MLADEN PAVKOVIĆ: Istine i laži o uspostavi NDH

3
slavko kvaternik

Mnogo se danas govori i piše o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH), ali je veliko pitanje koliko tu ima istine, a koliko laži.

[ad id=”93788″]

Činjenica je da je NDH već bila uspostavljena 7. travnja 1941. u Čakovcu, dan kasnije u Bjelovaru, a 10. travnja u Crikvenici i Zagrebu. Službena uspostava smatra se ona u Zagrebu, koju je u ime Poglavnika dr. Ante Pavelića izvršio umirovljeni pukovnik Slavko Kvaternik, kao njegov opunomoćeni zamjenik.

Zašto se govori o uspostavi, a ne o osnutku NDH-a? Pa, riječ je o tome da NDH nije bila nova država, već nastavak 16 stoljeća stare Države Hrvatske  iza Karpata i na Jadranu (626-1918). Ona je bila izravni pravni nasljednik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je postojala sve do prevarnog „ujedinjenja“ sa Srbijom 1. prosinca 1918. Zbog toga se i govori o uspostavi.

Pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je 10. travnja 1941. uspostavu NDH preko Radio Zagreba u 16 sati, a njemačke čete započele su ulaziti u Grad Zagreb  sat kasnije. Tu činjenicu svjedoči na desetke tisuća Zagrepčana koji su na ulicama grada oduševljeno slavili uspostavu NDH, što opisuju čak i komunistički svjedoci. Međutim, unatoč ovoj činjenici tadašnji sekretar Komunističke partije Jugoslavije Josip Broz Tito je govorio da su „ustaše  već 9. travnja preuzimale vlast u Zagrebu“ te da su im „mačekovci dragovoljno predavali tu vlast u ruke“ (Politički izvještaj V. kongresa KPJ, Beograd 1948., str. 35.).

A kako je tekla uspostava NDH? Pukovnik Slavko Kvaternik zamolio je dr. Vladka Mačeka da proglasi uspostavu NDH, kao zakoniti vođa hrvatskog naroda na temelju izborne pobjede 1938. Maček je odgovorio: „Pukovniče, moja politička koncepcija je doživjela slom. Proglasi Ti Hrvatsku Državu“. Nakon toga, Maček je na zamolbu pukovnika Kvaternika pročitao proglas preko Radio Zagreba, a koji je zatim bio tiskan u izvanrednom izdanju dnevnika „Hrvatski narod“ 10. travnja 1941.

„Hrvatski narode! Pukovnik g. Slavko Kvaternik, vođa nacionalista u zemlji, proglasio je danas slobodnu i samostalnu Nezavisnu Hrvatsku Državu na cijelom teritoriju hrvatskog naroda te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Sve članove HSS molim, a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da surađuju s novim vlastima. Dano u Zagrebu dne. 10. travnja 1941.“.

Nakon toga je dr. Maček položio ostavku na vodstvo hrvatskog naroda, ali ne i u predsjedništvu Hrvatske seljačke stranke. Istog dana predstojnik  Odjela za pravosuđe Banovine Hrvatske (samoupravnog dijela Kraljevine Jugoslavije, sa svega 66.000 č.km i 4,732.000 stanovnika  1939.-1941.) dr. Franjo Žilić formalno je predao vlast zamjeniku Poglavnika pukovniku Slavku Kvaterniku, u Banskim dvorima. Narodni zastupnici HSS-a Janko  Tortić i dr. Marko Lamešić već su uoči rata postrojili tajnu Organizaciju za oslobođenje i borbu (OZOIB) u redovima HSS-e i zajedno s predstavnicima Ustaškog pokreta u zemlji izradili nacrt za uspostavu Države Hrvatske.

U NDH su imenovane tri vlade: prva na čelu s dr. Antom  Pavelićem 17. travnja 1941., druga također pod njegovim predsjedništvom 10. listopada 1942., a treća na čelu s dr. Nikolom Mandićem 11. listopada 1943. NDH je od 1941.-1945. bila  priznata od 17 suverenih i nezavisnih država (tada ih je bilo svega šezdesetak u svijetu). Bile su to: Kraljevina Madžarska, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Slovačka Republika, Carevina Bugarska, Kraljevina Rumunjska, Carevina Japan, Španjolska, Finska Republika, Kraljevina Danska, Carevina Mandžurija, Kraljevina Tailand, Nacionalna Kina, Država Burma, Talijanska Socijalna Republika, Filipinska Republika i Slobodna Indija. Osim toga, NDH je imala s Vatikanskom Državom, Francuskom i Švicarskom odnose koji su imali značaj stvarnog priznanja: duhovna i trgovinska izaslanstva, odnosno opunomoćene ministre. Kraljevina Švedska je priznavala putovnice NDH.

Za vrijeme NDH preminuli su ministri dr. Anton Filipančić i dr. Ljudevit Šolc, žrtvom neodgovornih osveta pali su razriješeni ministri dr. Mladen Lorković i krilnik vitez Vokić u Lepoglavi 1945. Zapadni saveznici izručili su 1945.-47. komunističkoj Jugoslaviji ministre dr. Mehmeda Alajbegovića, dr. Milu Budaka, dr. Vladimira Košaka, vojskovođu viteza Slavka Kvaternika, dr. Julija pl. Makanca, general poručnika Miroslava Navratila, dr. Mirka Puka i doadmirala viteza Nikolu Steinfla, koji su zajedno  s Živanom Kuveždićem osuđeni i pogubljeni. Dr. Andrija Artuković bio je izručen 1987. iz SAD na temelju lažnih optužbi, osuđen na smrt, ali umro je u bolničkom zatvoru u Zagrebu. Ostali su umrli u izbjeglištvu od 1946.-1990.

Zanimljivo je da je NDH bila primljena u Međunarodni crveni križ, Međunarodnu poštansku uniju (UPU) te da je pristupila Ženevskim konvencijama o poboljšanju postupka s ratnim zarobljenicima i ranjenicima na bojnom polju. Sudjelovala je i kao ravnopravni  član u Savezu europskih književnika, pravnika, novinara, mladeži, filma, željeznica itd., a u tim savezima su sudjelovale i nezaraćene europske države. Sudjelovala je i u raznim trgovinskim međunarodnim ugovorima, zajedno s neutralnim državama.

Dr. Ante Pavelić, Poglavnik NDH, ponovno je uspostavio Hrvatski državni sabor 23. veljače 1942., kojeg je još 1919 ukinuo srbijanski kralj Aleksandar Karađorđević. Prigodom svečanog uspostavljanja Sabora Pavelić je u svojoj poslanici rekao:“… Sazvao sam Hrvatski državni sabor u glavni državni grad Zagreb, uspostavljajući tako u život prastaru hrvatsku narodnu ustanovu i prastari hrvatski  ustavni čimbenik, u kome su naši pređi začeli prve začetke postrojenoga narodnoga života, u kome su udarili prve temelje i dali oblik najsavršenijoj zajednici naroda, državi…“. Time je ispunio svoje obećanje da će se hrvatski narod upravljati u svojoj vlastitoj državi prema svojim tradicijama slobodnog i suverenog naroda.

Partizani, u II. svjetskom ratu, a poglavito nakon njegova završetka, nikada nisu priznali svoje zločine, kao što ih i ne priznaju srpski i ini agresori u hrvatskom Domovinskome ratu. No, ostaje činjenica da su od 1941.-45. ubili ukupno 387 hrvatska svećenika te gotovo 80 posto novinara koji su pisali za NDH (ostale su protjerali), itd. i tome slično.

Kad je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 1946. bio izveden pred tzv. Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske i optužen zbog suradnje s oblastima NDH i ustašama, uz ostalo je rekao:

„…Hrvatski se narod plebiscitarno  izjasnio za hrvatsku državu, i ja bih bio ništarija, kad ne bih bio osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji“.

No, kako god okrenuli, činjenica je i to da je svatko onaj tko u to vrijeme nije bio za četničku ili komunističku Jugoslaviju, a za hrvatsku državu – bio je proglašavan od jugosrpske, a često nažalost i od savezničke promidžbe „fašistom, nacistom, kvislingom, slugom okupatora i pristašom marionetske vladavine Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Pero Ercegovac

    Bravo!

  • sjena

    Čestitke za kratak i sadržajan dosje NDH, ne smije se zaboraviti ,kako je to bilo u vrijeme ,gadnog,mračnog nehumanog WW ll rata ,a ne neke “holivudske sapunice “.
    E sad ako “bjelosvetski hoštapleri” pravdaju “svoje zločine ” velikim idejama novog čovjeka ,slobodama ,zašto ,zašto , IDEJA DRŽAVE HRVATA nije hvale vrijedna !!!!!! ,odgovor na to je sukus svega !!!!
    za dom !

  • Otporaš

    Neka ovaj komentar bude mali dio odgovora dernekašima u Jasenovcu…

    Da naša hrvatska povijest nije tako isprepletena, mi uopće nebi bili više važni i značajni. Važni i značajni smo zato, ne toliko sami sebi koliko smo važni drugima, jer nas je naš hrvatsko/dinarski mentalitet na to natjerao. natjerao nas je iz puke nužde, a ta nužda je bila samoobrana, koju su Srbi, Jugoslaveni i naši hrvatski izrodi “antifašisti” nazvali “fašizmom i hitlerizmom”.

    Kada o tome govorimo, potrebno je spomenuti i to da smo mi Hrvati uvijek imali na našoj strani Boga Velikoga. On nas je uvijek i u svakim prigodama svojom rukom vodio i upućivao šta trebamo učiniti i raditi da se za nas Hrvate zna i da ne izumremo kao narod kojeg je Bog stvorio onda kada je narode stvarao. Kada o tome govorim, trebam vam spomenuti i da vas podsjetim na to da naš naš dragi i Veliki Bog htio da nama Hrvatima naša Nezavisna Država Hrvatska, NDH Uskrsne upravo na dan Uskrsniuća Sina Božijega DESETOG TRAVNJA 1941. godine. Spomenite mi samo jednu državu na svijetu koja se je u svojoj povijesti proglasila Slobodnom, osim nas Hrvata i naše Hrvatske Države. To je veliki dokaz da Bog zna šta radi i mako pomaže svoj Hrvatski Narod.

    I ne samo to. Svjedoci smo ovih dana kako se politički – a ja bih ga nazva i prozvao nepolitički – vrh vlade RH udvara svima više nego hrvatskome narodu, od predsjednice RH i predsjednika vlade Tihomira Oraškovića, kada su svoje izjave, i gle čuda!, službene izjave dali da je ustaški režim činio zločine u Jasenovcu a da pri tome uopće nisu iznijeli niti ama baš jednu jedinu istinitu činjenicu, osim onih vrlo dobro razvikanih jugoslavenskih činjenica od jednog milijuna pa više, pa po političkoj potrebi sve manje i manje, a ne dajući svojim izjavama izvore povijestnih izjava jugoslavenskih predstavnika u Parizu 1947. godine kada se je tražilo na međunarodjonj konferenciji za ustanovljivanje ratnih žrtava WW2. tada je YU delegacija tvrdila jedan milijun i osam stotina tisuća žrtava da je Jugoslavija pretrpijela zbog nacizma i fašizma, kako bi mogla na osnovu žrtava dobiti što veću ratnu odštetu od Njemačke.

    Da bi Jugoslaveni svih boja i tedencija uspijeli u svojim namjerama, izmislili su Jasenovac kao žrvanj svih smrti, a da pri tome nikada nisu iznijeli niti jedan jedini vjerodostojan dokaz za bilo koji prekršaj. S ovim ne želim reći da u Sabirnom Radnom Logoru Jasenovac nije bilo samovolje, izgreda i ispada, ali sve je to bilo pod zakonskom kontrolom uprave Sabirnog Radnog Logora Jasenovac.

    Tko je imao priliku čitati knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” mogao je tu u mnogim pismima vidjeti da je Maks pisao zašto je došlo do osnutka Radnog Sabirnog Logora, i to baš u Jasenovcu. General tu u svojim pismima piše da je njemu hrvatski državni Poglavar Poglavnik dr. Ante Pavelić dao nalog da osnuje Sabirni Logor za one osobe koje su se bore protiv Hrvatske Države. To su u početku bilo srpski četnici udruženi s partizanima i njihovim simpatizerima, koji su na svakom koraku vrebali kako se domaći dr. Vladka Mačeka, ili ga ubiti ili sa sobom u šumu odvesti, te iz šume javljati hrvatskom narodu kako su ustaše ubile vođu Hrvata i predsjednika HSS-e. Da se to nebi dogodilo i da spasimo život dra. Vladka Mačeka, evo šta o tome doslovno piše generala Drinjanin u novini “OBRANA”, br. 30-31, 1966., st.15:

    “…Istini za volju i mako se nevi na mrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Državu bacala krivnja, ističem, da u nalogu nije stajalo, da se Dra. Mačeka internira u Jasenovački Logor, pa čak ni u Jasenovac, ni uopće ni u koje konkretno mjesto, nego nalog je, pismeni, glasio, da GA SE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIJEČITI DA GA komunisti, četnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualni interesirani element odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Države. Meni bi bilo lakiše i bilo bi elegentnije reći, da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Mačeka odvedem u Jasenovac, što da sam učinio, i kada sam dobio analog, da ga pustim, da sam ga pustio, i mirna Bosna. Bilo bi to i prihvaćeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan šaraf u stroju, iako važan, ali ipak samo šaraf, a svakako neće biti tajna, da je tim strojom, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik.

    Odlučio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam držao s I. OBRANBENIM ZDRUGOM ono čvorište, tj. trough izmedju Dubice, Gradiške i Lipaka, a Jasenovac je bio center davno prije nego je u njemu uopće bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguram to stratežko prometno središte sa snagama koje sam rdai sukoba s Talijanima morao povući iz Talijanske interesne stere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajišnike iz Cazina i Bihaća, Dalmatince iz Knina i Drniša i Ličane iz Gospića i Otočca. S ovim snagama tukli smo se s četnicima, svladali ustanak četnika na području Donjeg Lapca, Srba itd.,…(Ovdje se jasno vidi da je tada u srpnju i kolovozu 1941. godine to bio četnički ustanak, a ne partizanski kako su to prihvatili prevareni hrvatski antifašisti, pa i dandanas s Mesićem, Josipovećem, Milanovićem i njihovim simpatizerima iđu dernekovati u Srb i slaviti četnički ustanak protiv Hrvata i Hrvatske Države.

    1 • Uredi• Odgovori•