Pratite nas

BiH

Mile Lasić: Bosni i Hercegovini treba mentalna evolucija

Objavljeno

na

[quote]Država se mora početi kretati naprijed, jer ako stoji u mjestu onda nazaduje i završit će u disoloucijskim i krimogenim revolucijskim postupcima. Mi ne trebamo revolucije jer će one biti zloupotrijebljene…[/quote]

Postoji ogromna bojazan da politička klasa na vlasti nije svjesna ozbiljnosti trenutka i onoga što na BiH dolazi. Zemlja funkcionira samo temeljem novih kredita koji dolaze iz svijeta. Stvorena je neodrživa zemlja u kulturološkome, političkome i posebno ekonomskom pogledu. Jedina je šansa ustavna, politička i kulturološka  reforma, rekao je u Intervjuu za Oslobođenje profesor mostarskog Sveučilišta i član stručne grupe za za reformu Ustava FBiH.

Zemlja je, kaže Lasić, u potpunosti zapuštena, veoma mali broj ljudi razmišlja u kategorijama međusobnog uvažavanja.

-Država se mora početi kretati naprijed, jer ako stoji u mjestu onda nazaduje i završit će u disoloucijskim i krimogenim revolucijskim postupcima. Mi ne trebamo revolucije jer će one biti zloupotrijebljene, nego trebamo mentalne evolucije i proeuropske reforme. To je bit stvari. Ako se odluka Sejdić-Finci provede i izgradi se sustav koordninacije, onda će se i zemlja pokrenuti, rekao je Lasić.

U zemlji nema alternative

Kaže kako prosvjedi, koji sve više uzimaju maha u BiH, kratkoročno mogu uroditi plodom, ali da je to ”nedostatan pritisak i političke elite se nisu u stanju samoreformirati”.

-Najgore što se ovoj zemlji desilo je što u njoj i nema alternative. Aletrnativa koja bi to mogla biti, govorim o nekoliko stranaka koje su na margini i tamo će i ostati, nije u stanju svoju zemlju doživjeti kao višenacionalnu. Mislim da će pritisak ulice voditi formiranju novih stranaka i volio bih da to budu stranke čestitih ljudi koji poštuju višenacionalnost svoje zemlje, rekao je Lasić.

Podsjetio je kako je stručni tim načinio 187 preporuka i predlažio neka rješenja koja su značajno različita od ovoga što imamo danas.

-Predlažemo da se ovlasti predsjednika i potpredsjednika FBiH dijelom prenesu na predsjednika Parlamenta FBiH, što je nova funkcija, a dijelom na predsjednika Vlade FBiH. Ugradili smo i preporuku o izgradnji koordinacijskoga tijela kojim bi koordinirao predsjednik Parlamenta a koje bi činili predstavnici Vlade FBiH i kantonalnih vlada. U tom bi se tijelu gradile najznačajnije politike za entitet. Izvršili smo i brojna druga poboljšanja ustavnog uređenja FBiH, navodi Lasić te ističe kako bi Federacija na ovaj način bila pripremljenija za preuzimanje pravne stečevine Europske unije.

Demokratskiji entitet

Entitet bi, prema tim preporukama, postao funkcionalniji i demokratskiji, znalo bi se i tko za što odgovara na svim razinama vlasti, a bavi se i mogućim smanjenjem broja kantona ili njihovim mogućim preustrojem.

-No, u jednoj od preporuka kažemo da postojeće federalne jedinice u Federaciji, odnosno kantoni, i dalje ostaju. Također, u jednoj od preporuka navodimo kako o broju ili preustroju kantona treba odlučiti temeljem ozbiljnih analiza. Budućem razvoju treba prepustiti da se vidi hoće li okrupnjavanje kantona voditi k stvaranju euroregija unutar FBiH, rekao je Lasić napomenuvši kako su stručnoj grupi poznata osporavanja kantona od pojedinih političkih opcija kao i njihovo grčevito zagovaranje od drugih.

Radi se, kaže Lasić, o tom da bošnjačke političke elite više zagovaraju ukidanje kantona jer FBiH već osjećaju svojim entitetom te da Hrvati imaju velike rezerve prema postojećoj federalnoj vlasti i otpor prema ukidanju kantona jer se upravo u kantonima vidi i jedan način očuvanja vlastite konstitutivnosti.

Otpori prema preporukama splašnjavaju

– No, tu situacija nije do kraja čista jer se, primjerice, u Goraždu traži ostajanje kantona. Naposljetku, utvrdili smo kako kantoni jesu i trebaju ostati federalne jedinice, dok o njihovu broju i sutrašnjem eventualnom pretvaranju u euroregije trebaju odlučiti Parlament FBiH, rekao je Lasić.

Napomenuo je kako je primjetno da otpori prema preporukama splašnjavaju i malo se tko danas protivi ideji reforme FBiH kao uvoda u niz reformi u zemlji kako bi  napravili zemlju učinkovitijom i demokratskijom te spremnijom za procese euroatlanskih integracija što im je i krajnja ambicija.

-Druge zemlje su pred pristupanje EU radile slične stvari, a Španjolska je donijela i potpuno novi državni ustav. Kod nas je riječ o potrebi provođenja niza reformi kako bismo na kraju dobili posve novi ustav zemlje. No to je stvar političkih elita. Malo se tko danas protivi preporukama i zato se smijemo nadati da će ovo biti prva naša domaća proeuropska ustavna reforma kao uvod u niz sličnih reformi koje vode u EU, rekao je Lasić.

Nezaobilazni Mostar

Govoreći o prijedlozima za Mostar, Lasić je rekao kako je grad na Neretvi s jedne strane odvojena priča, no s druge pitanje Mostara nije se moglo zaobići. Kaže kako su okupljeni stručnjaci bili stanovišta da je vrijeme da se Mostar tretira posve normalnim gradom, iako je danas sve samo nije normalan.

-Postavilo se pitanje treba li Mostar ostati grad slučaj u Ustavu FBiH ili ne? Podržao sam stav da se o ovom pitanju razgovara u Parlamentu FBiH i odluči hoće li u Ustavu FBiH Mostar ostati izdvojen kao grad slučaj ili će se tretirati normalnom jedinicom lokalne samouprave. Mi smo jednom preporukom kazali da želimo da se ovo pitanje, koje nije ustavno pitanje, konačno riješi Izbornim zakonom BiH i Statutom Grada Mostara te da se u Parlamentu FBiH odluči treba li Mostar i u budućem Ustavu FBiH ostati slučaj. No, to je zaista političko pitanje i politika o tom mora odlučiti, rekao je Lasić.
Govoreći o presudi hercegbosanskoj šestorki, Lasić je rekao kako, budući da kod nas ne vrijede iskustva ozdravljenja koja je prošla jedna Njemačka i da nismo u stanju kritički misliti vlastitu prošlost i dogvornost u njoj, odgovornim pojedinicima ne preostaje ništa drugo nego demonstrirati, sukladno etičkome uvjerenju i humanističkom obrazovanju. To znači, tvrdi on, biti odgovoran prema onom ružnom što su radili pojedinci iz vlastitoga naroda.

Jedino je grijeh struktura nepuitan

-Problem je što mi u ovom momentu nemamo svijest o nužnosti kritičkoga govora o odgovornosti struktura a što je suština Jaspersove rasprave Pitanje krivnje. Iz toga izostaje kritički govor o odgovornosti struktura, a to je da jedino je grijeh struktura nepuitan. Sve su strukture po definiciji krive za sve ružno što se u ime jednog naroda radilo tijekom rata. Svi smo mi odgovorni u dimenziji moralne, političke i metafizičke krivnje, ali to ne umijemo artikulirati. Mi koji to znamo učiniti moramo danas početi s propitivanjem odgovornosti vlastitoga naroda i to kako nas ne bi neki nadobudnici iz drugih naroda ”destigmatizirali”. Zamolio bih razne obavještajne mahmutčehajićevske štabove da se okanu destigmatizacije Hrvata. To ćemo uraditi mi, hrvatski intelektualci, rekao je Lasić naglasivši kako treba strogo odvojiti pitanje odgovornosti sturktura i kriminalnih pojedinaca koji su činili zločine od onoga što se zove nužnost jednakopravnog položaja Hrvata unutar BiH.

-Svi oni koji pod zaklonom ove prvostupanjske presude pokušavaju dovesti Hrvate u potčinjeni položaj duboko griješe i prema Hrvatima i prema sebi. Oni kojih je više samo imaju veću odgovornost a nikako i veća prava. U svijetu se na prelazu milenija prezrela stara paradigma nasilja, preglasavanja i dokidanja ili ništenja drugih identiteta, dodaje Lasić i navodi kako je krajnje vrijeme da se shvati da u BiH žive formirane nacije, a ne etnije, kako se iz sarajevskog kuta gledanja najčešće tretira fenomen višenacionalnosti BiH.

-Dakle, nije riječ o tom da se Hrvate svodi na manju mjeru, nego da ih se uvaži. Također, nije riječ o tom da se dovodi u pitanje bilo koji identitet nego da se urpavlja razlikama. U višenacionalnoj zemlji, poput BiH, nema drugog rješenja nego naći skladan spoj nacionalnog i građanskoga. Mi smo u našim preporukama taj skladan spoj i pronašli. Cilj nam je da se svi stanovnici ove zemlje izjednače u šansama, da budu jednakopravni građani bez obzira koje su nacije. Time smo i provođenje presude Sejdić-Finci postavili na ispravne tračnice. Politika sada treba dovesti do toga da se može birati bilo tko iz bilo koje nacionalne ili kuturološko-etničke skupine za bilo koju funkciju u zemlji, rekao je Lasić.

Drugi način za hrvatsko pitanje

Kaže kako nije provođenje presude Sejdić-Finci put ka rješavanju hrvatskoga pitanja te da su Hrvati proglašeni su krivima za neprovođenje presude Sejdić-Finci.

-Svi su krivi za zastoj na euroatlanskom putu BiH, ali u neprovođenju ove presude dijelom krivica zaista leži i na dva HDZ-a jer su pokušali vezati rješavanje hrvatskoga nacionalnog pitanja u BiH za provođenje te presude. Mudro bi bilo te stvari razdvojiti te i dalje svim sredstvima tražiti osiguranje prava da Hrvati samo sebi biraju političke predstavnike. Maori na Novom Zelandu imaju pravo izabrati i bijelca da ih predstavlja, ali bjelci nemaju pravo Maorima birati političkoga predstavnika, rekao je Lasić.

Dodao je kako presudu Sejdić-Finci treba pod hitno provesti i odvojiti je od krupnoga pitanja poput hrvatskoga pitanja.

-Ta je presuda ključna pretpostavka da bismo se pokrenuli s mrtve točke u europskim integracijama. Na hrvatskim je političkim elitama ogromna odgovornost da ovo razumiju, da prosto od sebe odgurnu ovaj krimen i da hrvatsko pitanje rješavaju na druge načine, rekao je sveučilišni profesor i član stručne grupe za reformu Ustava sarajevskom Oslobođenju.

odlobodjenje.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati