Pratite nas

BiH

Na baušteli u Siriji

Objavljeno

na

„Prošlo je vrijeme kad se s brdovitog Balkana išlo, kako se to u skladno rimovanom poludvanaestercu običavalo govoriti, ‘trbuhom za kruhom’, daleko je vrijeme kad se odavde išlo u zapadnu Europu, ili preko oceana, u Ameriku i Australiju: nije naš čovjek više u inozemstvu na privremenom radu, danas je – mala je, beznačajna razlika – na privremenom ratu u inozemstvu“, piše Boris Dežulović u novoj kolumni za Oslobođenje. Objašnjavajući kako se danas, nakon što skoro 20 godina nije bilo „poštenog“ rata na Balkanu, odlazi „trbuhom za duhom“ u Siriju – Eldorado za vojsku, Dežulović zaključuje – „ekonomski obrazac je isti: kao što pedesetih ili šezdesetih u Jugoslaviji nije bilo posla, tako danas nema – rata“.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, otišao naš čovjek na pečalbu u Siriju, pa mu tamo dali da na frontu negdje oko Bab al-Hawe istovaruje municiju. Drugi dan, vidi komandant mjesne al-Kaide da svi na ramenima nose po dva sanduka municije, na svako rame po jedan, samo naš čova sve veselo zviždeći nosi – jedan sanduk. “Bogati, Jugoviću”, radoznalo će bradati komandant, “zašto samo ti nosiš po jedan sanduk, kad svi drugi mogu dva?” “To je zato što su lijenčine”, spustio ovaj sanduk, pa obrisao znoj. “Čista lijenost, dragi moj Jašare.” “Kakva bolan lijenost?!”, na to će komandant Jašar. “Kako ‘kakva’?”, odgovorio mu naš čovjek. “Mrsko je gospodi dva puta ići tamo-amo!”

Tako, eto, danas izgledaju vicevi o Jugovićima, našim ljudima na pečalbi, gastarbajterima našeg doba. Prošlo je vrijeme kad se s brdovitog Balkana išlo, kako se to u skladno rimovanom poludvanaestercu običavalo govoriti, “trbuhom za kruhom”, daleko je vrijeme kad se odavde išlo u zapadnu Europu, ili preko oceana, u Ameriku i Australiju: nije naš čovjek više u inozemstvu na privremenom radu, danas je – mala je, beznačajna razlika – na privremenom ratu u inozemstvu.

Neki unovačeni u selefije, dakle “trbuhom za duhom”, drugi kao klasični plaćenici, psi rata, “duhom za kruhom” – a svi zajedno “glavom za dupetom” – odlaze naši ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i ostalih republika u građanski rat u Siriju kao nekad na bauštelu u Njemačku. Ekonomski obrazac je isti: kao što pedesetih ili šezdesetih u Jugoslaviji nije bilo posla, tako danas nema – rata.

Brzo će tako punih dvadeset godina da nema na Balkanu čestitog rata, petnaestak je godina prošlo i od klanice na Kosovu i NATO-ovog bombardiranja Srbije, pa hiljade kvalificiranih vojnika, pješadinaca, artiljeraca, snajperista, inženjeraca, vezista i ostale zdrave ratne snage besposleno sviraju kurcu po birtijama i kladionicama, obilaze nesretnici s kalašnjikovima i ručnim bombama zemlju tražeći nekakav rat, ratić, sukob, pobunu, makar oružanu neku pljačku mjesne pošte, komšijski spor oko međe, bračnu svađu, bilo što, samo da ženi i djeci donesu polovni frižider, stari šporet, televizor, PlayStation ili iPhone.

Neki su, istina, otvarali svoje privatne, male ratove, ali sve je to životarenje i mučenje krajnje neizvjesne sudbine, nema od toga kruha ni televizora. Sa sjetom i nostalgijom prisjećali su se onda Jugoslaveni zlatnih vremena kad je ovdje ratovao svatko sa svakim, nije u Euroaziji bilo rata da je zaobišao Balkan, cijeli su najmoderniji, svjetski ratovi započinjali ovdje, i malo što su ovdje ratovati dolazili Amerikanci, Englezi i Rusi, nego su i Nijemci u ta doba odlazili u rat na Balkan!

Eh, to su bila vremena. A danas jebeni civili i za pištolj traže dozvolu. Zolje, ose, maljutke, kalašnjikovi i protuavionski mitraljezi skupljaju prašinu po tavanima i podrumima. Neki tip iz Novog Sada nekidan, čitali ste u novinama, mijenja ruski tenk T-55 za Golf “četvorku”! Ne isplati se više poštenom čovjeku držati tenk u garaži. Jedan mu građanski rat godišnje treba samo za gorivo i registraciju.

A onda se među Jugoslavenima pročulo da ima na Bliskom istoku čudesna jedna država, Eldorado za vojsku, Sirija se navodno zove. Bajke su pričali ljudi što su otišli tamo – doživotno, kažu, dvije hiljade eura mjesečne plaće, ima ih što su navodno dobili i dvije – i uskoro su na pečalbu u sirijski građanski rat krenuli prvi gastarbajteri, točnije gastburgerkrigeri.

Obavještajne službe Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine počele su javljati o desecima naših ljudi što odlaze ratovati u Siriju, tko za Ashadovu armiju ili Hezbollah, tko za opozicijsku Slobodnu sirijsku vojsku ili al-Kaidu, tko za Kurde, tko za Iračane – opet, kao nekoć, Udba prati naše gastarbajtere i maltretira im obitelji – a novine su u rubrikama s osmrtnicama stale objavljivati dirljive priče o povratnicima iz Sirije.

Točno šezdeset godina nakon što je Savezno ministarstvo privrede 1953. dogovorilo prvi posao na Bliskom istoku, a splitska građevinska tvrtka Pomgrad započela gradnju sirijske luke Latakija, započevši zlatno vrijeme jugoslavenske građevinske operative na nesvrstanim gradilištima, opet su jugoslavenski radnici s kacigama na glavama krenuli put Sirije.

I sve je opet kao nekad, iste su tegobne gastarbajterske sudbine, iste su priče: jedna iz Poljica u kladuškom selu Vrnograč, čitali ste i o njoj, ostavila muža i dvoje djece, pa otišla na privremeni rat u Siriju, a jedan, Srbin iz srca Šumadije, prešao na islam i upisao se u vehabije, pa se tamo zaposlio u al-Kaidi.

Iste su teške gastburgerkrigerske priče, isti je žanr, isti su vicevi. Čuli ste već onaj kad se Mujo vratio iz pečalbe i pohvalio novim mobitelom, pa da demonstrira to čudo telekomunikacije nazvao Fatu iz avlije u kuhinju, “hoćemol’ u krevet?”, a ona mu odgovorila “ne mogu, došao onaj moj konj iz Sirije”. Ili onaj kad su se u Bahariyi pripremali za kamenovanje, pa ukopavali izdajnike do pojasa u zemlju, kad je ono šef ratišta pobrojao da su braća iz Islamskog fronta ukopali devetoricu ćafira, ovi iz Fronta al-Nusra osmoricu, junaci iz brigada Ahfada al-Rasula bogami cijelu dvanaestoricu, a Mujo i Suljo – jednoga. Pa objasnili šefu: “Jest, al’ vidi koliko njima strše!”

Dolazit će, baš kao nekad, naši ratnici iz inozemstva na urlaub, za Bajram ili Božić, donosit će djeci s Bliskog istoka bombone, čokolade, kekse, maskirne jakne i male dječje kalašnjikove, a političari će njihove očeve pozivati da se vrate, da svoje bogato iskustvo i znanje ulože kod kuće, sve zlatousto obećavajući kako će jednog dana i njihova domovina biti Sirija.

Bit će rata za sve, i više nitko neće morati trbuhom za kuršumom.

 
Boris Dežulović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Ponavlja se suđenje radikalnom islamistu u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ponavlja se suđenje radikalnom islamistu u BiH

Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine naložilo je obnovu suđenja protiv radikalnog islamista Osmana Abdulaziza Kekića koji je prvostupanjskom presudom bio oslobođen optužbi za sudjelovanje u paravojnoj terorističkoj organizaciji Islamskoj državi (IS).

Kako je u ponedjeljak priopćeno iz Suda BiH, prizivno vijeće ukinulo je prvostupanjsku presudu Kekiću kojom je oslobođen optužbi za formiranje i pridruživanje stranim paravojnim formacijama i naložilo ponovno suđenje.

Njega su sredinom 2016. švedske vlasti izručile Bosni i Hercegovini smatrajući ga nacionalnom prijetnjom označivši ga kao pripadnika terorističke organizacije ‘Islamske države’.

Državno odvjetništvo BiH optužilo je pripadnika radikalnog selefijskog pokreta da je u ožujku 2015. otputovao u Tursku, nakon čega se u Siriji priključio postrojbi “Anwar al-Awlaki” koja se bori na strani terorističke organizacije Islamske države.

Po navodima iz Državnog odvjetništva do danas je optuženo 20 osoba za kaznena djela u svezi s terorističkim aktivnostima i sudjelovanjem državljana BiH na stranim ratištima Sirije i Iraka. Slučaj Osmana Abdulaziza Kekića je bio prvi u kojem je prvostupanjska presuda bila oslobađajuća.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Miloš Zeman: Bosni i Hercegovini prijeti opasnost daljeg širenja radikalnog islama

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Češke Miloš Zeman izjavio je da BiH prijeti opasnost daljeg širenja radikalnog islama, te da to u velikoj mjeri financiraju izvori iz Saudijske Arabije.

Češki predsjednik je upozorio da taj novac ne služi da BiH postane bogatija, već da su to ulaganja u džamije, što može izazvati žarište vjerske netrpeljivosti.

“Četvorica predsjednika jasno su se složili da prije svega u BiH prijeti opasnost daljeg širenja radikalnog islama. Drago mi je da su moje kolege upozorile da to širenje u velikoj mjeri financiraju izvori iz Saudijske Arabije”, rekao je Zeman, prenose beogradski mediji.

On je nakon dvodnevnog summita šefova država Višegradske grupe u Seksardu, na jugu Mađarske, rekao da podržava integraciju zemalja zapadnog Balkana u EU, ali da je Kosovo upitno zato što ga nisu priznale ni neke članice EU, prenosi Srna.

Predsjednici Poljske Andžej Duda, Češke Miloš Zeman, Slovačke Andrej Kiska i domaćin sumita, mađarski predsjednik Janoš Ader razgovarali su tijekom summita o problemima i eurointegraciji zapadnog Balkana i ocijenili da ulazak regije u Uniju treba podržati, potaknuti i ubrzati.

Predsjednik Zeman izjavio je na kraju summita da se u potpunosti slaže s idejom angažiranja da zapadni Balkan uđe u EU, ali je napomenuo da upitno ostaje Kosovo, pošto njegovu neovisnost nisu priznale sve članice EU, javila je češka agencija ČTK.

Predsjednik Češke protivnik je odluke tadašnje češke vlade da nakon nekoliko mjeseci prizna neovisnost Kosova i, kako je sam nedavno ponovio, odbija u Prištini imenovati veleposlanika.

>>> Predsjednik Češke Miloš Zeman: U BiH već vijore crne zastave Islamske države

 

facebook komentari

Nastavi čitati