Mladi se moraju više uključivati

0
Dr. Nataša Levak, sudionica 1. hrvatskoga iseljeničkoga kongresa: »Mladi se moraju više uključivati«

U vrijeme stvaranja samostalne Republike Hrvatske brojni Hrvati dali su svoj doprinos bilo izravnim uključivanjem u borbu, bilo materijalnom pomoći ili na drugi odgovarajući način. U to vrijeme osjećalo se hrvatsko zajedništvo u cijelom svijetu jer je borba za domovinu bila zajednički cilj.

nataša levak Nakon smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, dolaskom reformiranih komunista na vlast na čelu s Ivicom Račanom te vraćanjem »jednopartijskoga sustava« i ukidanjem dvodomnog parlamenta, Hrvati iz dijaspore ponovno su vraćeni u zapećak. Iako su procjene različite, prema pojedinim statistikama do trećega koljena može se uzimati brojka da je Hrvata izvan Republike Hrvatske brojčano podjednako kao i u Republici Hrvatskoj. Unatoč tomu što je službena hrvatska politika nakon Tuđmanove smrti neprestance nastojala umanjivati veze s Hrvatima izvan Hrvatske, nedavno je održan prvi Hrvatski iseljenički kongres na kojem su iseljeni Hrvati pokazali ljubav prema domovini i želju da se napokon ujedine svi Hrvati, ma gdje bili. Na kongresu je sudjelovala i dr. Nataša Levak, Hrvatica druge generacije koja je rođena u Australiji. Doktorirala je primijenjenu lingvistiku, specijalizirana je za e-learning i trenutačno zajedno s hrvatskim i francuskim školama razvija programe za njihov kurikul. Osim toga predavač je na Australsko-aboridžinskim studijama (Sveučilište Južni Queensland) te honorarni suradnik na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu. »U slobodno vrijeme članica sam odbora Zaklade Hrvatskih studija te dodirektorica neprofitne grupe ŽAR (Župa aktivno radi), dio udruge ‘Hvala što postojiš’«, navodi dr. Levak.Prilike za suradnju u raznim projektima

Osim toga ima i drugih hobija poput vođenja klubova Champagne. Na pitanje što je na Prvom svjetskom hrvatskom kongresu postignuto, zapravo koliko je to povezalo iseljenu Hrvatsku s domovinom, dr. Levak kaže: »Kongres hrvatske dijaspore bio je izvrstan forum za raspravu o problemima Hrvata u domovini i izvan domovine. Sudjelovalo je puno Hrvatica i Hrvata iz raznih krajeva svijeta poput Australije, Kanade, Španjolske, Njemačke, Amerike itd. Kongres je bio i jedinstvena prilika za umrežavanje. Imala sam priliku dobiti realnu sliku te raspravljati i naučiti od hrvatskih znanstvenika i poslovnih ljudi iz Hrvatske i inozemstva o tome što je potrebno danas Hrvatskoj, zatim s kojim se problemima suočavaju Hrvati izvan Hrvatske, kao i oni koji se žele vratiti u svoju domovinu. Identificirane su potencijalne prilike za suradnju u raznim projektima. Važno je da će se uspostavljene suradnje nastaviti kroz razne projekte, zapravo da se ne stane samo na pukim predavanjima. Hrvati izvan Hrvatske vole svoju domovinu i žele dati svoj doprinos u svojim mogućnostima na području obrazovanja, gospodarstva, razmjene iskustava, čuvanja nacionalnoga identiteta.« Dr. Levak ističe da zaključke i ideje koji su doneseni na kongresu treba provesti, a to se može učiniti raznim dogovorima o suradnji. Na primjer, zacrtan je dogovor o suradnji između Društva ujedinjenih hrvatskih klubova Australije i Novog Zelanda te Zbora udruge veterana hrvatskih gardijskih postrojba i Udruge veterana Specijalne policije. Tako dr. Levak kaže da radi na uspostavi e-mreže hrvatske dijaspore s pojedincima prema njihovoj profesiji.

Župa aktivno radi

Na kongresu dr. Levak predstavila je poseban projekt pod nazivom »ŽAR« (Župa aktivno radi). O njegovim ciljevima i rezultatima te o tome koliko povezuje iseljene Hrvate s onima u domovini ukratko je rekla: »ŽAR mentoring projekt usmjeren je na učinkovite članove zajednice koji bi, u ulozi ‘mentora’, radili sa studentima i pomogli im u izgradnji vještina rješavanja problema, planiranja i razvijanja karijere. Drugi glavni dio projekta je razvijanje e-mreže, uključujući Hrvate iz Australije i ostatka dijaspore. Ciljevi ŽAR mentoringa su poboljšanje zapošljivosti i izgleda za bolji posao hrvatskih žena, razvoj e-mentoring zajednica i prakse oko različitih profesija Hrvatica iz domovine i dijaspore s ciljem profesionalnoga razvijanja vršnjaka te uspostava mogućnosti za učenike 7. i 8. razreda da primaju profesionalno usmjeravanje i pomoć u planiranju svoje karijere kroz skupne mentorske prezentacije. Mentorstvo kroz ŽAR temelji se na dobrovoljnom radu. Nema razmjene novca ili plaćanja. Imaju svoju mrežnu stranicu na kojoj se može potražiti više informacija Zarcommunity.com.«

Mnogi bi se Hrvati vratili

Komentirajući na koji su način Hrvati međusobno povezani izvan Republike Hrvatske, a kako su povezani s matičnom domovinom, dr. Levak navodi: »Hrvati, poput drugih Europljana kao što su Talijani, Grci itd., jako se trude očuvati svoj materinski jezik, tradiciju i kulturu iz domovine. Hrvati u Australiji to čine kroz hrvatske klubove, hrvatske nogometne klubove (npr. Sydney Croatia), hrvatske crkve i škole hrvatskoga jezika itd. Često se hrvatski običaji predstavljaju pjesmom i folklornim plesom i australskoj publici. Na primjer nedavno je folklorna grupa Brisbane imala predstavu na proslavi dana Queenslanda kao multikulturalna grupa.«

Na pitanje koliko su se Hrvati spremni vratiti u domovinu, posebno druga ili treća generacija, dr. Levak odgovara: »Teško je govoriti u ime cijele dijaspore, međutim moje razmišljanje je da bi se mnogi vratili kad bi imali mogućnosti zaposlenja.« O tome tjera li ekonomska kriza i loša hrvatska politika ponovno mlade na iseljavanje te kako je stanje u Australiji, prima li nove useljenike i javljaju li se Hrvati s ovih područja, dr. Levak ističe da razumije kako je situacija za mlade Hrvate teška zbog ekonomske krize. Međutim, važno je da mladi gledaju budućnost unutar svoje države i fokusiraju se na rješavanje problema i razvijanje mogućnosti za bolju situaciju u Hrvatskoj ekonomskim razvojem i poslovnom suradnjom Hrvatske s Hrvatima iz dijaspore. Nije rješenje u odlasku iz svoje domovine koja svakim danom ima sve manje stanovnika. Mladi se moraju uključivati više u institucije i na taj način činiti Hrvatsku otvorenijom i pristupačnijom. »Ja se vraćam u Hrvatsku pa ako budem još uvijek u Hrvatskoj u ovo vrijeme iduće godine, bit će mi drago raspravljati o mojim percepcijama.«

Brojni Hrvati vratili su se nakon pada komunizma u svoju domovinu, pojedini su se razočarali i vratili se tamo gdje su ranije živjeli. Birokracija i komunističko recidivističko političko stanje u Hrvatskoj za one koji dolaze iz razvijene demokracije je neshvatljivo, na što dr. Levak kaže: »Teško je odgovoriti iz inozemstva, jer koliko god slušali priče, dok se god ne suočimo s realnošću, nema jasnih činjenica, pogotovo za nas koji smo iz druge ili treće generacije. No važno je ulagati u našu hrvatsku mladež obrazovanjem i poticanjem mentaliteta da oni posjeduju vlastitu budućnost, zapravo da su oni kreatori sutrašnjice. U događajima poput kongresa hrvatske dijaspore ta pitanja imaju forum za otvorenu raspravu i suradnja na takve načine može se razvijati.«

Dokumentira se realna povijest

Manje-više svi Hrvati koji su u dijaspori izbjegli su iz ekonomskih ili političkih razloga, posljednje generacije bijegom od komunističke diktature. Posebno je za protjerane Hrvate važna osuda komunističkih zločina i onih koji su ubijali i progonili Hrvate diljem svijeta. Na pitanje kako to proživljava mlađa generacija, dr. Levak odgovara: »Osjećam se užasno pogotovo kad pomislim na ljude koji su bili progonjeni. No znanstvenici u centru za hrvatske studije na Sveučilištu Macquarie, kao što čine nedvojbeno i na drugim institucijama, rade na dokumentiranju povijesti Hrvata u dijaspori i na detaljnom opisivanju njihovih iskustava. To je naša povijest i naša prošlost s kojom se moramo suočiti. Važno je osigurati da se povijest pomno dokumentira iz različitih perspektiva, uključujući i perspektive žena, te da je to dostupno na hrvatskom i na engleskom jeziku za mlađe generacije Hrvata u dijaspori, tako da i oni mogu razumjeti što se dogodilo u širem spektru na hrvatskom području.« Dr. Levak ističe da se sve pozorno proučava i prati. U dijaspori pažljivo gledaju i veličanja lažnih komunističkih heroja pod krinkom antifašizma.

Vlado Čutura/Foto: GK/B. Čović/GK

facebook komentari