje birača jer je samo jedan u nizu prevara na političkoj sceni RH”.

Dakle, to govori Petrina o Petrovu u lipnju!

Kako je moguće da MOST uopće nastane? Jer, taj Petrina sigurno nije zvao Petrova u koaliciju. Očito, ni Petrov Petrinu, nakon što ga je ovaj izvrijeđao kao trojanskoga konja. Prgomet nije imao autoritet uvezati nikoga ni u što, najmanje u neku treću opciju, jer, što bi Prgomet ikome mogao pred izbore nuditi!? Jasno je da je Most nečiji projekt, jer tri P nikako nisu jedan drugoga nagovarali na zajedništvo. Uostalom, da se odagna svaka sumnja, evo što Petrina misli o Petrovu danas:

“Božo Petrov u povijesti će ostati zabilježen kao politički lik koji je među građanima Republike Hrvatske razbio svaku nadu da je moguće ukinuti postojeći politički duopol HDZ-a i SDP-a. Od izbornog pobjednika pretvorio se u političku tragediju. Bit će zabilježen kao lažov i prevarant. Ako pogledate što sam prije nekoliko mjeseci o njemu govorio, na žalost, ispalo je da je sve to bilo točno. Nije on izmišljen zato da osvoji saborske mandate, što se sad dogodilo, već samo zato da onemogući ljude koji žele mijenjati Hrvatsku.

7. Petrina sam priznaje da je Petrov nečiji projekt, nečija izmišljotina. Ali, kako to onda, ako je Petrina prozreo Petrova još u lipnju, pa cijelo ovo vrijeme bistar kakav jest, a nepotkupljiv kao Savonarola, uopće kreće u koalciju s takvim čovjekom direktive? Shvaćajući da će ga to ubrzo netko upitati, Petrina brže-bolje nudi tumačenje koje nitko još nije tražio:

“Svi znaju kakav sam ja. Svi znaju da ja nikad neću s HDZ-om. Tko im je i zašto savjetovao da me uzmu u Most? Uzeli su me zato da bi glasače uvjerili da Most nije HDZ-ov. Zato sam im trebao” – kaže Petrina.

Da se čovjek rasplače u nastupu neobjašnjiva sažaljenja nad tim poštenim, dobrim reformistom, koji je osvoji naša srca svojom izravnošću i nepotkupljivim poštenjem: samo bi idiot, a u Hrvatskoj takvih ne manjka, povjerovao u idiotizam Petrine, koji nakon što mu je još u lipnju jasno tko je Petrov, ipak iz nekog razloga ulazi u to kolo. Netko je nepoznatim manjima savjetovao da njega uzmu u koaliciju, kao smokvin list čestitosti koji će jamčiti, kao neka paslika Budiše, ovaj put ne domoljublje, već građansku hrabrost!? Buahahahahah, kakvo kretensko tumačenje. Čovjek ide u koaliciju sa zakletim neprijateljem, alegorijom svega što prezire, uz njega je i dojučerašnji Kujundžićev adlatus, pa i HDZ-ovac od položaja, a Petrina, alergičan na hadezeove naciste od rođenja, nema s kime na izbore, pa tko ga pokupi, a on u koaliciju, i eto tako se našao s tim ljudima koji ne znaju jedan drugoga poimence nabrojati, iako ih je samo 19!

Rečeno jezikom Petrine: Ma koga vi to je****, ma*** vam je**** lopovsku?

8. Koga vi to zaje******, Petrina, od koga vi to radite idiote, vi, koji šmirate poštenjačinu na lovici tajkuna kojima onda jebete mater na zadovoljstvo publike koja bi Lakija i Ševu sutra izabrala za ministre, karakteristično tajkuna koji odmah u strogo kontroliranim medijskim uvjetima tumače svoje porijeklo, bogatstvo i nazore – kao da su oni dobili izbore – čim ja plasiram obrazloženje tko je imao veze s udbicom i kako je ovaj eksperiment jednom već prošao u Sloveniji, s istim tim tajkunom i sličnim autsajderom, Cerarom, pa se mislilo da će se i ovdje moći uzurpirati pozicija promjene, to dobro kažete gospodine Petrina, o čemu sam ovako pisao davnih dana, ne jednom:

“Bisogna cambiare tutto, per non cambiare nulla, rečenica je slavnog talijanskog književnika Giuseppe Tomasia di Lampeduse,; popularizirao ju je njegov ne manje znameniti paesano Visconti: If we want things to stay as they are, things will have to change. Valja promijeniti sve, da ne promijenimo ništa. Ovdje je riječ je o političkoj aktivnosti koja je shvaćena kao politička interpasivnost, kao djelovanje koje je promjeni posvećeno tek prividno, a uistinu je priječi. U Hrvatskoj je takvo djelovanje norma: demokracija je u Hrvatskoj farsa kojoj je temeljna svrha stvaranje privida promjene, dok je u stvari sve do toga da se nikakva promjena ne dogodi: građani osjećaju intenzivnu želju za promjenom jedino u smislu da i oni malo budu pri kopanju; u biti, sve bi valjalo ostaviti po starom. Cinično, ali tako je; uostalom, a i zašto bi bilo drukčije: ta, u kojoj to zemlji svaki portir za života može povoljno privatizirati društveni stan, sagraditi klet u goricama i legalizirati bespravno sagrađenu viksu na Viru? Budimo pošteni pa priznajmo: nama nije ni na kraj pameti da budemo pošteni!”

9. Zanimljiva je ta sprega, koju sami odajete, Petrina, projektanata Mosta: ima tu Crkve, koja je nagovarala na Most Australske Hrvate, recimo, koji su mi do reda, da i dalje ostanem u vašem idiomu, jebali mater, čim bih u komentarima doveo integritet i samoniklonst Mosta u pitanje. Jasno je da ih po Australiji, tvrđavi HDZ-a, na sklonost Mostu nije nagovarala Hrvatska Australska Komunistička Partija. To govori još nešto: Crkva je očito projektirala dio alternativnog HDZ-a, je li tako? Točnije: alternativu vodstvu današnjeg HDZ-a, i tu smo već sasvim blizu odgovoru na pitanje: Tko je to vas pokupio i s kojom namjerom? Treba čitati Glas Koncila pa da se vidi da Kaptol nije bio ni najmanje sklon HDZ-u. Dio klera svakako, ali, službena to politika Kaptola ovaj puta nije bila. Neobično je da se alternativa vrhu HDZ-a odjednom nađe u tako časnom društvu kao što je Prgometovo i vaše. Jer, ono što Prgometa i vas spaja, samo je jedno: iskonska mržnja spram Karamarka. Za Prgometa je to jasno: gađao ga je Milijan olovkom, kojom bi Prgomet potpisao koaliciju iste one večeri Milanoviću da nije kompromitiran posjetom Kotromanu. No, koja je bila vaša cijena? Jer, ipak ste vi trebali preći ne preko neke osobne uvrede, već preko osobnog saznanja da je Petrina – njihova instalacija! Znali ste to još 15. lipnja, ali ipak ste s njime ušli u koaliciju, štoviše, vidimo sad, jer sami govorite, sa sviješću da ćete im biti jamstvo da Most nije prohadezeovski projekt! Nevjerojatno je to. Vi znate da je Petrina Hrastov čovjek, znate da je Prgomet iz istog legla samo osobno uvrijeđen, tj. ili je čovjek bez ikakvih ideala i integriteta ili je naprosto vođen resentimanom ali s idealima vašeg ideološkog antipoda, i vi., Petrina, svemu tome usprkos, vlastitoj svijesti o tome da obmanjuje građane, igrate tu ulogu smokvinog lista!? Pa vi ste najgori od sve te trojice, Petrina!

10. Petrov je čovjek koji nije mogao biti svećenik, otišao je u Mostar, dvadesetak puta u životu bio je u Splitu, možda nešto manje u Zagrebu i to je njegov horizont: Metković i pučina. Prgometa je u Zagreb dopelal Hebrang, i u bolnicu i u HDZ, i kad je Prgomet kazao da je zamišljao drukčiji ishod borbe za čelnika HDZ-a, vrh je adekvatno odgovorio, bez potrebe da išta zamišlja: gađali su ga pepeljarom, kemijskom, izbacili iz stranke, poslije i Petrov iz Mosta, i samo ga je sam Milanović spasio: možda ga postavi za predsjednika Sabora, jer je od njega učinio žrtvu koju bi mogao rehabilitirati uz ovih 6-7 vaših pulena. I te dvije priče su jasne: desnica, autentična, no jedna zatomljena, druga ogorčena. Razlika je tek psihološka, dakle za nas irelevantna. Ali – vi? Koja je vaša priča? Jer, Petrina, mi možemo misliti da ste vi provincijski prostak, ali dopustite, mi vas ipak ne vrijeđamo podcjenjujući vas: niste zato idiot, o ne, to nikako! Vi ste vrlo dobro znali, dragi Petrina, zašto ste s ovim ljudima ušli u koaliciju, kao što dobro znadete i koga to kao projektanta tajite, kao što znadete i na čijoj ste lovici u toj koaliciji, kao što znadete i čiji je taj pulen, i čiji su oni drugi donatori, a sve vi njih poznajete, Petrina, ne, niste vi ni glup ni neinformiran ako ste zaokupljen svojom fasadom i maslinama, kako mi kažete, pa kad sve znadete, recite Hrvatskoj istinu o Mostu: Tko vas je sakupio, s kojim ciljem, i kako? Jer netko četvrti jest, netko tko je mogao nešto jamčiti, s nekom moći svojstvenom instituciji, ne osobi. Dobro ste kazali: uzurpiranje mjesta istinske reformske snage. Ali, ne Petrov! Svi vi! Most! Jer niste nikad imali nikakav program, nego ga sad improvizirate, vrijeđajući zapravo Hrvatsku, budući da zemlji pred rasapom nudite ad hoc rješenja nastala za potrebe postizborne farse, teatra sjena kojemu je jedini cilj ustanoviti lijevu koaliciju, samo da bi Tomislav Karamarko dao ostavku.

Ta, taj prijeti lustracijom, taj previše zna, taj bi stvarno mogao nešto promijeniti, ovako ili onako, no moglo bi mu pasti na pamet zatresti stupove društva, evo recimo mogao bi možda pitati i Roglića je li baš sve tako čisto i pošteno, mogao bi i desetine drugih, a samo to je nedopustivo u Hrvatskoj, je li tako Petrina, to zadiranje u društveni casting uspostavljen devedesetih, taj pokušaj uvođenja reda u nered nastao grabežom i pljačkom privatizacije, taj pokušaj restitucije načela zakonitosti u državi koja je nastala na nepravu, na pretvorbenom kriminalu, koji je, nekim čudom, jedini intaktan, dok vidimo da su protagonisti tog lopovluka čak i pravno zaštićeni, imaju licence to kill, a ako tkogod nešto i pokuša promjeniti, jedino čemu se može nadati jest život biološki postojećeg, ali politički i socijalno sasvim isključenog bića. 

Čudno je da su to za vas nacisti, baš za vas koji stalno tu pljačku spominjete, a dio ste alijanse stvorene, kako i sami uviđate, s jedinom svrhom da se posljednji pokušaj uvođenja reda i sankcioniranja tog kriminala, dok protagonisti ne pomru, osujeti. Jer, Petrina, ne, niste vi idiot, upravo obratno: vi sve to dobro vidite i dobro znadete, i apsolutno vam je jasna vaša uloga rentijera poštenja, jedino, pitanje je baš vama: Koliko to poštenje košta?

Vidimo, čitamo, svoju ulogu odlično znadete, pa me zanima, kad ste pri punoj svijesti o Petrovu upravo njemu rentirali svoje nekorumpirano djevičansku čistoću, u ime čega ste to napravili?

Zašto ste pred HRAST i ovu drugu bukvu stavili svoj smokvin list, da se zgodno lugarski izrazim, vi ljudi sa sela volite te prispodobe, pa me možda ipak razumijete: Koja je vaša cijena, Petrina, i dokle mislite šmirati ovu dozlaboga jetinu rolu u ovom šund političkom trileru, u kojemu su svi jebeni udbaši Hrvatske, od ovih koji pokreću listove iako su bankrotirali ili su im pokretači ubijeni pa do njihovih političkih patrona, napeti kao puške koje bi vjerojatno zapucale samo ako Karamarko, nekim čudom, postane mandatar vlade?

Vidite, Petrina, puno je pitanja, a vi se bojite pitanja, vi odgovarate jedino u brižnonadziranim uvjetima vaših medija. Znate vi koji su to mediji, niste vi blesav Petrina, ne nastupate vi tamo gdje biste mogli susresti samoga sebe u nekom pitanju, i onda morali sebi ponajprije, a tek onda nama, ma kako mi znatiželjni bili, odgovoriti na pitanja koja sliku o jurodivom primoštenskom nudistu u bitnom retuširaju: smokvin list na vašem nježniku, e da se ne bi znalo da je Most projekt, onaj je suvišak koji vas je odao. Da ste nastavili s golom istinom, možda bismo kazali: Prostak!, ali bili bi cool. Ovako, Petrina, vi možete još neko vrijeme budalama prodavati taj svoj gard čestitosti, ali ako je netko u ovom trolistu koji je kod Ace promoviran u dva mjeseca pred izbore – kad smo već kod vaših recenzija NU2 – pokvaren, onda ste to vi. Kad bi vas na tren, u nekom kalamburu, usporedili s braćom Karamazov, pa bi Petrov bio Aljoša, vi Mitja a Prgomet Ivan, ispostavilo bi se da Prgomet ima neku ideju ali nema blage veze kako je ostvariti, jer je politički analfabet, Petrov ima vjeru ali je ne smije ispovijediti, dok vi jeste pun strasti, moj usoptali Dmitri Petrina, samo pripazite da u konačnici u gostionicu ne upadne policija pa vas upita o patricidu: jer, netko će od vas braće tog oca Mosta morati zanijekati, a znate kako to ide: Aljoša Petrov će to učiniti kao Petar, Ivan Prgomet će jednostavno slagati, dok bi vi, zbog strasti, u ekstazi mogli progovoriti. Što je katastrofalna greška za čovjeka čija je jedina uloga da brbljanjem obesmisli svaki govor i zatomi smisao: ako prestanete s tom vašom skatološkom glosolalijom, i zaista progovorite, Petrina, mogli bi dokinuti i samoga sebe. Što i ne bi bilo loše.

11. Na koncu, Zorane Milanoviću, umjesto da nakon programa koji stane na poštansku marku ispisuješ 192 stranice iznuđenog priznanja diletantima koji te upitnike smišljaju iznebuha po klauzurama, telefonirajući bližnjima kao “jokeru zovi”, kreni na nove izbore i ne daj se ucjenjivati. Naravno, to nema veze, ta sudbina Hrvatske, s temeljnim driveom ovih izbora, a to je ipak dekapitacija Karamarka, je li tako, i tebe, toliko se poznajemo, sve ovo smara kao prokuratora Judeje njegov usud, pa ipak pristaješ na ogavan igrokaz koji će tražiti i tvoju žrtvu, ako ne sad, a ono ubrzo: kakav gospodarski pojas, kakve 192 stranice obećanja koja neće biti ispunjena, jer su ionako iznuđena, dana ljudima koji o vođenju države znaju manje nego ti kad si ulazio u Banske dvore, a to je, sjeti se, zaista minimalno, infinitezimalno malo.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

Objavljeno

na

Objavio

Gledam sliku, uredan, zalizan, k’o s plakata, ali izdrečen, krši i i lomi ruke, odaju ga oči, uznevjerno gleda ko da se boji da će taj čas banuti cvitak ili ne daj Bože još gore – kajić.

Voditeljica također uznevjerena, zapinje u strahu da ne postavi koje normalno i pravo pitanje, od tisuću mogućih, borba, patnja, stenju, znoje se, samo što ne pobjegnu, obadvoje…

Nisam gledao do kraja jer sam hitno morao ići šiljiti zob, ali se ne bih začudio da su pobjegli koliko ih noge nose, obadvoje… (http://hr.n1info.com/a249093/Vijesti/IDS-salje-zakon-Zatvor-za-ZDS.html)

I kako to obično biva, u želji da uopće ne talasa voditeljica počini ključnu grešku i zategnu kamenčinu u plićak, odnosno upita našeg junaka, između ostalog, sljedeće pitanje:

Kako gledate ne rješenje koje je Vlada donijela u dogovoru s HOS-ovcima vezano za spornu poloču prvo postavljenu u Jasenovcu, a sada preseljenu u Novsku?

… Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije, sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači. Premještaj ploče je po meni još gori potez. To je jednostavno trebalo maknuti i jasno definirati da to nije dozvoljeno. Stoga će IDS upravo u proceduru uputiti takav zakon koji će jednom zauvjek definirati koje stvari u ovoj zemlji ne možemo tolerirati. Ne da ćemo ih zabraniti – nego one koji se s time pokušavaju igrati – njih naprosto treba kazniti.”  B. Miletić

I eto problema. Naime, kako Boris Miletić nije baš volio povijest i slične discipline, o tim temama ne zna gotovo ništa, osim onoga što je na nekom derneku pokupio od povjesničara njegovog kalibra, koji su to isto čuli na nekom derneku od SKH komesara i starih partizana koji su završili više kurseva i tako stekli dr., mr., grr., krklj.,žvrlj., dipl krkan…, i slične titule, dakle to je posuđeno neznanje i nije opravdanje, bar ne bi smjelo biti inteligentnom i pametnom čovjeku, jer inteligentan i pametan čovjek zna što zna i nikad ne govori o onom što ne zna kao da zna. Nije sramota nešto ne znati, no sramota je biti toliko bezobrazan i bahat pa donositi sudove o ozbiljnim stvarima kao što su antifašistički pokolji u Istri, a sve utemeljeno na neznanju.

Idemo redom.

Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…” B. Miletić

Počinje Boro oštro o ustaškom pokretu koji je činio nešto po Istri, no zape, vjerojatno je razmišljao da lupi neku cifru od milionče ili dva, pobijenih Istriana Srba, al se u zadnji tren dosjeti da ustaše nisu ni bili u Istri, a bogami ni Srbi, pa bi bilo mnogo puno glupo…, a onda mu sinu – “odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…

Dakle, jadna mala neshvaćena Istra dugo je plakila, a plaki i stenje i danas sa Borisom na čelu, kad je ustaški pokret 26. lipnja 1921. sveže odrezanom kraljevom rukom potpisao te neke smiješne Rapalske ugovore o kojima Boris Miletić nije ništa čak ni načuo na drugarskim dernecima, a kojima je Italija dobila djelove Dalmacije, Rijeku, djelove Istre… Naravno, povijesne knjige ništa ne govore o ustaškom pokretu kad se spominju Rapalski ugovori, ali to nema veze, Bori je dovoljno da je nadređeni drug komesar to tako definirao i to mora biti povijest, a ako dokumenti i knjige povijesti tvrde drukčije drugovi će sve da ih spale, da dalje ne unose zabunu oko Istre i da napokon bude Boro i svi drugovi u pravu, povijesnim činjenicama uprkos i nasuprot, uz prigodnu parolu: Smrt istini, sloboda lažovima i neznanju!

…sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

Boro “ne zna i ne zna da ne zna”, za takve je veliki učitelj Kong Fu Ce rekao “Čuvajte ih se“.

Naime, na temelju kriterija o etničkom ključu kao principu razgraničenja (Londonska konferencija) crkvenoj statističkoj dokumentaciji istarskih svećenika predvođenih Božom Milanovićem te knjigom koja je rad više znanstvenika i koja je dokument – Cadastre national de l Istrie, Istra je (Pariška mirovna konferencija) pripojena Hrvatskoj. Antifašisti, oni sebe tako zovu od milja no svi znamo tko su i što su, su mogli donijeti i povijesnu odluku o pripojenju Beijinga, Tokya, Hong Konga, Londona, New Yorka, Kalkute, Jupitera i Fobosa, jednako kao i sve nabrojano ne bismo vratili ni Istru da nisu postojali crkveni dokumenti i da nije uložen mukotrpan rad da se sve sabere i prikaže u formi dokaza, za razliku od divljaka iz šume koji nisu shvaćali koncept pravnog vlasništva, etničke strukture ili općenito civilizacijskih normi. Divljaci su jedino znali mahati puškama, trpati Talijane i Hrvate civile u fojbe, zazidavati u rudnike, prijetiti osvajanjem Trsta oružjem, ali to ne ide tako i ne bi ni Istra nikad bila Hrvatska da su šumski divljaci bili jedini argument.
http://www.matica.hr/vijenac/484/je-li-bilo-pozitivnih-strana-18902/

Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

U Hrvatskoj nitko nije protiv antifašizma, nije nikad ni bio!

Hrvati su oduvijek antifašisti, u Domovinskom smo ratu bili antifašisti boreći se protiv fašističko nacističkih hordi sa zvijezdom i kokardom na čelu.

U drugom svjetskom ratu partizani se kite antifašizmom i najveći otpor fašistima – srpskim četnicima i Talijanima – daju upravo Hrvati.

I ono najbolje i neporecivo: Ustaški pokret nastao je utemeljen na antifašizmu kao otporu velikosrpskom divljačkom fašizmu i nacizmu. Izvorna ideja ustaškog pokreta je otpor fašističko nacističkoj okupaciji velikosrpskog hegemona, tko može poreći okupaciju i surovi teror velikosrpskog fašističkog okupatora nad hrvatskim narodom od 1918. do oslobođenja? Taj fašističko nacistički, velikosrpski i hegemon u Kraljevini Jugoslaviji uveo je rasne zakone ničim izazvan, tako su kao otpor i nasuprot fašizmu nastali ustaše.

Što se tiče pozdrava “Za dom spremni” ne znam i ne mogu shvatiti što je Miletić Titin tić mislio kad je rekao da svi znamo što on znači, no znam da meni i milijunima Hrvata znači za dom spremni. Dakle, spremni braniti svoj dom, onaj tko misli da će mene natjerati da ne budem spreman braniti svoj dom nekakvim okrutnim zatvorskim kaznama tipa Goli Otok (ili gore) je kompletna budala i definitivno neprijatelj moga doma i moje obitelji i može on mene u svom orwellovskom fašizmu spremiti na robiju, (ali ne bez krvave borbe) mučiti, ponižavati, no ako se vratim opet sam spreman braniti svoj dom, ako me ubijete jer želite moj dom = domovinu otimati/pljačkati, dočekat će vas moji nasljednici, spremni također. Moja je preporuka da se okanete više moga/našega doma/domovine i da razmislite o opciji da svoj dom i domovinu izgradite poštenim radom, a onda bih ja vas pitao jeste li  spremni braniti svoj dom?

Stjepan Radić u svojim je govorima molio braću Srbe za razum, pozivao na “sviest i čovječnost“, govorio o srpskom narodu kao braći i pozivao ih da zajedno gradimo društvo ravnopravnih, uporno pokušavao spriječiti ono što će se dogoditi, ako se nastavi surova fašistička okupacija, nije išlo… Glas razuma, glas ljubavi i prijateljstva, glas civilizirane budućnosti i zajedništva u ravnopravnosti, fašisti i nacisti odbiše i okrutno ga ubiše opijeni mračnom fašističko nacističkom moći. A onda, poučeni iskustvom, nastupiše ustaše, pa onda opet logično sve zasluge za stvaranje ustaškog pokreta, onakvog u kakav se pretvorio, idu velikosrpskom hegemenu bez duše, srca  i mozga.

Odmah u začetku stvaranja NDH djelovi mentalno i fizički zaostale vojske Kraljevine Jugoslavije i nabrijani srpski seljaci fašisti, naoružani oružjem okupatorske vojske koja se povlačila, pokrenuše pokolje diljem NDH, gotovo identično kao devedesetih. Naravno da pokolji Hrvata nisu na dobar način utjecali na ustaše i Antu Pavelića, pa nastade krkljanac u kojem ni antifašistički ustaški pokret ne ostade čista obraza. Dakle, uzrok i posljedica, ne može biti jednostavnije. No izvornom antifašističkom ustaškom pokretu se ne opravdava ono što je bilo pogrešno, zločini, kao što se to opravdava tisuću puta gorim zločincima partizanima, koji u neko doba sebe proglasiše antifašistima iako su nekoliko godina bili dio Sila Osovine, dok Hitler nije napao Rusiju. Istovremeno je KPH pregovarala sa Vladom NDH o legalizaciji stranke, no to je propalo napadom na Rusiju.

Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu”.  Iz KPJ glasila broj 28. iz 1932. godine.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole i mi se na to ponosimo.”  B. Miletić

Prije petnaestak godina, otprilike, gledao sam političku emisiju u kojoj su se sučelila dva političara, s njima je u emisiji gostovao dr. sc. Goran Švob, filozof i profesor logike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ne sjećam se koja je bila tema, ne sjećam se niti jedne riječi, ali se sjećam kao da sada gledam kako je profesor Švob gledao lijevo, desno, lijevo, desno…, sat vremena, pokušavao je shvatiti o čemu ovi govore, ali jednostavno nije išlo, a zašto? Profesor Švob je bio odrastao čovjek, vrstan logičar, analitičar i onda se odjednom nađe između dva po godinama starija čovjeka, a priča ko u ludari. Meni je to bilo smiješno, ali razumijem da profesoru nije bilo, nego je bio u čudu i vjerojatno počeo sumnjati u svoj zdrav razum, jer čovjek jednostavno ne može vjerovati da ljudsko biće može odrasti, ostariti i biti na razini naše braće političara, tako se nekako i ja osjećam čitajući Miletićeve eskapade o vremenu komunizma i antifašizma.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe.” B. Miletić

Jednostavnom pretragom u Google “Savez komunista Jugoslavije“, dobio sam članak na Wikipediji u kojem stoji da je Komunistička partija Jugoslavije osnovana kao SRPJ (k) 1919. no 1920. preimenuje se u Savez komunista Jugoslavije, stoji također da je SKJ stao na čelo uspješnog otpora bla bla truć… da je totalitarno vladao Jugoslavijom, te da se 1990. raspao na nacionalne agenture po republikama. Rezultati pretrage “SKH” donose nam zastrašujuću vijest, za one koji nisu znali, da  je  SKH promijenila 1990. naziv u Stranka demokratskih promjena, a kasnije Socijaldemokratska partija, dakle SKH je i dan danas na životu. Tito je od 1937. bio generalni tajnik SKJ, te gospodar smrti i bijede do svoje smrti – 1980.

Što je veliki pjesnik, filozof i drug, gosp. Miletić hotio reći zasigurno će ostati skriveno svim budućim generacijama filozofa, povjesničara, psihijatara i znanstvenika svih vrsta. Ja kad bih išao gatati što je pjesnik htio reći pretpostavio bih da je drug i filozof pijan ko deva, ostalo ne smijem ni pomisliti, a osobito da ovakav lumen vodi neku regiju/religiju, zastrašujuće?

Kad bi se ovo i dalo raščlaniti/razdvojiti komuniste i tzv. antifašiste, a ne može jer je Tito bio komunist, komunistička partija vladala je do raspada Jugoslavije, vlada i danas preko sinova i unuka, onda bi bilo još zanimljivije objašnjenje masovnih pokolja tzv. antifašista po Istri, Naime, što se Istre tiče tu je partija odigrala još i najmanju ulogu, odnosno skoro nisu ni znali da je Istra ostala bez okupatora kad je Italija kapitulirala te ih je na poprištu događaja bio mali broj, a oni koje Miletić hvali kao antifašiste osobno pobiše desetke tisuća Talijana, Hrvata i Njemaca. I gle čuda, baš tamo gdje se veliki filozof Miletić htio distancirati od komunista, kao, sad je svima nama poznata činjenica o okrutnim komunistima i jako dragim nekim antifašistićima, ispada da su komunisti u ovoj priči većinom nevini, a simpatični mali antifašistići teški zločinci i masovni ubojice.

Prema preporuci “povjesničara” Miletića treba razlikovati antifašiste od komunista, koji valjda jedino u ovom slučaju blagog pojma nisu imali da njihovi mali antifašistići masovno ubijaju, no to im nije smetalo da dokazane ubojice odmah prigrle u svoje okrilje, dapače, a što sad sa znakovljem koljačke antifašističke bande reći će nam drug filozof i povjesničar u nekoj drugoj emisiji, kad malo dođe k sebi od ove.

Dakle, kad Boris Miletić hvali Tita i ponosi se ulicama, trgovima, wc-ima, kafanama… koji/koje nose imena najvećih koljača čovječanstva, onda se mora ponositi i proglasom o podršci ustašama iz 1932.. Mora se ponositi i pregovorima Titove KPJ i KPH koja je drugovala sa ustaškim režimom. Mora se ponositi fojbama i pokoljima 6 do 15 tisuća Talijana koje pobiše antifašisti a drug Furio Radin kao predsjednik tih istih antifašista koji pobiše stanovništvo Istre za te pokolje ladno u Saboru optuži Pernara i neke njegove sunarodnjake, ludnica otvorenog tipa. Mora se ponositi pokoljima Hrvata narodnjaka kojima isto napuniše fojbe nakon kakti oslobođenja, a sve u želji da nemaju nikakvu političku konkurenciju. Mora se ponositi i tim da se Tito pokoljem najmanje milijun nevinih vlastitih građana popeo na visoko deseto mjesto najvećih zločinaca svijeta, i ponosi se.

Čega se pametan srami time se budala ponosi!

Dalje voditeljica kao napada, a Miletić se kao brani, no groteskno izgleda kad voditeljica kao krimen antifašistićima navodi Goli Otok pokraj tisuća jezivih stratišta poput Hude Jame, Srba, fojbi i bespoštednog pokolja Talijana i Hrvata u Istri, 128 masovnih grobnica u i oko Zagreba, potpunog genocida nad Hrvatima u Lici, na Banovini, Hercegovini i po čitavoj NDH, a kasnije od Vardara pa do Triglava.

Groteskno izgleda kad Miletić navodi da je petokraka oslobodila Istru, u kojoj bitci, valjalo bi pitati ovog velikog povjesničara reda veličine Klasić, Babić, Tomić, Mirt, Šešelj, Krpelj.

Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnosolobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.” B. Miletić

Groteskno se osjećao prof. Švob davno jednom u jednoj emisiji slušajući razgovor između dva bića čiji su preci navodno sišli sa drveta i navodno otišli drugom linijim ostavivši braću čimpanze u čudu, groteskno se sad osjećam i ja kad moram naći paralelu za ove bezumne riječi?

Sadržajno, etički i logički identična izjava ovoj od istarskoga prvaka bi bila primjerice ova:

Treba vrlo jasno razlikovati Hitlerov nacizam kao jedno totalitarno uređenje od Hitlerove socijaldemokracije i bitke za boljitak njemačkoga naroda, te uređene Europe u kojoj se poštuju zakoni, okrutni i ubilački, ali zakoni. Za mene je Hitlerova socijaldemokracija donijela pozitivne stvari i prihvaćena je u Europi (zar ne?), a nacizam, sami ste spomenuli da se Hitler jednom derao na Evu i da se ona popiškila, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.

Ponekad, nakon razgovora sa nekim ljudima, čovjek osjeti potrebu da prijateljski pomiluje kamen, osmjehne se drvetu i sa puno poštovanja skine kapu pred magarcem.

Stjepan Štimac/Projektvelebit.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tko to ‘pakira’ Andreju Plenkoviću!?

Objavljeno

na

Objavio

Mali Ivica bio je predmet napada u cijelom razredu sve dok se jednog dana nije pojavio sa svojim velikim starijim bratom. Do tada su svi iz razreda udarali malom Ivici čvoke, pa i učiteljica ali od kada se pojavio stariji brat, malog Ivicu nitko ne dira, a sada stariji brat udara čvoke njegovoj učiteljici.

Kolika je sličnost između Hrvatske i njenog položaja u EU i ove priče – velika, podudara se u ‘svim segmentima’.

Hrvatska, isto kao i mali Ivica, treba starijeg brata, a stariji brat u ovoj priči je Uncle Sam. Taj stariji brat, spriječiti će ponižavanje i ucijene Hrvatske od pojedenih interesno povezanih zemalja iz EU, ali i njoj najbližeg susjedstva, a sama učiteljica u liku Angele Merkel, podviti će rep u strahu da i ona ne dobije radi Hrvatske čvoke od njenog starijeg brata. Svjesna je Angela da Ivičin stariji brat ne ovisi o njoj već ona o njemu. Svjesna je da njena Njemačka sa SAD ima veliki suficit u trgovinskoj razmjeni sa SAD, daleko veći nego što ima s Rusijom da bi se tek tako mogla upetljati u geopolitičku igru pokera, a poker je ipak igra koju daleko bolje igraju Amerikanci.

Sad dolazimo do pitanja – Gdje je tu Hrvatska i koliko su sva ta događanja povezana sa Hrvatskom i koju igru igraju pojedine strukturu u Hrvatskoj.  Izbrišimo iz mainstream medija sve priče o pločama, referendumima , sve to služi u svrhu skrivanja istine o stvarima koji su puno bitniji za Hrvatsku i njenu opstojnost.

Problemi za Hrvatsku, kreću od onog trenutka kada je Rusija odlučila da svoje interesne pipke pruži i prema Hrvatskoj, a taj trenutak ili bolje rečeno način, pronašli su u Agrokoru i njegovim financijskim problemima. Ulazak Sberbanke u Agrokor, odnosno njihova odluka da kreditira posrnuli koncern nema nikakve veze s bankarskim interesima, u pitanju su geopolitički interesi.

Jesu li Rusi u toj priči imali i saveznika u Hrvatskoj ali i u EU – naravno da jesu. Posebna priča je miniranje inicijative Tri mora, ne to ne minira vlada i premijer Plenković, to miniraju oni koji formalno nisu na vlasti ali jesu uz vlast, kao krpelj, priljepak koji skriven u mekom tkivu vlasti hrani svoje privatne interese zanemarujući nacionalne.

Nova američka administracija vratila se, ako ništa drugo pokušava se vratiti svojim geopolitičkim interesima u Europi. Hrvatska je u toj podjeli interesnih zona na ključnom mjestu i Uncle Sam tu neće ništa prepustiti slučaju. Inicijativa Tri mora nije opasnost za Europu, ona je opasnost za Njemačku i Rusiju odnosno njihove interese, a pojedini hrvatski krpelji uplašeni za svoje privatne interese, rade sve da prvo sebe namire no i za njih ima protumjera, zubar da ih kao bolesni zub izvadi i baci ali u drugačijem kontekstu u odnosu na izjavu Ante Đapića.

Ovih dana potpisan je desetogodišnji ugovor o isporuci plina za hrvatsko tržište između Gasproma i PPD. Na izgled ništa čudno niti neuobičajeno, vijest za naslovnice svih medija, top vijest, osiguranje energetske sigurnosti- no jeli baš tako ? Tko se to gura u energetsku politiku, tko su ti koji to rade u tajnosti? U medijima se ova vijest marginalizira.

Tko bira timing da se to odradi i objavi. U vrijeme objave te vijesti, premijer Plenković leti u NY, leti vjerojatno bez saznanja o njoj. Ta vijest za Velikog brata nije novost, oni za nju znaju i čekaju našeg premijera da im objasni neke stvari, nadam se bez klečanja na kukuruzu. Zašto se neke stvari užurbano rade prije dolaska novog američkog veleposlanika, ne radi to vlada, to rade krpelji skriveni ispod pazuha nekoga iz vladajućih struktura. Tko to pakira Andreju Plenkoviću.

Ako je netko mislio da se dolaskom novog veleposlanika SAD, Roberta Kohorsta neće ništa promijeniti u odnosu na dosadašnju veleposlanicu- grdno se vara. Robert Kohorst ne dolazi da roštilja i zabavlja se s nevladinim udrugama, tračati Hrvatsku i pisati neobjektivna izvješća, on dolazi raditi u interesu SAD ali i Hrvatske. Robert Kohorst dolazi da bude Veliki brat koji će odmah zatražiti od mlađeg brata da ga odvede na Krk, otok Krk- jesam li dobro napisao, da vidi kako napreduju radovi na izgradnji LNG terminala. Kod Amerikanaca ne postoji uzrečica – Obećanje ludom radovanje.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati