Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Srbijanski predsjednik Vučić „oprao“ svoj životopis

Objavljeno

na

Srpski mediji optužuju Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, da je „krivotvorio“ službeni životopis, odnosno da je štošta iz svojeg života prebrisao, kao spužvom preko ploče. Tako se, primjerice, Srpska radikalna stranka u njegovu životopisu spominje samo jednom, što će reći da je čitavih petnaest godina političke karijere stalo u tri rečenice. Potom, časopis „Vreme“ naglašava da je prešutio da je do prvog zaposlenja u životu, direktora sportske dvorane u Zemunu, došao isključivo zahvaljujući beskrajnoj odanosti Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću, sa kojim je činio „sveto trojstvo Centralne otadžbinske uprave Srpske radikalne stranke“. Promakle su mu, kažu, i neke njegove izjave, kao primjerice: „Pa, vi bombardirajte, ubijete jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, pa da vidimo smije li međunarodna zajednica ili bilo tko drugi udariti na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom?!“ To je govorio sa srbijanske skupštinske govornice 20. srpnja 1995., a samo devet dana prije toga u Srebrenici je počeo masakr muslimanskog stanovništva, koji je Haaški tribunal kasnije okarakterizirao kao genocid.

U njegovu životopisu nema ni riječi da se  2010. godine rastao sa Šešeljem i Nikolićem te da je osnovao Srpsku naprednu stranku. Mediji podsjećaju na neke njegove afere oko dvorane „Pinki“, zatim da je kao ministar informiranja potpisao neke drakonske zakone, poput onog o informiranju i o univerzitetu, koji je u javnosti ostao upamćen kao “julovski“ i koji je donijet isključivo kao kazna za sudjelovanje i podršku koje su profesori univerziteta u Srbiji dali studentima za vrijeme protesta 1996/97. Nakon donošenja tog zakona Vučić je izabran za člana  Upravnog odbora Univerziteta u Beogradu i za člana Upravnog odbora Filozofskog fakulteta, ali i to je prešutio, kao i to da ga je u svibnju 2000., u terminalnoj fazi Miloševićevog režima, Vlada SRJ imenovala  za člana Savjeta Savezne javne  ustanove RTV Jugoslavije.

Također se ističe da se ne smiju zaboraviti i neke druge Vučićeve  izjave, među kojima je i ona antologijska: „Ženu mnogo volim i ni za što na svijetu ne bih je mijenjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmjerena. Nikada me ne pita gdje idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigdje bez svoje djece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocijenim da je u pitanju neki prikladan datum“. Ta  izjava nalazi se u časopisu „Vreme“ br. 909. u rubrici „Lik i delo“.

Zatim se novinari sjećaju da je svojedobno nabrojio kad se sve u životu napio: kad je „Zvezda“ postala prvak Europe, kad je ubijen Slavko Ćuruvija i kad je ubijen Zoran Đinđić. Potom naglašavaju da se u ožujku 1995. zaputio u Hrvatsku,  na Baniju, pa u Glinu, gdje je održao vatreni govor o tome kako Srbe odatle nitko neće moći otjerati-„Nikada ovdje  više ustaška vlast neće moći doći. Nikada više oružanim putem, nikada više onako kako su namjerili“. Optužio je Slobodana Miloševića i „njegovu  nesretnu ženu“ Mirjanu Marković te predsjednika Republike Srpske Krajine Borislava Mikelića, da se u suradnji sa stranim silama pokušavaju  riješiti „vjekovnih srpskih teritorija u Republici Srpskoj Krajini“ Također je vikao da „Banija  nikada više neće biti hrvatska“, što se naravno nije dogodilo.

Spisateljica tjednika“Vreme“ Jovanka Gligorijević, kao prilog Vučićevoj biografiji,  spomenula je da je aktualni predsjednik Srbije svojedobno za „Press“ govorio da ga je „majka pustila na glavu dok je bio beba“, da ga je „otac tjerao da jede paštetu kojoj je prošlo vrijeme trajanja“ te da je i on bio među navijačima na nezaboravnoj nogometnoj utakmici „Dinamo-Crvena zvezda“ u Zagrebu.

Srbijanski novinari smatraju da u njegovu biografiju svakako mora ući i jedna suza, posljednja suza za dr. Vojislava Šešelja, koja mu je  kliznula niz obraz 24. veljače 2003., kad se ovaj dragovoljno predao Haaškom tribunalu, i sam sebi napravio veliki ispraćaj. Zatim mu zamjeraju  što mu je Vlada Srbije krajem 1998. dodijelila stan, a on je kasnije tvrdio da ga je otplatio. U tome mu je, rekao je, pomogao i stranački šef  Vojislav Šešelj. Taj stan je poklonio tadašnjoj supruzi Kseniji.

Mediji dalje navode da  posljednja rečenica Vučićeve oficijelne biografije glasi: „Oženjen, otac Danila i Milice“ te da u silnom pranju, ispiranju i dezinfekciji životopisa, greškom je valjda, nestalo i ime supruge.

Da nije smiješno, bilo bi tragično.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HSP: Ne bi nas iznenadilo da se ovaj ratni zločinac pojavi za saborskom govornicom

Objavljeno

na

Objavio

Presuda Draganu Vasiljkoviću, kojeg su četnici prozvali kapetan Dragan, u trajanju od svega petnaest godina je poraz hrvatske države i Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske koje je najodgovornije za propuste učinjene u samom zahjevu za izručenje od australskih vlasti u kojemu nisu uvršteni svi zločini koje je Vasiljković počinio ili za koje je odgovoran, smatraju u HSP-u. Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:

Kazna je svakako preblaga. S obzirom da je Vasiljkoviću suđeno prema ranijem zakonu u kojemu je maksimalna kazna za ratne zločine bila 20 godina zatvora, stava smo da je upravo to razdoblje na koje je trebao biti osuđen iako ni maksimalna kazna ne bi bila dovoljna za sve počinjene zločine.

U današnjoj izjavi za Hrvatsku televiziju, Ivica Pandža Orkan istaknuo je da u hrvatski zahtjev za izručenje nije uvršten jedan zločin za koji je Vasiljković i direktno i indirektno odgovoran. Pandža napominje da je Vasiljković osobno vodio napad na središte grada Gline kada je ubijen Egon Scotland, prvi novinar koji je stradao u Domovinskom ratu.

Vasiljković je također isplanirao i vodio operacije u dolini Une gdje su također počinjeni brojni ratni zločini. Najžalosnije je što je svu srpsku dokumentaciju koja je pronađena nakon Oluje Pandža predao Državnom odvjetništvu, no nakon toga nije kontaktiran niti je pozvan na suđenje u Split.

To znači da sva zlodjela koja je Vasiljković počinio i za koja je odgovoran uopće nisu bila predmet suđenja, što je duboko nepravedno i nemoralno.

Jesu li živi Hrvati mogli učiniti napor više da se oduže svojim mrtvim sunarodnjacima koje je ratni zločinac Vasiljković na bestijalan način likvidirao kuda god je prolazio, što svjedoče grobovi po Banovini ili Dalmaciji?

Smatramo da istražni i ekstradicijski pritvor u Australiji Vasiljkoviću ne treba uračunati u vrijeme odsluženja kazne jer je povrijedio institut istražnog zatvora bijegom i neodazivanjem na ročišta.

Cijeli postupak bio je svojevrsni igrokaz koji su akteri odradili samo onoliko koliko su morali da suđenju daju privid ozbiljnosti. Budući je Republika Hrvatska jedina država u kojoj je ratnim zločincima koji su sudjelovali u pobuni protiv Hrvatske dozvoljeno biti saborskim zastupnicima, ne bi nas iznenadilo da se i ovaj danas osuđeni ratni zločinac pojavi za saborskom govornicom.

Zato je potrebno još jednom ponoviti naš raniji zahtjev o nužnosti ukidanju abolicije, Zaključak je priopćenja.

HSP

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Prije će Ivica Todorić „uhititi“ svoje progonitelje, nego što će ga oni strpati iza rešetaka!

Objavljeno

na

Najveći hrvatski tajkun među tajkunima, Ivica Todorić, ponovno je „zauzeo“ prve minute svih najvažnijih informativnih emisija.

Naime, kako se  približava Remetincu počeo je pisati i optuživati, sve i svakoga. Što je on kriv što je želio biti kralj gospodarstva ove regije?

To su mu u početku i omogućili razno-razni „sponzori“, od političara do djece bivših Udbaša, policajaca, sudaca, novinara i mnogih drugih koje je s veseljem zapošljavao, (i uveseljavao), a koji danas, gle čuda, ne žele javno stati u njegovu obranu.

Međutim, Todorić, zasad, na žalost, samo optužuje, a ne odgovara na pitanja. A ljudi žele znati, primjerice, na koji je način stekao prvi milijun eura, kako je kupio dvorac za sebe, obitelj i „sluge“, zbog čega nije plaćao ljetovanja na „vlastitom“ otoku, zbog čega se svakodnevno „vozio“ helikopterom, poglavito u vrijeme velikih gužvi na naplatnim kućicama, tko mu je i zašto kupio luksuznu jahtu, kolika je bila plaća njegovim radnicima, a koliko menagerima, na koji je način potkupljivao medije, koji su baš svaki dan objavljivali njegove skupe propagandne poruke, u zamjenu da o „gazdi“ pišu samo „veličanstveno“ i najbolje, kako to da  ti isti „nezavisni“ novinari kad je pao prvi su ga počeli „cipelariti“, iako su  i u vrijeme kad su uzimali njegov novac i šutjeli, dobro znali s kakvim navodnim kriminalcem imaju posla. Zatim bi trebao odgovoriti, tko mu je dao tolika lovišta, koliko po zidovima ima „jelenovih rogova“, ali i ono najvažnije – na koji je način pljačkao hrvatsku državu i tko mu je omogućio da ne završi u istražnom zatvoru, kad tamo „pod hitno“ završavaju i mali ljudi za navodno pronevjerene sitne novce?

Kakve on i njegov gospodarski tim ima zasluga za pljačku Hrvatske?

Zna li taj i takav financijski mešetar da su danas „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, od kojih većina nije imala ni sezonsko  zaposlenje, odnosno koji nisu imali nikakve šanse da se zaposle ni u „njegovu“ Agrokoru?

Naime, dok su se oni borili, stradavali i ginuli, razni todorići su naočigled svih Uskoka, DORH-a, javnih i tajnih službi zgrtali bogatstva kakav običan čovjek ne bi mogao imati ni za nekoliko stotina života!

Za Todorića je milijarda eura prava „sitnica“. A da bi došao do nje koliko je morao napraviti kriminalnih radnji, ili nam netko želi reći da se do takve sume novaca i kod nas može doći na pošten način?

Na Hrvatskoj radio televiziji (HRT) još ni danas ne žele emitirati briljantan dokumentarni  film o  njegovim makinacijama – „Gazda“! Nije li razlog tome i bivši dugogodišnji ravnatelj televizije Mirko Galić, koji je navodno također bio zaposlen (ili je još uvijek) u Todorićevu timu?

Kako istraga o Agrokoru  i Todoriću šeprtljavo ide, ne bi se začudili da uskoro ovaj navodno najveći hrvatski gangster, da „nalog“, (mjenice bez pokrića), da se počnu istraživati i zatvarati  njegovi – progonitelji!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati