Misterij Ercegovih štaka: Sad su tu, sad ih ne vidiš

6

Pokušavamo riješiti jedan od najvećih misterija našeg doba: gdje nestaju štake Zorana Ercega kad planinari po Mosoru, vozi motor, visi s helikoptera, i kako to da se na nekim video zapisima kreće poput balerine bez štaka, da bi potom posjećivao šator i gostovao na HRT-u sa štakama, piše Marcel Holjevac za Dnevno.hr

Zoran Erceg, ratni snimatelj koji je poveo kampanju protiv prosvjednika u Savskoj je naoko idealan kandidat za taj posao: i sam je ratni invalid na štakama. Kao što je i Fred, kao vukovarski borac, bio naoko idealan kandidat za ministra branitelja koji će satrti branitelje.

Uzeti formalnog pripadnika grupe po kojoj se udara kako bi se nekog diskreditiralo, stara je i vrlo raširena taktika kod difamacije. Obično i prilično učinkovita, pa je tako antibraniteljsku revoluciju morao povesti netko tko je bar na papiru HRVI.

No, ovdje imamo sličan slučaj kao i kod Freda Matića, koji nikad nije objasnio po kojoj je osnovi bio 80 postotni hrvatski ratni vojni invalid, s obzirom da nikad nije ni lakše ni teže ranjen, a na PTSP se daje najviše 30%, čak i pravi, kamoli prigodni koji nestaje i vraća se po potrebi. Nikad nije objasnio niti kako je njegova trajna nesposobnost za rad ispala privremena.

Doduše Erceg nije ranjen u Hrvatskoj nego u Sarajevu, gdje je radio kao free lance snimatelj, ali mirovinu prima od RH. Nije posve jasno po kojoj osnovi. On tvrdi da je bio zaposlenik HRT-a, no o tome nema nikakve potvrde osim njegovih riječi, dok njegovi kolege tvrde da je radio kao free lancer i snimke prodavao na tržištu. Zanimljivo je i to da njegovih snimki iz Domovinskog rata nema nigdje, pa je pitanje i što je zapravo slikao. Ne valjda hrvatske branitelje iza kojih se vidi kakav kukasti križ na zidu kojeg je naslikala neka pijana budala? Ne bi bilo čudno, obzirom na njegove stavove i političko djelovanje u sklopu DA devedesetih.

Ono što nije sporno je da je Erceg stvarno vrlo teško ranjen u ratu, no ne Domovinskom. Nogu su mu jedva spasili. Ali s njegovim naslikavanjem sa štakama nešto ipak ne štima, jer ako mu štake nisu potrebne da bi se popeo na planinu, sjeo na Harley Davidson, radio u polju, ili da bi se normalno kretao na brojnim video zapisima koje je sam stavio na internet, postavlja se pitanje je li on stvarno invalid, ili samo glumi?

Odgovor na tu enigmu možda je dao on sam, kad je 26. siječnja prošle godine na facebooku postavio status u kom piše:

25.10.2014 moja je žena slomila nogu spašavajući našeg psa. Moji facebook prijatelji pusudili su nam štake i kolica. Prije tri sata zovem Čednu Serventić da joj danas popodne vratim štake. Naprosto mi je neugodno reči da sad meni trebaju štake.

Tri mjeseca nakon šta mi je žena slomola nogu, ja sam čisteći odvodni kanal, pao i sredio svoju nogu.” Dodao je kako je to srećom ona paralizirana, a ne zdrava noga. Međutim, na videu koji je postavio nešto ranije, vidi se da normalno hoda i kreće se – bez štaka.

[mom_video type=”youtube” id=”AH85kdqoa4Q” width=”750″ height=”400″]

Iz rečenog se jasno da iščitati da mu štake prije toga nisu trebale – i ne samo to, nego ih nije ni imao! A o tome da mu nisu trebale, svjedoče i brojne njegove fotografije na kojima šeće pse i planinari. Vidljivo je da se može – ili se mogao – čak i spustiti u čučanj i ustati bez pomoći i pridržavanja, što je problem i nekim ljudima njegovih godina koji nisu invalidi. Dapače, u stanju je i raditi u polju. Napisao je prije tri godine na facebooku, potkrijepljeno fotografijama, “Nakon par godina čišćenja makije, drače, smrike obnovio sam stari maslinik”, što baš nije posao za nekog kom trebaju štake. Tada mu očito nisu trebale. Trebaju li mu sad štake? Ili je to samo show za TV?

To samo Erceg zna. U svakom slučaju, ako mu i trebaju, to nije posljedica ranjavanja u ratu, nego pada u vlastitoj kući. Njemu je bilo “naprosto” neugodno reći susjedi da mu trebaju štake – ali godinu dana kasnije mu nije nimalo neugodno naslikavati se sa štakama po svim televizijama, i prešutjeti da je invalid na štakama u najboljem slučaju od siječnja 2014. Naravno, to je sračunato da bi samog sebe prikazao kao teškog invalida koji je u ratu ostao polupokretan, odnosno kako bi sebi dao na vjerodostojnosti u sukobu s Glogoškim, koji je nepokretan od vrata na niže. Pokvareno, u svakom slučaju.

Prije nekoliko dana se Erceg pojavio i u šatoru, slagavši da se tamo našao “slučajno” dok je nekim drugim poslom bio u Zagrebu (a “slučajno” ga je pratila i TV ekipa). Prije toga je govorio kako mu branitelji prijete, buše mu gume na autu, ali nikad nije podastro nikakve dokaze za svoje tvrdnje. Predstavlja se kao invalid DR, što također nije točno, jer je ranjen u ratu u BIH.

Branitelji u šatoru, kojima je prijetio na facebooku i nazivao ih najpogrdnijim imenima, na provokaciju nisu nasjeli, iako je vjerojatno bila namjera da TV snimi psovke i uvrede, kako bi još jednom ispao “nedužna žrtva” onih protiv koji vodi medijsku hajku i privatni rat.

[mom_video type=”youtube” id=”otJ1aD0hMa8″ width=”750″ height=”350″]

U svakom slučaju, Erceg laže javnost i prikazuje se kao nešto što nije – čovjek koji zbog ranjavanja u Domovinskom ratu ne može hodati. Niti je ranjen u tom ratu, niti je to razlog zbog kojeg ima štake, ako mu uopće trebaju. A korijene njegove netrpeljivosti spram branitelja treba tražiti u ideologiji, o čemu svjedoče akcije koje je ranije pokretao – recimo oštro je napao braniteljske udrugama koje su se suprotstavile tome da se jedna ulica u Splitu nazove “Prvog partizanskog odreda”, a za rata je bio, nakon ranjavanja, dopredsjednik separatističke Dalmatinske akcije. Sudjeluje u Split prideu (prohodao ga je bez štaka), i drugim prosvjedima, poput onog za žrtve u Ahmićima, i u pravilu podržava sve prosvjedne akcije osim one braniteljske. Deklarira se kao ateist, ali ipak čestita vjernicima na facebooku Uskrs (doduše uz sliku pravoslavnog svećenika).

 [ad id=”40551″]

[ad id=”40551″]

Autor: Marcel Holjevac/Više slika na: Dnevno.hr

facebook komentari