Može li referendumska kampanja pomoći u realiziranju svih ciljeva Ive Josipovića?

2

Jedna od najpodlijih i najopasnijih podvala koja je posljednjih nekoliko godina servirana hrvatskom narodu svakako je teza prema kojoj su politička slijednica SKJ i stranka koja je obnovila Republiku Hrvatsku potpuno identične stranke.

Bolji poznavatelji političkih prilika u Hrvatskoj uopće ne dvoje od kud je ta krilatica servirana, niti od samog početka dvoje o njezinim krajnjim ciljevima, uvjeravajući nas da je tzv. politika trećeg puta koju sustavno propagira aktualni predsjednik Ivo Josipović, prirodni nastavak te ranije servirane sintagme.

-Onog trenutka kada je postalo očito da Ivo Sanader i Jadranka Kosor gube nadzor nad HDZ-om, a ostaci postkomunističkog sustava predvođeni Ivom Josipovićem gube unutarpartijsku utrku sa Račanovim nasljednikom Zoranom Milanovićem, koji je karijeru započeo radeći kao diplomata zapadnjačkog tipa, projugoslavenska opcija  u javnost je počele proturati teze o jednakosti HDZ-a i SDP-a – tvrde nekadašnji kolega Zorana Milanovića, tražeći istodobno od nas diskreciju.

Milanović uhvatio Josipovićeve ljude s „prstima u pekmezu“

Za našeg sugovornika nema uopće dvojbi  kako iza pokušaja  navodne demokratizacije političke scene u Republici Hrvatskoj stoje ostaci jugoslavenskih parastruktura koje otvoreno podržavaju predsjednika Ivu Josipovića.

-Tezu o navodnoj jednakosti HDZ-a i SDP-a, treba staviti u isti kontekst s tzv. politkom trećeg puta, Milanovićevim odlučnim razračunavanjima  s nepodopštinama u kojima su s „prstima u pekmezu“ uhvaćeni sve odreda Josipovićevi ljuti -Branko Šegon, Slavko Linić, Željko Sabo  i Marina Lovrić Merzel, kao i odlučnom uskraćivanju potpore Josipoviću za drugi predsjednički mandat sve do zadnjeg trenutka – analizira naš sugovornik.

Prema njegovim riječima cijela je kampanja Ive Josipovića temeljena na faktorima izvan SDP-a, poglavito na medijima, nevladinim udrugama i Josipoviću bliskim znanstvenim krugovima.

-Ivo Josipović do posljednje trenutka nije znao hoće li biti predsjednički kandidat SDP-a ili stranaka tzv. trećeg puta. Puno je do zadnjeg trenutka bilo vjerojatnije  da će biti kandidat Mireke Holy  Stoga je cijela predizborna strategija očito osmišljena na medijsko-psihološkim operacijama u kojima su glavne poluge utjecaja smještene u PR agencije, medije, nevladine udruge, znanstvene krugove, itd. SDP-a i Zorana Milanovića u toj kampanji kao da i nema – ocjenjuje naš sugovornik, ističući kako u cijelom ovom spektru postoje dva cilja.

Dva Josipovića cilja

-Prvi je pokušaj zatvaranja priče o predizbornoj kampanji  i izazivanja raskola među strankama i skupinama koje su svjetonazorski bliske njegovoj protukandidatkinji, na čemu uz pomoć saveznika pokušava popraviti svoje izglede za još jedan predsjednički mandat. Drugo, odnosno pričuvna varijanta je ono na što Josipovićev stožer u ovim medijsko-psihološkim operacijama prioritetno i ide, a to  je pokušaj  rušenja pozicije Zorana Milanovića i dolaska na njegovo mjesto, što je jasan pokazatelj da ni sam Josipović ne vjeruje u još pet godina na Pantovčaku – tvrdi naš sugovornik.

U tom kontekstu gleda i najnoviju referendumsku inicijativu „U ime obitelji“, koju ocjenjuje sastavnim djelom medijsko-psiholoških operacija osmišljenih u izbornom stožeru Ive Josipovića zbog  potrebe postizanja zacrtanih ciljeva.

-Ne treba puno znanja niti mudrosti da se dođe do zaključka kako ključnu ulogu u ovoj inicijativi imaju određene nevladine udruge, mediji bliski aktualnom predsjedniku i dio znanstvenih krugova. Ukoliko se sagledaju do sada polučeni  učinci te kampanje vidjet ćete da je cilj već postignut. Nitko više ne govori o stanju u državi, niti ocjenjuje Josipovićeva postignuća u posljednjih pet godina. Fokus javnosti se na žalost sveo na Željku Markić i sastav budućeg saziv Sabora. Tragično ukoliko znamo koliko je još vremena do parlamentarnih izbora – tvrdi naš sugovornik.

Na naša pitanja o ostalim ciljevima  jedne ovakve kampanje, kao i metodologiji koja bi trebala dovesti do njihove realizacije, naš nas je sugovornik uputio na tumačenja mr. sc. Duje Bonaccia, objavljena na portalu Connect znanost.org,  navodeći kako se iz Bonacinovih tumačenja vidi sve ono o čemu je on već dovoljno kazao.

Bonaci kao Stier i Picula:  Cilj je podizanje unutarstranačke demokracije

Kao prioritetni cilj ovih operacija Bonacin pak navodi „podizanje unutarstranačke demokracije u dvjema velikim strankama“, što je u potpunom suglasju s onim što u SDP-u zagovaraju Tonino Picula, Zlatko Komadina  a u HDZ-u Drago Prgomet  i Davor Stier.

Naravno, naivno bi bilo za očekivati da će sljedeću Vladu sastavljati bilo tko osim HDZ-a ili SDP-a. Nova izborna pravila – a osobito snižavanje izbornog praga na 3% – sigurno ne bi ni na koji radikalan način utjecala na to. Jedino „radikalno“ što bi referendumom predložene promjene imale za posljedicu jest podizanje unutarstranačke demokracije u tim dvjema velikim strankama, a što je dobra stvar, premda se, naravno, sadašnjim stranačkim vodstvima to nikako ne sviđa – ističe mr. sc. Duje Bonacci u svome razmatranju najnovije referendumske inicijative koju prenosi i portal Narod.hr, ne skrivajući kako je ona usmjerena upravo protiv čelnika dviju najvećih stranaka Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića.

Bonaci također otkriva da je bit cijele ove medijsko-psihološke operacije izvući na površinu  osobe „demokratskog svjetonazora“, što u potpunosti odgovara  operaciji kakvoj smo već svjedočili u slučaju dovođenja na čelo HDZ-a „demokrate“ Ive Sanadera i svega što je nakon toga uslijedilo.

-Preferencijalno glasanje „počistilo“ bi izborne liste obiju stranaka na način da bi u Sabor napokon uvelo sposobn(ij)e i radišn(ij)e članove tih stranaka – kojih u obje ove velike stranke svakako ima u velikom broju – a ne (stranačkim šefovima) podobne – pojasnio je Bonaci.

Krajnji cilj: Prisiliti Milanovića i Karamarka na odlazak

Svoja promišljanja temelji na anketama čiju su vjerodostojnost demantirali rezultati nekoliko posljednjih izbora, ne skrivajući pri tome da su na meti čelni ljudi „obiju stranaka“, odnosno HDZ-a i SDP-a.

-Šefovi obiju ovih stranaka, s obzirom na potporu koji sada imaju među građanima našli bi se nakon prebrojavanja glasova na puno nižim mjestima od onih koja su si sami namijenili, i sasvim moguće da uopće ne bi niti dospjeli u Sabor – navodi Bonaci.

Sve je to, prema Bonaciju, uvertira u onaj posljednji čin – dolazak novih osoba na čelo SDP-a i HDZ-a.

-To pak znači da uskoro nakon izbora, neovisno o tome koja ih od dviju stranka „dobije“, obje stranke dobile novo vodstvo, te bi na čelna mjesta mogli doći drugi članovi tih stranaka koji svoj autoritet u stranci ne bi temeljili na strahovladi i uvjetovanju političke karijere poslušnošću, nego istinskom popularnošću utemeljenoj na političkom vizionarstvu, marljivosti, dokazanoj sposobnosti i razvijenim liderskim vještinama – zaključio je mr. Bonaci, potvrđujući neizravno kako je trenutno na djelu provedba scenarija identičnog onom kakav su svojedobno Stjepan Mesić, Budimir Lončar i Josip Perković proveli s Ivom Sanaderom i dobro poznatim procesom „demokracije HDZ-a“.

Josip Zdunić/Hrsvijet

facebook komentari