MLADEN PAVKOVIĆ: Što bi bilo da netko danas objavi pjesmu „mrzimo vas“?

0

Koliko je dosad izrečeno i napisano bljuvotina o pjesmama Marka Perkovića Thompsona, u prvom redu da poticaju mržnju, agresiju, pa čak i nasilje?

Osobito su razni „kritičari“ (ala Tomić i sl.) na takav bezvezan način ukazivali i na njegovu pjesmu „Lijepa li si“, koju su neki željeli čak i zabraniti, (sic!), iako baš ta pjesma na najljepši način govori o ljepotama Hrvatske i ljubavi prema svojoj domovini.

No, po Thompsonu, koji je bio i dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ne zove se ni jedna nagrada u Hrvatskoj, za razliku od partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (1913.-1943.), kojem je još i danas posvećena najveća pjesnička manifestacija u hrvatskoj državi, s kojom zaista nije imao gotovo ništa.

Taj i takav Kovačić pored pjesme „Jama“, koju moraju znati i djeca u školi, napisao je i pjesmu s nazivom „Mrzimo vas!“. Što se o tome ne govori i ne piše? Recimo, ova pjesma mogla je nastati samo u suludom patološkom mozgu!

Ne, ne treba zbog toga ovog nesretnog literata prešutjeti ili izgoniti iz kulturnog života, kao što njemu slični to relativno često traže za pojedine hrvatske domoljubne pisce, ali treba estetski i etički vrednovati njihova djela, ne samo neka, već- sva.

Oni koji su u vrijeme, a poglavito nakon II. svjetskog rata, poput cijenjenog i uvaženog Zlatka Tomičića, (1930.-2008.), pisali i objavili antologijske stihove pod nazivom „Hrvatska, ljubavi moja“ završili su na teškoj robiji, dok oni, kao što se vidi, koji su pisali „Mrzimo vas!“ danas imaju čak i svoje ulice i trgove, po njima se nazivaju kulturne ustanove, pa čak, kao što smo rekli, i državne nagrade!

Ali, da ne dužimo, usporedite Thompsonovu „Lijepa li si“ i Kovačićevu „Mrzimo vas!“. Koja je domoljubna, a koja sotonska?

Kovačićeva ide ovako:

„Mrzimo vas, hulje,

Mrzimo, krvnici,

Vi pljačkaške rulje!

U majčinoj klici

Kunu vašu djecu utrobe svih žena

Ispod doma našeg, bombom

porušena.

Skotovi i gmazi,

Što psičete zrakom,

Na krvavoj stazi,

Za mračnim oblakom

Dostić će vas, zmije, osvetnička

strijela

Iznad naših brda, dolina i sela.

Kukavice, vrane,

Psi tuđinskih kurva,

U dno naše rane

Bijes će da vas surva.

Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,

Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.

Naše ljute guje

Kroz kost će vam gmizat,

Pobješnjele kuje

Crijeva će vam lizat,

Muhe zukavice i smrdljivi crvi

Osvetu će množit u crnoj vam krvi.

Srcem bismo jeli

Pogano vam meso,

Na lešine sjeli

I kliktali bijesno,

Smrdežima vašim punili bi pluća

Za pobjede nove, nova nadahnuća.“

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari