Pratite nas

Komentar

Mustafa Cerić se boji za teroriste, a ne za žrtve islamskih terorista

Objavljeno

na

Bivši reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH, jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, ef. Mustafa Cerić, čovjek je koji je najviše radikalizirao beha muslimane i time ih gotovo zauvijek stjerao u novonacionalne i vjerske rezervate u Bosni i Hercegovini, a koje bi danas proširio po cijeloj zemlji i ujedino sa Sandžakom, Kosovom i Albanijom. Naime, Cerić se nije oglasio zbog zabrinutosti od islamskog vjerskog terorizma koji potresa kršćanski svijet i cijelu Europu. Napad Cerićevih islamista na civile u Londonu 3. 6. 2017. u kojem je ubijeno i ranjeno podosta nedužnih ljudi, žena i djece, nije bio povod Ceriću da se ispriča i osudi taj gnjusni teroristički čin u ime Alaha, već se oglasio pismom u kojem izražava zabrinutost za sigurnost muslimana i njihove djece u Europi.

Od tog največega Muslimana, kako voli da mu se laska, na beha prostorima od vremena turskog genocidnog zuluma na tom europskom kršćanskom teritoriju, suvišno je očekivati da će bilo kada osuditi islamski terorizam, kršćanofobiju koja svijet vodi u treći svjetski rat, budući da bi tim činom osudio samog sebe. I zato on ne osuđuje islamske teroriste što su te subote kombijem gazili šetače i noževima napadali policajce u Londonu, već se brine za sigurnost njihove djece. Ni riječi o osudi islamskog terorizma. Cerić se u objavljenom pismu ne brine za sigurnost kršćana i njihove djece u Europi koji su stalna meta njegovih islamista. Zaista za nevjerovati dokle ide ta kršćanofobija.

No, preplašio se Cerić za islamiste nakon što je britanska premijerka Theresa May kazala “sad je dosta!”. Britansko “sad je dosta!“ islamskom terorizmu je i europsko “sad je dosta!”, pa i cijelog slobodnog demokratskog svijeta. Ono nije upućeno samo islamskim teroristima već i onima koji iza tih zločina stoje. Budući da se Cerić promptno oglasio vjerojatno se prepoznao u toj grupi kojoj Europa kaže „sad je dosta!“ Čak ni građansko-vjerski sukob u Bosni i Hercegovini nije toliko politički, pa i vjerski uništio beha multi kulti društvo koliko ga je zauvijek razorila politika isključivosti Mustafe Cerića koju je širio i širi. Sve to govori o njegovoj nekad direktnoj a ponekad indirektnoj umiješanosti u islamski vjerski terorizam, u prvom redu u Bosni i Hercegovini.

Niti jedan teroristički islamski čin u Bosni i Hercegovini, od Zvornika, Bugojna, Sarajeva, Mostara, do ubojstva hrvatskih povratnika u Konjic, Dolac, Kakanj, Travnik, Zenicu, Ovnak…, Cerić ne samo da nije osudio i ogradio se od njega, već ih je uvijek opravdavao. Imao je i za najteže terorističke zločine riječi opravdanja. No sada kada je, konačno, Europa kroz usta britanske premijerke kazala “sada je dosta!” Cerića hvata strah za sigurnost terorista u Bosni i Hercegovini i u europskim zemljama koje su ih prihvatile kao političke, te u maloj mjeri ekonomske emigrante.

No zapravo svi, ili gotovo svi muslimanski emigranti koji su ušli na otvorena europska vrata su političko vjerske prodošlice obučeni i poslani da čine upravo ovo što čine, terorizam. Za njih se zabrinuo Cerić, za njihovu sigurnost, i sigurnost njihove djece, jer više se ne će moći kriti iza ljudski prava i sloboda koje bahato i drsko zlorabe. S pravom Europa najavljuje ograničenja tih vrijednota vjerskim islamskim teroristima. I to je razlog zbog kojeg je Cerić zabrinut.
U pismu kojim se obratio javnosti ni riječi žaljenja nedužnih žrtava i zabrinutosti za njihove živote, sigurnost njih i njihove djece. Od čovjeka politički i vjerski radikalnog kalibra kakav je Cerić ništa drugo i nije za očekivati. Cerić se obraća javnosti ne riječima osude izvedenog i izvedenih zločina u ime Alaha, već jadikovkama: “Sigurnost muslimana i njihove djece je ovakvim napadima ugrožena”. Gospodine Ceriću, što bi htjeli da islamske teroriste koji ubijaju nedužne ljude u njihovim zemljama, u njihovim kućama, povicima “ovo je za Alaha” da ih žrtve i njihova djeca nagrađuju za ta zlodjela, i oslobađaju ih svake odgovornosti. A odgovornost je velika, jer su brutalnostima i brojevima ubijenih prešli crvenu liniju iza koje ih više ne može spasiti ni Vaša briga za njihovu sigurnost i njihove djece. Nije pretjerano reći, pa i njihova djeca su potencijalne ubojice, jer jabuka pada ispod jabuke. Potvrđuje i činjenica da je otac vodio sina u Libiju u džihad, odakle se vratio i sudjelovao u tom terorističkom činu.

Zar i Vi gospodine Ceriću niste izdali fetvu da svaka beha Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe i troje za Bosnu i Hercegovinu. Je li to znači tih troje kao buduće ratnike, ili teroriste, koji će ubijati ili koji već ubijaju hrvatske povratnike, kao djeca rođena za Bosnu i Hercegovinu. Svaka zapovijed data za rađanje djece za zemlju, znači rađanje ratnika, ubojica, terorista.

Nadalje u pismu poslanom javnosti, ispunjeno brigom za sigurnost muslimana i njihove djece u vrijeme dok oni ubijaju po europskim gradovima Cerić navodi: „Moj Alah nije ni mrzitelj, ni nasilan, moja vjera nije ni nož ni teror”. Gospodine Ceriću, kako to svojim vjernicima, mudžahedinima i vehabijama u beha županijama u kojima ne važe bosanskohercegovački zakoni niste objašnjavali kada ste ih slali u ubijanje Hrvata katolika u Bosni, kada su kao vjernici u Alaha ubijali hrvatsku djecu u Vitezu dok su se igrala na igralištu. Onda ste tim vjernicima, kao i danas kad ubijaju hrvatske povratnike, vjerojatno govorili o nekom drugom Alahu, o Alahu koji oprašta i nagrađuje ubojstva nevjernika, o onom u čije ime se ubijaju nemuslimani i u BiH i u Europi. Stoga gospodine Ceriću, Vaša briga za sugurnost muslimana i njihove djece u Europi dok svakim danom siju strah i žrtve po zemljama koje ih primile, znak je, tako se barem isčitava, da se solidarizirate sa njima i podupirete ih u tim zločinima. Kada su Vaši vjernici u ime Alaha ubijali i ubijaju po BiH nikad niste te zločine osudili, niti se zabrinuli za sigurnost kršćana i njihove djece u našoj i muslimanskoj i srpskoj i hrvatskoj Bosni i Hercegovini. Ni najsvirepije islamske vjerske zločine kako u ratu tako i u miru, ubojstvo hrvatske povratničke obitelji na Badnjak u Jablanici kod Konjica i mnogi drugi koji su nepojmljivi današnjoj europskoj civilizaciji, niste osudili niti se od njih ogradili.

Ništa novo od Vas, opet ista velika briga za teroriste. Valjda zato što oni zločin čine u ime Alaha i on je stoga opravdan. Jedino u ovom obraćanju europskoj javnosti što je iskreno od Vas je potvrda da i dalje stojite, to se iščitava iz pisma, iza islamskog terorizma, pa i na način da žalite za sigurnost zločinaca koja je za Vas daleko važnija od sigurnosti žrtava kojih je svakim danom sve više na europskom teritoriju. Dakako i Bosni i Hercegovini. Jer i svaki vehabijski entitet u Bosni i Hercegovini u koji ne smije ući beha policija i beha zakoni, je također oblik vjerskog islamskog terorizma, budući da se u njima neometano regrutiraju današnji i budući teroristi.

I na kraju izgleda Vas obuzima strah za vlastitu sigurnost glede odgovornosti i sudgovornosti za sva ta teroristička zlodjela, jer ste se uplašili europske prijetnje islamskom terorizmu “sad je dosta!”. Europsko „sad je dosta!“ je račun poslan svima onima koji na bilo koji način sudjeluju, pomažu i opravdavaju islamski terorizam, pa i svaki drugi terorizam, kao i kršćanofobiju ispred koje je nestalo cijelih kršćanskih zajednica u muslimanskim zemljama pa i na beha prostorima kroz koje je prošla muslimanska Armija Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Letica o Plenkovićevu govoru: Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu

Objavljeno

na

Objavio

Letica o Plenkovićevu govoru: Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu

Prof. dr. Slaven Letica, bivši savjetnik pri UN-u komentirao je sinoć u Dnevniku 3 govor premijera Andreja Plenkovića na 72. zasjedanju Opće skupštine UN-a.

Premijerov govor bio je odmjeren, uravnotežen i pristojan. Pokrio je teme koje su važne za suvremeni svijet, za Hrvatsku i za EU, rekao je Letica. Prema njegovom mišljenju, govor je izazvao potres jer ljudi ne znaju da ondje govore državnici, a ne diplomati. Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu.

Komentirajući izjave Vesne Pusić koja je rekla da je premijerov govor nediplomatski i apsolutno štetan, Letica je rekao kako su to pretjerani atributi i nepristojni. Ona je bila kandidatkinja za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda pa će ljudi s pravom reći: “Hvala Bogu da nije izabrana”.

Pogotovo što je premijer pozvao parlamentarne čelnike uoči puta i taj sastanak trebao je biti iskaz jedinstva. Premijer je rekao da se male zemlje trebaju zalagati samo za načela, a načelo poštivanja međunarodnog prava je ono za što se Hrvatska zalaže, ali ne pod svaku cijenu. Ni jedna država ni svjetska organizacija ne smije dopustiti da se korumpira, kontaminira, zlorabi međunarodno pravo arbitraže i arbitražni sudovi i to je potpuno bilo legitimno, istaknuo je Letica.

Dodao je da, iako ne možemo očekivati reakcije na Općoj skupštini prisutnih državnika, ipak ostaje zapisano da je Hrvatska na neki način uzvratila udarac. Vesna Pusić ne vodi računa o tome da Slovenija potpuno legitimno prema svojim uvjerenjima lobira i radi pritiske. I bilo je očekivano da premijer Plenković tako progovori, naglasio je prof. dr. Slaven Letica.

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati