Pratite nas

BiH

Miljenko Stojić: Skupinica

Objavljeno

na

Nasmiješih se sinoć čitajući jedan članak. Pronađoh ga na portalu koji inače ne pratim, ali me upozoriše na njega. ( 🙂 opa) Uvaženi, angažirani, pametni, i kako sve ne tepaše sebi, čovjek onoga vremena naizgled razbuca sve oko sebe. Stisklo mu drugara pa se on sad razmahao. A taj drugar bio opet stiskao sve oko sebe. Negdje iz nebeskih visina propisa kako se treba vladati i što treba razmišljati. Pa ga spustiše na zemlju. Njemu to bi sirovo i nepravedno, a njima potez koji moraju napraviti ako žele zaštititi sebe. Dotični je, naime, otišao predaleko.

[dropcap]N[/dropcap]e bih htio da bilo tko u ovome pronalazi bilo koji događaj iz ovih dana. Ovo je samo uvod i ništa više. A osvrt je, pak, nešto posve drukčije, zar ne? Spomenuh sve samo zbog toga što samozvani »branitelj« samodopadno izjavi da oni nisu skupinica, da se ničega ne boje. U napisanom kao da mu naslućujem drhtanje glasa. Je li došlo vrijeme za naplatu? Očito jest. Ne pali više ni socijalizam, ni prisezanje na neku maglovitu BiH zaboravljajući svoju Herceg Bosnu, ni dvolična briga za svoj puk. Potrošilo se povjerenje, to ti je.

Slično osjeća i negdašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Sada sve više i više pjeva komunističku pjesmu, napuštajući onu ustašku. Vraća se zapravo svojim korijenima. Kamo sreće da je odlučio pjevati samo jednu, onu našu domoljubnu, iskovanu u Domovinskom ratu, rečeno njegovim rječnikom. No, nije pa se i on neprestano tješi da ne pripada skupinici. Sebi dapače pripisuje budućnost. Malo morgen, u duhu govora otkada nas njegovi kao tzv. privremene radnike, zapravo iseljenike, počeše slati u njima mrsku Njemačku i truli Zapad! Njihov otac Karl Marks valjda ne imaše ništa protiv jer i on je neprestano tamo, iako mu se opaka misao zapravo raširi po Istoku.

Budućnost nisu ni umjetnice, njih tri, koje u kapelici Sv. Trojice u Kastvu izložiše gole ženske portrete, navodno svoje, nisam provjeravao. Župniku, pak, ne bi teško takvoj umjetnosti zalupiti vrata. Slijedom toga nađe se i u središnjem Dnevniku HTV-a. Zbog svoga svećeničkog rada tamo do sada ne uspijevaše dospjeti, ali ga umjetnice proslaviše. I to još gologuze, oprostite na izrazu. Što ti je disati u ritmu suvremenosti! Neki talijanski svećenici, zajedno s jednim biskupom, tamo na Siciliji, jamačno ne bi tako postupili. Oni čak šuruju i s homoseksualcima, kamo li ne bi sa spomenutim umjetnicama. Govore i o nekim katoličkim homoseksualcima, pa onda takve udruge priređuju susrete na temu vjera i homoseksualnost, pa… Ima toga dosta u tom smjeru. Spomenuti crkvenjaci nastoje podučavati druge da i takvima treba šaputati vjeru. Samo vi šaputajte i budite spremni na posljedice, odosmo mi na drugu stranu. Može to biti i ona današnjega pape Franje. Očito je da zna što hoće, iako sve čini naizgled tako jednostavno. To protivnike za sada zbunjuje. Što mu prigovoriti? Ujedno se nadaju da će ipak prići na njihovu stranu. Tko je vidio u današnje vrijeme držati se evanđelja kao pijan plota?! To je za neke tamo zatucane, a mi smo suvremeni, načitani, nezavisni. Iščitah taj stav i u riječima onih koji posljednjih dana napadaju kardinala Vinka Puljića. Zamislite, posjetio je u tamnici Daria Kordića. A njega je pravdoljubivi Haaški sud osudio na tolike godine tamnice. Istina, nisu mu ništa dokazali, ali zar jednome takvome treba išta dokazivati. Zna se da je kriv i točka. Nasmiješio bih se na sve, kad nečija, u ovom slučaju Kordićeva, koža ne bi bila u pitanju. Očito se skupinica boji da on ne bi ustrajao na tome da sve dostojanstveno podnese. U tom slučaju oni će teško prodati svoju pokvarenu robu. Puk će ga primiti kao jednoga između sebe i ustrajati na njegovom i svome putu. To se mora zaustaviti pod svaku cijenu. I zato udri po kardinalu da se drugi prepadnu. Ne će svi shvatiti da ga se nije branilo kad su ga drugi napadali, važno je sada ispasti pravovjeran pred svojom skupinicom koja masno plaća ovakve stvari.

Ništa čudno, nakon komunizma nastoje nam uvaliti neoliberalno okruženje. To bismo jednostavnije mogli reći kao: besprizorni su uvijek besprizorni. Uzmimo samo za primjer određene ličnosti iz naše sredine. Nekada su bili gorljivi pristalice marksizma, druga Tita, sada se lijepe uz tzv. europske vrijednosti. Umješno su između sebe podijelili unosne poslove u europskoj birokraciji. Čine to i na nižim razinama. Ne možeš dobiti nikakav državni posao ako nisi u njihovom kolu. Baš mi ovih dana neki govore o tome. Uzalud što su ispunili sve uvjete, drugi idu naprijed jer su podobniji. Skupinica bi htjela postati skupina, onda i potpuno zagospodariti. Zbog toga mogu čak i lupnuti šakom o stol kad se dirne u nekoga njihova. Da, mislim sada na trenutnog predsjednika hrvatske vlade Zorana Milanovića. Nijemci mu žele strpati Perkovića u tamnicu, a on se sjeća da mu je ćaća govorio da su ti Nijemci, ono tamo u Drugom svjetskom ratu… Što je Perković s drugovima ganjao i ubijao Hrvate po Europi, nije važno. On to ima pravo jer je dio skupinice koja ponekad u suvremenoj hrvatskoj državi uspijeva prijevarom doći na vlast, a kad dođe jadna ti li je majka svakome do koga dopre. Ruši sve pred sobom i boji crvenom bojom. To je jedino važno. Još samo Titovu štafetu u ruke i put u budućnost je zajamčen, makar Ameri bacali i one svoje atomske bombe. Nema te sile koju komunistički duh nije kadar pregaziti. Pogledajmo samo onoga ministra znanosti Jovanovića. On na jednu stranu, svi na drugu, ali se ne da. Ili onoga Dejana Jovića, savjetnika trenutnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Zahvaljuje se drugu drugu Sorosu za sve što je učinio za njega, još tamo od devedesetih. Njegovi mu tepaju da je jedan od 10 najmoćnijih Srba u svijetu. Stvarno, tko je tu lud? Ili oni, s Vesnom Pusić na čelu, koji bi htjeli povući hrvatsku tužbu protiv Srbije. Beograd kaže da je spreman za bezuvjetno povlačenje tih međusobnih tužbi. Kako i ne bi. Kriv je, pa bježi od svega što ga noge nose. Samo s komunistima se sve može prikazati tako kao da su obje strane krive. Ali, njima se stolica mrda…

Ne da mi se više o ovome, a ni o tome koliko je još dana preostalo dok Hrvatska uđe u EU. Uredno to najavljuju na tv, ali ja odmah zaboravim. Teško pamtim takve stvari i gotovo. Znam da ništa ne ću slaviti tih dana. Sve i da sam mislio, sada mi se ne da. Toliko su nas Britanci i njihovi izgnjavili kroz to ulaženje, da je svako slavlje bespredmetno. Bio je to Križni put, jednak onome koji su nam pripremili 1945. Radije slavim dan naše, hrvatske, državnosti i obljetnicu Kraljice Mira. To su odrednice za budućnost, ostalo je samo varka. Pogledajmo samo koliko je velika i jaka ta skupina. K tomu, svaki je dan veća i jača. Kako da mi ne zaigra srce?!

Miljenko Stojić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati