Pratite nas

Može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij?

Objavljeno

na

Brojni politički analitičari tvrde da se u BiH ne može ponoviti ukrajinski scenarij. No, ništa ne kažu o tome može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij – podjela Ukrajine na dva entiteta

Brojni politički analitičari tvrde da se u BiH ne može ponoviti ukrajinski scenarij. No, ništa ne kažu o tome može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij – podjela Ukrajine na dva entiteta!

Mnogi i dalje misle kako su Rusija i Turska samo nekadašnje sile, a sve sliči onoj nezgodnoj zgodi kad je liječnik jednoj baki kazao da se jedno vrijeme ne bi smjela izlagati težim naporima, pa ni ići uz stepenice. Kad je baka nakon mjesec dana stigla na kontrolu, liječnik se iznenadio koliko se jako popravilo njezino zdravlje pa joj reče:

– Bako, sad slobodno možeš i uz stepenice!

– Hvala, doktore, dosadilo mi se više do četvrtog kata verati uz oluke – zahvali se baka liječniku.

Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u BiH, koji je po mnogima išao malo onako politički nisko prema jednima, a dosta visoko u politici vinuo druge, sad se s vremenske distance distancira od toga i urgira da BiH treba urgentno postati decentralizirana. Strani dužnosnici koji se nisu slagali s hrvatskim političkim pogledima na BiH, čim je napuste, u pravilu postanu zagovornici onoga što zagovaraju bh. Hrvati.

U BiH postoji volja za približavanje Europi, ali upitna je unutarnja snaga i spremnost EU-a za novi pristup prema BiH. Gdje ima volje, ima i načina, ali postoje i iznimke koje potvrđuju pravilo. Analitičari Europskog instituta CIFA-e ističu kako su OHR i EU u potpunosti zakazali kad je BiH u pitanju. Odnosi između velikog svijeta i male BiH podsjećaju na onaj razgovor kad se jedna osoba drugoj požalila kako je jako, jako neraspoložena, gotovo tužna, zbog društvenog i političkog okruženja.

– Ne budite tužni, radije se razveselite, otiđite u cirkus i vidite kako se tamo klaun šali, veseli i smije – posavjetova ga.

– Pa ja sam taj klaun – reče mu tužni klaun.

Veliki svjetski cirkus na brdovitom Balkanu nastavlja se, a iz nemoćnih središta moći poručuju bh. političarima da preuzmu vruć bh. krumpir koji su oni sami skuhali. A sami pušu na hladno. Pa sve u vezi i bez veze s tim u bh. kući nalikuje nezgodnoj zgodi u jednoj običnoj obitelji. Majka upita sinčića:

– Kakva je to galama u kući?

– Ma, djed galami na tatu zato što ne zna riješiti moje zadatke iz matematike – pojasni joj sinčić.

Pet pučkih stranaka u BiH potpisalo deklaraciju o zajedničkim vrijednostima i ciljevima. No, postoje i snage u BiH koje nemaju puke veze s pukom, ali bi mogle imati vezu s – pučem. Pa kud puklo da puklo! Neki i dalje nedemokratskim modelima pokušavaju modelirati neku svoju demokraciju u BiH, a sve što nije demokratično vodi u demonkratično ili demokritično.

Država dvaju entiteta za tri naroda ima poderan par cipela, valja ih kvalitetno pođoniti ili nabaviti novu obuću. Pri tome valja dobro otvoriti oči i mućnuti glavom – ako su cipele udobne, najčešće su ružne, izlaze iz mode, ako vam se dopadaju, obično su tijesne, žuljaju, neudobne su. Pri tome valja imati na umu koliko koštaju.

Tako je na jednoj prodavaonici stajao natpis „Jeftina roba“. No, u prodavaonici je sve bilo preskupo. Kod gazde se zatražili pojašnjenje, a on im se predstavi:

– Ja sam Jefta!

 

FranoVukoja/vl

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati