Pratite nas

Vijesti

Miljenko Stojić: Naizgled

Objavljeno

na

Svaka veljača duboko odjekne u srcima Hrvata, posebno onih što nastanjavaju Herceg Bosnu.

Komunisti su 1945. u tom vremenu nemilosrdno gazili njezinim ozemljem. Govorili su da tjeraju mrskog neprijatelja. I punili usput nebrojene jame tjelesima onih koje su imali na svojim popisima. A njih su sastavljali njihovi ilegalci i pristaše na tom istom ozemlju.

pobijeni franjevciBila je to ulaznica za kasniji povlašteni položaj u društvu. Jer oni su doprinijeli da svane zora slobode. I uspostavio se krug poslušnika gospodara iz sjene, tamo preko mrkih brda i granica. Devedesete godine prošloga stoljeća pomrsiše račune, jer dečki u tenisicama i s krunicom oko vrata nisu vodili visoku politiku. Oni su se tukli za slobodu i osvojili je. Pa su onda oni iz sjene htjeli da ju izgube. Proglasili su ih zločincima, lovili kao zečeve, huškali medije na njih. Ali izdržaše dečki i to te ovih dana njihov sud morade potvrditi da su ih napali velikosrbi i JNA, da je bilo genocidnih radnji, tako rekoše, nad njima, da je… Nismo bili zadovoljni svime, ali imamo slobodu. Nije to sloboda »naizgled« kako smo je imali u komunizmu, sad je ona prava. Bitka za nju trajat će i dalje, zapravo nemoguće je da ikada prestane. Zlo je uvijek bilo i bit će protiv dobra. Zbog toga radujmo se slobodi i njome krčimo svoje puteve kroz šumu svakodnevnih i običnih i političkih odnosa.

     Ne počinjem ovaj tekst ovako zbog ushićenja glede ustoličenja ovih dana hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ushićenje bi tek trebalo doći, ako Bog da, na kraju njezina vladanja. Nadajmo se tamo negdje za deset godina. Njezin nastup trenutno je obećavajući. Donosi dah onih slavnih devedesetih godina prošloga stoljeća, s Franjom Tuđmanom na čelu. I oni koji su joj naklonjeni i oni koji su joj protivnici obično ovih dana govore što zapravo od nje očekuju. Meni se nekako ne da. Ako je zaronila u spomenuti duh, znat će što joj je činiti. A mi joj pomozimo. Nemojmo biti gledatelji po strani, već zasučimo rukave. Ucijepimo u svoj okoliš slobodu slobodu koju smo, unatoč svemu, uspjeli zagrabiti. I molimo se da naša predsjednica imadne prosvijetljen um, ali ne bilo čime, nego Duhom Svetim. Kaže da je katolkinja, nemamo razloga ne vjerovati joj, pa će ona to razumjeti. Ali najprije neka joj je s Božjim blagoslovom na ustoličenju. Kako mediji trenutno javljaju, ne će uobičajeno biti nekih zvučnih imena iz političkog života. Uglavnom okolne države, što sve pomalo zaudara na »region« i te smicalice. Tuđman nije imao ni tu »čast«. Svima su zabranili da mu dođu, usudio se na to samo Mađar Viktor Orbán. Takva je politika. Uvijek ima neka ručica koja sve nadzire. Ali nismo mi tako poslušni, da bismo joj se poklonili. Neuništivi duh slobode gori neprestano u nama.

     Slobodu sam gledao i ovih dana u očima vjernika pristiglih na »V. dane pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prostrana samostanska crkva na Širokom Brijegu kroz 4 je dana bila neprestano puna. Propovijedali su najprije franjevački provincijali iz Splita, Sarajeva i Mostara, a onda biskup Bogović. Stigla kršna Lika. Njihove krajeve u veljači 1945. opustošili su razgoropađeni komunisti. Mislili su im dati novo lice. I bilo ga je naizgled. Ali ispod njega je tinjala želja za narodnim i vjerskim preporodom, želja da se bude svoj na svome. Nažalost ima nekih među nama koji sve još ne razumiju. Iščitavao sam to i kroz predstavljanje događaja sa Širokog Brijega ovih dana. Jedni su to činili onako kako je bilo, u skladu sa svojim znanjem, drugi što su mogli škrtije. Očito peta kolona, uporabimo ovaj komunistima drag izraz, nastoji djelovati. Poluistinama, lažima, mic po mic. Način je to tzv. Kukuriku koalicije. Čitam da su se odjedanput sjetili Veljka Marića u srbijanskoj tamnici. Nakon pustih godina, Bože moj. Da, izbori su pred vratima pa nije zgorega zbuniti malo te branitelje, navlačiti ih na svoju stranu nadajući se neredu među njima. Znam da ne će nasjesti na takve smicalice. Previše su zla učinili hrvatskoj državi da bi im se opet poklonilo povjerenje. Vrijeme je za odlazak, vrijeme za hrvatsko proljeće, ali ne onakvo kao kod Arapa. Hrvatska država treba biti stvarnost koja će donositi dobro nama i našim susjedima.

     Papa Franjo ovih dana pokaza kako je to biti dobrim susjedom. Posjetio je siromašno rimsko predgrađe. Naizgled se ništa nije promijenilo, ali itekako jest. Ljudi u tom predgrađu osjetili su se ljudskijima, zorno im je pokazano da ipak netko misli na njih. Zaključimo, ne pripada on onima koji ovih dana određuju tko će od bajnih političkih veličina doći ili ne na ustoličenje naše predsjednice, već onima koji nose Boga u svome srcu. A onda ne možeš mirno prolaziti pokraj nekoga tko pati ili se bogatiti na njegovoj patnji. Nažalost živimo u okružju koje to ne priznaje i ne želi razumjeti. Zbog toga je papin posjet dotičnima iznenadan, neočekivan. Ma nemojte! Što bi mu kao papi trebala biti zadaća?! Da skuplja bezvezne slike tzv. suvremene umjetnosti dajući za njih basnoslovno bogatstvo ili da pametuje o novim ljudskim pravima? Takve je Isus nekada tjerao bičem po hramu. Razmislimo o tome i izvucimo zaključke. Bit će to mala priprava za sljedeći lipanj kada nam ovaj papa dolazi u posjet, u Sarajevo gdje nas još ima. Neki se gorko šale pa govore kome će papa doći ako ne nama. Predovoljno smo siromašni da bi nas mimoišao. Ipak, što god se zbilo tih dana, ne će nas pobijediti. Mislim, naravno, na rukice koje upravljaju ISIL-om i sličnim pokretima. Hoće li odlučiti naškoditi papi, hoće li domaći mutikaše pokušati tih dana nešto učiniti? Kad je dolazio Ivan Pavao II. kažu da su dotični postavljali bombe da bi ih kasnije sami otkrili i tako stekli povjerenje u određenim krugovima. Veliki su dani pred nama, kako god okrenemo. Dočekajmo ih spremni.

     Kad na hrvatsku vladarsku stolicu zasjednu Stjepan Mesić, jedna od prvih stvari koju učini bi da posmica generale hrvatske pobjedničke vojske. Nastavi tako i kasnije te njegovi vladarski dani bijahu mali, iako i on i njegovi pristaše učiniše sve da naizgled budu velikima. Ali ne može se naprijed napadajući svoje. Američka politika, kakva je da je, nešto takvo nikada ne bi učinila. Ona svoju vojsku čuva. Njima je ona svetinja, kao i drugima po svijetu. Međutim, kad si sluga to jednostavno ne možeš razumjeti. Ustoličenje nove predsjednice trebalo bi pokazati da na hrvatskom nebu počinje prestajati to »naizgled«. Stari smo ponosan narod. Imamo svoju vjeru, imamo svoje ozemlje. Dičimo se njima i hrabro idimo naprijed. S ovakvim mislima ući ćemo na to ustoličenje, a život će pokazati koliko se od svega prelilo u stvarnost.

Miljenko Stojić

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

VIDEO – Navijači Srbije i Slovenije zajedno provociraju Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

U finalu Eurobasketa večeras se sastaju Slovenija i Srbija, dvije reprezentacije koje su dosad pokazale najviše na turniru.

U Istanbulu se sprema spektakl, a i jedni i drugi imat će veliku podršku u dvorani.

No, i na dan kada igraju tako veliku utakmicu, njihovi navijači nisu propustili sjetiti se Hrvatske. Umjesto da uživaju u spektaklu, oni su se odlučili provocirati hrvate. Očito su u pitanju nekakvi kompleksi. “Tko ne skače taj je Hrvat”, započeli su navijači Srbije, a vrlo brzo su im se pridružili i Slovenci.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Tijekom snimanja priloga napadnuti izvjestitelji Nove TV – VIDEO

Objavljeno

na

Objavio

U subotu su u Velikom Pašijanu pokraj Garešnice tijekom snimanja priloga za emisiju Provjereno napadnuti novinarka Nove TV Ema Branica, snimatelj Alan Novak i asistent snimatelja Goran Jaganjac, piše Dnevnik.hr.

Novinarka emisije Provjereno Ema Branica, snimatelj Alan Novak i asistent snimatelja Goran Jaganjac došli su u Veliki Pašijan kako bi nastavili priču o nizu prijevara za koje je optužen Ivica Sužnjević, zvan Šeki.

“Došli smo snimiti izjave još ljudi koji ga optužuju za prijevare. Dok smo snimali izjave prvo se pojavila majka optuženog i počela nas sve tući metlom. Potom se pojavio i njegov brat. Vikao je da će nas sve pobiti i da ‘ako imamo mu*a dođemo snimati kod njega u kuću’.  Potom me je snažno gurnuo u prsa i iščupao mi pramen kose. Pala sam u kanal i udarila glavom”, ispričala je novinarka.

“Cijelo to vrijeme je njegova majka i dalje prisutne tukla metlom, a brat je potom nasrnuo i na snimatelja i pokušao mu potrgati kameru. Pozvala sam policiju i on je priveden, a njegovoj je majci navodno pozlilo. No, nakon što je stigla Hitna pomoć prevezli su je tek 200-tinjak metara, do njezine kuće.”

facebook komentari

Nastavi čitati