Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Je li Vukovar stvarno morao pasti?

Objavljeno

na

I nakon 25 godina od početka srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku još se uvijek vode polemike: je li ovaj grad trebao pasati, odnosno biti okupiran 18. studenoga 1991., tim više što je bio simbol obrane naše države?

Naime, sada se javljaju i ovi i oni, pišu, analiziraju, govore, slikaju se… Međutim, Branko Borković- Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara o tome je govorio, jasno, konkretno i otvoreno, još 1995.! Tu i tamo netko ga spominje, a još manje citira njegove riječi.

Mnogi se prave kao da su on i Mile Dedaković-  Jastreb bili tek epizoda u ovoj teškoj hrvatskoj tragediji, ali i junačkoj borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Jednom riječju, reklo bi se- kad nema mačaka, miševi kolo vode!

Nisam jednom rekao Borkoviću i Dedakoviću da javno demantiraju laži, marginaliziranja, prešućivanja i falsificiranja pojedinih tzv. hrvatskih i inih povjesničara, ali i današnjih „velikih“ branitelja ovoga grada. Na to bi samo odmahnuli i rekli: Neka im je, neka se i oni malo kite! Osim toga, baš od tih pojedinih tzv. „velikih“ branitelja  neće čuti ni riječi kako su nakon okupacije grada prošli Borković, Dedaković, Nikola Toth-Fenix, Ivo Šoljić i drugi koji su bili istinski junaci hrvatskog obrambenoga Domovinskoga rata.

Čak većina tzv. „uglednih“ vukovarskih branitelja ništa je ili malo  dosad napravila za jednog od istinskih najvećih vukovarskih boraca Marka Babića (posvećen mu je neki nogometni turnir!), iako bi Babić i Šoljić u Vukovaru  već odavno trebali imati spomenike, ili bi se neke ulice ili trgovi trebali zvati po njihovim imenima. Da ih Vukovarci ističu kako treba (i ne samo njih) to bi se i dogodilo.

U knjizi Branka Borkovića- Mladog Jastreba s nazivom „Rušitelj ustavnog poretka“ (Zagreb, 1995.), a koju sam uredio i priredio, a koja bez lažne skromnosti može biti i „školski udžbenik“, i koja je naravno prešućena, Borković (str. 24.-25.) među ostalim ovako opisuje što se događalo prije okupacije Grada – junaka – Vukovara:

-„Za Vukovar se moglo očekivati da će pasti od onog trenutka kad su prekinute pupčane veze sa Zagrebom, s ostalim dijelovima Hrvatske. (Slično bi se moglo reći i za bosansku Posavinu, tim prije što sam tamo bio na ratištu i o tome također objavio knjigu, op.a.). Često su mi telefonski znali  govoriti  da će nas osloboditi. Mi i nismo bili zarobljeni, trebalo nas je priključiti  Hrvatskoj, deblokirati. Ovako, Vukovar se mogao braniti nekoliko dana više ili manje. Ljudi su bili iscrpljeni, a oružja i streljiva nije bilo“.

Borković dalje ističe (što se inače „nigdje“ ne može čuti ni pročitati!) da je bilo „ključno u obrani grada da mi nismo znali  da je Zagreb digao ruke od nas. Stalno su govorili: „Mi dolazimo, izdrži još malo“. Mogli su nam reći da Hrvatska nema snage, da iznalazimo unutarnje rezerve, da se snalazimo kako najbolje znamo. To su, kao vojnici, bili dužni napraviti. Umjesto toga, u Zagrebu je procijenjeno  kako bi u proboju za Vukovar poginulo pet tisuća hrvatskih vojnika.  Za tu procjenu saznao sam nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara“.

Posljednji ratni zapovjednik obrane Vukovara potom nastavlja da je žalosno što je nešto takvoga urađeno.

  • „Kao prvo – veli on- procjena je rađena u Zagrebu, odakle se ne vidi dobro Vukovar.  Zatim u toj procjeni  nije uzeta u obzir moja prosudba iz Vukovara u kojoj su bili podaci o uništenim snagama protivnika, o njegovoj brojnosti , motivaciji i moralu. U to doba naš je protivnik bježao, bili su u panici, nisu bili u stanju osvojiti taj prostor. A u Zagrebu su računali da neprijatelj nije izgubio ni jednog vojnika, niti jedan oklop, da je potpuno spreman za borbu.  Procjena je donesena na temelju stanja neprijatelja iz kolovoza i početkom rujna, a ne na osnovu njegova stanja iz studenog 1991. A razlika je ogromna. Ta gospoda, naime, u svojoj procjeni nisu uzeli u obzir 300 do 500 uništenih oklopnjaka, 6000 do 7000 mrtvih neprijateljskih vojnika (moja tadašnja prosudba, a kasnije se pokazalo da su neprijateljski gubici znatno veći, negdje između 12 i 15 tisuća poginulih), 24 srušena zrakoplova, nisu uzeli u obzir niti opće stanje u Srbiji, pobunu rezervista u Pančevu, slične pobune u Valjevu i Kragujevcu…Čudim se kako su se uopće usudili donijeti bilo kakvu procjenu.“

Borković, inače Junak hrvatskog Domovinskoga rata, bez dlake na jeziku nastavlja, pa kaže:“Renomirani vojnici, koji su donosili procjenu o Vukovaru, morali su pravilno procijeniti situaciju, znati snagu naše vojske, ali i snagu i moć agresora. Da su samo objektivno procijenili situaciju sve bi danas drugačije izgledalo. Da su tada došli, ne u Vukovar, nego u Vinkovce, ocjena stvarnog stanja bila bi realna, a ni danas mi nije jasno jesu li ti ljudi uopće vidjeli bojište. Sa samo jednom brigadom  mogli smo pokupiti svu tehniku rasutu po slavonskim poljima i krenuti u protunapad kojim bismo dotukli srpsku vojsku i svesrpstvo, kao rušilački pokret, za sva vremena. Sa samo malo više htjenja  moglo se obraniti Vukovar, i stvarno i kao simbol. Vukovar je bio mobilizirajući faktor za hrvatsku naciju, a da smo taj grad spasili uništenja, riješili bismo probleme kompletne Hrvatske, a time i rata u BiH i probleme na širem prostoru. Bili bismo pobjednici!“ – govorio je i govori Borković, ali ga malo tko (namjerno) čuje.

Mladen Pavković

Evo zbog čega se mora demistificirati tzv. ‘Manolićeva komisija’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HASANBEGOVIĆ O ODLUCI USTAVNOG SUDA: ‘Ova odluka je povratak cenzure iz vremena komunizma’

Objavljeno

na

Objavio

“NDH bila nacistička i fašistička tvorevina”: Ustavni sud donio važnu i dalekosežnu odluku.

Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom, pita Hasanbegović

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima još nije dalo preporuke za tretman tih režima, a Ustavni sud već je jasno definirao NDH kao negaciju temeljnih vrednota ustavnog poretka Hrvatske.

Stoga je teško očekivati da bi Vijeće svojim preporukama, koje Vlada namjerava pretočiti u zakon, moglo ići ispod razine odluke Ustavnog suda kojom je poništena odluka Općinskog vijeća Čačinaca od 11. travnja 1997., a kojom je jedna ulica dobila naziv 10. travnja. Izdvojeno je mišljenje imao sudac Miroslav Šumanović, izabran prošle godine kao kandidat HDZ-a, koji smatra da nije na Ustavnom sudu da određuje povijesne istine i da ne postoji društveni konsenzus o karakteru NDH.

Prije desetak dana skupina povjesničara, među kojima je i Zlatko Hasanbegović, uputila je apel protiv propisivanja službene istine. Njega je dosad online potpisalo preko tisuću ljudi. Hasanbegović ističe da su htjeli upozoriti upravo na stvari kakva je odluka Ustavnog suda.

– Značajan dio ozbiljne srednjostrujaške historiografije krši tu odluku. Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom?

Ova odluka predstavlja poziv na povratak cenzure iz vremena komunizma. Moj bi stav bio jednak i da je Ustavni sud, skupina nekompetentnih ljudi izabranih temeljem političke trgovine, procjenjivao jugoslavenski komunizam. Pozivam premijera Plenkovića da raspusti Vijeće, jer je Ustavni sud već dao pravorijek, rekao nam je Hasanbegović.

Dakle, podizanje (vraćanje) biste Ive Lole Ribara i crvena zvijezda petokraka sukladne su ustavnim vrednotama hrvatske države. Za Dom spremni i Ulica 10. travnja nisu.
Još malo pa će i svi Hrvati koji su rođeni 10. travnja biti proglašeni protuustavnom kategorijom. Jadni smo, da jadniji ne možemo biti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dijele lekcije, a kad se upali svjetlo bježe kao miševi!

Objavljeno

na

Ovoga je dosta. U zadnje vrijeme relativno mnogi dijele lekcije hrvatskim braniteljima. Netko kaže da treba konačno  priznati i reći istinu, da nisu svi „branitelji“ bili branitelji! Zatim zamjeraju pojedinim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata da se ponašaju i da svojim zahtjevima podsjećaju na SUBNOR, što izaziva osjećaj nelagode.

Zatim ističu da su pojedinci izmanipulirani, od političara i političkih stranaka, da se odnos društva prema njima značajno promijenio, u smislu da ih se drugačije doživljava i gleda, da su izgubili na dignitetu i zaslugama koje su neupitne. Uz to neki pišu da se mnogi branitelji još i danas srame „akcija“ u Savskoj, odnosno onog šatora i njihovih samozvanih lidera.

Nu, priznaju braniteljima da su oni ispred svih, jer su to zaslužili obranom Domovine narušenim zdravljem i izgubljenim životom.

Dakle, „oni su ispred svih“, ali moraju i trebaju biti poput ovčica. Nisu oni ti koji se trebaju buniti što njihova djeca nisu zaposlena, što dobar dio njih nema nikakvo zaposlenje, što neki već i kopaju po kantama za smeće ili „uživaju“ gledajući tajkune, odnosno njihovu imovinu koju su opljačkali dok su se oni borili. Ako se pobune, onda su „izmanipulirani“, onda je to tek „šačica“ ili mala skupina branitelja, koji predstavljaju sami sebe. Govore i da ima iznimno mnogo braniteljskih udruga, a ne vide da raznih humanitarnih, vinogradarskih, pčelarskih, konjskih, alkoholičarskih i tko zna kakvih sve ne ima daleko, daleko više. One im ne smetaju, jer nisu „izmanipulirane“ i jer među njima nema „lažnih“ članova!

Branitelji nisu mala djeca, pa da se svatko s njima može igrati kao s lutkama na koncu. Osim toga, što znači da nisu svi „branitelji“ branitelji? Branitelji su oni koji su stekli status branitelja. To bi isto tako bilo da netko kaže da su većina rukovoditelja firmi – „kriminalci“, pa da zbog toga „nitko“ ne želi kupovati njihovu robu. Druga je stvar što pretežno oni koji su rat proveli u podrumu „cijene branitelje“, ali ne i one koji su „branitelji“, a nisu branitelji. U tome je „kvaka“. Na taj način se naprosto vade zbog čega ne žele pomagati akcije branitelja, jer oni bi pomagali kad bi svi branitelji bili branitelji, ali kad među njima ima lažnih i sličnih (što oni znaju!), e onda ne bi. To su priče za malu djecu.

Branitelj je branitelj. I točka.

U zadnje vrijeme sve se češće čuje da pojedine braniteljske udruge podsjećaju na SUBNOR. To ih smeta. A ne smeta ih što istinske udruge SUBNOR-a još uvijek postoje, što su sve brojnije, i obilno su financirane državnim novcem, kao recimo četničke Novosti, pupovčev SNV i druge,  s ciljem da ruše sve što hrvatski diše!

Tko se od tih braniteljskih dušobrižnika bunio na srbijanske derneke koje svako malo priređuju razni  pupovci? Da, bune se, ali tako da ih nitko ne čuje.

A kad „zagrmi“ neka braniteljska udruga ili neki branitelj to „ne čuju“ ili se pak svim sredstvima negativno okreću prema tim ljudima i govore i pišu kako su „isti kao partizani“ ili „komunisti“ i tome slično.

Stoga, vi koji ste u vrijeme rata bili u mišjim rupama, koji ste u to vrijeme „studirali“  ili plesali  Žikina kola, koji ste se obogatili na grbači  hrvatskih dragovoljaca i stradalnika odite u tri „pm“ i ne dijelite nam lekcije!

Jaki ste samo kad je ugašeno svjetlo, a kad se upali nema vas nigdje!

Da to ste vi!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati