Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodo, od obećanja i prepucavanja više se ne može živjeti

Objavljeno

na

Jedva smo krajem prošle godine dočekali nove izbore. I dobili  smo novu Vladu, novi Sabor. Vjerovali smo da će se gotovo „preko noći“ stanje u zemlji popraviti, da ćemo manje kukati, više raditi i bolje živjeti.

[ad id=”93788″]

I da će se maknuti braniteljski šator ispred Ministarstva branitelja na Trgu Nevenke Topalušić u Zagrebu. Naime, branitelji su se prvi ozbiljno pobunili i ukazali na nerad onih kojih su nas vodili protekle četiri godine. Osobito smo vjerovali da će  relativno brzo doći do poboljšanja rada i života ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, a nisu imali „sreće“ biti ranjeni. Međutim, ako se već više od pet stotine dana pretežno i  kontinuirano bune najteži hrvatski stradalnici iz obrambenog hrvatskog Domovinskoga rata, onda možemo samo pretpostaviti kako je ostalima. Ljudi nisu ormari pa da „beskonačno“ mogu čekati da će se nešto dogoditi.

A što se dogodilo u ovih nekoliko proteklih mjeseci? Malo ili ništa. Znamo, reći će neki, da to ne može tek tako. Drugi će možebitno odgovoriti da to ipak može, jer borili smo se i živimo u demokraciji, a ne u totalitarizmu. Dakle, ako u ovih proteklih četiri godine nisu valjali određeni ljudi na određenim poslovima i zadacima, ako su zakazale neke prijeko potrebne službe, onda se to odmah treba izmijeniti. Pa, ne će valjda oni koje je primjerice po političkoj liniji (a postavio ih je na tisuće) SDP sa svojim satelitima od najviših državnih tijela, općina i županija, tvrtki, škola, MUP-a, pravosuđa, zdravstva…odjednom raditi drugačije, u korist i po naputku onih od kojih su izgubili izbore? Tvrtke, recimo, gdje su i dalje na čelu izabrani kadrovi SDP-a, i te kako iskorištavaju ovaj „vakum“ i tek sada nastoje zaposliti sve više „svojih“. A većina nije glasovala za SDP-e već za HDZ-e! Nemamo ništa protiv onih kadrova, pa bili oni i iz SDP-a ako ne rade po sistemu „kako aga kaže“. Ali, koliko je takvih? Iznimno malo.

Sramotno je što i nakon pet mjeseci od novih izbora braniteljski šator još je uvijek „aktivan“. To znači da još nisu riješeni problemi ni najteže skupine hrvatskih ratnika. A ako nisu riješeni oni, kad će se krenuti s rješavanjem nagomilanih problema većine od preostalih 450 tisuća ljudi čija se imena nalaze u Registru branitelja?

Ovu godinu, kad obilježavamo 25 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku, u Hrvatskom Saboru nazvali su „Godinom Nikole Šubića Zrinskog“. Ok. I njemu treba posvetiti određenu pozornost, bio je jedan od najvećih hrvatskih povijesnih ličnosti. Ali, baš ova godina je bila prigoda se proglasi „Godinom hrvatskih branitelja“ ili „Godinom pobjednika u Domovinskome ratu“. Koliko djeca u školama znaju o Zrinskom, toliko znaju i o Domovinskome ratu. Malo ili ništa.

U svijetu još malo tko spominje krizu, a kod nas svaki novi ministar počinje izlaganje s rečenicom „o milijardama duga“, ali i o tome da ćemo „tražiti novce iz fondova Europske unije“.

Mali, obični ljudi, u koje se svrstava i veći broj branitelja, (obzirom na svoje godine i zdravstveno stanje) teško da će i nakon 25 godina dočekati bolje dane, tim više što se od obećanja i govora više ne da, da gospodo i drugovi, više se ne da živjeti!

A i mi bi željeli, kao saborski zastupnik Stazić i njegova ekipa, ljetovati na Brijunima za sedam kuna, ili dobiti dugogodišnji kredit s dva-tri posto kamata, ili živjeti kao „bubreg u loju“ sa saborskom i inom iskaznicom.

Pogledajte dvoranu u vrijeme zasjedanja Hrvatskog Sabora. Najčešće je poluprazna, ili gotovo prazna. A glasovali smo i za to da ta slika ipak bude drugačija nego je bila proteklih četiri godine.

Još malo i doći će – ljeto. A treba preživjeti do jeseni. Mediji svakodnevno izmišljaju nove afere i „spektakle“ s kojima se „zabavlja“ narod.

Međutim, ljudima treba posao i – kruha!

Da, za to smo se borili, za to su tisuće Hrvata dali svoje zdravlje i živote!

Mnogi jedva čekaju 1. svibnja kad će im gradonačelnici i ini političari u plastične zdjelice uliti – graha.

Ne, za to se nismo borili.

Stoga, dragi političari, vrijeme je.

Dosta je bilo obećanja i prepucavanja. Varate se ako mislite da su s jednim lampionom kojeg jednom ili dva puta godišnje zapalite u Vukovaru, ili na nekom drugom mjestu, (da malo karikiramo), riješeni problemi živih branitelja.

Nisu riješeni ni mrtvih,a kamoli onih koji vas svakodnevno očekuju u braniteljskom šatoru na Trgu Nevenke Topalušić.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: U Pazinu su hrvatsku Predsjednicu dočekali i ispratili partizanskim pjesmama

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nije se nadala da će na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije u Pazinu (25. rujna 2017.) doživjeti zvižduk za zviždukom.

I to od koga? Od onih koji Hrvatskoj drže lekcije o antifašizmu! Sram ih može biti!

Zviždali su Predsjednici samo na spomen katoličkog svećenstva i Katoličke crkve u Hrvata. Oni priznaju za „Boga“ samo Tita, partiju i komunizam. I dalje se ponašaju „crno bijelo“. Partizani, Tito i komunisti uvijek su bili dobri i pošteni, a svi drugi, a najviše Hrvati, – „ovce za klanje“! E, stanite malo vi koji nikada niste trpjeli Hrvate i Hrvatsku (svaka čast iznimkama), kojima je „svetinja“ Josipović, Mesić i Rade Šerbedžija, osvježite se  hladnom vodom i pogledajte gdje živite? Još ste uvijek u Hrvatskoj, iako neprestano težite nekakvoj imaginarnoj Republici, na čelu s nekakvim Jakovčićem.

U svom govoru, Predsjednica je bila vrlo korektna, ali što to vrijedi kad je došla među ljude koji jedva čekaju da iskale svoj bijes na Hrvate i Hrvatsku, na sve ono što nema veze s bivšom, propalom Jugoslavijom. Pljeskali su samo kad se u dvorani spomenulo Titovo ime. Čak su i skandirali jednom od najvećih komunističkih zločinaca. Istina, Tito je bio na čelu pobjedničke vojske do 1945., ali je isto tako, od završetka II. svjetskog rata, bio na čelu komunističkih krvnika koji su pobili na stotine tisuća nevinih Hrvata, među kojima je bio i veliki broj svećenika.

Na tom skupu ekstremnih ljevičara, komunista i Jugoslavena (svaka čast iznimkama) govorili su i Stjepan Mesić, Franjo Habulin, Valter Flego i drugi. Flego je, među ostalim „podučio“ i Predsjednicu da je „povijest učiteljica života“, ali da „neki još uvijek nisu ništa naučili iz nje i da je zato potrebno prisjećati se, ponavljati istinu, njegovati i baštiniti antifašizam“.

Tamošnji borci „iz 1941.“ nikako ne mogu gospođi Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što im je tita iz svoje radne sobe poslala u ropotarnicu, ali to nije razlog da se i na ovakvim mjestima ponašaju bezobrazno i nekorektno, jer ipak je ona došla na njihov poziv i bila njihov gost. Stoga ne stoji, kako smo čuli, da su danas u Hrvatskoj u opasnosti i antifašisti i demokracija, a još manje da će, kako su rekli, „val revizionizma ustaštva potopiti sve ono što je Hrvatsku činilo kulturnom, razvijenom, civiliziranom i europskom državom“.

S obzirom da u Hrvatskoj nema niti je bilo ustaša nakon II. svjetskog rata, oni su ti koji preokreću povijest samo da ih nitko ne pita: o Golim Otocima, suđenjima bez suđenja, masovnim grobnicama od Vardara pa do Triglava, ali i gdje su bili u vrijeme srbijanske i ine agresije? (Svaka čast iznimkama.)

Dobro je da je predsjednica RH vidjela kako se ponašaju ti ljudi, da je „antifašista“ svakim danom sve više i da su sve glasniji u dozivanju onoga za što smo mislili da smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu pobijedili!

Spomenimo još da hrvatsku Predsjednicu nisu ispratili domoljubnim pjesmama, već onima koje dobro znaju, a koje su se pjevale maršalu, kao što je: „Druže Tito mi ti se kunemo!“

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Đakić: Vučić je smiješan. Što on ima sa zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se već činilo da će dugo očekivani Zakon o pravima hrvatskih branitelja, koji je ovih dana aklamacijom prihvaćen od svih političkih opcija u saborskom Odboru za veterane, biti naposljetku donesen konsenzsom i mirno, svoje primjedbe na zakon javno su iznijeli Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.

Ovaj potonji, srpski predsjednik, o Zakonu se referirao na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.

– U tom zakonu, u jednom članku govori se o agresiji Srbije i dijela stanovnika Hrvatske. Takva definicija i unošenje u zakone… to je za nas izuzetno teško – kazao je Vučić u izjavi za Radio televiziju Srbije (RTS).

Istodobno, Pupovac je o zakonu govorio za Radio Beograd. – Predloženi zakon za nas nije prihvatljiv jer se stvari koje su bile dio ratnih propagandi nastoje sada ozakoniti u pogledu odnosa prema Srbiji i u pogledu odnosa prema BiH i Crnoj Gori – naveo je Pupovac dodajući kako “ne može biti dobro da se Hrvatska neprestano vraća, održava i zaoštrava ratnu priču”.

Za Večernji list je najprije komentirao ministar branitelja Tomo Medved koji je kratko poručio kako su “odredbe novog zakona temeljene na Deklaraciji o Domovinskom ratu”. No novi prijedlog zakona kroz formulaciju “agresiju na RH izvršile su Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH”, preciznije i šire imenuje sve agresore, s naglaskom na “veliki broj” Srba, dok Deklaracija ne spominje BiH te navodi oružanu pobunu tek “dijela srpskog pučanstva”, što je Pupovca i Vučića potaknulo na reakciju.

– Vučić je smiješan, što on ima sa Zakonom o hrvatskim braniteljima? Očito se boji naknade štete koju će Srbija prije ili kasnije morati platiti, koja se navodi u jednoj od pet pristupnih točaka Srbije u EU – kaže Josip Đakić (HDZ), predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

– Što se tiče formulacije o “dijelu” ili “velikom dijelu” Srba koji su sudjelovali u agresiji i koja je za njih sporna, može se lako usporediti broj Srba koji je tada živio u Hrvatskoj i onaj koji se protiv nje borio. No činjenica je da je taj broj bio velik – kaže Đakić.

Član Odbora Zdravko Ronko (SDP) kaže pak kako podržava većinu članaka ovog zakona, no kako bi bilo točnije napisati da je dio srpske nacionalne manjine sudjelovao u agresiji, a ne “veliki broj” jer je dio Srba branio Hrvatsku.

Zastupnik Mosta Miro Bulj ima nedvosmislenu poruku za Vučića. – Je li broj bio velik ili nije, to Vučić najbolje zna, kao jedan od vođa pobune i pripadnik četničkih odreda. Bolje bi mu bilo da kaže gdje su naši nestali i da se bavi ratnom odštetom Hrvatskoj koja će ga koštati 40 milijardi eura. Sramota je da Vučić uopće komentira naš zakon, a da mu Pupovac suflira – zaključio je Miro Bulj. Dodao je i kako činjenica da su Srbi 90-ih okupirali trećinu Hrvatske dovoljno govori sama za sebe.

facebook komentari

Nastavi čitati