Muslimanska vojska nije raspolagala ni oružjem, ni obučenim ljudstvom, ni iskusnim časnicima…

37

Na putu smo za Rogoznicu. Vozi nas jedan naš prijatelj. U autu su još sa mnom moja Anuška, stara i bolesna svekrva moje Vesne, njeno dvoje male djece a moje unučadi. Starija curica od četiri godine i mlađi dečko od 14 mjeseci. Djeca zaspala. A mi odrasli uvukli se u sebe. I šutnju. Svatko sa svojom brigom i svojim bremenom. Nezainteresirani za sve što se događa oko nas. I imuni čak i na ljepotu pored koje prolazimo. Na plavetnilo i bistrinu neba. Na miris mora i na let galebova.

─Blago njima! Bar lete slobodno ─ mislim u sebi gledajući s gorčinom u jato galebova. Mislim pritom na ovo troje naše nejači. Nemir mi se uvukao i u dušu i u srce. Ne znam ni što nas čeka ni gdje ćemo biti smješteni. Ni kako ćemo živjeti i preživjeti. Ne registriram, potpuno otupjela, čak ni zvukove koji dopiru iz zgrada i hotela pokraj kojih prolazimo. Nije mi ni do čega. Osim mira i tišine. Da mi je bar malo sklopiti oči i zaspati!
─Lucija, nemoj se brinuti. Sve će biti u redu ─ obraća mi se Dragan, naš obiteljski prijatelj koji nam je i našao smještaj. Valjda je i on primijetio moj nemir i strah.

28302Mostar – spomenik podignut ubijenim Hrvatima od strane susjeda Muslimana

Uskoro i kratka stanka za nešto pojesti, popiti kavu i osvježiti se. U kavani hotela kraj kojega smo stali, trešti glazba. Sve dupke puno. I zadimilo. Žagor, dovikivanje i… sevdah.
─Ajde bolan Mujica, na jednu ljutu!
─Fatima, kako su tvoji? Javlja ti se javio Ibro sa fronte? Jesi li se čula sa Emirom? Kako mu je noga? Kažu da je na liječenju u splitskoj bolnici.
─Daj, pusti još koju našu, da me želja mine! ─ dobacuje netko iz gomile ljudi koji se, igrajući remija, zabavljaju u jednom kutku kavane.
─Kao da se cijela Bosna preselila u Dalmaciju? ─ obraćam se s čuđenjem Draganu.
─Pa zar nisi čula da je pet stotina izbjeglica, pretežito iz Bosne, smješteno u hotelima duž cijele obale. A za djecu je organizirana i škola na bosanskom jeziku. I svi ranjenici… njih deset tisuća, liječeni su ovdje kod nas. Još su se ovdje i obučavali njihovi policajci, pa piloti, pa su i obučavane i opremljene čitave postrojbe, pa im se stalno šalje naoružanje… da se mogu boriti protiv četnika. Pa se otvaraju logistički centri u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru. Ma, uvjerit ćeš se i sama u sve to kada dođeš u Rogoznicu. Tamo su stalni prekrcaji oružja, s brodova na brodove, koje dolazi najprije u Hrvatsku, a nakon toga i otprema dalje za ratišta u B-H.

─Neka, neka! Bože ti podrži!!!Samo da ih pobijedimo. I sve dok smo zajedno, nitko nam ništa ne može.
─Pa i sada, za oslobađanje Mostara i doline Neretve od velikosrpskog agresora, četnika i bivše JNA, kada su agresori bili do nogu potučeni, isključive zasluge imaju baš Hrvati… HVO, HV i HOS ─ objašnjava Dragan. Muslimanska vojska nije raspolagala ni oružjem, ni obučenim ljudstvom, ni iskusnim časnicima, koji bi se na hercegovačkim ratištima, mogli suprotstaviti tehnički nadmoćnijem neprijatelju. Taj zadatak na sebe su preuzele postrojbe Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i HOS-a: „29. travnja 1992. Krizni štab općine Mostar, a kasnije i krizni stožeri općina Čapljine i Širokog Brijega, svu vlast i obranu tih općina povjerili su Hrvatskom vijeću obrane. I Predsjedništvo BiH, na čelu s Alijom Izetbegovićem, složilo se da se obrana Mostara, sukladno odluci Kriznog stožera Mostara, povjeri HVO-u.

mostartitobridge─Vidi, molim te, ništa ti mi od toga nismo niti čuli niti znali!!!
─Najprije su ti, draga moja, 11. lipnja hrvatske snage započele oslobađanje desne obale Neretve, a onda su 12. i 13. lipnja oslobodili područje Stoca. Oslobađanje istočnog Mostara počinje 14. lipnja. Onda 15. lipnja pada vojarna Sjeverni logor, Blagaj i Buna. 19. lipnja oslobođeno je Bijelo Polje sjeverno od Mostara, a 21. lipnja vojarna na brdu Fortica iznad grada.
26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine, jer je tog dana Kažnjenička bojna odgurnula neprijatelja, s releja na Veležu, prema Nevesinju.
U svim tim borbama Armija BiH nije sudjelovala. Ali odmah nakon oslobađanja grada, hrvatsko vodstvo dopustilo je ulazak i razmještanje muslimanskih postrojbi koje su došle sa sjevera, iz smjera Jablanice, iako njihov dolazak u Mostar nije više imao svrhe, jer je cijeli taj prostor bio oslobođen.

─Jest, sve je to divno i krasno. Ali što je s Ahmićima, s logorima po Hercegovini, sa Starim mostom…
─ Hm! Znači, vi želite nakon svega što je učinjeno za B-H, a najviše za Muslimane, razgovarati na ovaj način? Pa ako ćemo komunicirati baš na ovaj način, što je onda, možete li mi reći, s pokoljem u Trusini, u Uzdolu, u Grabovici,u Doljanima, u Miletićima, u Maljinama, u Buhinim Kućamaiu Križančevu Selu?
Ne ćemo valjda uvijek počinjati i završavati, i razgovore i pregovore, s tim i takvim argumentima? Ali me to suviše ni ne čudi, kada sve učinjeno za B-H i Muslimane,Sarajevo i dan danas prešućuje. Šuti o tome tko je oslobodio Mostar i kako ga je oslobodio.
A razlog za to je vrlo jednostavan. Ako su to učinili sami Hrvati, bez muslimanske pomoći, onda padaju u vodu sve priče o kasnijoj hrvatskoj agresiji na B-H i grijesima Hrvata i njihovom navodnom planu o Velikoj Hrvatskoj! A da su Hrvati doista željeli od Mostara napraviti etnički čist, „stolni“ grad, mogli su to bez ikakvih problema učiniti već u lipnju 1992. I nitko ih ne bi u tome mogao spriječiti! O tome zorno govori i kronologija svih događanja. I gomila dokumenata…
A za sve vaše suprotne tvrdnje, trebaju i čvrsti dokazi, zar ne!? Ne izmišljene priče …kako kome koje odgovaraju. No, ako želite, može i tako. Iako već neko vrijeme, na svjetlo dana, izlazi prava istina. O pravim krivcima, o pravim kreatorima i realizatorima… I masakra u Ahmićima, i rušenja Starog mosta i o …
Ali pitam ja vas… gdje sve ovo vodi? Ljudi moji dragi, istjerajmo konačno istinu na čistac! I mirna Bosna. Konačno… A onda ćemo lijepo sjesti za stol i sve zajednički riješiti. Da se opet ne ponovi Srebrenica!!!
“ Evo nas , 11. jula u srpskoj Srebrenici.Uoči još jednog velikog srpskog praznika, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Napokon je došao trenutak da se posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo i na ovom prostoru“, tako je govorio Ratko Mladić, uoči masakra nad 8 ooo Muslimana.

Prošao rat. Prošlo i izbjeglištvo. Došla i Oluja. Oslobođen Bihać. Spriječen još jedan novi genocid i još jedna nova Srebrenica. Došao i mir.
Ali nakon toliko prohujalih godina, nakon toliko prolivene krvi i izgubljenih života, što nam je danas stvarno ostalo? Ništa. Ni mira, ni blagostanja, ni normalnog života. Ni zajedništva. Pokidale se sve veze… Svatko na drugoj strani. Svoje barikade.prijedor01b
I neki drugi ljudi došli. Koji mute vodu. Tko zna na čiji mlin tjeraju vodu!? Tko zna čiji su i odakle su? Ali drugačiji su. Ljudi koji nisu ovdje rođeni, a ostali su ovdje i postali su nam susjedi. Ili su to neki drugi ljudi koji uskaču kao nekadašnji „vikendaši“ i postaju mitingaši. Ljudi koji nisu naučili živjeti i raditi zajedno. Ljudi koji ne znaju praštati niti voljeti. Ljudi koji siju mržnju…i od nje profitiraju. I pune svoje džepove. I služe svoje naredbodavce… I ove ovdje i one iz bijeloga svijeta. Prodaju se za Judine škude.
A mi onda žanjemo i njihovu mržnju, i bijedu, i jad.
Zar misle ove došle iliti “vikend bukači” daćemose mi, daćuse ja, zbog njihovog bukanja, odreći Mostara? Moga Mostara. I moje Hercegovine. Našeg Mostara i naše Hercegovine. Ako tako misle, onda se ljuto varaju. Jer, Mostar je uvijek bio samo svoj, iako je uvijek primao otvorena srca sve dobre ljudi. I ljude dobre volje. I svi oni koji govore drugačija ili su totalne neznalice ili totalni lažovi. Lažu i izmišljaju zbog nekih svojih osobnih ili nečijih tuđih interesa. Ali, neka je svima zauvijek jasno:
Mostar ne će nikada biti, niti je ikada bio Bosna.

MOSTAR JE MOSTAR!!!

Istina, grad nam je podijeljen. Ljudi su podijeljeni. Jedni na lijevoj, a drugi na desnoj strani. Kao da smo svi zaboravili biti LJUDI. Jer ljudi koji se ne vole, ljudi kojima je sve onih prijeko, mrsko i kojima je, kako ovi bukači kažu, sve ustaško, ljudi koji navijaju za svakoga drugog osim za tebe, ljudi koji ti oduzimaju čak i povijesno pravo na jezik, kulturu i vjeru, ljudi koji ti nasilno uništavaju i otimaju tvoje, ljudi koji ti ne daju ni onaj minimum koji u drugim, normalnim državama, imaju čak i manjine, takvim ljudima ne možeš pružiti ruku. Sve dok ne shvate da potirući tvoja prava, uništavaju i sami sebe. I navode vodu na mlin onih trećih. Ali ja,opet, ne mogu u sve ovo povjerovati! I sigurna sam da ovo ne čine oni moji Mostarci!!! Oni Mostarci koje ja poznajem. Oni koje sam voljela. I koji su mi bili kao rod rođeni. Ovo čine, sigurna sam, neki drugi ljudi. Ovo neki tuđi ljudi kidaju i pale hrvatske barjake, skrnave
katolička groblja i crkve. Urliču Mostarom. Viču „ovo je Bosna“!
Ne i ne!!!To nisu moji Mostarci. To nisu oni ljudi koje ja poznajem. Jer ni jedan jedini Mostarac, beskrajno ponosan na svoj zavičaj i svoju Hercegovinu, to ne bi ni prozborio. Nizašto na svijetu. Nikada. Čak ni oni nekadašnji.

„Iz nejasnih ga misli trgnuše zvukovi glazbe, koji su se razlijegali kroz granje raznolika bujna rašća. To je bila jedna od javnih bašća, na kraj Pere, jedno od liepih i ugodnih zabavišta carigradskih. Bašća puna otmjena svieta, većim dielom zapadnoga, a na ulazu sve vrvi i vrvi. I Muhamed htjede da unidje.
─Natrag, hodža! ─ reče mu onaj na ulazu, omahnu na nj rukom i pogleda na drugu stranu. ─ Za takove ovdje nema mjesta! ─uhvati ga stražar za ruku i gurnu natrag.
Svi koji su bili u blizini, počeše mu se smijati.
─Zašto mi se smiju? ─ zagrija se krv u Muhamedu i iznova opetova hrvatski. ─Zašto mi se smiju?
─Efendija ide s nama! ─začuje turski govor za sobom i okrenu se, ne iz radoznalosti, već da pokuša prvu promjenu u tom neugodnom položaju. ─Nije on, što vi mislite!
Uza nj su stajala dva mlada čovjeka, liepe vanjštine inteligentnih izraza. Jedan je bio, u liepoj odori turskoga častnika, a drugi bi rekao pravi parižlija, samo što mu je nad visokim čelom crnu kosu pokrivao duboki, elegantni stambolski fes.
─Ti si stranac? ─uhvate ga dva mlada čovjeka medju se.
─ Iz Hercegovine sam.
─Opazismo po govoru, da nisi turčin“.

OSMAN AZIZ „NA PRAGU NOVOGA DOBA“, pripoviesti: Na Neretvi, Sve se zaboravlja, Medju dva svieta, Molitva (San mladića)
U Zagrebu, NAKLADA „MATICE HRVATSKE“, 1896.

Zar misle ovi današnji, ove došle iliti “vikend bukači” da ćemo se mi, da ću se sada ja, zbog njihovog bukanja, odreći Mostara. Moga Mostara. Našeg Mostara. Jer, Mostar je uvijek bio, i nekada i sada, samo svoj. Hercegovački. I uvijek je disao Hercegovački. I sve dobre ljudi primao otvorena srca. A svi oni koji govore drugačija, ili su totalne neznalice ili totalni lažovi. Ili žele da je tako kako govore. Zbog nekih svojih osobnih ili nečijih tuđih interesa.
Ali, neka je svima zauvijek jasno:
Mostar ne će nikada biti, niti je ikada bio Bosna.
Nekadašnji i nisu mislili drugačije. Ali sam sigurna da ne će ni ovi današnji. Kada progledaju i shvate što rade sami sebi i cijeloj Bosni i Hercegovini. Jer ako se ne otrijezne, ako ne sjednu sa Hrvatima za stol, otvorena srca i s poštenim namjerama, a maknu sve te „lovce u mutnome“, od B-H ne će ostati ni „B“. Hrvata ne će biti, Bosne i Hercegovine ne će biti. Jer će se silom uspostaviti neka nova „Balkanija“, u kojoj će se opet stradavati i liti rijeke krvi, i u kojoj će Bošnjaci postati ono što je Karadžić i obećao…

ILI ĆETE BITI SRBI ILI VAS NE ĆE BITI.

»Mi Srbi smo sposobni uvek izazvati rat, pa onda pobeći.
Ali zato znamo u miru udvarati se, pretvarati se, ulizivati se, izmišljati i lagati, kako bi za nagradu dobili ono što ratom ne znamo.
Tako smo za nagradu dobili i Vojvodinu«.

(Svršetak)

Vera Primorac

facebook komentari

  • Herceg-Bosna

    musle musle
    pomozi sirotu na svoju sramotu
    pa nož u leđa

  • peppermintt

    lipo piše Vera sve lipo i po pravdi, i triba tako pisati uvik ne smi se zaboraviti , triba mutnu vodu bistrit..
    pogledaš fotku mosta srušenog na Musali, zvao se Titov most , Srbi ga digli u zrak ka i ostalih 6 u Mostaru te ratne 92, godine , pored s lijeve strane ruševine Hotel Neretva ( sve je ovo Srpska rabota )i danas je isti ka na slici ne mogu se dogovoriti musle kome bi ga prodali naravski za jednu markicu, s desne strane Gradska banja, nešto je obnovljeno, bazeni rade ali tamo ne idemo..a nekada su školarci u četvrtom razredu imali obvezno plivanje kao nastavu tjelesne kulture, cilu godinu…..

    • Karanfilov

      Tko je taj most digao u zrak možeš da pitaš Diku Slezaka. On je taj koji zna odgovor na to pitanje.

      • peppermintt

        već drugi ponavljaš istu nebulozu, ja mislila ti ono malo provociraš kad ti zaprave tako misliš.Kava dika bolan en bio.
        Pogrješno skroz.
        Sve mostove , eto do Aleksin Hana ih je jedanaest, minirali su Srbi . U vrime kad je srušen Titov most HVO nije imao pristupa mostu, držali su ovu stranu šatnićeve i cernice.
        Jedini most koji su u to vrime pokušali dignuti u zrak hvo i muslimani skupa je onaj u Aleksin hanu jer su se plašili da će od pravca Konjica probiti Srbi i doći im iza leđa, ali i to nisu uspjeli, jer je od detonacije srušena jedna traka mosta a druga je korištena za promet.
        Karanfiliću tako ti je to a čudi me da ja to tebi kao kako kažeš mostarcu tribam pričat.

        • Karanfilov

          Joj što ću razbiti ovaj komp, pun je virusa ko gofno vitamina. Baciti ću ga kroz prozor… Već sam ti odgovorio na ovo, a niđe ni riči… Sve što sam rekao iza toga i stojim. Mnogo stvari se u Mostaru dešavalo a da većina nema pojma o tome. Recimo, bio sam svjedok kada je počeo prvi sukob između TO I rezervnog sastava policije sa JNA u južnom dijelu grada(fabrika duhana). Pogodi tko je prvi zapucao i to bez ikakvog razloga.!?

          • peppermintt

            tko ?
            a preskačeš ono kad su rezervisti izvlačili ljude iz autobusa za južnu zonu, koji su išli na posao soko i glinica, i degenčili?

          • Karanfilov

            Kada su specijalci upali u Soko uhapšen mi je rođak. Mogao je birati gdje želi da ide. Otac mi je radio sa Čovićem, također u Sokolu, nije mi pričao da se to dešavalo. Želim ti reći da ne postoji samo jedna strana priče. Svašta se tu dešavalo i vjeruj mi nitko nije nevin.

          • HRSmoock

            Amen.

          • peppermintt

            Iz autobusa kojim su ljudi išli na posao u južnu zonu su izvlačeni ljudi i premlaćivani, jedan od njih je podnio tužbu protiv rezervista Crne gore, jer su većinom i bili od tamo (Pljevlja)
            ja dobro pamtim priče neposrednih sudionika događaja.
            A dobro pamtim hol željezničke stanice di skupina u uniformama JNA , ali bradati svi pijani s čašama u rukama, pjevaju :Oj Mostaru mirno stani došli su ti zadnji dani .
            dobro pamtim kako su susjedi Srbi ( koji su tu desetljeće živjeli ) preko noći a prije početka rušenja Mostara pokupili stvari i “sklonili “se ..završili u Smederevu, Podgorici, Banja Luci..ne vraćaju se znaju oni di su bili i što se ne vraćaju..
            Nisam sklona relativiziranju stvari, uvik sve triba nazvati pravim imenom, pogrješka je sve ravnati i kazati bilo je svega, jer to zamagljuje stvarne događaje.Niti se možemo onako opušteno praviti kako nije bilo ničega.

          • HRSmoock

            In ’65 tension was running high at my high school

            There was a lot of fights between the black and white

            There was nothing you could do

            Two cars at a light on a Saturday night in the back seat there was a gun

            Words were passed in a shotgun blast

            Troubled times had come to my hometown

          • Karanfilov

            Veliki Bruce- My(your)hometown…HVALA LEGENDO!!!

          • HRSmoock

            Da smo kao djeca te ’84 znali da će nam se još gore obrušiti na glave….Za samo par godina…Za nas…Jbg.

          • Karanfilov

            Poslije svega što nam se desilo, ja još uvijek ne mogu da vjerujem da smo mogli ispasti tako glupi. Jebeni divljaci… ostaj mi dobro… pozzzzzzz…

          • HRSmoock

            Prije svega glupi kao…Ih. Bolje da ne počinjemo o tome :)) Pozdrav. I ostajte zdravo.

          • Karanfilov

            Puštam je već deseti put…. kroz prozor vidim cijeli grad 🙁

  • Alan B’Stard

    Tko nas bre zavadi?

    • srka

      Četnici su izvor svog zla, jada, bijede…svih stradanja na teritorij bivše YU…od balkanskih ratova…pa do 21-og stoljeća!
      Sve ostalo su nazalost očajničke reakcije…krici…i trzaji od strane njihovih susjeda…već decenijama!!!
      Dovoljna je jedna budala…jedan umno-poremećeni nesretnik u domu…i eto nesreće i neblagostanja!!!

      by Srka®

  • Karanfilov

    Za Mostar se govorilo; Ovo je Hrvatska, Ovo je Bosna, Ovo je Srbija. Gospođo moja draga, ako ste ona za koju mislim da jeste; Mostar je uvijek bio Mostar i to će i ostati. Ovo vam govori ROĐENI MOSTARAC. Mada, nije mi jasno kako sve ovo vi znate, a niste bili ovdje.

    • peppermintt

      e sad to rođeni mostarac je jaaako zanimljiva kategorija kad uzmemo u obzir kako je u mostaru rodilište kojem gravitira malo više mjesta hehehe, tako ti je recimo cila zapadna Herca rođena u Mostaru
      he he

      • Karanfilov

        Generacije mojih, pogotovo sa majčine strane su rođeni u Mostaru. A što se tiče očeve strane, postoji i ulica koja nosi naziv po nama. Preko puta Franjevačke. Stipu mi ba tu spiku, dobro ti znaš o čemu ja prićam.

        • peppermintt

          pa dobro ne reče ti meni jesu li ovi što se rodiše u rodilištu u Mostaru a tako im piše u rodnom listu, mostarci? :))
          moji tu generacijama a ja se rodih pazi ovo u Zagrebu, al sebe smatram i jesam oriđiđi mostarka, a štaš sad ? :))

          • Karanfilov

            Samo oni koji su se rodili u periodu dok je Marinko Ćutuk tamo radio.:)) Rođena u Zagrebu!? Znači i ti si jedna od onih koji su koristili usluge ‘lipe naše’ u tom periodu, a ljubavi!?

          • peppermintt

            u bolnici, ja nisan imala kad dočekat izić vanka, tila već u 26-tom tjednu 😛 , al strpila se do 35-tog

        • Daran Mardi Bašić

          I što ti znači rođeni Mostarac ?

          Daje ti neku prednost u odnosu na druge .U čemu???

      • Moja generacija se nije rađala u Mostaru 🙂 tako da ja nisam rođeni Mostarac:)

        • peppermintt

          je i tvoja samo ne svi . Mislim da se tamo do 67-68 moglo doma rađat ali poslije je tribalo ići u bolnicu, tako veli jedna naša teta četvoro rodila doma a ono peto (1969) u bolnici, spremili je liječnici nisu dali više doma rađati.

          • srka

            Znači lipotice…štiri domaćih i jedno….drzavno?
            by Srka®

          • peppermintt

            onda su u tebe oboje državni :)))

          • Mislim da je naše rodilište radilo čak do 1980te.

        • srka

          😀
          Bosforanac?
          by Srka®

          • peppermintt

            škutor bolan ne bio, ka i ja 😛

          • srka

            Škutorija ne postoji lipotice…
            by Srka®

          • HRSmoock

            Kako se kreću ovi modni trendovi…Bosforščik…

          • srka

            Maaaa…ima svega…ne znam ni sam…bio sam prija tridesetak dana…na kratko…u prolazu…ljudi se bore…ko i svugdje.
            by Srka®

          • HRSmoock

            Pa svuda u svijetu se radi. Strašno je da neki misli da negdje, bilo gdje, padaju pečene ševe. Vide kuću sa bazenom…La Jolla, San Diego, California….I odmah misle da ih to spada. :))

          • srka

            Eh, taj socijalizam…a i prija opće stanje anarhije…te se čovjek vrlo brzo nauči svemu što i nije dobro po njega samog…a teško se odvići loših navika…teško…
            by Srka®

          • HRSmoock

            Kad sustav ima zdrave osnove, kada su radnici zadovoljni plaćom…Onda se radi. Haos nikada nije donio ništa dobro. A navika…Odvika.