MIRO KOVAČ: Bila bi povijesna perverzija da Srbija bude policajac i sudac svima iz bivše Jugoslavije

3

Miro Kovač jedan je od ministara nove Vlade koji je bio više nego spreman uskočiti u novi posao vođenja hrvatske vanjske politike jer je već godinama u toj profesiji.

[ad id=”93788″]

Ministar s doktoratom iz Sorbone iz područja međunarodnih odnosa, koji je karijeru u Hrvatskoj počeo prije više od 20 godina, najprije u Uredu predsjednika države, a potom i u Ministarstvu vanjskih poslova, tijekom diplomatske karijere prošao je i Pariz i Bruxelles, a bio je i veleposlanik Hrvatske u Njemačkoj prije nego što je u HDZ-u postao tajnik za međunarodne odnose.

I u toj ulozi stekao je prilično iskustvo jer je sudjelovao na mnogim sastancima Europske pučke stranke. Zato se i doživljava kao ministar koji dolazi iz sustava kojem je na čelu.

Ministar Kovač u interviewu za Magazin Jutarnjeg lista govori o izazovima hrvatske vanjske politike i o prioritetima Europske unije i NATO-a, gdje je sada Hrvatska sudionik kreiranja politike. Govori i o izazovima s kojima se suočava u odnosima sa susjedima, uključujući otvorena pitanja sa Srbijom zbog kojih je Hrvatska i zaustavila napredak u pripremi otvaranja poglavlja 23 Srbiji u procesu pristupanja EU.

Migrantska kriza i dalje je najveći izazov Europske unije, a izazvala je i najdublje podjele u EU do sada. Koji je stav Hrvatske o mjerama koje je EU poduzela i koje je najavila za suočavanje s ovom krizom? Mislim i na kvote koje su za neke EU članice neprihvatljive.

Pokazalo se da je zatvaranje tzv. balkanske rute uvelike smanjilo priljev izbjeglica i migranata. Bila je to, dakle, nužna i učinkovita mjera, plod uspješne suradnje između Hrvatske, Austrije, Slovenije, Srbije i Makedonije. Na ovom primjeru vidimo da udruženim naporima srednje i manje zemlje mogu promijeniti stvarnost. Pomogli smo sebi i time Europskoj uniji, ako hoćete najviše onim zemljama koje su primile najviše izbjeglica, u prvom redu Njemačkoj. Za svojih posjeta inozemstvu uvijek ističem da Hrvatska smije i mora biti ponosna na svoje humano i učinkovito postupanje prema izbjeglicama i migrantima. Kad je riječ o samoj kvoti, najavili smo da smo spremni u Hrvatskoj primiti nešto manje od 500 izbjeglica i migranata iz Turske. Međutim, samo provođenje ovisit će o tome hoće li okvirni dogovor o kvotama biti ostvaren na razini cijele Europske unije. Kao što znamo, nisu baš sve zemlje članice voljne prihvatiti migrante. U Mađarskoj je, primjerice, predviđeno održavanje referenduma na tu temu. Na kraju krajeva, cilj nam mora biti postizanje održivog, zajedničkog europskog rješenja.

Je li balkanska ruta bespovratno zatvorena. Ima li Hrvatska plan u slučaju otvaranja rute iz Grčke prema Albaniji koja bi mogla ići i prema Hrvatskoj?

Za sada nema naznaka da bi moglo doći do povećanja priljeva migranata preko Albanije. Kad je o Hrvatskoj riječ, spremni smo na sve izazove. Imamo već dovoljno iskustva u upravljanju migrantskom krizom, zar ne?

Na početku mandata ste najavili ‘saniranje’ odnosa sa susjedima. Kako ih ocjenjujete s obzirom na to da su ključna otvorena pitanja i dalje neriješena: arbitraža sa Slovenijom, pitanje Ine u odnosima s Mađarskom i problemi u odnosima sa Srbijom?

miro kovač intervjuČim sam preuzeo dužnost ministra, rekao sam da je jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike saniranje, tj. jačanje odnosa sa susjedima. To i radimo. Bitno smo promijenili ozračje, ono je sada pozitivno, nema više međusobnih vrijeđanja. Sa svim susjedima želimo imati uređene odnose, to ne ide preko noći, to je mukotrpan posao. Neriješenih pitanja sa susjedima će uvijek biti, no odbijam odnose s njima gledati kroz tu prizmu. Za moga posjeta Sloveniji kolega Karl Erjavec i moja malenkost složili smo se da granični spor ne bi trebao biti u središtu pozornosti i opterećivati općenito vrlo dobre odnose između naših dviju zemalja. Hrvatska je jasno rekla što nudi – strukturirane bilateralne razgovore kojima bi, na temelju međunarodnog prava i u duhu dobrosusjedskih odnosa, dvije prijateljske države kao što su Hrvatska i Slovenija došle do održivog rješenja. I na relaciji Zagreb – Budimpešta znatno smo promijenili klimu. Ponovno smo uspostavili željeznički promet, prijateljski komuniciramo. Ostaje, naravno, vrlo složeno pitanje odnosa između Ine i MOL-a. Dogovorili smo se da ćemo u tišini raditi na rješenju. Kad je o Srbiji riječ, odnosi su sve intenzivniji na području trgovinske razmjene, najavljen je i veći broj turista iz Srbije ove godine. U Srbiji traje izborna kampanja, mi se u to ne miješamo. Čekamo da se formira nova vlada. Nakon toga ćemo moći nastaviti strukturirano graditi bolje, po mogućnosti partnerske odnose i rješavati probleme – pitanja ratnog nasljeđa, nestalih, otetog kulturnog blaga, granice na području Dunava.

Kakva je uloga Hrvatske u promicanju procesa proširenja EU, procesa koji u Bruxellesu više nije omiljen, a u našem južnom susjedstvu i dalje se nadaju članstvu u EU?

Istina, s obzirom na teške izazove s kojima se suočava Europska unija – dužnička kriza, migrantska kriza, referendum u Velikoj Britaniji – proširenje nije tema koja zanima javnosti starih zemalja članica. Na toj temi tamošnji kolege političari ne mogu poentirati. Naprotiv, lako je poentirati na kampanjama kojima ukazujete na probleme u funkcioniranju Europske unije ili kojima se protivite daljnjem proširenju. Najsvježiji primjer je referendum u Nizozemskoj, kojim je izražena volja naroda da se ne potvrdi sporazum o pridruživanju između Europske unije i Ukrajine. Kratkoročno može, dakle, biti politički vrlo isplativo biti EU skeptik, protiviti se proširenju. Međutim, u našem je hrvatskom interesu da se za naše jugoistočne susjede zadrži europska perspektiva, da imaju šansu uključiti se u zajedničku europsku obitelj, dakako na temelju striktnog ispunjavanja pristupnih kriterija. Specifičnost zemalja jugoistočne Europe jest u tome da je sam pristupni proces u korelaciji s društvenom preobrazbom i stabilizacijom političkih prilika. Stoga Hrvatska aktivno podržava približavanje svojih jugoistočnih susjeda Europskoj uniji. To smo nedavno pokazali u odnosu na Bosnu i Hercegovini koja je predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji.

Hrvatska još nije dala pristanak na napredak prema otvaranju poglavlja 23 u pristupnim pregovorima Srbije s EU, zbog čega se sada i govori o ‘hrvatskoj blokadi Srbije’. Zašto je to Hrvatska učinila i kada će dati svoj pristanak da se ide prema otvaranju tog poglavlja?

Ma kakva blokada. Riječ je o ispunjavanju kriterija u ‘poglavlju svih poglavlja’, onom posvećenom pravosuđu i temeljnim pravima. Radi se, dakle, o vrednotama koje čine identitet naše europske obitelji, među ostalim o poštovanju vladavine prava i ljudskih prava, uključujući prava manjina.

Jasno je da potpuna suradnja s Haaškim sudom kriterij u pregovorima. Isto tako je vrlo jasno da država iz koje su potekli planovi za ratove 1990-ih ne može biti sudac i policajac za ratne zločine za sve zemlje bivše Jugoslavije – uključujući Hrvatsku. Zamislite. To je apsurdno, pače povijesna perverzija, i onemogućava dobrosusjedsku suradnju. A jasno je i da Srbija mora primjenjivati načelo vladavina prava u slučaju međudržavnog sporazuma o zaštiti manjina. Mi svoju obvezu već dugo provodimo neovisno o tom sporazumu. Očekujemo da hrvatska manjina bude zastupljena u Narodnoj skupštini, i to na temelju zakona, kao što to predviđa međudržavni sporazum. Srbija će se tijekom pregovora mijenjati jer će usvajati zajedničke europske vrijednosti. I Hrvatska se promijenila na putu uključenja u Europsku uniju. Podsjećam da je hrvatski pregovarački proces bio mukotrpan, težak i bolan. Trebalo je provesti dosta teških i nezgodnih reformi. I Srbija će morati provesti određene reforme ako želi zaključiti pristupne pregovore s Europskom unijom. Usput rečeno, ne sjećam se da je itko od zapaženijih političara govorio o blokadi kada su osobito Njemačka i Velika Britanija – s pravom – inzistirale da se, prije nego što se otvore prva pregovaračka poglavlja, pokrene uređenje odnosa između Beograda i Prištine. Srbija je od formalnog početka pregovora do otvaranja prvih poglavlja ‘izgubila’ skoro dvije godine. Ne sjećam se da je itko iz državnog vodstva u Srbiji zbog toga kritizirao Njemačku ili Veliku Britaniju.

[ad id=”68099″]

Je li Hrvatska svoj stav obrazložila drugim članicama EU i Europskoj komisiji? Koliko je naša diplomacija sada angažirana u tome?

Naravno da su upoznate i naravno da je služba vanjskih poslova angažirana na tom planu.

Jesu li u tom pravcu koordinirani stavovi Ministarstva vanjskih, predsjednice, premijera i dvaju potpredsjednika Vlade, pa čak i oporbe jer se radi o pitanju koje ima važan nacionalni interes?

Imamo jasno definiran stav državne vlasti. A dijeli ga, kao što smo se ovih dana osvjedočili, i glavna oporbena stranka.

Što kažete na primjedbu Komisije da Hrvatski zahtjevi nisu dio EU zakonodavstva i da se trebaju rješavati bilateralno, a ne da budu na stolu u procesu proširenja EU?

To što je ovih dana objavljeno u hrvatskim novinama je papir Europske komisije za internu uporabu koji je izrađen u ljeto prošle godine nakon što je prihvaćena rezolucija Europskog parlamenta o Srbiji. Ni više, ni manje od toga. Ponovit ću stav Hrvatske. Zakon o nadležnosti srpskih sudova za ratne zločine predstavlja uplitanje u unutarnje stvari Hrvatske, ne služi uspostavi dobrosusjedskih odnosa i stoga mora biti izmijenjen. O napredovanju prema članstvu u Europskoj uniji odlučuju zemlje članice, znači i Hrvatska.

U Bruxellesu se govori da će na Hrvatsku biti ‘diplomatskog pritiska’. Osjećate li takav pritisak?

Ne.

facebook komentari

  • vdanan

    Poštovani ministre, od svojih stavova prema Srbiji ne odstupajte ni za milimetar, ni pod koju cijenu. Budu li Vas zbog nepopuštanja prisilili na ostavku, tada dajte ostavku. Oni koji Vas na to prisile, doći će na red, bez brige. Dobro je što to činite, i ponavljajte to i milijun puta ako zatreba. Ako se je EU mogla pomiriti s trajnom blokadom pristupa Makedonije od strane Grčke, zbog nečega što je bilateralno pitanje između dviju zemalja, moći će se jednako tako pomiriti i s blokadom Srbije od strane Hrvatske, ako Srbija ne popusti NA ONOME ŠTO JOJ ZAPRAVO UOBĆE NE SMETA I NIJE JOJ POTREBNO DA NA TOMU UZTRAJE.

    • Lilith

      Tako je!

  • prepri43

    Danas se mnogo govori da EK zahtijeva ultimativno od
    Hrvatske da dopusti početak pregovora srbije s EU i da će posljedično tome
    Hrvatska morati popustiti. Nitko nije kriv što je EU donjela takve propise,
    koji omogućavaju svakoj »šuši« od članice ucijenjivati novu u pristupanju te
    tražiti od nje neke ustupke suprotno međunarodnom pravu. Nije da nisu ovi gore
    spomenuti i Sloveniju kritizirali zbog njenih ometanja nove članice, ali su joj
    mogli jedino popušiti kuvac kako ono kaže ćika voja »sudiji« u Hagu! Tako je
    bilo moguće izsiliti onaj pravni surogat, koji s pravom nema ništa
    zajedničkog.Da nisu Sanader, a kasnije i Kosorica ustrajali da na kraju teksta
    uđe i opaska o uporabi međunarodnog prava, danas bi imali mnogo težu situaciju.Odmah
    su neki u Sloveniji upozoravali na štetnost te opaske, ali su njihovi glavni
    kreatori sporazuma odgovarali da taj dodatak nije za sud obvezujući.Od straha
    da sud uvaži ovu opasku oni su krenuli putem korupcije i s time sami ukinuli
    arbitražni postupak njegovim grubim kontaminiranjem.Dakle da ne duljim ti europski čimbenici su ustrajavali i kod Slovenaca da nas pusti otvoriti pojedina poglavlja, ali su ovi bili tvrdi u svojim ucjenivačkim stajalištima do kraja.Tako isto treba ustrajati i Hrvatska, jer jedino na taj način se može natjerati te susjede na normalno europsko ponašanje.Ako usprkos svemu EK nastavi sa svojim igrokazima to će znaćiti da su maske pale!