Mudre izjave izborne noći

4

‘Neće pobijediti ovi što su pljačkali Hrvatsku prije nas’ i ostale mudrosti…

Ivo Josipović je jedini dostojanstveno reagirao na poraz, i održao vrhunski govor. Fred Matić, Vesna Pusić, i Zoran Milanović su bili na razini uličara.

Autor naslovne izjave je SDP-ov intelektualni gorostas Gordan Maras, a izrečena je izravno u kamere HRT-a. Svi političari bi trebali imati jednu kvalitetu, a to je da razmisle prije nego što kažu nešto glupo ili dvosmisleno. Marasu to nikako ne ide.

Dijaspora ne treba glasovati, osim one iz Srbije

fred-Aplauz zaslužuje i Fred Matić, jedini ministar koji je u fotelju došao izravno iz Ureda predsjednika, dakle po svemu sudeći kao Josipovićev kadar. Stoga ne treba čuditi da je bio na rubu samokontrole, pun gnjeva i gorčine. “Pa super. Sada kada postaje zakonita predsjednica Republike, ona ne poštuje demokratske uzuse ove zemlje. Ministri se mijenjaju na izborima, ministre smjenjuje premijer, a ne predsjednica Republike. Evo, dobila je u jednom dijelu što je tražila, što još hoće. Ma ne smijem ništa reći”, rekao je Matić. Koliko mi znamo, u demokracijama su prosvjedi za smjenu ministara još uvijek dozvoljeni, i ministri se ne smjenjuju nužno samo na izborima. I naravno da i predsjednik, i građani, smiju tražiti smjenu ministra. I Matić, naravno, smje govoriti što ga volja, njemu ide na dušu. No zanimljivije je bilo njegovo lamentiranje o tome kako je izbore odlučila dijaspora, što je vječna kuknjava SDP-a kad izgubi izbore.

”Presudit će glasači u nama susjednoj Bosni i Hercegovini i to mi je neshvatljivo. Ispada da će odlučiti upravo tih dvadesetak tisuća glasova iz BiH. To je, nažalost, tako. Ja ne bih nikada htio odlučiti izbore, primjerice, u Argentini”, izgovorio je u programu Nove TV.

Naravno da Fred ne može odlučivati na izborima u Argentini, jer nije državljanin Argentine! Ali kad bi bio, mogao bi i imao bi to pravo, ma gdje živio. Kao i u svakoj drugoj zemlji svijeta, uostalom. Previdio je dvije činjenice: prvo, izbore nije odlučila dijaspora – Kolinda bi ih dobila i bez građana BIH. Drugo i bitnije, Fred se nije nikad osvrnuo na “Laste”, glasače koji dolaze autobusima iz Srbije, koji također ne žive u RH a imaju pravo glasa: za razliku od Hercegovaca, ta “dijaspora” im nikad nije smetala, ni njihovo pravo glasa, pa ni na lokalnim izborima, gdje bi trebalo važiti pravilo da ne smiju glasati oni koji nemaju prebivalište u lokalnoj zajednici (za razliku od predsjedničkih i parlamentarnih izbora, na kojima pravo glasa imaju i trebaju imati svi građani). A upravo je tako uvedena ćirilica u Vukovar! Ako to nije licemjerno, onda ne znam što jest. Tim više što su srpska sela oko Vukovara s 80-90% glasova dala prednost Josipoviću, a velik dio tih birača je došao iz Srbije, gdje inače živi.

Vesna Pusić: To je nacionalistički ekstremizam, vraćamo se u doba Tuđmana

izbori-vesna-pusicMislav Bago i njegovi gosti Ruža Tomašić i Mirela Holy su prokomentirali Matićev govor kao neprimjeren. No, očito mnogi u SDP-ovoj vladi nisu na ponašanjem i retorikom razini funkcije. Među njima je svakako i Vesna Pusić, koja je, odajući dojam alkoholiziranosti, maltene prosiktala kako je Kolinda u kampanji “imala retoriku podjele, retoriku nacionalističkog ekstremizma, retoriku koja nas vraća u 90-te. To ovoj zemlji ne treba. Treba joj predsjednik/predsjednica koja objedinjuje zemlju. Morat će se ponašati kao predsjednica Hrvatske, a ne kao glasnogovornica HDZ-a, kao što se ponašala u kampanji”. Dodala je i kako smo s Kolindom dobili “novog Tuđmana”, što je nevjerojatno neinteligentna politička izjava jer ispada da joj je utemeljitelj ove države i njene kakve – takve demokracije mrzak. Tim više što sadašnji predsjednik u uredu ima bistu jugoslavenskog diktatora, a ne hrvatskog demokratski izabranog predsjednika. Gluposti pridodala autentični balkanski krkanluk izjavom “nadam se da ne misle da je ovo stranačka pobjeda”.

Jesmo li mi gledali istu kampanju, ne znamo. Kolindin pobjednički govor je bio sušta suprotnost onom što je ona rekla, osim ako joj “nacionalistički ekstremizam” nije napomena kako se Hrvatska u vanjskoj politici neće više okretati samo “regionu” nego raditi na čvršćim vezama prije svega s Njemačkom i zemljama EU i srednje Europe. Retoriku podjele u kampanji je imao upravo Ivo Josipović, koji je sustavno dijelio ljude na fašiste i antifašiste, “one koji mrze” i “one koji ne mrze”, sile svjetlosti i sile mraka. Da je Josipović u kampanji bio pomirljiv i jasan kao što je bio u izjavi koju je dao kad je izgubio izbore, a koja je bila svakako vrhunski sročena i na nivou predsjednika, vjerojatno bi on bio taj koji je dobio izbore! Ali ne može se stalno dijeliti narod nekakvom retorikom “antifašistima”, što je staljinistička terminologija, ne može se deklarativno reći da se treba okrenuti budućnosti i da nije važno gdje je tko bio 91. (jest, naravno, važno je) a onda inzsitirati na tome da je važno tko je fašist a tko antifašist, što nas vraća u 45.!

