Minute do genocida: Pad grada Kobanija biti će nezamislivi gubitak koji nadilazi stratešku važnost

1

Minute do genocida: Pad grada Kobanija biti će nezamislivi gubitak koji nadilazi stratešku važnost – biti će to krvavo gušenje jedne napredne ideje i ogromna sramota za svijet koji to upravo dopušta

Sudeći prema aktualnim informacijama, bitka za grad Kobani ulazi u krvavu završnicu. Više od tri tjedna kurdski borci, znatno slabije naoružani, odolijevali su napadima ISIL-a. Za ISIL je Kobani postao ključna strateška meta. Okolna naselja, stotine manjih naselja, su zauzeli u za njih već tipičnoj “blitzkrieg” ofenzivi kakvu smo vidjeli početkom ljeta u Iraku.

No, ISIL-ova ofenziva u Iraku ipak nije uspjela zauzeti niti Bagdad, glavni grad Iraka, niti Arbil, glavni grad sjeveroistočne iračke autonomne pokrajine Irački Kurdistan. Nema sumnje kako su u ovom zaustavljanju ISIL-a u Iraku važnu ulogu odigrale i američke zračne snage koje su udarima spriječile da se u jednom Arbilu desi ono što se upravo dešava u gradu Kobani.

Dakako, kada govorimo o magnitudama, bitno je istaknuti kako je Kobani znatno manji grad od spomenutih. Prema popisu stanovništva iz 2004. u gradu je živjelo oko 44 tisuće ljudi. Usporedbe radi, Arbil ima preko 1,5 milijuna stanovnika, dok u Bagdadu prema zadnjim procjenama živi čak 9 milijuna stanovnika.

Grad Kobani nastao je početkom prošlog stoljeća. Prema povjesničarima započeo je kao jedna obična željeznička postaja 1912. godine na pruzi Konya (Turska) – Bagdad (Irak). Skupina armenskih izbjeglica, koji su bježali pred genocidom kojeg je nad njima provodila Turska, došli su na ovaj prostor te su uz željezničku postaju podigli selo. Nakon što je 1921., uz željeznicu, ucrtana granica s Turskom, dio grada ostao je s turske strane.
Grad Kobani nalazi se na samoj tursko-sirijskoj granici – na slici: ljudi iz Turske gledaju kako se iznad Kobanija diže dim

Grad su isplanirale većinom francuske vlasti koje su u to doba vladale Sirijom. U gradu se i danas mogu vidjeti zgrade izgrađena za vrijeme francuske vlasti. Sredinom 20-og stoljeća u gradu su bile 3 armenske crkve, no mnogi stanovnici su emigrirali u Sovjetski Savez 60-ih godina.

Danas u gradu Kobani žive Kurdi, Arapi, Turkmeni i Armenci. Kobani je kurdsko ime za grad, Arapi ga znaju pod imenom Ayn al-Arab.

Nakon izbijanja rata u Siriji vlasti u Damasku i sirijski Kurdi (bar onaj dio povezan s PKK-om) dogovorili su kako će Kurdi dobiti autonomiju na sjeveru zemlje, a sirijska vojska će se od tamo povući. Tako se i dogodilo – od 2012. kurdskim prostorom upravljaju Kurdi, a sirijska vojska fokusirana je na rat protiv Islamista koji su u jednom trenutku kontrolirali znatan dio centralne Sirije te čak bili i u poziciji da zaprijete glavnom gradu Damasku.

Moglo bi se reći kako su sirijski Kurdi u ovom tragičnom ratu politički “profitirali” jer teško da bi im Assad dao autonomiju da se nije desila ovakva situacija. U jednom periodu tako je i izgledalo, da su sirijski Kurdi “dobro prošli”. No, ta vremena trajala su kratko. Relativan mir na kurdskim teritorijima sjeverne Sirije transformirao se u možda i najstrašnije ratište u cijeloj Siriji i Iraku.

ISIL nema milosti prema nikome osim prema vlastitim religijskim interpretacijama, no naročito mrze Kurde. U kurdskim naseljima koja su pala pod kontrolu ISIL-a došlo je do masakriranja civila. Bježeći od najstrašnije sudbine mnogi su napustili svoje domove te je krenuo ogroman egzodus stotine tisuća Kurda s ovog prostora. Neki su spas potražili u donekle mirnijem Iračkom Kurdistanu, dok su drugi masovno prešli preko granice u Tursku.

Naime, prostor Turske preko granice je prostor na kojem ionako većinom žive Kurdi. Ideja o zajedničkoj državi, državi Kurdistan, je ideja koja se proteže kontra granica kakvima ih danas poznajemo. Ako bi jednog dana došlo do stvaranja Kurdistana na prostoru gdje danas žive Kurdi, onda bi ta nova država obuhvaćala dijelove sjeverne Sirije, dijelova Iraka i Irana, ali ponajviše Turske.

Karta: prostor na kojem žive Kurdi

Nakon što su se Kurdi i sirijska vlast dogovorili (riječ je o neformalnom dogovoru, dakako), grad Kobani ove godine je od strane Kurda proglašen administrativnim centrom “Kobani kantona Sirijskog Kurdistana”.

Od ljeta 2012. gradom upravljaju Narodne Obrambene Jedinice (YPG), a riječ je o kurdskim oružanim snagama koje su povezane s turskim PKK-om (Radnička Partija Kurdistana). PKK se desetljećima borio protiv turskih vlasti tražeći autonomiju za Kurde u Turskoj. Sukobi između turskih vlasti i PKK-a u zadnje vrijeme su prestali nakon mirovne inicijative koja bi sada, upravo i zbog Kobanija, mogla biti prekinuta.

Prvi manji napadi ISIL-a događaju se već u srpnju ove godine, no to će biti samo uvertira za ono što će uslijediti dva mjeseca kasnije. 16. rujna 2014. ISIL kreće u opsadu grada Kobani uz opći vojni napad na grad s tri strane – istoka, zapada i juga.

Tri tjedna nakon, obrana grada je probijena, a u zadnjih 24 sata iznad grada na pojedinim mjestima već se vijore ISIL-ove crne zastave.

Ukoliko se ne desi nekakvo čudo, Kobani neće izdržati. Vjerojatno neće izdržati čak ni 24 sata. Kurdske obavještajne službe procjenjuju kako bi u idućih 24 sata moglo biti ubijeno oko 5,000 ljudi.
Izbjeglice iz grada Kobani na turskoj granici, s druge strane nalazi se turski tenk

Danas se oglasio i čovjek kojeg mnogi drže direktno odgovornim za jačanje genocidne ISIL-ove vojske, turski predsjednik Tayyip Erdogan. Poručio je kako je “grad Kobani pred padom”. Nadolazeću tragediju još jednom je iskoristio za isticanje svojih političkih i vojnih agendi.

“Problem ISIL-a ne može se riješiti bombardiranjem iz zraka. Upravo sada… Kobani se nalazi pred padom. Upozoravali smo Zapad da želimo tri stvari: zonu zabrane leta, sigurnosnu zonu paralelno s njom i treniranje umjerenih sirijskih pobunjenika”, rekao je Erdogan.

Turska može, da hoće, zaustaviti pad Kobanija. Turski tenkovi, trupe, rasporedili su se uzduž granice i od tamo imaju dobar pogled na neminovni masakr Kurda u gradu Kobani. Podsjetimo, Kobani se ne nalazu “u blizini granice”, već na samoj granici. Ona fotografija ISIL-ove crne zastave koja se vijori iznad zgrade u Kobaniju uslikana je s druge strane granice.

Rooz Bahjat, visoki obavještajni kurdski dužnosnik, iz Iračkog Kurdistana, rekao je u razgovoru za list The Atlantic: “Strašan pokolj dolazi. Ako uzmu grad, možemo očekivati oko 5,000 mrtvih u razdoblju od 24 do 36 sati… Biti će strašnije od Sinjara”.

Kurdi se ne mogu obraniti. Kao prvo, ISIL je brojčano znatno jači. Kao drugo, Kurdi uopće nemaju teško naoružanje, dok ISIL raspolaže s kojekakvim naprednim oružjem. Jedan dio tog oružja uzeli su od tih tzv. “umjerenih” militanata u Siriji, dakle oružje koje je Zapad slao godinama, a drugi dio su zarobili u Iraku od razbijene iračke vojske koju je pak godinama naoružavao SAD.

Vojni stručnjaci se slažu da Kurdi gotovo da nemaju šansu. Jedna kurdska djevojka izvela je samoubilački napad na ulazu u grad ubivši pritom 27 ISIL terorista.

Turska će gledati masakr, dakle i NATO će gledati masakr, cijeli svijet će gledati možda već noćas masakr u gradu Kobani dok ekstremisti budu odrubljivali glave hrabrim braniteljima grada. Ne samo da će svi spomenuti biti suodgovorni za ovaj genocid, mnogi njega i omogućavaju. Primjerice, Turska je blokirala granicu, ne dopuštaju Kurdima da pređu na drugu stranu kako bi se pridružili svojim ljudima u borbi za grad. Štoviše, izgleda kako je turska vojska raspoređena na granici upravo s ciljem da se osigura što brži pad grada Kobani.

U Kobaniju se u krvi želi ugušiti sudbina sirijskih Kurda, sudbina novog kurdskog ustroja koji je tek počeo poprimati oblik pod vodstvom Kurdske Demokratske Unije (PYD) koja je zapravo produžetak PKK-a.

Izgleda kako će svi jednostavno pustiti da izginu hrabri muškarci i žene iz YPG-a (Narodne Obrambene Jedinice) i YPJ-a (Obrambene Jedinice Žena), koji tri tjedna drže ISIL pred vratima grada samo sa starim strojnicama i pokojim minobacačem. ISIL pak ulazi u grad s američkim modernim oružjem, a doveli su i preko 20 tenkova.Američka vojna koalicija navodno nešto radi protiv ISIL-a, ali očito nedovoljno, kronično nedovoljno. Isprike su čudne – iz Washingtona tvrde kako nemaju “dovoljno informacija” na terenu za konkretnije napade. No, ne treba biti vojni stručnjak da se pogleda satelitska karta okolice grada Kobani. Artiljerijski položaji ISIL-a su na otvorenom prostoru, apsolutno su laka meta, zašto ih se ne uništava?

Ne može SAD danas pričati o “nedostatku informacija”, ne nakon što smo svi vidjeli što su u stanju učiniti 2011. s libijskom vojskom koja je razbijena temeljito. Kako je moguće da se ISIL-ova opsada grada ne može zaustaviti? Sada kada su već unutra, sada je kasno, ali američki zrakoplovi su imali 3 duga tjedna za eliminaciju ISIL-ovog teškog naoružanja jer upravo to naoružanje daje im toliku prednost, bez njega Kurdi bi imali šansu, mogli bi obraniti grad i poraziti ISIL.

O Turskoj bolje ni ne govoriti – javna je tajna da je Turska, druga najveća vojska NATO pakta, pomagala ekstremistima ulazak u Siriju, a kada bi “zagustilo” tamo, dopuštali su im da pređu natrag u Tursku, regrupiraju se, izliječe u turskim bolnicama i onda se ponovno vrate na ratište.

Erdogan neće napraviti ništa protiv ISIL-a dok mu se ne udovolji. On zna što traži i od Amerike na tome inzistira – Assad mora pasti, Damask mora pasti, sekularna Sirija mora pasti. Ništa “zapadno” više neće biti Zapadno ako taj Zapad zaista pripomogne u ostvarenju ovih suludih ambicija.

No, skorašnji pad Kobanija ogromna je izdaja, još jedna u nizu, ne samo Kurda, već i suštinske ideje o stvaranju nečeg boljeg na ovim prostorima. U ime demokracije se valja boriti? Zašto onda ne pomoći prije svega Kurdima, koji su vjerojatno i jedna istinski demokratska tendencija u cijelom ovom kaosu.

To naročito vrijedi za ove sirijske Kurde ispod šireg “PKK kišobrana”. To isto se ne može baš reći za njihove susjede u Iraku, tamošnje kurdske Peshmerga jedinice, koje su povezane s konzervativnom i nacionalističkom kurdskom regionalnom vladom u Arbilu (saveznik i Turske i SAD-a), pobjegle su s planine Sinjar pred ISIL-om u kolovozu kada je desecima tisuća Jezida prijetio maskar od strane ISIL-a.

Tko je tada spašavao te ljude? Tko je odigrao ključnu ulogu? YPG/YPJ kurdski borci, žene i muškarci koji su prešli iz Sirije u Irak, riskirajući svoje živote, da spase njima nepoznate ljude iz jedne male religijske sekte. Oni su otvorili humanitarni koridor, oni su tisuće ljudi spasili od sigurne smrti iz pakla planine Sinjar u Iraku.

Njihovu hrabrost drsko je ukrao američki predsjednik Barack Obama i sve zasluge pripisao sebi tvrdeći kako je “SAD spasio Jezide”, što uopće nije istina i on to zna.

Ono najbolje što Kurdi imaju za ponuditi sada će se ostaviti na nemilost teroristima iz ISIL-a. Pad Kobanija biti će puno više od pada grada, to će biti i pad svake ljudskosti, pad svih onih koji će taj masakr uskoro mirno gledati.

Kobani nije samo ime na karti, grad s određenom populacijom i vojno strateškim značajkama. Kobani je grad u kojem se u pozadini krvavog rata u Siriji već dvije godine odvija jedna prava socijalna revolucija, nešto izuzetno pozitivno, nešto što se nikada nije smjelo pustiti u ruke srednjovjekovnih krvnika kao što su ISIL.

Od 2012., otkako je sirijska vojska napustila grad, pod vodstvom Kurda iz političke organizacije PYD u gradu Kobani počela se dešavati jedna velika transformacija. Procvjetala je jedna istinska demokratska kultura koja promovira sudjelovanje, društvenu emancipaciju, jednakost spolova, osjetljivost prema okolišu, lokalno samoupravljanje, etnički i religijski pluralizam.

Kobani je trebao biti nešto najbolje što se u kontekstu sirijske krize moglo dogoditi, trebao je biti grad uzor – primjer ustroja za jednu novu Siriju, izgrađenu na ljudskim vrednotama i toleranciji. To je trebao biti Kobani, i bio je. Sada će umjesto nečeg najljepšeg postati nešto najstrašnije u ovom ratu – poprište masakra, genocida.

Ti hrabri ljudi koji su do prije svega 3 tjedna zajedno gradili grad na nekim sasvim drugim osnovama od onih koje vladaju na ovom prostoru, sada će završiti odrubljenih glava na ulicama tog istog grada u kojem je masakr možda već i počeo.

Kada Kobani padne, a izgleda da je to sada već neizbježno, mora se znati tko je krivac i tko je dopustio da se ovo desi.

Slike: lica branitelja grada, muškarci i žene YPG-a (Narodne Obrambene Jedinice)

Izvori / reference:

Kobani is ‘about to fall’ to jihadists – Turkey’s president
http://rt.com/news/193760-isis-islamic-kobani-border-syria/

If Kobanê falls, the US and Turkey will be to blame
http://roarmag.org/2014/10/kobani-isis-kurdish-resistance/

Rojava revolution: building autonomy in the Middle East
http://roarmag.org/2014/07/rojava-autonomy-syrian-kurds/

ISIL pushes into Kobani, street fights ensue
http://america.aljazeera.com/articles/2014/10/6/syria-kobani-isil.html

ISIS Has Entered the Key Syrian Border Town of Kobani
http://time.com/3476929/isis-syria-kobani-is-isil/

Air strikes hit Isis positions as jihadists push into Kobani
http://www.theguardian.com/world/2014/oct/07/isis-militants-enter-kobani-on-syrias-border-with-turkey

Isis flags raised in Kobani near Turkish-Syrian border
http://www.theguardian.com/world/2014/oct/06/islamic-state-flags-reported-flying-in-kurdish-syrian-town-kobani

Kurdish female suicide bomber attacks Isis in fight for Kobani
http://www.independent.co.uk/news/world/middle-east/kurdish-female-suicide-bomber-attacks-isis-in-fight-for-kobani-9776779.html    (advance.hr)

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Dok glupost vlada, diplomacija se zabavlja!