MLADEN PAVKOVIĆ: Svaka „šuša“ ima barem jedno odličje, a Kikaš – ni jedno.

0
Isječak iz filma " Nisam se bojao umrijeti", Jakova Sedlara - Foto: 'Anton Kikaš na ispitivanju'

U Hrvatskoj se državna odličja i priznanja dodjeljuju „kapom i šakom“. Neki ih sakupljaju kao djeca sličice „Životinjsko carstvo“. Ne, ne kažemo da ih većina nije zaslužila, već da su na njih manje-više „preplaćeni“ uglavnom oni koji su vezani uz pojedine političke stranke, koje ni krive ni dužne  „drmaju“ Lijepom našom, piše Mladen Pavković.

Bilo bi dobro kad bi netko objavio popis svih odlikovanih nakon stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Među onima kraj koja su državna i ina odličja prošla kao voda Dravom, Savom i Dunavom sigurno se nalazi i veliki broj hrvatskih domoljuba koji žive i rade u inozemstvu, od Australije, Njemačke, pa do Kanade, i koje se Hrvatska sjeti mahom tek samo onda kad trebaju glasovati ili na bilo koji način pomoći.

U sjajnoj tv-emisiji „Bujica“ gostovao je Anton Kikaš, o kojem će hrvatski redatelj Jakov Sedlar (da ga nema trebalo bi ga izmisliti!) ovog četvrtka u Zagrebu prikazati i dokumentarni film (zašto ga nije snimio HRT, odnosno hoće li biti ikada prikazan na ovoj „državnoj“ televiziji?). Riječ je o časnom i uglednom hrvatskom poslovnom domoljubu koji živi i radi u Kanadi, a koji je široj javnosti postao poznat u kolovozu 1991., kada ga je na zagrebačkom Plesu  uhitila zloglasna JNA i mučila u beogradskom vojnom zatvoru nekoliko mjeseci, nakon čega je razmijenjen za ratnog zločinca Aksentijevića. U želji da pomogne hrvatsku boru za slobodu dovezao je čak 19 tona oružja za MUP i ZNG, ali je očito izdan.

Iza njega su na stotine humanitarnih i inih akcija vezanih uz Hrvatsku.

U emisiji „Bujica“ Kikaš je rekao da je za svoj cjelokupni rad u Hrvatskoj dosad primio samo jedno priznanje, i to od hrvatskih branitelja iz Koprivnice! Da, dodijelila mu ga je moja malenkost 2008. u „Hrvatskom slovu“ u ime UBIUDR Podravka, na čijem sam čelu bio tada i u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata!

S ponosom smo mu uručili – Veliko zlatno srce!

To je na žalost sve što je ovaj hrvatski domoljub dosad dobio za svoj požrtvovni rad od Republike Hrvatske.

Istina, Kikaš ne traži priznanja i zahvale, ali kad ih svaka „šuša“ ima i nosi  kao „stare značke“ onda je to neoprostiva sramota!

Gospodine Kikaš, oproste im, jer (ne)znaju što čine!

Mladen Pavković

facebook komentari