Pratite nas

Religija i Vjera

Mladić koji je pružio zagrljaj na Svetoj misi

Objavljeno

na

Ne sjećam se kada sam zadnji put napisao neki duži tekst, ali sada moram.

Bio sam u nedjelju u Zagrebu na misi, stigao među zadnjima tako da sam bio na ulazu. Promatrao sam tako malo crkvu i ljude. U moru plača djece, u moru šumova, okretanja, automobila koji su se izvana čuli ja sam bio skoncentriran samo na jedno. To jedno nije bilo evanđelje, nije bila ni propovijed, to je bila jedna djevojčica od 10-ak godina koja je bila ispred mene s nekom ženom. Zamijetio sam je odmah zbog nekoliko brojeva prevelikog kaputa, zbog frizure kao da je muškarac, zbog čudnih pokreta ali i zbog toga što je, iako je se vidjelo da je starija, nekako i fizički i mentalno otkrivala da je ona zapravo djetešce od dvije ili tri godine. Njen mentalni razvoj a i fizički je potpuno zastao i odmah mi je bilo jasno da ima neku bolest, neki poremećaj. Nažalost, ozbiljan poremećaj.

marijanMisa je trajala a ja sam samo gledao u nju i razmišljao. Bila je, ruku na srce, uljez. Nije se uklapala ni u jedan aspekt društvenih normi. Došao je red na davanje mira, trenutak koji sam čekao jer sam želio toj nesretnoj curici pružiti ruku. Ali, kada je došao taj trenutak i svi su se rukovali ona je i dalje bila uljez. Jadnica je gledala oko sebe dok joj nitko, ali baš nitko nije pružao ruku. Istina, izrazito je mala rastom ali netko ju je morao vidjeti. Pogotovo zbog njenih „nedostataka“. Ja sam gorio od želje da pružim toj djevojčici ruku, toliko gorio da je nisam pružio nikom oko sebe niti mi je to bilo na kraj pameti. A kada sam je pružio, to predivno biće mi je uputilo pogled koji govori: „Presretna sam, lijepo mi je!“ i umjesto da mi pruži ruku potrčala je k meni i bacila mi se u zagrljaj. Pred cijelom crkvom. Ljudi su se okretali i malo im je to bilo neobično, a ona, ona me je zagrlila toliko jako, najjače što može, pogledala me u oči i pokraj svih svojih problema za koje vjerujem da ih je svjesna njoj najbitnija stvar je bila da mene pita: „A zakaj si ti toliki narestal?“. Prozborila je to jedva, nekim neobičnim glasom i sa zabrinutim pogledom. I nastavila je grliti, ljubiti, maziti se a najviše od svega, nastavila je se smijati. Nije to bio smijeh kojim se netko smije kada mu ispričaš vic, pa ni smijeh kojim se smiješ kada si presretan…

To je bio smijeh sreće, smijeh anđeoski, smijeh Duha Svetoga i smijeh nade. Nije prestajala, uzela me je za ruku i odvela malo dalje od vrata. Bilo je očito da tom anđelčiću fali ljubavi. Kasnije, kada je došla žena koja je nju i dovela u crkvu ispričala mi je da je ona napušteno dijete koje živi u nekom domu a da je ona nekada dođe prošetati. Ne znam jesam li se ikada tako rastužio u sekundi. Bilo je vrijeme i žena ju je pozvala da idu. A ona… Ona me je zagrlila svim bićem svojim, stiskla je svoje tanke ručice oko mog struka i pognula glavu. Dao bih sve na svijetu da vam ovo mogu bolje i vjernije opisati ali ne znam kako. To za mene nije bio običan zagrljaj, to je bio zagrljaj spoznaje, zagrljaj nakon kojeg sam shvatio da mi nikada u životu ne smije biti dosadno dok postoje takve usamljene, takve divne osobe. Ta djevojčica je sigurno najljepša uspomena mog kratkog dosadašnjeg života. Naučio sam od nje u par minuta više nego iz svih knjiga koje sam pročitao, razgovora koje sam vodio…

Ona je bila čista od grijeha, čista od srama, čista od bahatog ponosa. Ona kasni zasigurno za svima koji ovo čitaju. Kasni umno, kasno tjelesno, kasni na bezbroj načina. Ali mi, svi mi kasnimo u odnosu na nju. Kasnimo u najbitnijem faktoru našeg života. Kasnimo i ne trudimo se dovoljno napredovati. Kasnimo u ljubavi. Iskreno, svima vama koji ovo čitate, od srca želim da je nekad u životu sretnete, a ako ne nju onda nekog sličnog. Znao je Bog kada je stvarao nju i njene poteškoće da će netko naći sreću u njenoj duhovnoj savršenosti, a znao je i da će ona naići na ljubav u našim ispraznim srcima. Hvala joj. Hvala joj iz svakog kutka moje duše. Neću više pisati, i ovo je previše.

Bog vas blagoslovio!

Marijan Knezović/fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Luka evanđelist

Objavljeno

na

Objavio

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

Vjeraidjela.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Sotono u ime Isusovo umukni

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da konačno zašute suradnici zla i sotone, ušutkuju se Božji glasnici i proroci istine.

Vrijeme je da zašute i umuknu vračari, lažni proroci, pisci horoskopa, širitelji ideologija koje negiraju Božje zakone. Vrijeme je da u ime Isusovo umukne glas Belzebula u srcima promotora kulture smrti, da umuknu političari i svjetski moćnici koji gradeći zlatnu teladi i kule babilonske potajice stvaraju novi svjetski poredak.

Prorok Joel poziva svećenike da dignu glas, proglase post, narod sazovu na molitvu jer se približio kraj i propast ovoga svijeta. Trubite u trublju na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!

Neka svi stanovnici zemlje dršću,jer dolazi gospodnji dan, poruka je proroka. Indijski vođa Ghandi je postio kad je narod bio u velikim izazovima i krizi. Možemo li očekivati da današnje vođe počnu preko posta i molitve rješavati probleme i katastrofe, a ne samo da pukom diplomacijom obračunavaju sa zlom.

Poslušajte propovijed fra Marija Knezovića koja je razdrmala brojna srca.

fratar.net

>>> Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

facebook komentari

Nastavi čitati