Mržnja kao roba

0

[dropcap]I[/dropcap]zgleda li vam Danijela Trbović kao osoba od koje biste kupili polovan auto. Meni ne. Ali tako ne misle u Ministarstvu socijalne politike i mladih, angažirali su Danijelu i još neke glumce, voditelje i sportaše za kampanju protiv govora mržnje na internetu.

Ambasadorica kampanje je Iva Šulentić. Pokušao sam istraživačkom metodom Slavena Letice (guglaj, samo guglaj!) nešto pobliže saznati o toj Ivi. Saznah da je voditeljica, da je bila u Plesu sa zvijezdama, da je lani raskinula četverogodišnju vezu s Lukom Nižetićem te da je prohodala s neki Igorom. Neka im je sa srećom, no što se tiče njezine ”ambasadorske” karijere, to sam ponešto skeptičan.

”Dislajkam mržnju” – naslov je spomenute kampanje. Ciljana skupina kampanje su mladi pa se kreatori kampanje ovom rogobatnom sintagmom nastoje približiti upravo njima. Međutim, kada čuju sredovječnu Trbovićku da ”dislajka”, mladima to ne zvuči uvjerljivo. Da mi je šesnaest, prva reakcija bi mi bila da mislim i radim suprotno od onoga što takvi od mene traže. Ipak, glavni problem je u samom konceptu takvih kampanja. Tu se određene postavke ”političke korektnosti” ponavljaju kao mantre, bez osjećaja za kontekst i stvarne potrebe mladih. Ne znam, možda me je vrijeme pregazilo, ali meni se nekako čini da mlade ljude treba odgajati riječju i primjerom da budu bolji ljudi, a ne ih kljukati ideološkim frazama globalizma.

Svašta se danas trpa u govor mržnje, a sva sila nepatvorene mržnje javno se slavi kao mudroslovlje. Kada predsjednik države slavi kapu s petokrakom, mene prođu žmarci jer gotovo da ne znam nikoga kome netko s takvom kapom na glavi nije nekoga bliskog skratio za glavu u dva posljednja rata. Kada čovjeka proglase ludim i strpaju u zatvorsku bolnicu zato što čita Bibliju i odbija GMO hranu, meni se to čini problematičnijim od toga što neki klinac nekom virtualnom protivniku opsuje ovu ili onu majku. Meni se čini manje pogubnim za društveno zdravlje kada netko kaže da bi volio da mu zet bude njegove vjere nego kada mediji unisono iz tjedna u tjedan sotoniziraju crkvu kojoj pripada preko 80% pučanstva.

Na koncu konaca, naše društvo baštini Marcuseovo učenje o toleranciji, koje se pojednostavljeno može svesti na naputak: apsolutna tolerancija za napredne i apsolutna netolerancija za nazadne. Tko je napredan, prosuđuju, naravno, oni koji su se (samo)proglasili avangardom. Voltaire, čini se, nije tako shvaćao toleranciju u svojoj znamenitoj raspravi. Rekao je, ako me sjećanje ne vara, da se treba boriti za pravo govora i onih čiji nam se govor gadi. Samo tako shvaćena tolerancija ima smisla budući da nikakva trpeljivost nije ni potrebna za slušati one čije nam se govorenje sviđa.

No na stranu i Voltaire i Marcuse, zašto smo se tako lako odrekli svojih kršćanskih korijena koji nam nalažu da razumijemo i svoje neprijatelje, štoviše volimo ih jer su djeca Božja kao i mi? Kako blijedo, jadno i licemjerno djeluju ”politička korektnost” ili fundamentalistički rat protiv ”govora mržnje” prema Kristovu nauku!? Ah, to je tako nazadno, reći će napredni forumaši još naprednijih naših internetskih foruma, i kome još išta znači prastara knjiga koju su pisali, kako ti naprednjaci vole reći, ”pustinjski kozojebi” prije više tisuća godina. To je, na žalost taj novogovor ljubavi kojim se juriša na takozvani ”govor mržnje”.

Kampanje dolaze i prolaze, no mržnja njima ne otklanja niti se ljubav njima širi. Čovjeka treba poimati kao kompleksno biće kojega puke zabrane nisu oslobodile ni jednoga od njegovih grijeha. Zabranimo li govor o njoj, mržnja neće nestati. Nestat će samo iz srca u kojem smo uspjeli uzgojiti krhku voćku dobrote. Preduvjet za to nije da si ministar, voditelj ili glumac, nego da si i sam dobar čovjek. A uloga pojedinog ministarstva ili cijelog društva u tome jest osigurati uvjete za život dostojan čovjeka. Reklamirajući određeni set ideoloških floskula protiv ”govora mržnje”, bojim se nećemo puno postići. Osim što ćemo ”mržnju”, kao i ljubav, kao i sve ostalo uostalom, učiniti robom na tržištu.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari