Pratite nas

Milijan Brkić Vaso kao grešni ‘jarac otkupitelj’

Objavljeno

na

Morao bi dati ostavku ako mu je stalo do povratka povjerenja u HDZ.U posljednjih nekoliko dana bivši načelnik hrvatske policije, sadašnji glavni tajnik HDZ-a i, ne treba smetnuti s uma, bivši dragovoljac Domovinskog rata, Milijan Brkić Vaso postao je, sudeći po javnim izjavama vladajućih i većine drugih političara, koji nisu članovi njegove stranke, utjelovljenje svih zala akademske i političke izopačenosti i pokvarenosti, tj. korupcije u Lijepoj Našoj.

Nakon što je u Narodnim novinama objavljena odluka da mu je poništena diploma diplomiranog kriminalista koju mu je 10. lipnja 2011. izdala Visoka policijska škola iz Zagreba (djeluje u sklopu Policijske akademije MUP-a), o njegovu 79% prepisanom ili plagiranom diplomskom radu (imenovano je stručno-stegovno povjerenstvo utvrdilo i javno obznanilo da je prepisao, s tiskarskim i pravopisnim pogreškama, 1285 od 1630 redaka diplomskog rada) javno su se o slučaju “Vaso” oglasili predsjednik Republike i Vlade, ministar unutarnjih poslova i ministrica vanjskih i europskih poslova, ministar obrazovanja, znanosti i sporta, brojni saborski zastupnici i zastupnice, stranački prvaci i novinski stavotvoritelji.

Nema, dakle, razloga da i sam, na samom početku ovog osvrta na taj nemili i nedragi događaj, izrazim svoje mišljenje. Ono glasi: iako Vaso doista, kako ću kasnije pokazati, nije učinio ništa više ili manje od onoga što čini između 70 i 80 posto studenata u Hrvatskoj, Europskoj uniji, Americi, Africi, Australiji i Aziji – varao je tijekom studija i tako se akademski nečasno ponašao – mislim da bi svakako morao dati neopozivu ostavku na mjesto glavnoga tajnika HDZ-a!

Tu bi ostavku morao podnijeti ako mu je stalo do povratka povjerenja u njegovu stranku, pa i u politiku i političare koje hrvatska javnost odavno doživljava kao ološ i moralne gubavce. Njegova je stranka već nepravomoćno osuđena zbog kaznenih djela koje je u njeno ime počinio njen bivši predsjednik, pa su je novinari i političari neznalice javno proglasili „zločinačkom organizacijom“, što je politička i medijska laž koju sam dokazao u ovom listu.

Iako su prepisivanje i plagijatorstvo danas najrašireniji u medijima i najmiliji novinarima tipa copy-paste, pokušaj pretvaranja Milijana Brkića u metaforu, utjelovljenje i žrtvenog jarca fantomske Jovanovićeve borbe protiv akademske korupcije, lako bi moglo HDZ pretvoriti i u „plagijatorsko-falsifikatorsku stranku“. Dakle, iako je suštinski točno da većina studenata barem jednom tijekom studija vara, točno je i to da stari Latini nisu bili glupi kad su smislili misao o dvojnim mjerilima: jednim koja vrijede za obične smrtnike, a drugim kojih se moraju pridržavati narodni izabranici: „Quod licet Iovi, non licet bovi“ iliti „Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.“

Ostavku ne bi morao podnijeti zbog nekontroliranih izjava stranački pristranih, spoznajno skučenih i agresivnih državnih dužnosnika upućenih na njegov račun, jer su one ljudski licemjerne, dvolične i podle. Primjerice, svi su SDP-ovi političari šutke prešli preko činjenice da članica njihova Predsjedništva i korupcijskim skandalima preplavljena sisačka županica Marina Lovrić-Merzel u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića nije znala čak ni naslov vlastita diplomskog rada: što je ozbiljan znak da ga nije ni pročitala, kamoli napisala. Sada se javno zgražaju i bjesne zbog otkrića 80-postotnog plagijata Milijana Brkića, naprečac su mu oduzeli diplomu i prijete mu kaznenim progonom, valjda razmišljaju i o privođenju i zadržavanju u predtamnici (pritvoru) pod izgovorom da bi mogao utjecati na svjedoke.

Ostojić i Jovanović

Dvojica ministara prednjače u goropadnosti: Ranko Ostojić i dr. Željko Jovanović. Ministar unutarnjih poslova Ostojić otvoreno mu je zaprijetio kaznenim progonom: „MUP i DORH će dogovoriti postupanje, uz eventualno ispitivanje Brkićeve kaznene odgovornosti. “Ministar Jovanović u više je navrata izrazio javno zgražanje nad Brkićevim studentskim nepoštenjem i varanjem. Najopakije je njega i njegova šefa spopao u Splitu 28. ožujka 2014.:

“Ja bih poručio gospodinu Brkiću, ali i Tomislavu Karamarku da je sramotna i uvredljiva za hrvatsku javnost i akademsku zajednicu nepodnošljiva lakoća nekritičnosti kojom pristupaju ovoj temi, gdje je dokazano da je rad plagijat i falsifikat. Takvim nekritičnim pristupom oni se, zapravo, rugaju hrvatskoj javnosti i akademskoj zajednici. (…) Plagijator i falsifikator na čelu policije, a on je bio ravnatelj policije, pokazuje da ti ljudi ne znaju uopće štititi zakon i pitam se što bi se dogodilo kad bi takva ekipa, koja falsificira i radi plagijate, ponovno došla na vlast. Vjerojatno bi nastavila na isti način pljačkati Hrvatsku kao što je to činila i do sada.“

Ostavku ne bi morao dati ni zbog izjave drugih „kolega“ političara koji su ga javno proglasili „diplomiranim kompilatorom“ (Dragutin Lesar), „falsifikatorom“ (Nenad Stazić), „prevarantom“, “kriminalcem“ itd.

Ministru obrazovnom, znanstvenom i sportskom Željku Jovanoviću, nažalost, puno je lakše podgrijavati medijsku, moralnu i političku paniku zbog „plagijatora“, „falsifikatora“, „kompilatora“ i „pljačkaša“ Vase, nego se ozbiljno baviti analizama i osmišljavanjem i primjenom politika usmjerenih smanjenju akademskog nepoštenja, prijevara pa i pokvarenosti i korupcije. Da mu je do toga stalo, organizirao bi najprije zatvorenu, ekspertnu, a zatim i javnu raspravu o rezultatima velikih istraživanja o nedopuštenim oblicima ponašanja na hrvatskim sveučilištima koja su provedena prije nekoliko godina i objavljena 2012. godine.

Veliko istraživanje na Sveučilištu u Zagrebu koje je, usput budi rečeno, platila Europska unija (u sklopu programa IPA 2008: „Promicanje pravnog okvira za suzbijanje diskriminacije i korupcije u svrhu osnaženja akademskog integriteta“), vodila je dr. Ksenija Turković koja je u jesen 2012. izabrana za sutkinju Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Anketu među studentima organizirao je dr. Duško Sekulić, a među nastavnim i znanstvenim osobljem dr. Meri Tadinac i dr. Aleksandar Štulhofer. Rezultati istraživanja bili su toliko šokantni za većinom – u toj tematici – neinformirane članove Senata Sveučilišta u Zagrebu, da su rektor dr. Aleksandar Bjeliš i brojni dekani smišljali razloge kako dovesti sasvim u pitanje metodologiju online anketiranja. Rasprava je na Senatu bila pred samo ljeto (30. lipnja 2012.), a pažnja medija je isključivo bila usmjerena na tematiku koja je medijski zanimljiva, ali suštinski marginalna: spolne ucjene, aluzije, mitovi i napastovanja studenata i studentica od strane nastavnika/nastavnica.

Bogatom i krajnje zanimljivom („nakon šalabahtera“, doba interneta i mudrofona, kako nazivam smarthphone) problemu studentskih prijevara, prepisivanja i plagiranja, ali i drugim najozbiljnijim problemima naših sveučilišta (nepotizam, znanstveni, udžbenički i ini plagijati nastavnika) nije poklonjena baš nikakva pažnja. Oko njih je zavladala i vlada zavjera oportunističke šutnje dekana, rektora i – dr. Željka Jovanovića.

Iz nepreglednog rasadnika rezultata istraživanja, ovdje ću izdvojiti samo one koji se odnose na delikt koji je počinio Vaso Brkić: od 6287 studenata koji su sudjelovali u anketi samo 27,5% nije tijekom studija nijednom prepisivalo na ispitu. Njih je 19.4% prepisivalo jednom, a čak 53% više puta. Postotak je prepisivača, dakle, 72,5%!

Na Sveučilištu u Rijeci gdje je studirao dr. Željko Jovanović, taj je postotak još i viši: 75%. Ono što je, pak, najzanimljivije, jest da su ti postoci nešto niži od prosjeka na drugim sveučilištima Europske unije (od 75-80% studenata bar je jednom prepisivalo) i SAD-a (postotak se kreće od 75 do 95%).Problem sveučilišnih prijevara (koje se najkraće mogu ovako definirati: prikazivanje tuđeg rada, znanja i obrazovanja kao vlastitog) je, čak i statistički promatrano, previše važan i složen da bi se o njemu vodila pristrana politička i politikantska rasprava, u kojoj, primjerice, jednu od glavnih uloga ima Dragutin Lesar koji ima završenu tek srednju školu i Ranko Ostojić čija je logika: HDZ-ovci, sve ću vas, uz prethodni dogovor s USKOK-om i DORH-om, strpati u tamnicu

Vrata groblja

Što kazati na kraju? Očito je da je situacija u zemlji izuzetno teška i da Vlada nema jasnu ideju i viziju promjene nabolje stanja u ekonomiji, javnim financijama, stvaranju novih radnih mjesta, zaustavljanju puta u ekonomski ponor. Prošlotjedna istraživanja CROBAROMETRA pokazala su da je potpora Vladi pala na 22% i da 77% građana smatra da zemlja ide u lošem, krivom smjeru.

Povici držite lopova i traženje novoga (nakon Ive Sanadera) „jarca otkupitelja“ ili, narodski kazano, žrtvenog jarca u Vasi Plagijatoru jedino je čega se uspijevaju sjetiti sadašnji vlastodršci. U tajnovitom podzemlju naših ljudskih duša počiva atavistička, nesvjesna potreba za pronalaženje krivca za naše i opće grijehe – na drugoga. Ako nam dijete padne na ispitu ili razbije susjedu prozor, svatko od nas lako zaključi da je naslijedio zlo od onoga drugoga. Ako postigne uspjeh, hitamo susjedima i prijateljima i ponosno kazujemo: pogledajte očeva/majčina sina.

Vaso Brkić je za sadašnje vlastodršce „tuđi sin“: HDZ-ovac je, Hercegovac, „glupi“ policajac, „lažni“ branitelj. Riječju: idealni jarac otkupitelj glasnih pijevaca i pokornih koka i pjetlića Kukuriku koalicije. Evo kako znalci simboličnog govora i kulture Jean Chevalier i Alain Gheerbrant u Rječniku simbola opisuju smisao tog dragocjenog jarca: „Jarac otkupitelj opterećen grijesima naroda snosi kušnju izgona, udaljenja, progonstva; simbolizira osudu i odbacivanje krivnje, a odlazak mu je bez povratka. (…) Jarcem otkupiteljem naziva se čovjek koji nosi tuđe krivnje, a nema mogućnosti da se brani i nije zakonski osuđen. Predaja o jarcu otkupitelju raširena je na svim kontinentima. Prikazuje čovjekovu duboku težnju da svoju krivnju prebaci na drugoga i da zadovolji svoju savjest, kojoj je uvijek potreban krivac, kazna i žrtva.“ (Jesenski & Turk, Zagreb, 2007., str. 240).

Ovaj esej zamislio sam kao apel u prilog umjerenosti, osjećaja za mjeru i zdravog razuma. Završit ću ga stoga za mene netipično: mojim rimama nevještim prijevodom najljepših rokerskih protestnih stihova protiv krađe tuđih stihova, proze i glazbe koje je napisao stihoklepac i pjevač jednog od mojih omiljenih rock-sastava iz osamdesetih The Smiths: Steven Patrick Morrissey. Pjesma ima i znakoviti naslov: Vrata groblja.

Ako moraš pisati prozu ili poeziju

Riječi koje koristiš trebaju biti tvoje

Ne prepisuj (ne plagiraj), ne uzimaj na kredit

Uvijek postoji netko, negdje

S velikim nosom, koji zna

I koji će te uloviti i smijati se

Kad padneš

Koji će te uloviti i smijati se kad padneš

Nesretnog Vasu su Kukuriku-kolege ulovili i sada mu se smiju dok – pada. Prilično junački, nema što, posebno od Ranka Ostojića koji je prije godinu dana svojim baritonom zabavljao Nadana Vidoševića.

facebook komentari

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati