Misteriozna čahura – vrijeme metamorfoze

1

Postoje trenuci u životu kada smo ranjeni tako duboko da nas to mijenja zauvijek, trenuci u kojima umiremo i bivamo preporođeni, trenuci u kojima je potrebno napustiti svoj stari dom kako bi krenuli za novim. Prelazimo most u nepoznato i nema povratka. To je vrijeme preobrazbe, praga koja povezuje ono što smo bili i ono što postajemo. Prelazak tog praga zahtijeva metamorfozu, inicijaciju duše. Na takvom pragu gubimo aspekte našeg starog sebe i stječemo aspekte novog. Poput gusjenice koja gubi svoju prirodu gusjenice kako bi oživjela svoju prirodu leptira.
Cocoon

Baš kao što se leptir u stvaranju ne može vratiti u stanje gusjenice, čovjek koji se budi ne može se vratiti u stanje spavanja. Unutar čahure naizgled gubimo svoj put, a naše su rane otvorene.

Uhvaćeni u boli ovog egzistencijalnog praga, u sudbinskom trenutku, metamorfozi iz smrti u ponovno rođenje, dolazi kraj našem prijašnjem životu. Čahura je mjesto gdje pogreške postaju lekcije, a nevolje postaju prilike. To je mjesto gdje učimo kako pretvoriti strah u hrabrost i kako otkriti nadu u dubinama očaja. Kao što govori Rumi, “Kad nema niti znaka nade u pustinji, toliko nade još uvijek živi u očaju. O srce, nemoj ubiti tu nadu.” No jesmo li spremni izaći kao odrasle osobe, kao mudrije verzije nas samih? Jesmo li spremni odbaciti svoj stari nespretni oklop kako bismo dobili novu ranjivu kožu?

Iza maske onoga tko smo mislili da smo bili, nalazi se biće koje razumije da je svako pitanje vrijedno divljenja, ali je potrebno prevladavati strah. Premošćivanje jaza, koračanje Putem, proživljavanje misterije čahure, nije čin pronalaženja odgovora već spoznaja da smo jedno s pitanjem. Kakva li nas je to zastrašujuća zadaća snašla, čovjeka koji treba proći transformaciju? Čahura je mjesto u kojem Ego upoznaje Dušu. Čahura je mjesto u kojem heroj susreće sjenu. Tu vrijeme više nije linearno, već ogromno i beskrajno. Sve što smo proživjeli u prošlosti dovelo nas je do ovog trenutka. Trenutka transformacije i prvog koraka u novi svijet.

U tom trenutku shvaćamo i prihvaćamo kako će nas ova transformacija uništiti. Gubimo svijest o svom prošlom identitetu i kako otpuštamo svu težinu prošlosti pronalazimo se u ponoru u kojem se suočavamo s istinom i ležimo slomljeni i poraženi u mračnoj utrobi besmislenosti. Praznina nas konzumira, a mi joj se prepuštamo.Sve što je umrlo, postaje kompost iz kojeg raste naše novo Ja. Spremni smi prihvatiti našu transformaciju. Više nismo robovi sudbine. Sada smo agenti sudbine. Manje projiciramo, a više vidimo. Naši nove oči sada su u stanju vidjeti veliku sliku. One za percipiranje stvarnosti više ne koriste mali um već veliki. Otkrivamo ogromnu zahvalnost za bogatstvo života.
leptir2
Sve se promijenilo. Budućnost je širom otvorena. Čahura leži raspuknuta i prazna iza nas. I dok otpuštamo ostatke ‘gusjenice’ naše prošlosti, nebo se otvara kako bi obasjalo novo svjetlo na tamni grad naše prošlosti, pretvarajući ga u igralište u kojem smo sada slobodni biti autentična i kreativna verzija nas samih. Nevjerojatno, ali naši se čeoni režnjevi otvaraju i šire poput krila. Mi smo spremni poletjeti.
fractalenlightenment.com

facebook komentari

  • peppermintt

    Lijepo.čista pozitiva…:)