Muke po Tomiću: Zašto muslimane smeta Charlie?

2

Najnovija kolumna Ante Tomića preglupa je čak i za njega.

Ante Tomić je zbunjen, kaže, religijskim propisima. Zbunjuje ga ekumenizam, međusobno uvažavanje. Zbunjuje ga kako to da ljudi jedne vjere mogu uvažavati pravila po kojima žive ljudi druge vjere, i kako to da kršćani, za razliku od nekih ateista, najčešće nemaju potrebe vrijeđati proroka Muhameda, niti većina muslimana ima potrebu vrijeđati ono što je kršćanima sveto. Reklo bi se da Tomiću najviše ipak smeta ma koja vjera osim vlastite koju definira kao “ateističku vjeru” (?!), a najviše mogućnost da ljudi raznih vjera žive jedni uz druge uz međusobno uvažavanje i toleranciju jer time njegovo misionarenje u ime “univerzanlih vrijednosti” postaje zapravo besmisleno.

Na jednom međureligijskom skupu prošli tjedan u Rijeci, kaže on, skupiše se katolički, baptistički i muslimanski uglednici, složiše se u osudi terorističkog pokolja u redakciji francuskog satiričkog tjednika, te napomenuše da nije lijepo crtati karikature koje vrijeđaju tuđe vjerske osjećaje. (Nitko nije rekao da se “ne smije”, kako Tomić kaže).

“Gdje je točno granica, koje vjerske običaje i zabrane moramo poštovati? Zbunjuje me gomila često neshvatljivih pravila kojih se drže oni što vjeruju u Boga. Ako je ramazan, smijem li ja ručati pizzu sa šunkom? Židovi mi neće zamjeriti ako na šabat zamijenim gumu na automobilu? Uzrujava li vas na Čistu srijedu moj sendvič s mortadelom?

Odgovor na sva ta pitanja je jednak, propisi jedne vjere ne vrijede za one koji pripadaju drugoj, a još se manje tiču onih što ne pripadaju nijednoj.

“Ne kontam, zašto bi bilo univerzalno, za sve ljude na svijetu, pa i za one koji niti klanjaju u džamijama niti kleče u crkvama?”, pita se Ante.

Ima jedna stara izreka koja kaže, “tko se dugo pravi blesav, mogao bi takav i ostati”. Naravno da nitko neće Tomiću zamjeriti jede li prasetinu na Čistu srijedu. Dakle, ono što Tomić misli reći je zašto muslimane vrijeđa ako im netko psuje Alaha. Pa sad, kaže Tomić, i ateisti imaju osjećaje, pa i njih dosta toga vrijeđa. No uman je njegov zaključak: ako muslimane vrijeđa, zašto onda uopće kupuju Charlie? “Charlie Hebdo je, kažu, vrijeđao muslimane. Čak i da je to istina, sto mu jelenskih rogova, u Francuskoj izlazi sto milijuna novina. Zašto su muslimani uopće kupovali Charlie Hebdo? Jednako tako, vi ćete, ako ste vjernik, sada bijesno zgužvati i baciti na pod ove novine. Eto, je li to bilo teško”, Tomićev je zaključak.

E sad, meni nije jasno zašto onda Ante Tomić ide u crkvu. I pažljivo sluša što svećenici govore, pa mu je svaka druga kolumna o tome što je papa rekao. Ja svakako puno manje obraćam pažnje na ono što papa govori nego Tomić. Zašto bi muslimane ili kršćane vrijeđalo ako Charlie Hebdo crta Isusa i Muhameda u gay-spolnom odnosu? Vjerojatno zato jer je zamišljeno da ih uvrijedi, zar ne? Nitko, jasno, ne opravdava reakciju ubojica. No to ne znači da karikature koje Charlie objavljuje i dalje nisu uvredljive i ogavne. Recimo to ovako, ako vam netko javno opsuje majku, vi ga zato nemate pravo ubiti. Ali to ne znači da mu nećete na neki način uzvratiti. Imate dapače i pravo i obavezu javno braniti ono što je vama drago i sveto od uvreda koje se prodaju pod “slobodu govora”, a u stvari su tek krkanluk i neodgoj.

No da bismo pojasnili Tomiću, pitajmo ga zašto homoseksualci obilaze forume na kojima se skupljaju homofobi i prijavljuju ih ćudorednoj policiji za govor mržnje, slijedom iste logike? Što se to njih tiče? Ne postoje li mjesta gdje se skupljaju gay-friendly ljudi? Zašto crnce vrijeđaju rasističke izjave? Mogu recimo ne čuti ih ili ne otvarati portale na kojima će ih naći. I da se vratimo najbitnijem, ateisti, kako se Tomić deklarira, ne moraju i ne trebaju stalno osluškivati što biskupi pričaju i održava li se jednom godišnje misa za Pavelića. Stvarno, zašto nekog vrijeđa ZDS na spomeniku u Splitu? Ili njihove slike na šporkim gaćama u Frljićevoj predstavi? Ne moraju kupiti kartu, zar ne.

No prostakluk je svejedno prostakluk, neodgoj je svejedno neodgoj, i psovka je psovka i kad nije izrečena u lice. Frljić se recimo čudi zašto nekog vrijeđa predstava u kojoj glumci guraju raspela na kojeg je navučen prezervativ glumcima u anus, a kasnije ista raspela bacaju u gledalište. To je sloboda govora. Kad bi se to ubacilo u njegovu drugu predstavu, onu o Aleksandri Zec, kako bi to tada Tomiću (i Frljiću) izgledalo? Prilično ogavno, zar ne.

Naravno, ne moramo svi vjerovati u iste stvari, ne moramo imati iste svetinje, no bitno je da poštujemo tuđe. A to ne mogu razumjeti ljudi poput Tomića, koji ne poštuju niti vlastite. Poštivati tuđe svetinje, naravno, ne znači ne jesti mortadelu na čistu srijedu. Ali međusobno uvažavanje je temelj kuluturnog i civiliziranog društva. Ne raditi nešto s isključivom namjerom da se druge ljude vrijeđa je temelj dobre stare pristojnosti, nečeg što smo zamijenili nakaradnom “političkom kokretnošću”, što je novogovorna varijanta po kojoj je vrijeđanje dopušteno, no samo određenih društvenih skupina. Kao što je i “sankcioniranje govora mržnje” tek orwelovski eufemizam za cenzuru.

To nikakve veze sa slobodom govora nema jer sloboda govora je moći otvoreno i argumentirano, bez vrijeđanja, govoriti o bilo kojem fenomenu ili pojavi, a ne pljuvati po onom što se vama osobno ne dopada. Lijevo liberalna ekipa iz Tomićevog tabora pak podržava slobodu govora, osim ukoliko rečeno vrijeđa njihove ateističke osjećaje. Tada pucaju iz svih oružja, iako ništa rečeno u crkvi nije upućeno njima osobno. A najfascinantnije je kad netko tko se deklarira kao ateist, a svaka druga kolumna mu je o crkvi i svećenicima, kaže da što se muslimane tiče što neke novine u francuskoj pišu o njima.

Dakle, dragi moj Tomiću, drži se onog što propovijedaš. Ako te vrijeđa ono što svećenici govore s oltara, nemoj ići u crkvu. I riješit ćeš veliku većinu svojih osobnih problema. Ja ne idem u džamiju, pa me stoga uopće nije briga što se tamo priča. Zato i ne pišemo o tome niti me to muči. Izgleda da najveći problem s ekumenizmom imaju upravo ljudi koji navodno zastupaju “univerzalne vrijednosti”, a zapravo ne zastupaju nikakve vrijednosti. Ili, poput njega, ne vjeruju u Boga, ali “vjeruju u razum”. U razum se ne vjeruje, razum se ima ili ne. A u onom što Tomić piše nema ništa više razuma nego u Charlievim karikaturama, ili glavama onih koji su Charlie raznijeli bombama. Ateisti se često kunu u razum, no njega nismo previše vidjeli niti nakon Francuske revolucije, niti nakon Oktobarske revolucije, niti nakon 1945., niti nakon bilo koje pobjede radikalnih i fanatiziranih ateista bilo gdje. S te strane Tomić je u pravu kad kaže da je i ateizam oblik vjerovanja. I ima svoje fanatike, spremne ubijati u ime vjerovanja ni u što.

[ad id=”40551″]

Autor: Marcel Holjevac

facebook komentari

  • Agromentum

    Teško je reći koju širinu Ante ima u svom razmišljanju, ali svakako se može reć’ da je dosta skučen u svom pisanju.