Pratite nas

Intervju

Miro Kovač: Ne vodimo antirusku politiku, to bi bilo štetno za nacionalne interese RH

Objavljeno

na

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač dao je intervju za Večernji list

Jedna od važnijih poruka Kongresa EPP-a na Malti, na kojem ste sudjelovali, jest borba protiv rastućeg populizma u Europi koji je i doveo do Brexita, no i velike/stare stranke pridonijele su sve većem broju populističkih stranaka?

Kada velike etablirane narodnjačke stranke ne uvažavaju strahove i potrebe stanovništva, kada prelaze preko njih, kada ih ignoriraju, otvara se prostor za djelovanje političkih snaga koje dovode u pitanje postojeći sustav vrijednosti. Tako je došlo do jačanja Alternative za Njemačku. Pazite, u Njemačku je došlo milijun migranata i izbjeglica u manje od godinu dana. To je kao da ih je u Hrvatsku došlo nastaniti se 50.000.

Rješenje se sastoji u bliskosti s građanima, ali ne s cijem manipuliranja njihovim osjećajima. U demokraciji vlast proizlazi iz naroda, to jest iz zajednice slobodnih i ravnopravnih državljana, tako to definira i hrvatski Ustav. Kao izabrani političar, kao zastupnik u Hrvatskom saboru koji odlučuje o uređivanju političkih, pravnih i gospodarskih odnosa u našoj zemlji, dužan sam i želim biti blizak narodu.

Kako komentirate inicijativu o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, koja kaže da su hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jezik četiri varijante zajedničkog standardnog jezika?

Inicijativu prvenstveno odlikuju dogmatizam i utopizam, ali i nazadnost jer nas pokušava vratiti 100 godina unatrag. Zato je inicijativa i osuđena na propast. Pa propale su dvije jugoslavenske države i time dva pokušaja stvaranja jugoslavenske nacije i zajedničkog jezika, s time da je u prvoj Jugoslaviji nasilna jugoslavenizacija na srpski način bila puno žešća. A zašto su ti pothvati propali? Zato što su već prije 1918. godine među narodima koji su tvorili prvu Jugoslaviju postojale izražene posebne nacionalne svijesti.

Postojao je hrvatski narod, postojao je hrvatski jezik. Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine sastavljena je na dva jezika, na mađarskom i hrvatskom, ne na nekakvom zajedničkomjeziku.

A i ne vidim da postoje pokušaji da se, primjerice, danski i norveški, bez obzira na jezičnu srodnost i međusobno razumijevanje njihovih govornika, definiraju kao zajednički jezik. Na kraju krajeva, u hrvatskom Ustavu je hrvatski definiran kao službeni jezik i kao takav je jedan od 24 službena jezika Europske unije. Cijela je priča zaista apsurdna.

HDZ-u se prvi put događa da se vrlo otvoreno pokazuje nejedinstvo oko kandidata za gradonačelnika Zagreba, pa Zlatko Hasanbegović i Andrija Hebrang otvoreno podržavaju Brunu Esih. Što mislite, hoće li za njih biti sankcija?

Nemam optiku samobičevanja, moj je pogled logično nacionalan i pragmatičan. HDZ-u je sada na prvom mjestu da, kao na prošlim lokalnim izborima, postigne pobjednički rezultat. To je važno i za stabilnost vlasti na državnoj razini.

Naravno da želimo izborni uspjeh u Zagrebu, ali ne samo u Zagrebu. Hrvatska se sastoji od 20 županija, 128 gradova i 428 općina.

Hasanbegović se profilirao kao najglasniji predstavnik desnog krila HDZ-a, koje Plenković ne drži pod kontrolom, u HDZ-ovu desnicu ubraja se i vas. Koliki je jaz između desnog krila i politike Andreja Plenkovića?

HDZ je narodnjačka, stožerna stranka hrvatskog naroda koja kao takva obuhvaća sve slojeve društva. Neki su HDZ-ovci tradicionalniji, neki konzervativniji, neki liberalniji.

HDZ je jedno, drugo i treće. Upravo u tomu jest snaga HDZ-a. Ako mene pitate kako bih se politički definirao, onda ću vam reći da pripadam cijelom HDZ-u.

Kakva je vaša suradnja s Plenkovićem?

Vrlo korektna.

Vas se, kao i ostale ministre iz Oreškovićeve Vlade, doživljava kao Karamarkova čovjeka, pa samim time svrstava u stranačku opoziciju. Je li vam to opterećenje?

Ne razumijem čime bih trebao biti opterećen, možda time što sam imao priliku sudjelovati u postizanju četiriju uzastopnih pobjeda HDZ-a od 2014. do 2016. godine. Ne, nisam time opterećen, štoviše, time se ponosim. Nisam opterećen ni time što sam dosad surađivao ne samo s Tomislavom Karamarkom nego sa svim predsjednicima HDZ-a, počevši od Franje Tuđmana. To nije opterećenje, to je kvaliteta.

Bivši ste ministar vanjskih poslova, ali vaša politika nije bila toliko antiruski usmjerena kao što je to u Plenkovićevoj Vladi. Je li opravdan toliki strah od Rusa, zagovara ga i EPP?

Ne vidim ništa antiruskog u našoj politici. Toga nema, to bi bilo i štetno za hrvatske nacionalne interese. Rusija je svjetska sila koja ima nuklearno oružje. Neizostavan je partner u rješavanju mnogih svjetskih kriza, tako i u Siriji. Rusija je jedna od svjedokinja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, a kojeg je RH potpisnica.

Međutim, zbog uloge Rusije u ratu u Ukrajini postoje sankcije EU, koje Hrvatska po logici stvari kao zemlja članica provodi. A postoje i sankcije Rusije u odnosu na EU. U našem je, hrvatskom interesu, ali i u interesu cijelog EU, da s Rusijom budemo u političkom dijalogu i pokušamo stvoriti atmosferu uzajamnog povjerenja. U tome će, naravno, ključan biti odnos između SAD-a i Rusije.

Obveza Vlade je da intervenira

Ruske su banke najveći kreditori Agrokora, i vodit će glavnu riječ u njegovu restrukturiranju, nezgodna situacija?

Hrvatska je dio zapadnog svijeta, članica smo Europske unije i NATO-a. A što se gospodarstva tiče, ono je, kao što znamo, globalizirano. Ruskog kapitala ima svuda u svijetu, pa tako i u EU. Uzmimo kao primjer područje energetike da to ilustriramo.

Plinovod Sjeverni tok povezuje Rusiju s Njemačkom zaobilazeći Poljsku. Većinski dioničar Sjevernog toka je ruski Gazprom, ostali suvlasnici su velika poduzeća iz Njemačke, Francuske i Nizozemske.

Ali, koliko god bio važan, Sjeverni tok nije sistemski rizik za Njemačku, Francusku i Nizozemsku. Nasuprot tomu, Agrokor je u Hrvatskoj zbog svoje veličine sistemski rizik. Platežna nesposobnost u slučaju Agrokora dovodi do toga da dobavljači više ne mogu podmiriti dospjele obveze plaćanja. A takva lančana reakcija može proizvesti narušavanje gospodarske i financijske stabilnosti zemlje.

Naravno da vlada, koja ima ustavnu obvezu brinuti se o gospodarskom razvitku zemlje, to mora pratiti i stvoriti mehanizam prevencije i intervencije. Ima pregršt primjera u svijetu kada su vlade zemalja sa socijalno-tržišnim gospodarstvima intervenirale kako bi spriječile gospodarske turbulencije, spasile radna mjesta i zaštitile nacionalne interese, a da to nije bilo na štetu poreznih obveznika.

Miro Kovač: Nema više “regije”, sada se govori o “susjedstvu”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati