Pratite nas

BiH

Mudronosne analize nacionalizma u Hrvata

Objavljeno

na

Završena je ‘majka’ svih utakmica u Regionu! Hrvatska je uhvatila bod na beogradskoj Marakani. Objektivna beogradska publika izvjesila je kilometarsku srpsku zastavu na kojoj je ćirilicom pisalo ‘Vukovar’. Naši beogradski prijatelji oduševljeno su pjevali hrvatsku himnu s nešto izmijenjenim tekstom ‘šaljite salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate’ i ‘nož, žica, Srebrenica’. U ozračju tradicionalne balkanske tolerancije spaljeno je nekoliko hrvatskih zastava, a na Šimunića kad je bio isključen, pastoralni gledatelji su bacali stolice, flaše i upaljače…

Kako je tim neriješenim rezultatom Hrvatska ostavila Srbiju devet bodova iza sebe, i kao nositeljica skupine, osigurala kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, hrvatski su novinari odmah zatražili ostavku Igora Štimca. Gledajući sa čisto športskog aspekta Štimac i nije sasvim bez grijeha. Neoprezno je dopustio da nam nacionalna vrsta u jednom razdoblju padne na sramotno četvrto mjesto na svijetu dopustivši Španjolskoj, Njemačkoj i Argentini da se ugnijezde ispred nas. Osim toga, snimljen je ne jedanput s provokativnom krunicom u ruci umjesto da je na glavu nabio partizanku. Vodio je ‘vatrenei na pripreme u Međugorje umjesto u Vrnjačku banju. Nakon utakmice u Beogradu, šireći međunacionalnu mržnju, pozdravio je Vukovar i Hrvate diljem svijeta. Time je ogorčio ne samo gledatelje Žikine dinastije nego i Olivera Frljića, Milu Kekina, Davora Butkovića i američkog veleposlanika u Beogradu koji se diplomatski neutralno derao za vrijeme utakmice ‘Naprijed Srbija!’. Zato se i ja odmah spremno pridružujem zahtjevu da se Štimca mora odmah smijeniti, a da novog selektora imenuje ministar športa Željko Jovanović u liku progresivnog Dinamovog trenera Branka Ivankovića. Dotični nas je mudro podučio kako u Vukovaru moraju biti ćirilični natpisi jer je on, kao svjetski putnik, to vidio u razvijenom i kulturnom svijetu! Bravo Brankić!!! Baš si faca! Treća sreća kad te Mamić po treći put izabrao za trenera Dinama! Brankec je, gostujući u Rusiji, vidio u bivšem Staljingradu natpise na njemačkom jer je tamo poginulo puno Nijemaca za vrijeme II. svjetskog rata. Vidio je on i u Armeniji kako su svi natpisi na armenskom i turskom jeziku jer su Turci i Armenci dva bratska naroda – nešto k’o Srbi i Hrvati u Vukovaru! Dobro, Tanac je napokon trener koji će Dinamu donijeti jednu novu liberalno-politički prihvatljivu dimenziju i napokon neke simpatije ministra Jovanovića.

Međutim, neće Srbi zbog svega što se događalo u Beogradu proći ‘lišo’. Svoja pera su naoštrili Miljenko Jergović I Branimir Profuk. Sjećam se kako su ta dvojica boraca za Dražu i Beogradsku filharmoniju bili ogorčeni prigodom ovogodišnje utakmice istih protivnika u Zagrebu. Doznali tada Miljenko i Brana da srpski navijači, pitomi i umiljati kakvi već jesu, neće moći ‘da deluju na fudbalskoj utakmici u Zagrebu’. Brana Profuk, prosto ne vjerujući, upitao se tada u Večernjaku hoće li uopće srpskim igračima biti dopušteno tu u Zagrebu da zabiju gol. Imao je zapravo dobar nos! Srbi nisu zabili u Zagrebu gol – zabranili im hrvatski nacionalisti, na čelu sa Pletikosom. Sad će ta dvojica objektivnih kolumnista Jutarnjeg (Pofuk samo na posudbi u Večernjaku) tako oštro reagirati i na sve ono što se nedavno dogodilo u Beogradu i Borovom selu za vrijeme juniorskog europskog prvenstva košarkašica? Možda i neće? Ne mogu vjerovati da će na sve to odmučati! Usput rečeno, Pofuk i Beogradska filharmonija postali su čista destilirana istina o kulturnom i totalnom suživotu dvaju bratskih naroda. Ovih je dana glavni dirigent Beogradske filharmonije postao ministar u srpskoj vladi, nešto kao naša Andrea Zlatar, samo s manje rumenila na nosu. Dirigent je sada ministar u srpskoj vladi koja ima jedinstven stav o Oluji kao najvećem genocidu nakon II. svjetskog rata u kojoj 2/3 ministara misli I govori kako je Vukovar srpski, a o Dubrovniku da i ne govorimo. Ministar je u vladi u kojoj vjerojatno većina ministara još pritajeno sanja staru velikosrpsku granicu Virovitica-Zadar-Karlobag te da bi cijelu Hrvatsku trebalo moći vidjeti s tornja zagrebačke katedrale. Čekam sa zanimanjem hoće li se kolumnistička ergela u Jutarnjem osvrnuti na festival bratstva I jedinstva u Beogradu ili će svoj raskošni antitalenat idalje trošiti tek na Štimca i njegovu krunicu. A Štimac svoj cilj zna! Henry Ford je jednom rekao: ‘Prepreke su one strašne stvari koje možete vidjeti tek kad maknete oči sa cilja!’

Davor Butković je uvjeren kako je u Vukovaru na djelu industrija mržnje. HDZ je najprije uništio industriju u Hrvatskoj, a sada – radikalni nacionalisti povezani s HDZ-om – industrijaliziraju mržnju prema pastoralnim Srbima koji autobusima dolaze u Vukovar samo na glasovanje i prema ćirilici protiv koje, kako kaže Premijer, nikada nismo ratovali. Čak su i ogromne čahure kojima je JNA razarala Vukovar imale dvojezične natpise na ćirilici i latinskom. U Jutarnjem od 7. rujna o.g., Bule nam otkriva genezu ustašoidnosti Hrvata. Kirurški precizno Bule nas  srpom i čekićem operira od bolesti zvane ‘hrvatski nacionalizam’. On je pedantan s pamćenjem nosoroga. Tako se sjeća splitske rive i 100 000 zajapurenih nacionalista koji su tvrdili kako su svi oni Mirko Norac. To još i danas zbunjuje A. Tomića koji se ponekad noću probudi u lokvi znoja vičući kako on nije Mirko Norac već vodnik I klase. To što je na splitskoj rivi tada bilo 170 000 ljudi koji su dostojanstveno prosvjedovali protiv početka progona generala pobjedničke Hrvatske vojske – toga se Bule ne sjeća jer mu u takvim stvarima uvijek zakaže memorija pamćenja! Sjeća se, međutim, kad je Gotovina bio uhićen i predan Haškom sudu da je na protestu protiv vlasti bilo samo 10 000 ljudi. Sjećam se kako je i mene tada bio razočarao tako mali broj prosvjednika.

No, sada nam Bule, u svom člančiću, napokon otkriva strogo čuvanu tajnu do koje je on ipak dopro. Veliki se lovac na Gotovinu, njegov prijatelj Ivo Sanader, dogovorio sa splitskim nadbiskupom Barišićem za takozvanu ‘pacifikaciju’ prosvjeda. Kaže da mu se tom crkveno-hadezeovskom transakcijom pohvalio osobno sam Sanader. Valjda ne kao i kad mu je onda jednom navodno dao intervju koji je Bule izmislio. Bule nepoderivom logikom zaključuje kako su branitelji željezna šaka HDZ-a. Znači i Fred Matić! Dobro sad bar napokon znamo da je Fred zapravo HDZ-ova peta kolona u kukurikavskoj koalicijskoj vlasti. Kao svi ‘veliki’ analitičari, Bule nije zaboravio ni ulogu koju u svemu tome po njemu igra Katolička crkva. Podsjeća nas kako župnici i biskupi zaboravljaju da je papa Ivan Pavao II. još 1994. g., poručio kako Hrvati ne smiju mrziti Srbe već ih trebaju poštivati. Umjesto toga, veli naš Bule, svećenici ‘razjaruju najgoru vrstu nacionalizma!’ Amen! U tom komentaru Bule nije našao za potrebno ni zucnuti o svemu što se dešavalo u Beogradu I u Borovom selu za vrijeme košarkaške utakmice. Ni riječi o parolama koje su nosili Srbi kao npr: ‘Ovo je Srbija’, ‘Vukovar je Srbija’, ‘Nož, žica, Srebrenica’, ‘Kosovo je srce Srbije’ itd.

U svojoj mudrosnoj analizi nacionalizma u Hrvata naš Bule nije našao vrijednim ni spomenuti zašto nitko nije kažnjen zbog vjerske, rasne i međunacionalne mržnje. Ma siguran sam da bi Bule pisao naveliko o tome kad bi se bar moglo nekako progurati da su i iza tih svih dogođaja u Beogradu i Borovu selu stajali HDZ i Katolička crkva. Kaže naš vrli Bule kako samo deset godina nakon čuvenog Sanaderovog ‘Hristos se rodi!’ svjedočimo brzom rastu industrije mržnje. Bule silno žali što se internet kod nas, kao u Kini, ne može kontrolirati. Po njemu su glavni protagonisti internetske mržnje mladi ljudi koji nemaju pojma što se na ovim prostorima zbivalo prije 15, a kamoli prije 30 ili 60 godina. Bule je uvjeren kako bi se ti mladi ljudi sigurno drugačije ponašali kad bi znali sve o Bleiburgu, Jazovkama, marševima smrti, ubojstvima svećenika i novinara nakon 1945. g., likvidacijama tzv. neprijateljske emigracije, Golom otoku, Staroj Gradišci, zatiranju hrvatskog bunta i inteligencije 1970. g., te o deset godina tzv. Tuđmanovog mraka. Kad bi mladi sve to znali, oni bi sigurno žestoko osudili vulgarni hrvatski šovinizam i nacionalizam. Međutim, mladi i nisu tako blesavi kako se to čini našem mudrom Buletu i ljevičarskim novinarima. Mogu razni Butkovići, Jergovići, Tomići, Pavličići, Lovrićke i Pofuci pisati i mračiti po papiru koliko ih je volja, ali mladi ipak dobro znaju da je u tih deset godina tobožnjeg mraka nenaoružana Hrvatska, pod embargo koji je predložio da se donese u UN Buda Lončar, uspjela pobijediti u krvavom Domovinskom ratu i osigurati svoje granice dok je istodobno zbrinjavala preko milijun prognanika i izbjeglica. Buletovih deset godina mraka su deset najsvjetlijih godina u hrvatskoj povijesti, znaju to naši mladi, tako da to nikakvi mutikaše više ne mogu promijeniti ma koliko hračkali. Ne mogu to promijeniti ni ljevičarska novinarska falanga, ni desni detuđmanizatori tipa Sanadera, Šeksa i Kosorice, ni zabrana ili kontrola interneta, niti uvođenje ćirilice u Vukovar. Ta bitka je za oronule jugofile, orijunaše i one tobožnje antifašiste koji su u biti staljinisti, izgubljena konačno i potpuno za sva buduća vremena. Bez obzira na sve to, ne možemo šutjeti i ne reagirati na neokomunizam koji ovih dana jaše Lijepom našom. Arrturo Graf je napisao: ‘Ponekad treba zatvoriti jedno oko, ali zatvoriti oba dva u isto vrijeme nije baš mudro!’

Zvonko Bušić je izabrao radije otići negoli se miriti sa svom bijedom naše hrvatske zbilje. Odmah nakon njegovog odlaska u vječna lovišta javili su se razni Burkovići s tezom o tzv. kontroverznoj osobnosti hrvatskog junaka i teroriste u istoj osobi. Bez imalo stida, o tome pišu oni koji su bombaški proces Titu desetljećima slavili kao herojski čin borca za slobodu. Butković, Krešić, Jakovina i slične sjene iz Platonove špilje kao pokvareni telefoni ponavljali su ‘oteo avion’, ‘smrtno nastradao policajac’… Siguran sam da kad bi ti tipovi proveli samo 32 sata u zatvoru, cmizdrili bi k’o slijepa kuja na kiši. Nelson Mandela, Ernesto Che Guevara, niz izraelskih predsjednika države i vlade postali su od deklariranih terorista prvi ili najvažniji ljudi svojih država i kao takvi zapisani u povijesti. Samo u narodu pizdojalaca, zadrtih individualista bez ikakva osjećaja za nacionalno zajedništvo i u zemlji u kojoj nije nikada provedena istinska lustracija, raznorazni komunistički bijednici usuđuju se pljuckati po čovjeku koji je dao 32 najbolje godine svog života za san o samostalnoj državi svih Hrvata – državi u kojoj ti bijednici danas dobro žive, a mnogi je i dobro kradu za svoj lagodan život. Kad je vidio kakva su smeća danas uhvatila pozicije i sustavno upropaštavaju državu za koju je on i mnogi u ratu žrtvovali cijele svoje živote, nije imao više snage i rekao je ‘hvala’ te dostojanstveno otišao. I umjesto da mu se svi poklonimo bar sada kad ga više nema, oni pljuckaju po njemu zadovoljni što je eto još jedan naš manje! A Zvonko Bušić će nas i iz groba uvijek podsjećati na to da trebamo zadržati razum te govoriti i djelovati. To se ovih dana i ostvarilo u Vukovaru kad su branitelji progledali i usprotivili se ćirilizaciji Grada heroja! A. Schopenhauer je napisao: ‘Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome!’

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati