Milijuni su gladni djela, a ne riječi

0

Nakon svjetske konferencije o prehrani u Rimu postalo je jasno da nema jednostavnog recepta za skandalozni problem gladi, koja pogađa 800 milijuna ljudi. Ipak, bolji su i mali koraci nego nikakvi, smatra Bernd Riegert.

40 posto ljudi na našem planetu nemaju dovoljno hrane ili gladuju. Taj skandalozni, monstruozni problem čovječanstva mora konačno biti riješen. Oko toga su se složili svi sudionici međunarodne konferencije o prehrani u Rimu. U biti se svi slažu i kad je riječ o uzrocima gladi i načinima da ju se obuzda. Samo dosad je često nedostajala volja za političko i gospodarsko djelovanje kako u bogatim zemljama, tako i u zemljama koje pogađa nestašica hrane, uglavnom u Africi i jugoistočnoj Aziji.

22 godine nakon prve Svjetske konferencije o prehrani ta je tema konačno opet bila na dnevnom redu. Ujedinjeni narodi su uspjeli na to skrenuti pozornost javnosti, zahvaljujući i nastupu pape Franje na konferenciji. Zašto je to trajalo 22 godine? Gladna djeca, pothranjene žene i muškarci, kronični bolesnici oboljeli zbog nedostatka hrane zapravo bi svake godine trebali biti na vrhu dnevnog reda. Brojne države su na konferenciju poslale samo veleposlanike ili niže dužnosnike, a oni su u ritmu od po pet minuta čitali svoje govore. Stvarni angažman izgleda drukčije.

Labavi akcijski plan neće biti dovoljan

Ipak, prihvaćen je opsežan akcijski plan koji u više od 60 točaka nabraja sve probleme i moguća rješenja. Tu se radi o poticajima malim seljacima, korektnim trgovinskim sporazumima, dostupnosti zdravstvene skrbi i čiste vode, obrazovanju i odgoju. Nažalost, nedostaje i konkretan vremenski plan, do kad bi ciljevi trebali biti ostvareni. Nije predviđen ni kontrolni mehanizam. Ako se neka vlada ne bude pridržavala akcijskog plana ne mora se bojati nikakvih posljedica. Odluke iz Rima bi Ujedinjeni narodi mogli uvrstiti u nove razvojne ciljeve koji bi trebali biti utvrđeni 2015. godine. Razdoblje do 2025. bi moglo biti proglašeno desetljećem protiv gladi. Brojne agencije, ustanove, konferencije vijećaju, pišu materijale i koordiniraju. Ponekad su i same sebi smetnja, kritizirao je primjerice u Rimu Crveni križ.

Bernd RiegertBernd Riegert

Koraci za borbu protiv gladi su vrlo maleni i naprijed se ide vrlo polako. To je tako i zbog kompleksnosti te trajne katastrofe, koja istovremeno pogađa brojna područja u politici, gospodarstvu i društvu pogođenih zemalja. Proizvodnja malih seljaka neće biti dovoljna da se prehrani siromašno mnoštvo. Gladnima su potrebni prihodi kako bi hranu mogli kupiti. Kakve šanse oni imaju u društvima koja nemaju dovoljno radnih mjesta ni za zdrave? Promjene klime, građanski ratovi, etnički sukobi ponovo uništavaju male uspjehe ili zaoštravaju probleme. U tim zemljama i dalje nedostaje informacija o ispravnoj prehrani djece, o majčinom mlijeku, o higijeni u ophođenju s hranom.

Nema na vidiku velikog rješenja, općeg plana za okončanje katastrofe gladi – to je jasno nakon vijećanja u Rimu. Ostaju samo konkretni projekti na lokalnoj i regionalnoj razini na licu mjesta. Ostaje nada da će vlade jednoga dana uvidjeti da glad nije prihvatljiva, da ona otežava gospodarski razvitak i može dovesti do teških političkih kriza.

Paradoks: mješavina gladi i pretilosti

Bogate zemlje i zemlje na pragu industrijalizacije ne trebaju pokazivati na zemlje u razvoju. I one već imaju ili u njima nastaje divovski problem s prehranom – pretilost. 500 milijuna ljudi je pretilo. Predebela djeca i mladež postaju teret za društvo, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija. U nekim državama, primjerice Ujedinjenim Arapskim Emiratima, već je polovica odraslih osoba predebela. Neke zemlje na pragu industrijalizacije kao Panama istovremeno imaju problem gladi i pretilosti u podjednako velikim dijelovima društva. I u SAD-u i Europi ljudi se guše u masti, šećeru i soli. Na jednoj strani ljudi gladuju, na drugoj obolijevaju zbog prevelike količine hrane. Čini se da se sustav potpuno oteo kontroli. Druga svjetska konferencija o prehrani zato neće biti posljednja. Sljedeća se ne bi trebala održati tek za 22 godine. Prehrana se tiče svih nas, svakodnevno.

DW.de

facebook komentari