Mons. Ivan Miklenić: Mnogim političarima ostao je u glavi bivši jugoslavenski okvir

4

Razgovor s mons. Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom “Glasa Koncila”

Poštovani mons. Mikleniću, u listopadu prošle godine svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici proslavljen je zlatni jubilej Glasa Koncila, koji je započelo izlaziti davne 1962. godine. Ovom prilikom čestitamo tu važnu obljetnicu Vama i ostalim djelatnicima Glasa Koncila. Budući da je povijesna važnost Glasa Koncila svima vrlo dobro poznata, ne bismo se vraćali u prošlost, nego Vas molimo da na početku razgovora dadete Vašu ocjenu današnjeg položaja i značenja Glasa Koncila na novinskoj i kulturnoj pozornici Republike Hrvatske?

Zahvaljujem Vam na čestitkama. Premda bi bilo normalno i premda bi se očekivalo da je bitno drugačije Glas Koncila i danas, gotovo 25 godina od demokratskih promjena u Hrvatskoj, da bi služio općemu dobru hrvatskoga društva mora nastaviti uvelike djelovanje kao u prošlome totalitarnom režimu. Na medijskoj razini Glas Koncila je i danas pozvan otvarati bitne i sudbinske teme hrvatskoga naroda, jer te teme ni glavnu struju javnoga mnijenja ni većinu medija uopće ne zanimaju.

Danas za Glas Koncila nema, kao u komunizmu, društvenih tabu tema niti danas ima straha od zapljena novina ili zatvaranja novinara. Na međunarodnom znanstvenom skupu o 50. obljetnici Glasa Koncila isticano je da na DjelovanjeDruštvene institucije, uključujući i državu i većinu medija, ostvaruju nedovoljnu skrb za hrvatski nacionalni i kulturni identitet ili za istinu o hrvatskoj prošlosti, ratnoj, poratnoj pa čak i novijoj iz vremena velikosrpske agresije, pa to i Crkva i Glas Koncila prepoznaje kao izazov za svoje djelovanje.medijskoj razini Glas Koncila u Hrvatskoj daje velik doprinos dostojanstvu, poštenju i vjerodostojnosti novinarske profesije, koja je u većini medija neviđeno ponižena i zloupotrijebljena.

Premda bi se opravdano očekivalo da različite društvene institucije s hrvatskim pridjevom u nazivu preuzmu kompletnu brigu za opće dobro hrvatske nacije, i danas je potrebno da Crkva i dalje, pa tako i Glas Koncila, popunjava ili dopunjava ono što te institucije ne čine u dovoljnoj mjeri ili ne čine dobro.

Npr. društvene institucije, uključujući i državu i većinu medija, ostvaruju nedovoljnu skrb za hrvatski nacionalni i kulturni identitet ili za istinu o hrvatskoj prošlosti, ratnoj, poratnoj pa čak i novijoj iz vremena velikosrpske agresije, pa to i Crkva i Glas Koncila prepoznaje kao izazov za svoje djelovanje.

Petokolonaška djelovanja

Kako – kao iskusan novinar i urednik – gledate na stanje na hrvatskoj medijskoj sceni?

Hrvatska medijska scena bitno je označena smišljenim kaosom što otvara prostor za djelovanja koja se moraju prepoznati kao petokolonaška. Čast rijetkim iznimkama, no većina KaotičnostMedijska scena pravi je odraz kaotičnosti hrvatskoga društva u kojem na gotovo svim područjima manjina manipulira većinom. Posebni je problem HRT, kao javni servis, koji se, uz neke iznimke, svrstao na stranu vladajućih, a protiv vlastitoga naroda.medija ne promiče ni istinu, ni pravdu ni opće dobro, a osobito ne legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese. Danas je iznimno teško u Hrvatskoj biti novinar svakom tko želi ostati svoj, slobodan, očuvati svoje ljudsko i nacionalno dostojanstvo, ostati vjeran temeljnim etičkim zasadama profesije.

Pozitivnim ocjenjujem što ipak postoje, i pokreću se novi, portali koje nisu pokorile provjerene ideološke snage. Nije dobro što je hrvatska medijska scena, usprkos stvarnoga stanja u hrvatskoj naciji, previše nagnuta na lijevo i što nema barem ravnoteže između ljevice i desnice. Medijska scena pravi je odraz kaotičnosti hrvatskoga društva u kojem na gotovo svim područjima manjina manipulira većinom. Posebni je problem HRT, kao javni servis, koji se, uz neke iznimke, svrstao na stranu vladajućih, a protiv vlastitoga naroda.

Tisak vjerskoga sadržaja u Hrvatskoj iznimno je bogat, a njemu surađuje poveći broj izvrsnih novinara, urednika i kolumnista. Smatrate li da bi upravo dio tih kvalitetnih pojedinaca mogao eventualno postati jezgra osnivanja jednih dnevnih novina koje bi na objektivan i profesionalan način, držeći se kodeska novinarske struke, pružale istinite informacije hrvatskim građanima?

Među djelatnicima i osobito u širokim krugovima brojnih suradnika katoličkih medija u Hrvatskoj ima puno PojedinciMeđu djelatnicima i osobito u širokim krugovima brojnih suradnika katoličkih medija u Hrvatskoj ima puno Glas Koncila naslovnicakvalitetnih pojedinaca koji bi sigurno mogli dati važan doprinos zdravom hrvatskom dnevnom listu.kvalitetnih pojedinaca koji bi sigurno mogli dati važan doprinos zdravom hrvatskom dnevnom listu.

Činjenica da u Hrvatskoj ne postoji takav dnevni list otkriva, uz ostalo, da su velika hrvatska dobra “prisvojili” ljudi kojima hrvatski stvarni interesi nisu ni u peti, i to je razlog što nema kapitala da bi se stvorio takav snažan medijski centar, koji bi bio sposoban pratiti sve suvremene tehnološke i druge izazove i uspostaviti medijsku ravnotežu na hrvatskoj javnoj sceni.

Katolička televizija

Među vjernicima sve češće može se čuti želja za osnivanjem katoličke televizije u Hrvatskoj, na kojoj bi vjernici mogli gledati sadržaj sukladan njihovim svjetonazorima i pogledima. Kako Vi gledate na taj mogući projekt?

Uvjeren sam da je na hrvatskoj medijskoj sceni jako potrebna televizija koja bi zastupala katoličke, kršćanske tj. univerzalne vrjednote i koja bi za katoličke vjernike i sve ljude dobre TelevizijaUvjeren sam da je na hrvatskoj medijskoj sceni jako potrebna televizija koja bi zastupala katoličke, kršćanske tj. univerzalne vrjednote i koja bi za katoličke vjernike i sve ljude dobre Televizorvolje pružala sadržaje koji nisu inficirani suvremenim ideologijama.volje pružala sadržaje koji nisu inficirani suvremenim ideologijama.

To je koliko je potreban toliko i zahtjevan projekt, osobito s obzirom na objektivne troškove koje zahtijeva funkcioniranje televizije. Nadam se da će se takav projekt i ostvariti, no potrebno je da ga budu spremeni financijski poduprijeti katolički vjernici i drugi ljudi dobre volje.

Stranke – kopije bivše komunističke partije

Vaš tjedni komentar u Glas Koncila redovito izaziva pozornost, a često i reakcije iz najrazličitijih političkih krugova. Jedna od bitnih misli koju ističete u Vašim komentarima je ta da u Hrvatskoj demokracija još uvijek nije zaživjela u svome punom opsegu. Koliko je prema Vašem mišljenju ta nevesela činjenica posljedica života u totalitarnome jugoslavenskome komunističkom sustavu?

Nemoguće je i nevjerojatno da 45 godina života u totalitarnome jugoslavenskome komunističkom sustavu ne bi ostavilo duboke tragove u mentalitetu, postupanjima i mišljenjima KaputNemoguće je i nevjerojatno da 45 godina života u totalitarnome jugoslavenskome komunističkom sustavu ne bi ostavilo duboke tragove u mentalitetu, postupanjima i mišljenjima mnogih ljudi pa je zato logično da za dozrijevanje stvarne zdrave demokratske svijesti treba puno napora i vremena. U Hrvatskoj se dogodilo da su mnogi pripadnici onodobne komunističke tzv. elite zamijenili samo svoj stari kaput za novi liberalni, a da se u biti ni malo nisu promijenili.mnogih ljudi pa je zato logično da za dozrijevanje stvarne zdrave demokratske svijesti treba puno napora i vremena. U Hrvatskoj se dogodilo da su mnogi pripadnici onodobne komunističke tzv. elite zamijenili samo svoj stari kaput za novi liberalni, a da se u biti ni malo nisu promijenili.

Takvi, u novome liberalnome ruhu, raspršili su se po gotovo svim političkim strankama i medijima, osobito u najvećima i uglavnom preuzeli kontrolu nad tim, osobito velikim političkim strankama i medijima. Ljudi takvoga kova ne mogu nikako postati stvarni demokrati, pa zato imamo političke stranke koje su po svom unutarnjem ustrojstvu i utjecaju čiste kopije bivše komunističke partije te medije koji su – kao u komunizmu produžene ruke političko-ideoloških grupa. U tome vidim pravi razlog zašto ni HDZ ni SDP ne žele mijenjati izborno zakonodavstvo niti podržati najavljeni referendum građanske inicijative “U ime obitelji” za biranje zastupnika s imenom i prezimenom, premda je svima jasno da je to nužni i hitni korak za novi zamah demokratizacije hrvatskoga društva.

Jugoslavenski okvir u glavi

Iako je Hrvatska pred više od godinu dana ušla Europsku uniju (EU) – što se je u nekim medijskim reakcijama tumačilo kao „povratak kući” – hrvatski političari kao da i dalje veću pozornost poklanjaju prostoru bivše Jugoslavije, umjesto da se orijentiraju na politički i gospodarski razvijeniju Srednju Europu i Mediteran. Što se prema Vašem mišljenju krije iza takvih političkih tendencija?

Smatram da na vidjelo sve više dolazi činjenica da većina političara nije ni željela stvarne promjene u duhu demokratske europske tradicije u Hrvatskoj, jer im i nije stalo do dobra Hrvatske i hrvatskoga naroda nego do svojih interesa. Potvrđuje to očevidnost da u Hrvatskoj ne uspijeva zaživjeti ni ono na što se Hrvatska u pristupnim pregovorima obvezala. Naime, komunistički sustav uvijek je pravne odredbe uzimao tek kao masku ili kao dugoročni politički cilj, a sam društveni život usmjeravan je isključivo u skladu s potrebama i ciljevima vladajuće komunističke partije kojoj je pak najvažnije bilo očuvati povlastice za svoje jato. To je, po mom mišljenju, glavni uzrok sve dublje svekolike krize u hrvatskom društvu.

Mnogim političarima, a osobito onima koji stvarno kontroliraju Hrvatsku, ostao je u glavi bivši jugoslavenski okvir, ali i dublja interesna, ideološka i politička povezanost na štetu legalnog i legitimnog općega dobra hrvatskoga naroda i to je razlog zašto ne dopuštaju Hrvatskoj da se vrati i svestrano uklopi u svoje prirodno SnageTe snage ne dopuštaju da se ostvare europski prometni projekti po kojima bi Rijeka trebala biti najveća luka u Europi za prihvat kontejnera i po kojima bi trebala biti izgrađena ravničarska pruga do Mađarske, izgrađen kanal Dunav – Sava, koji bi istodobno omogućio navodnjavanje Slavonije i izgradnju hidroelektrana i slično. Očito je da nakon predsjednika Tuđmana Hrvatska nema na vlasti političare kojima bi legalni i legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi bili svetinja.okruženje Srednje Europe. Te političke snage ne žele zapravo nikakvu Hrvatsku, a kamoli gospodarski jaku i prosperitetnu.

Po diktatu tih snaga Hrvatska, premda je to dužna po zahtjevu UN-a, nije proglasila gospodarski pojas na Jadranskom moru već je izmislila ZERP – “drveni čelik” i onemogućila tako da samo do toga pojasa godišnje kapitalizira više od milijardu eura.

Te snage ne dopuštaju da se ostvare europski prometni projekti po kojima bi Rijeka trebala biti najveća luka u Europi za prihvat kontejnera i po kojima bi trebala biti izgrađena ravničarska pruga do Mađarske, izgrađen kanal Dunav – Sava, koji bi istodobno omogućio navodnjavanje Slavonije i izgradnju hidroelektrana i slično. Očito je da nakon predsjednika Tuđmana Hrvatska nema na vlasti političare kojima bi legalni i legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi bili svetinja.

Ponašanje sadašnje vlasti opasno za budućnost hrvatskog naroda

U jednome od posljednjih komentara zapisali ste kako „nema budućnosti bez istine o prošlosti”. Nazire li se prema Vašem mišljenju skoro raščišćavanje hrvatske povijesti kao nužna preduvjeta za ozdravljenje hrvatskog društva i njegov daljnji napredak na svim područjima?

Danas ipak više nije moguće, kao u vrijeme komunizma, sprječavati istraživanja o prošlosti, i premda glavna struja javnoga mnijenja i dalje zastupa i propagira komunističku IstinaDanas ipak više nije moguće, kao u vrijeme komunizma, sprječavati istraživanja o prošlosti, i premda glavna struja javnoga mnijenja i dalje zastupa i propagira komunističku interpretaciju naše povijesti, istinu se ne može zaustaviti. To ne znači da je borba za istinu gotova, ni da ne će eventualno još tražiti i velikih žrtava, no istina će doći na vidjelo.interpretaciju naše povijesti, istinu se ne može zaustaviti. To ne znači da je borba za istinu gotova, ni da ne će eventualno još tražiti i velikih žrtava, no istina će doći na vidjelo. Bilo bi za hrvatski narod i za sve ljude koji žive u Hrvatskoj bolje da se to što prije dogodi, jer bez te istine doista nije moguć nužni zaokret prema zajedničkom, složnom rješavanju svih neriješenih problema u svim segmentima društvenoga života.

Prema Hrvatima nedobronamjerne političke snage ustraju u skrivanju prave isitne o prošlosti jer na taj način drže otvoren jaz podjela među hrvatskim ljudima. Tako mali narod kao što je hrvatski mora uložiti puno više napora i umješnosti da bi došao na zelenu granu, no ako je još unutar sebe duboko podijeljen, onda nema gotovo nikakvih izgleda da bi stao na svoje noge. Stoga je ponašanje sadašnje koalicijske vlade vrlo opasno za budućnost hrvatskoga naroda.

Raskol između političara i naroda

Katolička laička inteligencija posljednjih godina, mišljenja smo, počela je pokazivati znakove snažnijeg angažmana u hrvatskom političkom i kulturnom području. Kako gledate na taj angažman u kontekstu pokretanja mogućih pozitivnih procesa koji bi doveli do veće demokratizacije hrvatskoga političkog i društvenog života?

Bogu zahvaljujem što su se u Hrvatskoj rodile inicijative i udruge koje poštuju i žele promicati kršćanske vrjednote u javnom društvenom životu. Nečuveno je da se u društvu, u InicijativeSadašnji europski kontekst pogoduje, ili barem sprječava da se ne onemoguće nove građanske inicijative, (a u Hrvatskoj već postoji jasan takav pokušaj u najavi promjene zakona o referendumu), pa treba očekivati nove inicijative i podržati ih – jer doista one vode i demokratizaciji i novoj društvenoj svijesti koja je nakon godina komunizma nasušno potrebna.kojem se na popisu stanovništva više od 92 posto ljudi izjašnjava da su vjernici, politički kroz zakonodavstvo i medijski takvoj većini nameću druge ideologije. Hrvatska treba bi pluralno društvo u kojem treba biti normalna i svjetonazorska različitost, ali je nedopustivo da se državne institucije, školstvo, javni medijski servis i drugi mediji zlorabe za preodgoj vjerničke većine.

Sama činjenica da se u Hrvatskoj prošle godine dogodio prvi referendum koji je inicirala građanska inicijativa rječiti je znak da zakazuju političari i društvene institucije. Uspjeh toga referenduma jasan je pokazatelj da se dogodio raskol između političara i naroda, odnosno da su se političari odvojili od naroda te s njim niti suosjećaju niti mu služe. Sadašnji europski kontekst pogoduje, ili barem sprječava da se ne onemoguće nove građanske inicijative, (a u Hrvatskoj već postoji jasan takav pokušaj u najavi promjene zakona o referendumu), pa treba očekivati nove inicijative i podržati ih – jer doista one vode i demokratizaciji i novoj društvenoj svijesti koja je nakon godina komunizma nasušno potrebna.

Sposobni, a ne poslušni ljudi

Inicijativa „U ime obitelji” uskoro pokreće prikupljanje potpisa za održavanje referenduma o preustroju hrvatskoga izbornog sustava. Kako gledate na tu inicijativu? Može li ona dovesti do pokretanja kreativnih procesa koji bi doveli do snažnijeg jačanja privatne inicijative kvalitetnih pojedinaca koji bi više skrbili za opće dobro, nasuprot sadašnjem partitokratskom sustavu?

FAH-H8278092Pozdravljam tu inicijativu udruge “U ime obitelji” i nadam se da će hrvatska, osobito vjernička javnost, prepoznati da je uz sadašnje oklijevanje političara na vlasti i u opoziciji, to DemokratzacijaAko uspije promjena izbornoga zakonodavstva da se stvarno biraju ljudi, a ne otuđene liste s kojima se manipulira, onda će se stvoriti preduvjeti da se i političke stranke moraju u sebi demokratizirati, da i u njima puno više dođe do izražaja pamet, stručnost, skrb za opće dobro i odgovornost. Time bi se izbjegla pat pozicija, kakva vlada ovoga časa: Vlada je nesposobna za rješavanje sve težih gospodarskih problema, a zastupnici, premda su toga svjesni ne smiju ni inicirati pitanje odgovornosti odnosno ostavke takve vlade jer im zapovijedaju šefovi stranaka koji su u izvršnoj vlasti.jedni put da se u Hrvatskoj omoguće stvarne promjene, normalizacija i veća demokracija. Biranje određenih osoba s imenom i prezimenom jedini je način da se na vlast dovedu sposobni, a ne poslušni ljudi te da oni, osnaženi legitimitetom koji im daje broj glasova, mogu stvarno početi skrbiti za opće dobro, a ne više biti robovi stranačke stege i poslušnosti.

Ako uspije promjena izbornoga zakonodavstva da se stvarno biraju ljudi, a ne otuđene liste s kojima se manipulira, onda će se stvoriti preduvjeti da se i političke stranke moraju u sebi demokratizirati, da i u njima puno više dođe do izražaja pamet, stručnost, skrb za opće dobro i odgovornost.

Time bi se izbjegla pat pozicija, kakva vlada ovoga časa: Vlada je nesposobna za rješavanje sve težih gospodarskih problema, a zastupnici, premda su toga svjesni ne smiju ni inicirati pitanje odgovornosti odnosno ostavke takve vlade jer im zapovijedaju šefovi stranaka koji su u izvršnoj vlasti.

Birati dobro

Vrijeme u kojemu živimo – kad se sa svih strana pojedincima i društvu nameće materijalizam, hedonizam, konzumerizam i egoizam – u potpunom je raskoraku s naukom Katoličke Crkve. U takvome okružju i sami vjernici često nailaze na razlita iskušenja. Za kraj razgovora zato Vas kao svećenika Katoličke Crkve molimo za nekoliko rečenica poticaja i potpore.

Ljudski život i po Božjoj zamisli prolazi kroz kušnje, koje se javljaju u vrlo različitim oblicima i koje zahtijevaju čovjekovu odluku, opredjeljivanje. Uz ostale oblike, kušnje se očituju i kao pojave zla koje donose različite ideologije i načini života, a što je u naše doba, zahvaljujući iznimno velikim tehnološkim, i osobito medijskim mogućnostima, osobito velik izazov za svakoga čovjeka pa i za vjernike.

No, zlo ne će niti može imati zadnju riječ, pa bih kao svećenik želio podsjetiti da je po smrti i uskrsnuću Isusa Krista zajamčena konačna pobjeda dobra. Svaki čovjek nosi u svojoj najdubljoj intimi glas koji mu otkriva što je dobro, a što je zlo i želi li dobro, onda ga mora birati, odlučivati se za njega i ostvarivati ga. Naime, zlo se najbolje pobjeđuje dobrom i zato svaki čovjek, a osobito vjernik, na svakom svom koraku i u svakom času treba birati dobro. Što više ljudi bude svjesno svakoga časa biralo dobro i ostvarivalo ga to će biti bolje u osobnom, obiteljskom, društvenom životu ne samo na razini Hrvatske nego i na razini čitavoga čovječanstva.

Intervju preuzet sa HKV.hr/Davor Dijanović

kamenjar.com

facebook komentari

  • Ko je Jugosloven?

    Jugosloveni nama vladaju danas to je jasno.Ko li je to?Kako li se zove?

  • zdenka

    Već sam na jednome portalu postavila pitanje, zašto su i HDZ i SDP protiv inicijative o promjeni izbornog zakonodavstva-Očekivano, nitko se nije referirao, no, ništa zato. Ionako je i samo pitanje bilo više reklibismo-retoričko-,pa me evo, baš veseli da je netko bez puno krzmanja, rekao i ono šta je svima i znano, a to je da su u svim većim strankama na djelu ideolozi komunističke partije.

  • zdenka

    Bio je početak 90. i nas nekoliko, okuraženi novonastalim ozračjem (stvarao se hdz i bližila se konačno i naša država), se sakupilo jedne večeri i nako ‘bodro i čilo’ (doduše bilo je i nekih koji su više pjevali sebi u bradu) zapjevalo-“Lijepa naša,Marjane,Marjane..”-možda i još pokoju, ali stvarno se sad ne mogu sjetit..Nastavak je uslijedio odmah ujutro, dolaskom milicije..A ko nas je prijavio za ‘nečasne rabote’-Zna se.Naš susjed..Ma ne tužim se, ne, nije to, nego nešto drugo..Pa nije to tako davno bilo. Još 90.g. je na Husinoj jami stajala tabla sa upozorenjem, da se ne smije zaustavljati..Ima tih primjera još i neću trošit riječi, samo bih se osvrnula na te iz KPH. Nije njima bilo lako podnijeti to vrijeme stvaranja Hrvatske! Jasno da je bilo i onih koji su se ‘obratili’, nego, di su oni koji nisu?!

  • zdenka

    Jasno da znamo di su.Pa u HDZ-u. Da im vjerujem? A šta? Kad je trebalo ići na bojišnicu,onda bi se izvukli. Ako je koji bio i mobiliziran, onda je bio digdi oko kužine i to je bilo pravilo. Mijenja li vuk dlaku?