MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodo, od obećanja i prepucavanja više se ne može živjeti

1

Jedva smo krajem prošle godine dočekali nove izbore. I dobili  smo novu Vladu, novi Sabor. Vjerovali smo da će se gotovo „preko noći“ stanje u zemlji popraviti, da ćemo manje kukati, više raditi i bolje živjeti.

[ad id=”93788″]

I da će se maknuti braniteljski šator ispred Ministarstva branitelja na Trgu Nevenke Topalušić u Zagrebu. Naime, branitelji su se prvi ozbiljno pobunili i ukazali na nerad onih kojih su nas vodili protekle četiri godine. Osobito smo vjerovali da će  relativno brzo doći do poboljšanja rada i života ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, a nisu imali „sreće“ biti ranjeni. Međutim, ako se već više od pet stotine dana pretežno i  kontinuirano bune najteži hrvatski stradalnici iz obrambenog hrvatskog Domovinskoga rata, onda možemo samo pretpostaviti kako je ostalima. Ljudi nisu ormari pa da „beskonačno“ mogu čekati da će se nešto dogoditi.

A što se dogodilo u ovih nekoliko proteklih mjeseci? Malo ili ništa. Znamo, reći će neki, da to ne može tek tako. Drugi će možebitno odgovoriti da to ipak može, jer borili smo se i živimo u demokraciji, a ne u totalitarizmu. Dakle, ako u ovih proteklih četiri godine nisu valjali određeni ljudi na određenim poslovima i zadacima, ako su zakazale neke prijeko potrebne službe, onda se to odmah treba izmijeniti. Pa, ne će valjda oni koje je primjerice po političkoj liniji (a postavio ih je na tisuće) SDP sa svojim satelitima od najviših državnih tijela, općina i županija, tvrtki, škola, MUP-a, pravosuđa, zdravstva…odjednom raditi drugačije, u korist i po naputku onih od kojih su izgubili izbore? Tvrtke, recimo, gdje su i dalje na čelu izabrani kadrovi SDP-a, i te kako iskorištavaju ovaj „vakum“ i tek sada nastoje zaposliti sve više „svojih“. A većina nije glasovala za SDP-e već za HDZ-e! Nemamo ništa protiv onih kadrova, pa bili oni i iz SDP-a ako ne rade po sistemu „kako aga kaže“. Ali, koliko je takvih? Iznimno malo.

Sramotno je što i nakon pet mjeseci od novih izbora braniteljski šator još je uvijek „aktivan“. To znači da još nisu riješeni problemi ni najteže skupine hrvatskih ratnika. A ako nisu riješeni oni, kad će se krenuti s rješavanjem nagomilanih problema većine od preostalih 450 tisuća ljudi čija se imena nalaze u Registru branitelja?

Ovu godinu, kad obilježavamo 25 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku, u Hrvatskom Saboru nazvali su „Godinom Nikole Šubića Zrinskog“. Ok. I njemu treba posvetiti određenu pozornost, bio je jedan od najvećih hrvatskih povijesnih ličnosti. Ali, baš ova godina je bila prigoda se proglasi „Godinom hrvatskih branitelja“ ili „Godinom pobjednika u Domovinskome ratu“. Koliko djeca u školama znaju o Zrinskom, toliko znaju i o Domovinskome ratu. Malo ili ništa.

U svijetu još malo tko spominje krizu, a kod nas svaki novi ministar počinje izlaganje s rečenicom „o milijardama duga“, ali i o tome da ćemo „tražiti novce iz fondova Europske unije“.

Mali, obični ljudi, u koje se svrstava i veći broj branitelja, (obzirom na svoje godine i zdravstveno stanje) teško da će i nakon 25 godina dočekati bolje dane, tim više što se od obećanja i govora više ne da, da gospodo i drugovi, više se ne da živjeti!

A i mi bi željeli, kao saborski zastupnik Stazić i njegova ekipa, ljetovati na Brijunima za sedam kuna, ili dobiti dugogodišnji kredit s dva-tri posto kamata, ili živjeti kao „bubreg u loju“ sa saborskom i inom iskaznicom.

Pogledajte dvoranu u vrijeme zasjedanja Hrvatskog Sabora. Najčešće je poluprazna, ili gotovo prazna. A glasovali smo i za to da ta slika ipak bude drugačija nego je bila proteklih četiri godine.

Još malo i doći će – ljeto. A treba preživjeti do jeseni. Mediji svakodnevno izmišljaju nove afere i „spektakle“ s kojima se „zabavlja“ narod.

Međutim, ljudima treba posao i – kruha!

Da, za to smo se borili, za to su tisuće Hrvata dali svoje zdravlje i živote!

Mnogi jedva čekaju 1. svibnja kad će im gradonačelnici i ini političari u plastične zdjelice uliti – graha.

Ne, za to se nismo borili.

Stoga, dragi političari, vrijeme je.

Dosta je bilo obećanja i prepucavanja. Varate se ako mislite da su s jednim lampionom kojeg jednom ili dva puta godišnje zapalite u Vukovaru, ili na nekom drugom mjestu, (da malo karikiramo), riješeni problemi živih branitelja.

Nisu riješeni ni mrtvih,a kamoli onih koji vas svakodnevno očekuju u braniteljskom šatoru na Trgu Nevenke Topalušić.

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Agromentum

    Uočljivo je da Karamarko u svojim govorima često naglašava borbu za jačanje HDZ-a. S druge strane Milanović naglašava da mu je cilj rušenje HDZ-a s vlasti. Ako se to dvoje zbroji, ispada da su prioriteti i dalje borba za vlast – uz prethodnu obmanu glasača, kao i obično. Most je izgleda svoje dobio i od njih se više puno ne čuje. Od gospodarskog plana HDZ-a, koji ga je u predizborno vrijeme “imao” u džepu, nema nikakvih naznaka za konkretna rješenja.