Ma koliko da je Vesna Pusić bila otrovna i ma koliko da je njen riječnik bio posve neprimjeren, car izborne noći, u žestokoj konkurenciji, je ipak bio Zoran Milanović. Čestitke premijeru, nitko osim njega ne bi uspio u tako kratkom roku nakon blamaže sa Sanaderom vratiti HDZ na vlast, i omogućiti mu da preuzme poziciju predsjednika koju njihov kandidat nije držao još od Tuđmana. A on je za to svakako najzaslužniji. Kolinda zaslužuje čestitke, Milijan Brkić pohvale za dovođenje stranačke vojske u red, Tomislav Karamarko poštovanje jer je u kratkom roku vratio HDZ iz ponora, ali najjači adut HDZ-a je ipak Zoran Milanović!

Car večeri, Zoran Milanović

Milanović maskotaBahat, arogantan, agresivan, Milanović je rekao kako su oni jedina brana od “kriminalne zadruge HDZ-a” i njihovog povratka na vlast, uvrijedvši time 51% birača i lijepo se nadovezavši na Marasa, u stilu “mi smo brana od lopova – njihovih”. Nakon što se ovoj vladi dogodio jedan Linić i Marina, za to reći treba stvarno nemati obraza. Dodao je da je “Kolinda agent svoje stranke, što Josipović nikad nije bio”, što je ako ništa nekulturno a i neutemeljeno.

Time je ne samo optužio većinu (iako tanku) glasača da su dali glas “kriminalnoj zadruzi”, nego i postavio pitanje: ako je HDZ “kriminalna zadruga” ili “kriminalna udruga”, kao što su tvrdili on i Josipović – što automatski diskvalificira tvrdnju da Josipović nije nastupao kao agent svoje stranke, inače u predizbornoj kampanji ne bi inzistirao na tome da je ona druga stranka nakupina kriminalaca – onda se postavlja pitanje zašto i kako HDZ smije izaći na izbore?

U pravno uređenim državama, kriminalno udruživanje je zabranjeno. Ako je HDZ kriminalna organizacija, on treba biti stavljen izvan zakona i treba mu biti onemogućen izlazak na izbore. Ako nije, onda takvoj retorici nema mjesta! Milanović usto nije imao pojma da je Kolinda najavila da će tražiti prijevremene izbore. “To dosta govori o karakteru predsjednice”, rekao je, iako to zapravo dosta govori o tome koliko ova vlada vjeruje da može – sad ili za devet mjeseci – dobiti još jedan mandat. Kad se u izbornoj godini tražila ostavka Jadranke Kosor, premijer je mislio drukčije. “Ništa od toga, vlada će trajati do kraja”, rekao je, i nastavio lamentirati o svojim uspjesima. “Mi smo država, oni su hajdučija”, rekao je parafrazirajući “Kralja sunce” koji je rekao “Država, to sam ja”, čime je stavno dotaknuo dno. To je nezamisliva razina političke (ne)kulture za nekog na takvoj funkciji, na razini neodgojenog derišta, naročito u trenutku izbornog poraza kad pobjedniku jednostavno treba čestitati. Nitko poput njega nije razbio mit o “urbanom i kulturnom SDP-u” i “ruralnom HDZ-u”, dokazavši da seljačine mogu biti i urbane. Da ne govorim da još uvijek nije čestitao Kolindi na pobjedi!

Taj mit s ruralnim sredinama se šovinistički povlači već desetljećima, iako su ruralne sredine i seljaci već jednom glasanjem za Stjepana Radića i Seljačku stranku spasili hrvatsku ideju i izveli je na pravi put, dok su po gradovima dominirale kojekave pravaške i jugoslavenske strančice. Milanović je živi dokaz kako je urbane seljačine lako kupiti primitivnom i agresivnom političkom retorikom, tepajući im da ako su s ulice njihov glas više vrijedi. Milanoviću i Vesni Pusić svakako treba zahvaliti što su ga sinoć dotukli.

Nasuprot njima, iako je i HDZ imao svojih bisera koji su davali izjave, poput Alića, visoko rangirani članovi stranke Karamarko i Kolinda su održali posve primjerene govore, naročito ona. Mnogi Karamarku zamjeraju što je uzeo riječ prije nje, no običaj je da se zadnja riječ prepušta zvijezdi večeri. U njihovim izjavama nije bilo ničeg od onog o čemu je govorila Vesna Pusić, nije bilo nikakvih poziva na revanšizam niti se dijelilo ljude po Milanovićevom obrascu, “Ili mi ili oni”.

Autor: Marcel Holjevac/Dnevno.hr

[ad id=”40551″]

Prilog: Čestitka Ive josipovića:

[/su_youtube]

facebook komentari

  • peppermintt

    Pa to su oni, znani nam s takvom retorikom, nepoštivanja svega i svakoga mimo njihovih uskih stranačkih krugova.

  • b.leventic

    Tipično za Pusičku, Matića i Milanovića, mržnja, mržnja i samo mržnja. Da li su ikada rekli nešto lijepo, pa kako bi onda priznali svoj poraz i nepoštivanje Hrvatske i njenih građana. Njima ništa nije sveto a nama Hrvatima je to dio naše kulture i poštovanje svakog čovjeka ma od kuda on došao.

  • Herceg-Bosna

    hm