Monetizacija hrvatskih autocesta – još jedan čin veleizdaje Domovine!

    0

    Ako našu Hrvatsku usporedimo s ljudskim tijelom i prodajom njegovih organa, tada ćemo lako doći do spoznaje da su joj prodani i bubrezi, jetra, dio mozga, jedno krilo pluća, desna ruka, i još ponešto, samo zato da bi gazde koji sebe nazivaju “narodnom” vladom (opijeni vlašću sa svojim doglavnicima) imali dobar džeparac da ugodno prožive ostatak mandata – lako ćemo konstatirati da je Hrvatska postala teški invalid, i da još jedno vrijeme može preživjeti samo na aparatima  u polukomi.

    vrgorac_cvoristeOna je postala teški invalid privatizacijom i rasprodajom njenih najvitalnijih gospodarskih i prirodnih vrijednosti, krađom, pljačkom i otimačinom nekoliko garnitura političara koji su mahom niknuli iz  komunističko-udbaških  korijena bez obzira kojoj su stranačkoj opciji pripadali.

    Sjetimo se samo prodaje hrvatskih banaka strancima u bescijenje, odmah nakon što su sanirane novcem hrvatskih poreznih  obveznika. Danas smo jedina država u Europi koja nema u vlasništvu niti jednu jedinu svoju banku. Vlastito bankarstvo je dio atributa – državnosti.

    Sjetimo se prodaje Telekoma, kad je novi njemački vlasnik, odmah uduplao visinu tarife i već u prvoj godini vratio  sav uloženi novac u njegovu kupnju.

    Sjetimo se jedne INE, koja je bila na južnoeuropskim prostorima energetski div, a sada je postala tek mala ispostava mađarskog MOL-a, a prodana je samo zato da bi netko osobno mogao dobiti šnicl, po sustavu žrtvovati cijelog vola zbog jednog šnicla koji ide u privatni džep.

    Sjetimo se prodaje farmaceutskog diva PLIVE koja je prodana jednoj nepoznatoj i maloj američkoj farmaceutskoj kući za sitniš, da bi za kratko vrijeme kasnije bila preprodana za nekoliko puta veći iznos. Dan prije prodaje  američkom farmaceutskom patuljku Barr Pharmaceuticusu, kumovi su se sastali u Padovi da podijele kolač. Tom prodajom brojni su postali bogataši, a koliko je poznato da DORH ništa još nije poduzeo (ili barem to nije poznato u široj javnosti) da se ti kumovi priupitaju odakle im odjednom toliko bogatstvo.

    Sjetimo se prodaje Croatia osiguranja za jednu trećinu njegove stvarne vrijednosti. Javno se nije smjelo niti čuti da iznos prodajne cijene nije mogao pokriti niti blizu samo vrijednost nekretnina (zgrade i sl.) koje je Croatia osiguranje imalo po cijeloj Hrvatskoj i susjednim državama. Danas smo jedina država u Europi koja u svome vlasništvu nema niti jedno svoje osiguravajuće društvo.

    Sjetimo se samo potajne prodaje naftne perspektivne kompanije Bijele noći u Sibiru u hrvatskom vlasništvu za sitniš, a koja je danas postala velika naftna kompanija koja vrijedi desetke milijardi.

    Potencijalna velika nalazišta nafte i plina u hrvatskom dijelu Jadrana već se velikodušno nude stranim kompanijama, umjesto da se domaće kompanije formiraju koje bi ta prirodna bogatstva vadile i prodavale samo u korist hrvatske države i njenog naroda.

    Sjetimo se još otprije tajno prodanih zlatnih rezervi iz Narodne banke (zlatne poluge i sl.) tako da smo danas vjerojatno jedina država na svijetu bez zlatnih rezervi

    Dalo bi se ovako nabrajati u nedogled. Hrvatska je uništena, ona je uništena gospodarski, moralno i u svakom drugom pogledu. Uništile su je političke garniture na vlasti i gramzljivi menadžeri, koji ne biraju sredstva da bi se osobno dočepali ničim zarađenog bogatstva na uštrb domovine.  Na uštrb naše povijesno iskrvarene Hrvatske, Hrvatske s tisućama masovnih grobnica, Hrvatske koja nema sreće sa svojim političarima, političarima koji ne žele imati domoljubnu i nacionalnu svijest.

    Ova država je ludnica, u njoj su mudri samo oni koji kradu. Filozofija “Tko je jamio, jamio”  nije i ne može biti naša budućnost.

    Monetizacija naših autocesta je čin bezumlja, ali u politički nezainteresiranom narodu za svoju budućnost, i čin bezumlja može se tumačiti kao politički interes Hrvatske,  kao pozitivni politički potez koji nema alternative. Takva politička mudrost se može prodavati samo politički nepismenom narodu.

    Svi naši problemi imaju korijene u nama samima, dok se kao narod sami ne promijenimo bit će uzaludan svaki pokušaj stabilizacije Hrvatske i njenog gospodarstva.

    Vlast se ne boji naroda, ruga mu se i smije u lice, i radi što hoće. Sprda se s narodom i njegovim referendumima, ukida ustavnu kategoriju da – vlast pripada samo narodu i izvire iz naroda.

    Pokradene su, i oduzeta im je budućnost, trenutno živuće generacije hrvatskih ljudi, ali monetizacija autocesta na 50 ili ne znam koliko godina je dodatna krađa naših budućih, još nerođenih generacija.  Svako naše novorođeno dijete prije nego prvim plačom pokaže da ne želi doći na ovaj svijet, (a još manje u Hrvatsku)  ušlo je u društvo gdje će činom svog rođena odmah postati dužnički rob u vlastitoj domovini.

    Monetizacija autocesta je naredni potez daljnjeg namjernog sustavnog uništenja Hrvatske i njene budućnosti. Mi, kao narod, nismo dostojni slobode. Sloboda pripada samo narodima koji drže do svog dostojanstva i do svog ponosa. Hrvatski narod je u ratu pokazao da ima dostojanstvo, ali ga je izgubio u miru. On nije sposoban demonstrirati,  nije sposoban suprostaviti se protunarodnoj  vlasti i njenim gotovo na svakom koraku antihrvatskim potezima.

    Monetizacija autocesta je prodaja na pedeset godina naših žila kucavica o kojima smo generacijama sanjali. Tim cestama se naši ljudi neće moći voziti, već danas  mnogi zbog izrazito visoke cestarine to ne mogu činiti. Cestarina od Zagreba do Splita je veća nego utrošak benzina  prosječnog automobila na toj relaciji, što je apsurd. A što će tek biti kad njima bude gospodario stranac. Kako to da stranac može imati poslovni interes  od zarade na autocestama, a mi ne možemo imati takav interes koji smo u njihovu izgradnju uložili milijarde i zadužili nekoliko generacija. Sad to dragocijeno blago dugogodišnjim koncesijama praktično prodajemo strancima ne misleći pri tom da time prodajemo i dio suvereniteta.

    A hrvatski narod samo spava i spava, ničemu se ne protivi, kao da sve prešutno odobrava. On nema svoju inteligenciju koja bi ga povela u bitku za boljitak, on nema svoje znanstvene i kulturne institucije koje bi dignule glas prosvjeda. On nema ni političku oporbu koja bi graknula i odmah ga pokrenula. Kao da svi čekaju da im padne mana s neba. Samo ti narode spavaj, a kad se probudiš bit ćeš u dužničkom ropstvu od kojeg se više nikad nećeš osloboditi.

    Što se to s nama događa, nestajemo kao narod, nemamo potomstvo, nama vladaju oni koji nisu dostojni biti niti sluge. Živimo u vremenu kad opstojnost na vlasti postaje smisao politike.  Rijeka naše vlasti je mutna u izvoru. I zato ne očekujmo ništa dobro, dok se sami ne promijenimo i dok ne budemo sposobni sami zaštititi narodne i nacionalne državne interese.

    Sloboda pripada samo onima koji se za nju bore. Slobodu nije dovoljno samo sanjati.

    Narod koji želi biti slobodan mora se svakodnevno za slobodu  boriti i žrtvovati. Sloboda se dobiva samo na jedan način – prolijevanjem ljudske krvi, a na stotine načina se može izgubiti.

    Mile Prpa/hrsvijet

    >>Autoceste nisu rađene da bi se netko igrao s njima

    facebook komentari