Pratite nas

Iz Svijeta

Minute do genocida: Pad grada Kobanija biti će nezamislivi gubitak koji nadilazi stratešku važnost

Objavljeno

na

Minute do genocida: Pad grada Kobanija biti će nezamislivi gubitak koji nadilazi stratešku važnost – biti će to krvavo gušenje jedne napredne ideje i ogromna sramota za svijet koji to upravo dopušta

Sudeći prema aktualnim informacijama, bitka za grad Kobani ulazi u krvavu završnicu. Više od tri tjedna kurdski borci, znatno slabije naoružani, odolijevali su napadima ISIL-a. Za ISIL je Kobani postao ključna strateška meta. Okolna naselja, stotine manjih naselja, su zauzeli u za njih već tipičnoj “blitzkrieg” ofenzivi kakvu smo vidjeli početkom ljeta u Iraku.

No, ISIL-ova ofenziva u Iraku ipak nije uspjela zauzeti niti Bagdad, glavni grad Iraka, niti Arbil, glavni grad sjeveroistočne iračke autonomne pokrajine Irački Kurdistan. Nema sumnje kako su u ovom zaustavljanju ISIL-a u Iraku važnu ulogu odigrale i američke zračne snage koje su udarima spriječile da se u jednom Arbilu desi ono što se upravo dešava u gradu Kobani.

Dakako, kada govorimo o magnitudama, bitno je istaknuti kako je Kobani znatno manji grad od spomenutih. Prema popisu stanovništva iz 2004. u gradu je živjelo oko 44 tisuće ljudi. Usporedbe radi, Arbil ima preko 1,5 milijuna stanovnika, dok u Bagdadu prema zadnjim procjenama živi čak 9 milijuna stanovnika.

Grad Kobani nastao je početkom prošlog stoljeća. Prema povjesničarima započeo je kao jedna obična željeznička postaja 1912. godine na pruzi Konya (Turska) – Bagdad (Irak). Skupina armenskih izbjeglica, koji su bježali pred genocidom kojeg je nad njima provodila Turska, došli su na ovaj prostor te su uz željezničku postaju podigli selo. Nakon što je 1921., uz željeznicu, ucrtana granica s Turskom, dio grada ostao je s turske strane.
Grad Kobani nalazi se na samoj tursko-sirijskoj granici – na slici: ljudi iz Turske gledaju kako se iznad Kobanija diže dim

Grad su isplanirale većinom francuske vlasti koje su u to doba vladale Sirijom. U gradu se i danas mogu vidjeti zgrade izgrađena za vrijeme francuske vlasti. Sredinom 20-og stoljeća u gradu su bile 3 armenske crkve, no mnogi stanovnici su emigrirali u Sovjetski Savez 60-ih godina.

Danas u gradu Kobani žive Kurdi, Arapi, Turkmeni i Armenci. Kobani je kurdsko ime za grad, Arapi ga znaju pod imenom Ayn al-Arab.

Nakon izbijanja rata u Siriji vlasti u Damasku i sirijski Kurdi (bar onaj dio povezan s PKK-om) dogovorili su kako će Kurdi dobiti autonomiju na sjeveru zemlje, a sirijska vojska će se od tamo povući. Tako se i dogodilo – od 2012. kurdskim prostorom upravljaju Kurdi, a sirijska vojska fokusirana je na rat protiv Islamista koji su u jednom trenutku kontrolirali znatan dio centralne Sirije te čak bili i u poziciji da zaprijete glavnom gradu Damasku.

Moglo bi se reći kako su sirijski Kurdi u ovom tragičnom ratu politički “profitirali” jer teško da bi im Assad dao autonomiju da se nije desila ovakva situacija. U jednom periodu tako je i izgledalo, da su sirijski Kurdi “dobro prošli”. No, ta vremena trajala su kratko. Relativan mir na kurdskim teritorijima sjeverne Sirije transformirao se u možda i najstrašnije ratište u cijeloj Siriji i Iraku.

ISIL nema milosti prema nikome osim prema vlastitim religijskim interpretacijama, no naročito mrze Kurde. U kurdskim naseljima koja su pala pod kontrolu ISIL-a došlo je do masakriranja civila. Bježeći od najstrašnije sudbine mnogi su napustili svoje domove te je krenuo ogroman egzodus stotine tisuća Kurda s ovog prostora. Neki su spas potražili u donekle mirnijem Iračkom Kurdistanu, dok su drugi masovno prešli preko granice u Tursku.

Naime, prostor Turske preko granice je prostor na kojem ionako većinom žive Kurdi. Ideja o zajedničkoj državi, državi Kurdistan, je ideja koja se proteže kontra granica kakvima ih danas poznajemo. Ako bi jednog dana došlo do stvaranja Kurdistana na prostoru gdje danas žive Kurdi, onda bi ta nova država obuhvaćala dijelove sjeverne Sirije, dijelova Iraka i Irana, ali ponajviše Turske.

Karta: prostor na kojem žive Kurdi

Nakon što su se Kurdi i sirijska vlast dogovorili (riječ je o neformalnom dogovoru, dakako), grad Kobani ove godine je od strane Kurda proglašen administrativnim centrom “Kobani kantona Sirijskog Kurdistana”.

Od ljeta 2012. gradom upravljaju Narodne Obrambene Jedinice (YPG), a riječ je o kurdskim oružanim snagama koje su povezane s turskim PKK-om (Radnička Partija Kurdistana). PKK se desetljećima borio protiv turskih vlasti tražeći autonomiju za Kurde u Turskoj. Sukobi između turskih vlasti i PKK-a u zadnje vrijeme su prestali nakon mirovne inicijative koja bi sada, upravo i zbog Kobanija, mogla biti prekinuta.

Prvi manji napadi ISIL-a događaju se već u srpnju ove godine, no to će biti samo uvertira za ono što će uslijediti dva mjeseca kasnije. 16. rujna 2014. ISIL kreće u opsadu grada Kobani uz opći vojni napad na grad s tri strane – istoka, zapada i juga.

Tri tjedna nakon, obrana grada je probijena, a u zadnjih 24 sata iznad grada na pojedinim mjestima već se vijore ISIL-ove crne zastave.

Ukoliko se ne desi nekakvo čudo, Kobani neće izdržati. Vjerojatno neće izdržati čak ni 24 sata. Kurdske obavještajne službe procjenjuju kako bi u idućih 24 sata moglo biti ubijeno oko 5,000 ljudi.
Izbjeglice iz grada Kobani na turskoj granici, s druge strane nalazi se turski tenk

Danas se oglasio i čovjek kojeg mnogi drže direktno odgovornim za jačanje genocidne ISIL-ove vojske, turski predsjednik Tayyip Erdogan. Poručio je kako je “grad Kobani pred padom”. Nadolazeću tragediju još jednom je iskoristio za isticanje svojih političkih i vojnih agendi.

“Problem ISIL-a ne može se riješiti bombardiranjem iz zraka. Upravo sada… Kobani se nalazi pred padom. Upozoravali smo Zapad da želimo tri stvari: zonu zabrane leta, sigurnosnu zonu paralelno s njom i treniranje umjerenih sirijskih pobunjenika”, rekao je Erdogan.

Turska može, da hoće, zaustaviti pad Kobanija. Turski tenkovi, trupe, rasporedili su se uzduž granice i od tamo imaju dobar pogled na neminovni masakr Kurda u gradu Kobani. Podsjetimo, Kobani se ne nalazu “u blizini granice”, već na samoj granici. Ona fotografija ISIL-ove crne zastave koja se vijori iznad zgrade u Kobaniju uslikana je s druge strane granice.

Rooz Bahjat, visoki obavještajni kurdski dužnosnik, iz Iračkog Kurdistana, rekao je u razgovoru za list The Atlantic: “Strašan pokolj dolazi. Ako uzmu grad, možemo očekivati oko 5,000 mrtvih u razdoblju od 24 do 36 sati… Biti će strašnije od Sinjara”.

Kurdi se ne mogu obraniti. Kao prvo, ISIL je brojčano znatno jači. Kao drugo, Kurdi uopće nemaju teško naoružanje, dok ISIL raspolaže s kojekakvim naprednim oružjem. Jedan dio tog oružja uzeli su od tih tzv. “umjerenih” militanata u Siriji, dakle oružje koje je Zapad slao godinama, a drugi dio su zarobili u Iraku od razbijene iračke vojske koju je pak godinama naoružavao SAD.

Vojni stručnjaci se slažu da Kurdi gotovo da nemaju šansu. Jedna kurdska djevojka izvela je samoubilački napad na ulazu u grad ubivši pritom 27 ISIL terorista.

Turska će gledati masakr, dakle i NATO će gledati masakr, cijeli svijet će gledati možda već noćas masakr u gradu Kobani dok ekstremisti budu odrubljivali glave hrabrim braniteljima grada. Ne samo da će svi spomenuti biti suodgovorni za ovaj genocid, mnogi njega i omogućavaju. Primjerice, Turska je blokirala granicu, ne dopuštaju Kurdima da pređu na drugu stranu kako bi se pridružili svojim ljudima u borbi za grad. Štoviše, izgleda kako je turska vojska raspoređena na granici upravo s ciljem da se osigura što brži pad grada Kobani.

U Kobaniju se u krvi želi ugušiti sudbina sirijskih Kurda, sudbina novog kurdskog ustroja koji je tek počeo poprimati oblik pod vodstvom Kurdske Demokratske Unije (PYD) koja je zapravo produžetak PKK-a.

Izgleda kako će svi jednostavno pustiti da izginu hrabri muškarci i žene iz YPG-a (Narodne Obrambene Jedinice) i YPJ-a (Obrambene Jedinice Žena), koji tri tjedna drže ISIL pred vratima grada samo sa starim strojnicama i pokojim minobacačem. ISIL pak ulazi u grad s američkim modernim oružjem, a doveli su i preko 20 tenkova.Američka vojna koalicija navodno nešto radi protiv ISIL-a, ali očito nedovoljno, kronično nedovoljno. Isprike su čudne – iz Washingtona tvrde kako nemaju “dovoljno informacija” na terenu za konkretnije napade. No, ne treba biti vojni stručnjak da se pogleda satelitska karta okolice grada Kobani. Artiljerijski položaji ISIL-a su na otvorenom prostoru, apsolutno su laka meta, zašto ih se ne uništava?

Ne može SAD danas pričati o “nedostatku informacija”, ne nakon što smo svi vidjeli što su u stanju učiniti 2011. s libijskom vojskom koja je razbijena temeljito. Kako je moguće da se ISIL-ova opsada grada ne može zaustaviti? Sada kada su već unutra, sada je kasno, ali američki zrakoplovi su imali 3 duga tjedna za eliminaciju ISIL-ovog teškog naoružanja jer upravo to naoružanje daje im toliku prednost, bez njega Kurdi bi imali šansu, mogli bi obraniti grad i poraziti ISIL.

O Turskoj bolje ni ne govoriti – javna je tajna da je Turska, druga najveća vojska NATO pakta, pomagala ekstremistima ulazak u Siriju, a kada bi “zagustilo” tamo, dopuštali su im da pređu natrag u Tursku, regrupiraju se, izliječe u turskim bolnicama i onda se ponovno vrate na ratište.

Erdogan neće napraviti ništa protiv ISIL-a dok mu se ne udovolji. On zna što traži i od Amerike na tome inzistira – Assad mora pasti, Damask mora pasti, sekularna Sirija mora pasti. Ništa “zapadno” više neće biti Zapadno ako taj Zapad zaista pripomogne u ostvarenju ovih suludih ambicija.

No, skorašnji pad Kobanija ogromna je izdaja, još jedna u nizu, ne samo Kurda, već i suštinske ideje o stvaranju nečeg boljeg na ovim prostorima. U ime demokracije se valja boriti? Zašto onda ne pomoći prije svega Kurdima, koji su vjerojatno i jedna istinski demokratska tendencija u cijelom ovom kaosu.

To naročito vrijedi za ove sirijske Kurde ispod šireg “PKK kišobrana”. To isto se ne može baš reći za njihove susjede u Iraku, tamošnje kurdske Peshmerga jedinice, koje su povezane s konzervativnom i nacionalističkom kurdskom regionalnom vladom u Arbilu (saveznik i Turske i SAD-a), pobjegle su s planine Sinjar pred ISIL-om u kolovozu kada je desecima tisuća Jezida prijetio maskar od strane ISIL-a.

Tko je tada spašavao te ljude? Tko je odigrao ključnu ulogu? YPG/YPJ kurdski borci, žene i muškarci koji su prešli iz Sirije u Irak, riskirajući svoje živote, da spase njima nepoznate ljude iz jedne male religijske sekte. Oni su otvorili humanitarni koridor, oni su tisuće ljudi spasili od sigurne smrti iz pakla planine Sinjar u Iraku.

Njihovu hrabrost drsko je ukrao američki predsjednik Barack Obama i sve zasluge pripisao sebi tvrdeći kako je “SAD spasio Jezide”, što uopće nije istina i on to zna.

Ono najbolje što Kurdi imaju za ponuditi sada će se ostaviti na nemilost teroristima iz ISIL-a. Pad Kobanija biti će puno više od pada grada, to će biti i pad svake ljudskosti, pad svih onih koji će taj masakr uskoro mirno gledati.

Kobani nije samo ime na karti, grad s određenom populacijom i vojno strateškim značajkama. Kobani je grad u kojem se u pozadini krvavog rata u Siriji već dvije godine odvija jedna prava socijalna revolucija, nešto izuzetno pozitivno, nešto što se nikada nije smjelo pustiti u ruke srednjovjekovnih krvnika kao što su ISIL.

Od 2012., otkako je sirijska vojska napustila grad, pod vodstvom Kurda iz političke organizacije PYD u gradu Kobani počela se dešavati jedna velika transformacija. Procvjetala je jedna istinska demokratska kultura koja promovira sudjelovanje, društvenu emancipaciju, jednakost spolova, osjetljivost prema okolišu, lokalno samoupravljanje, etnički i religijski pluralizam.

Kobani je trebao biti nešto najbolje što se u kontekstu sirijske krize moglo dogoditi, trebao je biti grad uzor – primjer ustroja za jednu novu Siriju, izgrađenu na ljudskim vrednotama i toleranciji. To je trebao biti Kobani, i bio je. Sada će umjesto nečeg najljepšeg postati nešto najstrašnije u ovom ratu – poprište masakra, genocida.

Ti hrabri ljudi koji su do prije svega 3 tjedna zajedno gradili grad na nekim sasvim drugim osnovama od onih koje vladaju na ovom prostoru, sada će završiti odrubljenih glava na ulicama tog istog grada u kojem je masakr možda već i počeo.

Kada Kobani padne, a izgleda da je to sada već neizbježno, mora se znati tko je krivac i tko je dopustio da se ovo desi.

Slike: lica branitelja grada, muškarci i žene YPG-a (Narodne Obrambene Jedinice)

Izvori / reference:

Kobani is ‘about to fall’ to jihadists – Turkey’s president
http://rt.com/news/193760-isis-islamic-kobani-border-syria/

If Kobanê falls, the US and Turkey will be to blame
http://roarmag.org/2014/10/kobani-isis-kurdish-resistance/

Rojava revolution: building autonomy in the Middle East
http://roarmag.org/2014/07/rojava-autonomy-syrian-kurds/

ISIL pushes into Kobani, street fights ensue
http://america.aljazeera.com/articles/2014/10/6/syria-kobani-isil.html

ISIS Has Entered the Key Syrian Border Town of Kobani
http://time.com/3476929/isis-syria-kobani-is-isil/

Air strikes hit Isis positions as jihadists push into Kobani
http://www.theguardian.com/world/2014/oct/07/isis-militants-enter-kobani-on-syrias-border-with-turkey

Isis flags raised in Kobani near Turkish-Syrian border
http://www.theguardian.com/world/2014/oct/06/islamic-state-flags-reported-flying-in-kurdish-syrian-town-kobani

Kurdish female suicide bomber attacks Isis in fight for Kobani
http://www.independent.co.uk/news/world/middle-east/kurdish-female-suicide-bomber-attacks-isis-in-fight-for-kobani-9776779.html    (advance.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Predsjednik Vlade Andrej Plenković: Ponosni smo na 25 godina članstva Hrvatske u Ujedinjenim narodima

Objavljeno

na

Objavio

MVEP

U okviru 72. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković sudjelovao je na prijemu za šefove izaslanstava koji je priredio predsjednik SAD-a Donald Trump, a održao je i niz bilateralnih susreta.

U povodu obilježavanja 25. obljetnice članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima, predsjednik Vlade Plenković otkrio je danas spomen-ploču o spomeniku „Mir“, kipara Antuna Augustinčića.

Kip „Mir“ je poklon Republike Hrvatske Ujedinjenim narodima, a jedan je od simbola sjedišta UN-a u New Yorku. Izrađen je 1954. godine, visok 5,5 metara, težak 5 tona, na postolju od 10 metara izrađenom od bračkog kamena, a Vlada Republike Hrvatske ove ga je godine restaurirala.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković poručio je da spomenik jahačice, koja u ruci drži maslinovu grančicu i globus, simbolizira Ujedinjene narode kao organizaciju koja treba jamčiti svjetski mir, stabilnost i suradnju. Dodao je da se ovim kipom, kao i  Meštrovićevom „Djevojkom s lutnjom“, koju je Hrvatska poklonila 2000. godine, daje obol kulturnoj baštini Ujedinjenih naroda.

„Ponosni smo na 25 godina članstva u Ujedinjenim narodima“, istaknuo je Plenković.

Naglasio je da je 22. svibnja 1992. godine, kada je Hrvatska primljena u UN i kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio u New Yorku tim povodom, za generaciju koja je dočekala svoju neovisnost i samostalnost bio završni čin procesa međunarodnoga priznanja Hrvatske. Ocijenio je da se Hrvatska u tih 25 godina kvalitetno pozicionirala u Ujedinjenim narodima, odradila mandat u Vijeću sigurnosti, u Ekonomskom i socijalnom vijeću, u Vijeću za ljudska prava i u Komisiji za izgradnju mira.

 

„Sudjelovali smo u brojnim misijama Ujedinjenih naroda. Nakon što smo bili primatelj sigurnosti, sada smo oni koji pridonose svjetskom miru, u partnerstvu s regionalnim organizacijama poput NATO-a, Europske unije i drugih. Nastojimo dati doprinos odgovoru na mega-trendove s kojima je svijet u ovom trenutku suočen“, poručio je Plenković.

Izvijestio je da je jučer Hrvatska dala i svoj doprinos novoj inicijativi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o Globalnom paktu za okoliš, koji predstavlja nastavak na Pariški sporazum.

„Hrvatska se ponaša odgovorno, stojimo iza vrijednosti međunarodnog prava, dobrosusjedstva i miroljubivog rješavanja sporova“, kazao je Plenković.

Na novinarski upit je li na prijemu koji je za šefove izaslanstava priredio predsjednik SAD-a Donald Trump imao prigodu s njim razgovarati, predsjednik Vlade kazao je da je s njim, kao i drugi šefovi izaslanstava, razgovarao protokolarno, kratko i srdačno. Pojasnio je da je tradicionalan običaj da i Europska unija i SAD organiziraju prijeme u okviru Opće skupštine.

„Bila je to prigoda za susrete s brojnim državnicima koji su ovdje“, kazao je Plenković.

Sa slovenskim kolegom Mirom Cerarom predsjednik Vlade Andrej Plenković dogovorio je sastanak u Zagrebu za 27. rujna.

„Želimo ostvariti napredak u odnosima između dvije zemlje. Premda je pristup Hrvatske i Slovenije i dalje različit, samo razgovorima i dijalogom možemo doći do rješenja“, naglasio je Plenković.

Ponovio je da je Slovenija Hrvatskoj susjedna i prijateljska zemlja, dodavši da otvorena pitanja koja postoje nisu nepremostiva. Najavio je da će sutrašnjim govorom pred Općom skupštinom ukazati na to kako je Hrvatska do sada vidjela Ujedinjene narode i što je dala kao doprinos te na koji način vidi rješavanje ključnih sigurnosnih izazova i globalnih trendova.

Predsjednik Vlade Plenković održao je i  danas niz bilateralnih sastanaka. Između ostalih, jutros se sastao s predsjednikom Republike Kosovo Hashimom Thaçijem i predsjednikom Predsjedničkog vijeća Vlade nacionalnog jedinstva Libije Faiezom Mustafom Serrajom.

„Libija je jedna od glavnih globalnih tema, a i ministri vanjskih poslova Europske unije imali su poseban neformalni sastanak na tu temu. Želimo stabiliziranje te zemlje, s kojom smo imali razgranatu gospodarsku suradnju. Za Hrvatsku je važno da se sve naše kompanije, koje su 2011. napustile Libiju, tamo vrate te da Hrvatska ponovno otvori svoje veleposlanstvo u Libiji kada se steknu preduvjeti“, kazao je Plenković.

Tijekom dana predsjednik Vlade Plenković susrest će se i s turskim predsjednikom Erdoǧanom, a nakon toga će održati predavanje o hrvatskom pogledu na budućnost Europske unije na Sveučilištu Columbia.

Večeras je predviđen prijem povodom 25. obljetnice članstva Republike Hrvatske u UN-u.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Govor Predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Pedsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović održao je danas govor pred Općom skupštinom UN-a.

Govor  Predsjedatelj Predsjedništva BiH prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Predsjedniče Opće skupštine, gospodine Lajčak, dozvolite mi, prije svega, da vam čestitam na mandatu koji ste upravo započeli kao predsjednik 72. zasjedanja. Uvjeren sam da će takt i diplomatska vještina u koje smo se u Bosni i Hercegovini imali prigode izravno uvjeriti pomoći da najvažnije tijelo Ujedinjenih naroda napravi nove pomake i učinkovito se suoči sa novim izazovima. Moja zahvalnost ide i odlazećem predsjedniku, za liderstvo koje je pokazao tijekom prethodnog (71.) zasjedanja.

Pridružit ću se čestitkama upućenim Nj. E. Antoniu Guterresu na izboru za generalnog tajnika Ujedinjenih naroda. Njegova, i plemenita, i mudra namjera, da se u godinama koje su pred nama više pozornosti posveti izgradnji mostova koji nas međusobno spajaju svakako će, u Bosni i Hercegovini, imati najveću moguću potporu. U svijetu u kojem dominiraju neizvjesnost i nesigurnost, jednostvano nije moguće preuveličati važnost principa i multilateralnog okvira koji su za nas osmislili utemeljitelji Ujedinjenih naroda. Snaga ove Organizacije je i naša pojedinačna i zajednička snaga ukoliko želimo iskorijeniti bolest, glad, terorizam i svaki vid prijetnje ljudskom postojanju.

Pri tome, naravno, ne možemo a ne priznati sebi samima koliko je potrebno i od kolikog je značaja, kroz ozbiljne i konstruktivne mjere, približiti UN sustav njegovom kaotičnom okruženju i adaptirati ga na način da predviđa izazo ve koji iz njega dolaze i na njih odgovara snagom čija jačina daleko prelazi prostu sumu naših pojedinačnih snaga. I dalje, sa nesmanjenom zabrinutošću, gledamo na nastavak stradanja sirijskog naroda. Bosna i Herecegovina najoštrije osuđuje svaki vid nasilja nad civilnim stanovništvom. Nasilje mora prestati. Svakom sirijskom djetetu, ženi i čovjeku, i svakom od sirijskih izbjeglica, potrebno je vratiti dostojanstvo ljudskog bića kao i vjeru u mogućnost oporavaka i novih životnih šansi.

Mi ćemo, kao i drugi danas na ovom mjestu, nastaviti pozivati na mirno i političko rješenje, kroz pregovore, u procesu nad kojim vlasništvo može imati samo sirijski narod, na temelju Ženevskog komunikea i uz pomoć međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda, predvođene posebnim izaslanikom za Siriju, čije nesebične napore da se  nastave pregovori u Ženevi izuzetno cijenimo. Gospodine Predsjedniče, Čini se uistinu nepotrebnim ponavljati kako ne može biti mira i blagostanja za izraelski narod ako isto nije osigurano i za palestinski, i obrnuto. Izraelsko-palestinski sukob predstavlja najveću neriješenu nevolju Bliskog istoka i trenutačno pomanjkanje ikakvih pregovora između strana je uznemirujuće.

Oba naroda zaslužuju bolje. Opet, već desetljećima, putovanje prema miru odvija se presporo i postaje sve složenije. Stoga je potrebno glasno se podsjetiti šta je krajnji cilj, a to je postojanje dvije države, izraelske i palestinske, koje će mirno živjeti jedna do druge, u sigurnosti i priznatim granicama. Bosna i Hercegovina ostaje privržena stajalištu kako je ostvarenje takvog cilja moguće postići ispunjenjem obaveza strana, na temelju relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Madridskih principa i Arapske mirovne inicijative.

Kroz ljudsku povijest, zlo je uvijek egzistiralo, nekada na rubu naših zajednica, nekada u manjoj ili većoj mjeri unutar njih, ne uvijek u istom obliku i ne uvijek istog inteziteta. Terorizam je, nesumljivo, najveće zlo današnjeg trenutka, u oblicima i jačini da predstavlja najveću prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Destruktivne sile uvijek imaju duboke korijene i mnogo različitih lica ali niti jedno opravdanje za njihovo postojanje. Da pobijedimo terorizam i zauvijek otklonimo strah terora iz naših zajednica, uz multidimenzionalni i integrirani pristup, potrebni su nam zajednički i koncentrirani napori. Bosna i Hercegovina će nastaviti davati svoj doprinos punoj impelementaciji Globalne strategije Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma kao i aktivnostima Komiteta za borbu protiv terorizma.

Posebno pozdravljamo napore koje u jačanju anti-terorističkih kapaciteta Ujedinjenih naroda poduzima generalni tajnik Antonio Guterres i, u tom smislu, utemeljenje novog Ureda za borbu terorizma (Office of Counter-Terrorism). Sa svoje strane smo spremni kontinuirano jačati suradnju na regionalnim, sub-regionalnoj i međunarodnoj razini, posebno u područjima prikupljanja i razmjene informacija. Kao članica Globalne koalicije za borbu protiv ISIL-a/Da’esh-a, nastavit ćemo pomagati napore Koalicije da se čitave ljudske zajednice oslobode i oporave od patnji i štete koju sa sobom nosi ISIL/Da’esh i njegova globalna mreža.

Bosna i Hercegovina zalaže se za punu implementaciju svih rezolucija Vijeća sigurnosti koje za ciljimaju da se osobe koje sudjeluju u finansiranju, planiranju, pripremi ili izvršenju terorističkih djela dovedu pred lice pravde. Nadalje, u cjelosti dijelimo mišljenje da je za dugoročno iskorjenjivanje zla terorizma i nasilnog ekstremizma potrebno neprestano ulagati napore u čitav spektar međusobno povezanih oblasti, od eliminacije nepravde i nejednakosti, siromaštva i nesloboda dounapređenja razumijevanja među različitim i drugačijima, jačanja međukulturnog dijaloga i općeprihvaćenih demokratskih vrijednosti. I onda kad pomislimo da smo u svim područjima uradili dovoljno, potrebno je krenuti ispočetka i udvostručiti trud! Svijet u kojem nema prijetnji za uništenjem čovječanstva manja je Utopija što je manje sredstava kojima se uništenje može provesti. Stoga su razoružanje i ne-proliferacija oružja za masovno uništenje i dalje preduvjet za globalni mir i sigurnost kojem svi težimo. U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina se pridružuje strogoj osudi nuklearnih testiranja koje je provela Narodna Demokratska Republika Koreja. Također, pozivamo Narodnu Demokratsku Republiku Koreju da, bez odlaganja, u cjelosti i bezuvjetno, pristupi ispunjenju svojih obveza prema svim relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Gospodine Predsjednice, Danas, kao i točno prije dvije godine kada smo je, na ovom istom mjestu usvojili, moja vjera u vrijednost Agende 2030 se nije umanjila. Ona je u BiH dobila institucionalnu pozornost koja joj po njenom značaju i plemenitošću ciljeva koje postavlja pred nas pripada.

Za nas, kao uostalom i za ostale zemlje u razvoju, opterećene nerazmjerom želja i mogućnosti, čvrsta politička volja pa čak i odlučni praktični koraci u dobrom pravcu – neće uvijek biti dovoljni. Ispunjenje plemenitih ali i ambicioznih ciljeva, od mnogih će UN članica zahtijevati  znanja i norme koje nemaju, ili će pak proizvesti dodatni teret za već opterećene državne proračune. Stoga je pomoć, počevši od formulacije strategija i politika, preko transfera tehnologija, osiguranja financijskih resursa ali i pomoć u mjerenju napretka nesporno od ključnog značaja, naravno, uz puno vlasništvo država nad procesima implementacije. U cijelosti smo razumjeli i prihvatili snažnu međupovezanost gospodarske, društvene i okolišne dimenzije održivog razvoja. Ratificirali smo Pariški sporazum o klimatskim promjenama i odlučili se slijediti njegove smjernice.

To je dug prema našoj djeci i Planeti kojibezuvjetno mora biti ispunjen. Bilo da se osvrnem unazad, u našu prošlost, bilo da gledam u našu sadašnjost i budućnost, u mojoj zemlji žene zauzimaju visoko mjesto, koje im s pravom i prirodno pripada. Uloga žene je vitalna, za razvitak i prosperitet obitelji, ali i društva u cjelini. U postkonfliktnim okruženjima žene prve pružaju ruke pomirenja. U vrijeme velikih izazova i rizika, više nego ikada, trebamo snagu i prirodnu sposobnost žena da teže mirnim rješenjima. Iako smo izuzetno ponosni na značajan napredak koji smo postigli kada je u pitanju provedba odredbi povijesne rezolucije Vijeća sigurnosti 1325 (Žene, mir i sigurnost), svjesni smo i područja u kojima je moguće i potrebno učiniti znatno više. Svakako ćemo nastaviti ulagati dodatne napore na jačanju i osnaživanju bosansko-hercegovačkih žena i djevojčica, a u skladu s Pekinškom deklaracijom i Platformom za akciju (Bejiging Declaration and Platform for Action). Još jedna društvena skupina zaslužuje posebnu pozornost.

Mladi ljudi su stalni izvor promjena i inkubator inventivnih rješenja naših starih problema. Zdravi, obrazovani i zaposleni predstavljaju pogonski kotač kojim se naša društva kreću naprijed. Okruženja u kojima je mladima limitiran pristup obrazovanju, gospodarskim tokovima i procesima odlučivanja Gospodine Predsjedniče, U Bosni i Hercegovini, nažalost, i predobro znamo koliko je visoka cijena ratova. Za nas, preventivna diplomacija predstavlja sredstvo koje, iskorišteno u pravo vrijeme, može pomoći da se ratovi ne ponavljaju, nigdje i nikome.

Brojni su razlozi zašto, na globalnoj razini, sustav Ujedinjenih naroda mora doći u središte svih aktivnosti da se preventivnim mjerama pokušaju riješiti krize i spriječi da ljudi napuštaju svoje domove. Opet, veliki dio odgovornosti za prevenciju leži i na drugim razinama. Unutar svojih zajednica moramo se boriti protiv svih klica nevolja i ratova. Moramo ispravljati socijalne nepravde, miriti nepomirljivo, ustrajati u kompromisu, težiti pluralističkim i uključivim rješenjima, cijeniti jednako tuđa kao i svoja prava te stalno i iznova iznalaziti načine kako pronaći zajednički jezik. Kako ja to vidim, prevenciju i medijaciju, tehnike upravljanja konfliktom i njegova rješavanja u podijeljenim društvima, treba primijeniti prvo unutar pripadajuće regije, sa regionalnim akterima koji uglavnom bolje razumiju suprotstavljene strane, njihove razloge i njihova različita viđenja problema.

Ponosni smo na naše sudjelovanje u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda u Južnom Sudanu, na Kipru, u Afganistanu, Kongu i Maliju, koje smatramo najizravnijim doprinosom izgradnji svjetskog mira. Našu uključenost u misije Ujedinjenih naroda doživljavamo i kao način da danas, kada smo to u stanju, učinimo ono što je, ne tako davno, za nas bilo gotovo nemoguće i zamisliti, a to je da pomognemo ljudima u područjima pogođenim sukobima. Cijenimo odlučujuću ulogu žena u svim procesima oporavka i ponovne izgradnje ratom razrušenih društava, te ćemo posebno ohrabrivati i poticati povećanje njihovog angažmana. Gospodine Predsjedniče, Bosna i Hercegovina je naučila lekcije iz svoje teške prošlosti, te je za svoju budućnost odabrala slijediti princip koji su prije šezdeset godina postavili utemeljitelji Europske Unije.

Mi smo preuzeli europski način, i između kooperacije i konfrotacije odabrali smo, i uvijek ćemo ubuduće odabrati, kooperaciju i traženje zajedničkih kompromisa. Samostalno, ali i uz nesebičnu pomoć naših europskih prijatelja, činimo sve da iznađemo što više prilika za otvoreni dijalog i svaku od tih priliku iskoristimo da gradimo još više povjerenja i uzajamno korisnih veza za naše ljude koji ipak, i u težim i složenijim vremenima, imaju više zajedničkih poveznica i interesa nego što smo ih mi, njihovi lideri, nekada spremni prepoznati. Pomirenje, povjerenje, partnerstvo i suradnja za sve nas, u užoj i široj regiji, moraju postati živi i dugoročni principi za stabilnu i sigurnu budućnost. Stoga su posvećenost regionalnim inicijativama i konstruktivno djelovanje kroz regionalne organizacije kojima pripadamo visoko su na listi naših vanjsko-političkih prioriteta. Bosna i Hercegovina danas čini sve da ubrza svoj put tamo gdje uistinu i pripada, u okrilje snažne Europske obitelji čije vrijednosti dijeli. Reformski i ostali procesi koje u tu svrhu provodimo, nisu uvijek jednostavni niti lagani, ali ih doživljavamo kao jedinstvenu šansu da ubrzanim korakom postignemo što veću usuglašenost našeg gospodarskog, socijalnog i institucionalnog stupnja razvoja sa onim što nas sutra očekuje u Europskoj uniji.

Stoga ćemo s istinskom posvećenošću nastaviti ispunjavati preuzete obveze za postizanje statusa kandidata s početkom naredne godine, što će biti snažan i prijeko potreban poticaj unutarnjoj konsolidaciji i daljnjem ubrzanju integracijskih procesa. Ipak, sa zabrinutošću želim skrenuti pozornost kako u ovom trenutku moja zemlja prolazi kroz jedno razdoblje značajnih iskušenja. Duboko sam uvjeren kako jedan konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini ne može biti ni sretan ni prosperitetan ako to nisu i ostala dva konstitutivna naroda i svi naši žitelji. U tom smislu smatram da mi, unutar Bosne i Hercegovine, moramo uraditi nužan iskorak te do kraja ove godine usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva, a u skladu sa Odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kao i do sada, očekujemo razumijevanje i potporu međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja od vitalnog značaja za daljnju demokratizaciju i ostavarenje naše pune integracije u Europsku Uniju.

Dopustite mi, na kraju, gospodine Predsjedniče, da podsjetim, kako sve naše potrebe – gospodarske, društvene, sigurnosne, političke, kulturološke – mogu biti vrlo različite, kao što su to uostalom i naše mogućnosti da ih ostvarimo. Odabiri koje svakodnevno pravimo kako bi osigurali prosperitet za naše žitelje, također se razlikuju od članice do članice. Ja sam uvjeren kako će budućnost ljudske rase u velikoj mjeri ovisiti od naših trenutačnih sposobnosti da naše različitosti pretvorimo u prednosti.

Od sustava Ujedinjenih naroda očekujemo da nam u tome bude vodilja, i da nas pomogne, prije svega u tome da izgradimo sustav koji se temelji na jedinstvu različitosti. Hvala.”, priopćeno je iz Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati