Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Što je Thompson u glazbi, to je Sedlar u filmu

Objavljeno

na

U Hrvatskoj su danas poglavito na meti: pjevač i skladatelj Marko Perković Thompson i redatelj Jakov Sedlar. Prvi zbog toga što pjeva o domovini, obitelji i ljubavi, a drugi što neprestano „provocira“ dokumentarnim i inim filmovima u kojima na otvoren i jasan način, bez „fige u džepu“, prikazuje istinitu hrvatsku povijest.

Još u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Thompson je skladao i pjevao „Bojnu Čavoglave“, koja počinje riječima – „Za dom-spremni“. Pjesma je imala iznimnu vrijednost u smislu podizanja morala hrvatskih branitelja i puno je značila Hrvatima  koji su živjeli pod prijetnjom srpskih agresora. Tekst govori o obrani od agresije Srba, a u stihovima se poručuje da će braniti svoju Domovinu (Hrvatsku) i svoje rodno selo Čavoglave.

Prvi put je javno izvedena na Hrvatskom radiju Split, 31. prosinca 1991., a nakon toga s  tom pjesmom snimljen je i video spot koji je prvi put pušten na Otvorenoj televiziji.

Takva vrsta (domoljubne) glazbe nikome nije smetala, osim ekstremnim ljevičarima, sve do prerane smrti dr. Franje Tuđmana. A po uzoru na „Bojnu Čavoglave“, osobito u vrijeme obrane od agresora, nastale su i druge pjesme sličnih tekstova i melodije. Ali, veliku većinu njih naprosto je „odnijela magla“, pa se više ne mogu čuti ni prigodom obilježavanja datuma i obljetnica kao što je primjerice Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Zahvaljujući iznimnoj upornosti i velikoj popularnost Marka Perkovića Thompsona to je jedna od rijetkih domoljubnih pjesama koju na njegovim gala-koncertima mogu uživo čuti na desetine tisuća ljudi, a  koja nas vraća u dane ponosa i slave, i za koju znamo tko joj je autor i tko je izvodi. Naime, osim te mega-popularne pjesme ponekad se može čuti i „Mi smo garda Hrvatska“, a naravno još i neke druge, osobito o Vukovaru. Nu, ako bi pitali tko je autor pjesme „Mi smo garda Hrvatska“, koja je također nastala 1991. malo bi tko točno odgovorio, tim više što se ova pjesma danas manje-više isključivo izvodi  kao koračnica, i prigodom svih dolazaka i odlazaka stranih i inih državnika na Pantovčaku. Dakle, autor te pjesme je Mladen Kvesić! Ali, njegovo ime je na žalost – prešućeno i marginalizirano, iako ovaj darovit i iznad svega skroman čovjek, skladatelj i pjevač (koji očito nema talenta za „guranje“) zaslužuje da mu se organizira i samostalni nastup, ako nigdje drugdje, a ono u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“.

Ali, Hrvati ko Hrvati. Jedan dio (ne baš mali) najradije bi zaboravio svoju prošlost, kao da se život isključivo sastoji samo od budućnosti.

Što se imamo sramiti onoga što se pjevalo 1991., tijekom godine kad se najviše ginulo za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu? Zbog čega danas toliko smeta „Bojna Čavoglave“, a ne smetaju pjesme u kojima se uzdiže droga, alkohol i štošta drugo što nije svojstveno, recimo, kršćanima? Mi smo očito narod koji bi prigodom svakih izbora odmah promijenio i svoju povijest. Tako se bez problema na raznim skupovima ekstremnih ljevičara izvode pjesme u kojima se i dalje pjevaju ode Josipu Brozu Titu, jednim od najvećih komunističkih i inih zločinaca, dok se s onima s kojima smo pobjeđivali u Domovinskome ratu svim silama nastoji „obrisati pod“.

E, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, ne može to tako!

Nu, u hrvatskoj povijesti malo je redatelja kao što je Jakov Sedlar. I njega neprestano žele baciti u ropotarnicu. Blate ga i pljuju gdje god stignu. Što je Thompson u glazbi, to je Serdar u (dokumentarnom) filmu!

Njegovi problemi osobito su postali teški kad je snimio i prikazao „Četverored“ i „Gospu“. Takve igrane filmove, koji govore o patnjama Hrvata u Bleiburgu i svemu onome što se događalo i događa u svetištu Međugorje, mjestu molitve i pomirenja, ni danas se nitko ne usudi snimiti. Nu, nakon toga ovaj čuveni redatelj i također veliki čovjek snimio je i brojne dokumentarne filmove, ali svi oni od reda govore o hrvatskoj povijesti i njezinim junacima. Uvijek, pazite sad ovo, jednim te istim (sic!) novinskim i inim „kroničarima“ smeta to Sedlarovo domoljublje, pa kad se samo pojavi najava za neki njegov novi projekt oni skaču kao da su se nabili na kolac.

Sad ga skupina bivših partizana i tuži, jer im se ne dopada dokumentarni film o Jasenovcu. Odličnog scenaristu Hrvoje Hitreca zasad ne diraju, iako je on, pa i književnik Ivan Aralica i te kako zaslužan za sve dobro što nam je ovaj čovjek podario.

Njegovi filmovi, ali i kazališne predstave prikazuju se u mnogim europskim i svjetskim kinima i teatrima, dobivaju najviše ocjene,  ali to ove domaće „bube švabe“ očito ne zanima.

Ovih dana, u jeku predizborne kampanje, često se čuje, pa i od ekstremno lijevih političara (sic!) svega i svačega protiv Republike Srbije i njihova rukovodstva. Nu, Sedlar već godinama putem svojih umjetničkih projekata nastoji, prije svega, istinito, bez dlake na jeziku, prikazati borbu Hrvata za svoju Domovinu, koja izgleda još uvijek nije u potpunosti dovršena. On za svoje vrijedne filmove ne može dobiti financijsku i inu potporu od hrvatskih državnih institucija. Nije on Milorad Pupovac! Tom i takvom Srbinu po zanimanju, hrvatski porezni obveznici plaćaju (da ti pamet stane) i njegovu dugogodišnju borbu protiv svega što hrvatski – diše!

„Od vremena još od Krista/ nova lica, scena ista/ vražje sile se trude/ da nas ne bude!“- i tako među ostalim pjeva Thompson u pjesmi „E, moj narode“. Poslušajte i sve će vam biti jasno!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: U Pazinu su hrvatsku Predsjednicu dočekali i ispratili partizanskim pjesmama

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nije se nadala da će na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije u Pazinu (25. rujna 2017.) doživjeti zvižduk za zviždukom.

I to od koga? Od onih koji Hrvatskoj drže lekcije o antifašizmu! Sram ih može biti!

Zviždali su Predsjednici samo na spomen katoličkog svećenstva i Katoličke crkve u Hrvata. Oni priznaju za „Boga“ samo Tita, partiju i komunizam. I dalje se ponašaju „crno bijelo“. Partizani, Tito i komunisti uvijek su bili dobri i pošteni, a svi drugi, a najviše Hrvati, – „ovce za klanje“! E, stanite malo vi koji nikada niste trpjeli Hrvate i Hrvatsku (svaka čast iznimkama), kojima je „svetinja“ Josipović, Mesić i Rade Šerbedžija, osvježite se  hladnom vodom i pogledajte gdje živite? Još ste uvijek u Hrvatskoj, iako neprestano težite nekakvoj imaginarnoj Republici, na čelu s nekakvim Jakovčićem.

U svom govoru, Predsjednica je bila vrlo korektna, ali što to vrijedi kad je došla među ljude koji jedva čekaju da iskale svoj bijes na Hrvate i Hrvatsku, na sve ono što nema veze s bivšom, propalom Jugoslavijom. Pljeskali su samo kad se u dvorani spomenulo Titovo ime. Čak su i skandirali jednom od najvećih komunističkih zločinaca. Istina, Tito je bio na čelu pobjedničke vojske do 1945., ali je isto tako, od završetka II. svjetskog rata, bio na čelu komunističkih krvnika koji su pobili na stotine tisuća nevinih Hrvata, među kojima je bio i veliki broj svećenika.

Na tom skupu ekstremnih ljevičara, komunista i Jugoslavena (svaka čast iznimkama) govorili su i Stjepan Mesić, Franjo Habulin, Valter Flego i drugi. Flego je, među ostalim „podučio“ i Predsjednicu da je „povijest učiteljica života“, ali da „neki još uvijek nisu ništa naučili iz nje i da je zato potrebno prisjećati se, ponavljati istinu, njegovati i baštiniti antifašizam“.

Tamošnji borci „iz 1941.“ nikako ne mogu gospođi Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što im je tita iz svoje radne sobe poslala u ropotarnicu, ali to nije razlog da se i na ovakvim mjestima ponašaju bezobrazno i nekorektno, jer ipak je ona došla na njihov poziv i bila njihov gost. Stoga ne stoji, kako smo čuli, da su danas u Hrvatskoj u opasnosti i antifašisti i demokracija, a još manje da će, kako su rekli, „val revizionizma ustaštva potopiti sve ono što je Hrvatsku činilo kulturnom, razvijenom, civiliziranom i europskom državom“.

S obzirom da u Hrvatskoj nema niti je bilo ustaša nakon II. svjetskog rata, oni su ti koji preokreću povijest samo da ih nitko ne pita: o Golim Otocima, suđenjima bez suđenja, masovnim grobnicama od Vardara pa do Triglava, ali i gdje su bili u vrijeme srbijanske i ine agresije? (Svaka čast iznimkama.)

Dobro je da je predsjednica RH vidjela kako se ponašaju ti ljudi, da je „antifašista“ svakim danom sve više i da su sve glasniji u dozivanju onoga za što smo mislili da smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu pobijedili!

Spomenimo još da hrvatsku Predsjednicu nisu ispratili domoljubnim pjesmama, već onima koje dobro znaju, a koje su se pjevale maršalu, kao što je: „Druže Tito mi ti se kunemo!“

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Đakić: Vučić je smiješan. Što on ima sa zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se već činilo da će dugo očekivani Zakon o pravima hrvatskih branitelja, koji je ovih dana aklamacijom prihvaćen od svih političkih opcija u saborskom Odboru za veterane, biti naposljetku donesen konsenzsom i mirno, svoje primjedbe na zakon javno su iznijeli Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.

Ovaj potonji, srpski predsjednik, o Zakonu se referirao na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.

– U tom zakonu, u jednom članku govori se o agresiji Srbije i dijela stanovnika Hrvatske. Takva definicija i unošenje u zakone… to je za nas izuzetno teško – kazao je Vučić u izjavi za Radio televiziju Srbije (RTS).

Istodobno, Pupovac je o zakonu govorio za Radio Beograd. – Predloženi zakon za nas nije prihvatljiv jer se stvari koje su bile dio ratnih propagandi nastoje sada ozakoniti u pogledu odnosa prema Srbiji i u pogledu odnosa prema BiH i Crnoj Gori – naveo je Pupovac dodajući kako “ne može biti dobro da se Hrvatska neprestano vraća, održava i zaoštrava ratnu priču”.

Za Večernji list je najprije komentirao ministar branitelja Tomo Medved koji je kratko poručio kako su “odredbe novog zakona temeljene na Deklaraciji o Domovinskom ratu”. No novi prijedlog zakona kroz formulaciju “agresiju na RH izvršile su Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH”, preciznije i šire imenuje sve agresore, s naglaskom na “veliki broj” Srba, dok Deklaracija ne spominje BiH te navodi oružanu pobunu tek “dijela srpskog pučanstva”, što je Pupovca i Vučića potaknulo na reakciju.

– Vučić je smiješan, što on ima sa Zakonom o hrvatskim braniteljima? Očito se boji naknade štete koju će Srbija prije ili kasnije morati platiti, koja se navodi u jednoj od pet pristupnih točaka Srbije u EU – kaže Josip Đakić (HDZ), predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

– Što se tiče formulacije o “dijelu” ili “velikom dijelu” Srba koji su sudjelovali u agresiji i koja je za njih sporna, može se lako usporediti broj Srba koji je tada živio u Hrvatskoj i onaj koji se protiv nje borio. No činjenica je da je taj broj bio velik – kaže Đakić.

Član Odbora Zdravko Ronko (SDP) kaže pak kako podržava većinu članaka ovog zakona, no kako bi bilo točnije napisati da je dio srpske nacionalne manjine sudjelovao u agresiji, a ne “veliki broj” jer je dio Srba branio Hrvatsku.

Zastupnik Mosta Miro Bulj ima nedvosmislenu poruku za Vučića. – Je li broj bio velik ili nije, to Vučić najbolje zna, kao jedan od vođa pobune i pripadnik četničkih odreda. Bolje bi mu bilo da kaže gdje su naši nestali i da se bavi ratnom odštetom Hrvatskoj koja će ga koštati 40 milijardi eura. Sramota je da Vučić uopće komentira naš zakon, a da mu Pupovac suflira – zaključio je Miro Bulj. Dodao je i kako činjenica da su Srbi 90-ih okupirali trećinu Hrvatske dovoljno govori sama za sebe.

facebook komentari

Nastavi čitati