Pratite nas

Intervju

Milijan Brkić: Spremni smo preuzeti vlast već u ovom trenutku

Objavljeno

na

U pobjedničkoj, izbornoj noći kada se nakon 15 godina na čelo države uspjela uspeti kandidatkinja HDZ-a, jedna je osoba iz vrha HDZ-a malo govorila. To je bio Milijan Brkić, glavni tajnik HDZ-a. Govorio ili ne, svejedno, svi su znali da ove, kao niti tri prethodne pobjede bez njega ne bi bilo, piše Davor Ivanković u uvodu za intervju kojeg je vodio s Milijanom Brkićem za Večernji List.

:: Da nije bilo tih manje od 2000 glasova prednosti za Kolindu Grabar-Kitarović na biralištima u Hrvatskoj, nego da je pobijedila zbog dvadesetak tisuća glasova iz BiH, nastala bi velika svađa oko toga ima li smisla da Hrvati iz BiH odlučuju o pobjednicima izbora u RH?

Prema Ustavu svi hrvatski državljani imaju jednaka prava, bez obzira na prebivalište. Čudilo me da je dosadašnji predsjednik svojom prijavom DIP-u pokušao osporiti ustavno pravo našim državljanima koji žive u BiH. Druga strana se na Ustav poziva kada im paše, a kada to nije slučaj pokušavaju ga izigrati. Ovo je bio pokušaj povratka u vremena kada su bivšem predsjedniku RH, Stjepanu Mesiću, za sve loše u našoj državi bili krivi Hercegovci – osim onih s kojima je prijeteljevao. Pokušalo se opet sugerirati da su BiH Hrvati opasnost za demokraciju u RH. Na sreću naši birači nisu nasjeli na to.

:: Nije li to bila rizična taktika, kada je objavljeno da je organiziran prijevoz autobusima na birališta. Niste se plašili da će to ponukati birače ljevice da spriječe vaš scenarij s Hrvatima iz BiH?

Nakon što je održan prvi krug dobivali smo ogroman broj primjedbi i zahtjeva, da se nekako omogući svim tamošnjim Hrvatima glasanje. Slali smo Državnom izbornom povjerenstvu (DIP-u) zahtjeve da povećaju broj biračkih mjesta. Nažalost, DIP to nije dozvolio i ostala su samo četiri mjesta, Mostar, Sarajevo, Tuzla i Banja luka, s ukupno 16 biračkih mjesta. Teoretski, to je značilo da je na biračko mjesto dolazilo po 16 tisuća ljudi. Nemoguće. Stoga su bile ogromne gužve, birači su, nakon dugog putovanja, još morali čekati po pet sati da bi obavili glasanje. Nažalost, u BiH se, umjesto festivala demokracije, dogodio festival diskriminacije i mnogi nisu uspjeli konzumirati svoje ustavno pravo. Koristim priliku zahvaliti se svim biračima u BiH koji su toliko patili da bi mogli osvariti svoje ustavno pravo.

:: To jest bilo nakaradno, čini mi se da treba ili ukinuti pravo glasanja izvan RH, ili omogućiti ljudima glasanje povećanjem broja biračkih mjesta.

Po meni, trebalo bi vratiti mogućnost glasanja na biračkim mjestima svugdje gdje žive državljani RH u BiH, a udaljenijoj dijaspori omogućiti dopisno glasanje. Inače, HDZ nema veze s organiziranjem autobusa za glasanje, to su se ljudi samoorganizirali. I drugi državljani RH dolazili su na birališta organizirano, autobusima iz Srbije, pa i iz dijelova BiH, no mi ih nismo prebrojavali, niti gledali koji će od njih glasati za Josipovića, a koji za gđu Kolindu. Tužno je da su naši politički protivnici tu želju naših ljudi u BiH iskorištavali kako bi izazivali animozitet prema njima.

:: Kako komentirate ovu strku oko SDP-ovog dokazivanja da je potreban treći krug izbora zbog velikog broja nevažećih listića?

To je očajnički i smiješan čin. Niti dva dana nisu uspjeli biti dostojanstveni u porazu, ti ljudi čak iz Josipovićeva kruga igraju najgoru moguću igru gubitnika. Ne znam događa li se to uz njegovo znanje ili ne, no gotovo da bih poželio da i odigramo taj “treći” krug, jer držim da bi onda razlika između naše kandidatkinje i kandidata SDP-ove koalicije bila još i veća. No, nismo naivni, u ovome činu vidimo pokušaj umanjivanja HDZ-ove političke pobjede, i zauzimanje pozicija za predstojeće parlamentarne izbore.

:: Kako vam je uspjelo dobiti toliko glasova (1,14 milijuna), kad su nakon prvog kruga analitičari govorili da je tih niti 700 tisuća glasova maksimum kojeg može producirati “HDZ-ova mašinerija”?

Te analize su ozbiljne koliko i ti navodni analitičari. Ti su “analitičari” u zadnje tri godine već pokazali kakve su vrijednosti njihove teze. Sjećate se, HDZ-ovi članovi neće prihvatiti ženu kao kandidatkinju i cijeli niz takvih bisera. Vrijeme je demantiralo i njih i njihove teze. Pokazalo se da oni nemaju niti informacija, niti kompetencija, a problem je što su ti analitičari uvijek naklonjeni lijevoj političkoj opciji. Pa im je tako promakla činjenica da se HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka konsolidirao, zauzeo strategiju aktivnog odnosa prema svom članstvu, te da je ta strategija pridonijela četvrtoj u nizu izbornoj pobjedi HDZ-a.

:: Kako funkcionira ta “mašinerija”? Ljudi sa strane zamišljaju da je to neka vrsta vojničke ili paravojne hijerarhije, što ima nedemokratski prizvuk?

Demokracija je sustav koji podrazumijeva jasne ovlasti i odgovornosti. Nakon izbora Karamarka za predsjednika, uspostavili smo tzv. aktivni pristup prema članstvu, simpatizerima. Karamarkovim dolaskom na čelo HDZ-a nestalo je arogancije, prepotentnosti, odnarođenosti, a stranački vrh se napokon spustio među ljude, do najmanje organizacije na terenu, gdje noga stranačkih lidera nije stupila 15 godina. I to je bila mudrost kojom je započet niz nepobjedivosti, a počeli su razgovori o odgovornosti svih dužnosnika stranke. Karamarko nije uveo nikakav vojni ustroj, nego sustav koji poštuje čovjeka, člana, prema kojemu se odnosi s dužnom pažnjom, a od njega se naravno onda očekuje da odradi svoj dio posla.

:: Postoji li u toj strukturi dokazivanja i sustav nagrade i kazne – u smislu oni koji se dokažu, naći će se i na izbornim listama?

Kao i u životu, tako i u politici mora postojati odgovornost. Ne možeš stajati iza nekoga tko je izgubio izbore, pa i više puta uzastopno. Mora se poslati poruka da će oni koji su vrijedni, rade i dobivaju izbore – kada dođe vrijeme onda biti i raspoređeni na najodgovornije funkcije. Oni koji ne uspijevaju, jednostavno će se morati maknuti u drugi red i prepustiti mjesto efikasnijima, mlađima, poletnijima i energičnijima. Neke su se naše organizacije bile začahurile, pa smo zbog toga i izgubili neke lokalne izbore, poput onih u Metkoviću ili Vrgorcu, gdje su se pojavile liste mladih. To jest dokaz da moramo “provjetriti” naše organizacije, strukturu i dati prostor mladim ljudima koji se žele politički aktivirati i biti društveno odgovorni. Oni za takvo što u spomenutim mjestima očito nisu imali mogućnosti provesti kroz lokalni HDZ pa su, logično, potražili alternativu s nezavisnim listama. Dokaz da ti mladi ljudi nisu ljevičari je i to da je Kolinda premoćno pobijedila u oba spomenuta grada. Moje je mišljenje da ih je trebalo prepoznati i privući HDZ-u.

:: Procijenite, koliko je lijevih i lijevocentrističkih glasova dobila KGK?

Sjećate li se, kada smo početkom srpnja prošle godine razgovarali, rekao sam vam kako će Kolinda nakon predsjednika Tuđmana biti prvi kandidat HDZ-a koji će imati apsolutnu potporu cjelokupnog HDZ-a sa svom infrastrukturom, to je bio preduvjet ovoga uspjeha. Osim potpore najveće i najjače političke infrastrukture, naša je kandidatkinja imala snažnu potporu ostalih stranaka naše koalicije. Osim stopostotne potpore HDZ-a i partnera, bili smo sigurni da će Kolinda svojom osobnošću privući mnogo birača na koje je računao Josipović, zato jer je ona prihvatljiva ne samo hadezeovcima i našoj koaliciji nego i biračima koji svjetonazorski ne pripadaju desnom centru. Bili smo u pravu, pored cjelokupnog HDZ-a i koalicije, dobila je glasove i zato što je emancipirana i sposobna žena, i zato što je Riječanka, a naravno zato što je uočila probleme u društvu i u svome programu ponudila rješenja. Milanović je, sjetite se, nakon gubitaka na izborima za EU parlament govorio kako je to bilo u uvjetima male izlaznosti, no da će ljevica pokazati svoju snagu na prvim izborima, gdje će biti puno veća izlaznost birača. I promašio je, jer nije shvatio da je Karamarko u međuvremenu potpuno konsolidirao HDZ, da je vratio sve naše članove, simpatizere i birače koji su ga bili napustili. Očito nisu bili shvatili na vrijeme niti to da je, u međuvremenu, mudro sklapao koaliciju, predložio najbolju kandidatkinju, rasporedio međunarodnog tajnika da vodi stožer, političkog tajnika da koordinira s koalicijskim partnerima, a mene s lokalnim organizacijama i članstvom. Osim toga, Karamarko je pratio šta se događa iz sata u sat i osobno uskakao ako je nešto zapinjalo.

:: Kako je i kada odabrana upravo KGK za kandidatkinju?

Razgovori s gđom Kolindom počeli su prije više od godinu i pol dana, najviše je njom razgovarao T. Karamarko i potom je predložio stranačkim tijelima kao kandidatkinju. Marketinški rečeno, na izborima se dokazalo da je ona bila, sa svojim ljudskim vrlinama, znanjem, potencijalima i profesionalnim putem, najbolji kandidat kojeg smo mogli ponuditi na političkom tržištu. U izboru smo se vodili i činjenicom da je gđa Kolinda uvijek bila vjerna svojoj stranci, premda su se u prošlosti vodstva stranke jako ružno odnosila prema njoj. Bila je naš najbolji kandidat, a izbori su to i dokazali.

:: Gdje je protivnička strana pogriješila, je li pogriješila s taktikom plašenja od povratka “kriminalne organizaacije”, HDZ-a, na vlast?

Mogu primijeniti koju god hoće taktiku, protiv ovakvog HDZ-a i naše koalicije nemaju nikakve šanse. Narod je i na ovim izborima pokazao što misli o takvoj retorici i plašenju. I prepoznaje tko je onaj koji govori i misli na budućnost i aktualne životne probleme, a tko je taj koji nas stalno vraća u prošlost. Tužno, jer, sjetite se, baš je Milanović bio taj koji je, prije tri godine, u svom najavnom govoru obećao da se on neće vraćati u prošlost, niti tražiti alibi i krivce u prethodnoj vlasti. Toliko o njegovoj vjerodostojnosti i iskrenosti. Ali i nesposobnosti i nekompetenciji u rješavanju problema zemlje. Trebali bi prestati s plašenjem naroda. Svi ljudi koji žele dobro zemlji dobrodošli su na političkoj sceni jer hrvatski je narod već umoran od takvih podjela. Mi stoga nismo išli u izbore s retorikom podjele, taktiku koju je izabrao aktualni premijer Milanović s ponavljanjem “mi i oni”, pa “hajdučija”, pa “zločinačka organizacija”. Što će im taj povratak u prošlost. Već su tri godine na vlasti, pa mogli su svu tu hajdučiju i kriminalce već pozatvarati, imali su za to sve instrumente u rukama. A nisu ništa napravili, predlažem im da se okane “ćorava” i uhvate ozbiljnog posla, da makar nešto naprave u ovih još nekoliko mjeseci.

:: Kada je uzavrelo oko kampanje, činilo se da će premijer posegnuti i za uhićenjem, odnosno pokretanjem istrage protiv vas, a spominjalo se i predsjednika Tomislava Karamarka. Jeste li strahovali od stvarnog ili “političkog” uhićenja”, nešto u stilu uhićivanja Milana Bandića?

Niti je Karamarko plašljiva osoba, a kažu ljudi da nisam ni ja. Dolazile su do nas razne informacije oko aktivnosti Milanovićeva represivnog aparata i doista smo očekivali da se mogu dogoditi i uhićenja. Što reći – narod je pokazao na izborima što misli o Karamarku. Sve one priče o nekakvom njegovom negativnom rejtingu i da je najnepopularniji u zemlji, narod je glasanjem rekao što o tome misli. Činjenica je da nas u narodu ne doživljavaju kao kriminalce, dakle te su teze i ljevičarski spinovi promašeni i ne nailaze na plodno tlo. Baš su ovi izbori kulminacija razotkrivanja rabote navodnih anketara koji su dulje uporno pokušavali utjecati na volju naših birača.

:: K. G. Kitarović sada mora zamrznuti svoje članstvo u HDZ-u. Kako će sada funkcionirati odnosi stranke i predsjednice RH? Politički protivnici je i dalje tretiraju kao barbiku HDZ-a, odnosno vašu i predsjednika Karamarka?

Nekoliko smo puta rekli da smo je kandidirali stoga što smatramo da je gđa Kolinda potrebna narodu i državi. I ona je sama kazala kako neće biti podložna nikakvim partikularnim interesima. Niti će je HDZ zbog toga “pritiskati”. Ona je sada nadstranačka osoba, predsjednica svih građana i onih koji jesu, i onih koji nisu glasali za nju. HDZ će pronaći optimalan model na koji može pomoći aktualnoj predsjednici, a očekujemo da će i ona, kako druge političke opcije tako i nas, konzultirati oko tema značajnih za budućnost hrvatskog naroda. Dakle, ona sada izlazi iz HDZ-a i sigurni smo da će sve svoje snage upregnuti k boljitku naše zemlje.

:: Olakšava li ili otežava HDZ-u ponašanje premijera i njegove vlade posao u pripremama oko parlamentarnih izbora? On je, izgleda, odabrao ratnički odnos i prema predsjednici RH?

HDZ će sa svojim koalicijskim partnerima pobijediti i na narednim, parlamentarnim izborima. Problem je što premijer i njegova vlada ne rade ništa i zateći ćemo vrlo teško stanje. Ovakvo ponašanje Z. Milanovića nama sigurno još uvećava izborne šanse, no to nas u ovom slučaju ne veseli jer shvaćamo koliko će Milanović otežati hrvatskim ljudima život dok je još na vlasti. Mi bismo bili sretni kad bi, napokon, ovoj vladi nešto i uspjelo, kada bi povukla što više sredstava iz EU fondova, kada bi otpočeo izlazak iz krize, ali ona se nažalost bavi tek – destruiranjem svojih političkih protivnika. HDZ-u nije u interesu da dođe na vlast i zatekne tek zgarište države, dakle ni najmanje se ne veselimo neznanju i neradu naših političkih suparnika.

[ad id=”40551″]

:: Kako će se razvijati situacija u Milanovićevoj vladi i u SDP-u? Koliko je realna želja da u RH dođe do prijevremenih izbora? Je li HDZ uopće spreman za prijevremene izbore?

Mi se ne bavimo SDP-om. Pokušavamo pronaći način kako stvoriti uvjete da hrvatski građani žive bolje. Sigurno je da će sada doći do određenih unutarnjih poremećaja u SDP-u, pa i destrukcije. Bude li se ta destrukcija unutar vladajuće stranke reflektirala na upravljanje državom i narušavanje života građana, sigurno je da ćemo mi žešće inzistirati na prijevremenim izborima. HDZ je, sa svojim koalicijskim partnerima, spreman preuzeti odgovornost vođenja države – već u ovom trenutku. Sad se dokazalo da su kukurikavci obični foteljaši. Mi ćemo, s partnerima, baš promijeniti tu paradigmu upravljanja državom, koja se kod njih svodi na podjelu fotelja kao plijena.

:: Kako funkcionira vaša Domoljubna koalicija, je li počela utrka i natezanje oko fotelja?

U našoj Koaliciji postoji aktivni dijalog i međusobno uvažavanje. Primarno se bavimo (gospodarskim) programom i vizijom razvoja i izvlačenjem Hrvatske iz krize. Nema razgovora, niti želja za “podjelom plijena”, toga neće niti biti. Ali smo razgovarali o jasnim kriterijima po kojima će dužnosnici dolaziti na funkcije u državi.

:: Koji su to kriteriji?

Poštenje, marljivost, znanje i domoljublje. Stranačka pripadnost ovdje je na “repu” kriterija. U naše odbore koji se bave izradom vizije i programa, pa tako i izradom zakonskih rješenja i poboljšanja, ušli su i stručnjaci iz stranaka koalicijskih partnera, kao i nestranački i ljudi iz “realnog sektora” gospodarstva, koji nam pomažu u izradi programa koji mora izvući Hrvatsku iz krize.

:: Biste li nakon svega popili kavu s Josipovićem, kakvu mu političku budućnost predviđate?

G. Josipović i ja smo, tijekom izborne kampanje imali “aktivni dijalog” kroz medije. Ponekad je to bilo, s njegove strane, i ispod pojasa. U toj retorici i utakmici nisam niti ja bio svetac, no nisam išao ispod pojasa. Bez obzira na sve, opraštam mu i spreman sam s njime popiti kavu. Možda mi odagna sumnje oko tih zahtjeva za održavanje “trećeg” kruga izbora.

:: Je li realno da SDP-ovci pokušaju rušiti Milanovića prije ili tek poslije parlamentarnih izbora?

To ovisi o Josipoviću. No, išao SDP sa ili bez Milanovića, pobjeđuje HDZ-ova koalicija.

:: K. G. Kitarović mora ustrojiti svoj ured. Ima puno interesenata?

Predsjednica će sastaviti ured prema svojim nahođenjima. Javljaju se sada i “mentori” koji su je, navodno, vodili za ruku kroz kampanju. Dovoljno je dobro poznajem i jamčim da je nitko nije držao za ruku. Vrlo je suvereno upravljala svojom kampanjom, a što se tiče tih mentora koji se pojavljuju iz sjene, bilo bi korektno da makar sada javnosti priznaju da su joj svojedobno baš oni davali mudere savjete da odustane od kandidature kao naša kandidatkinja. Na sreću nije ih poslušala.

Autor: Davor Ivanković/Večernji List/Foto: Boris Ščitar

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati