Na čelu kolone titin je gardist…

2

Za tu i takovu jednostavnu i svima razumljivu, kratku ustavnu rečenicu glasovalo je skoro milijun Hrvatica i Hrvata. Nešto više od broja koji su doveli ovo lažljivo, nesposobno, polupismeno, veleizdajničko, četničko-kozaračko kolo ili kraće rečeno anglosaksonske, srbofilske, ćirilićne Jude na vlast. Na čelu kolone titin je gardist Jednooki Ljigavi Lignjun.

Prvi dan Došašća započeo je neuobičajeno rano, za nas Hrvate. Hod prema hrvatskom Božiću, ove godine, nije započeo nedjeljom 1. prosinca i ne zapalismo tek jednu svijeću, prvu, već stotine tisuća svijeća na Sveti ponedjeljak, 18. studeni ljeta Gospodnjeg 2013. u Vukovaru. Tu, u našem srcu, u Vukovaru, započesmo naše hrvatsko obiteljsko hodošašće, ne samo prema našem hrvatskom i katoličkom Božiću, već i prema Uskrsu ove naše jadne, izranjavane, napaćene, krvlju našom natopljene, Domaje Hrvatske.

Gromko je odjeknula tišina naših duša u molitvi Vukovarom. I ne samo Vukovarom, već i cijelom Hrvatskom, koja nastavlja svoj Križni put prema Uskrsnuću.

Jude, veleizdajnici, nesposobni u bilo čemu, izuzev u grohotnoj mržnji prema Hrvatskoj i naspram nas Hrvata, su na vlasti. Na vlasti je nesposobna, velikosrpska bagra i obrijani četnici, uz njihove neizostavne i nepismene kurvetine.

Jedan veliki uspjeh im priznajem. Jednooki Lignjun i njegova polupismena bratija na vlasti, svojim prijezirom, prema nama Hrvatima i Hrvatskoj, te željom „da nas prevaspitaju” i izruče preko Londona i Pariza, Regionu i Beogradu, štiteći svoje obiteljske udbaše, poput perkovića i pokušavajući rasprodati, rastrajbati bezumno našu djedovinu, pokušavši nam nametnuti zločinačko ćirilićno pismo, kao naše, sjediniše nas i djecu našu u jednu i jedinu neprikosnovenu hrvatsku Obitelj, koja im je nakon Vukovara, na vedar i sunčan dan, nedjelje 1. prosinca izrekla svoj prvi pravorijek. Brak mogu činiti samo i jedino žena i muškarac, ili ako vam je draže, muškarac i žena. Mi smo ustavna kategorija.

Za tu i takovu jednostavnu i svima razumljivu, kratku ustavnu rečenicu glasovalo je skoro milijun Hrvatica i Hrvata. Nešto više od broja koji su doveli ovo lažljivo, nesposobno, polupismeno, veleizdajničko, četničko-kozaračko kolo ili kraće rečeno anglosaksonske, srbofilske, ćirilićne Jude na vlast. Na čelu kolone titin je gardist Jednooki Ljigavi Lignjun.

Neka budu sretni i presretni, što nismo svi izrekli svoje ZA ove nedjelje 1. prosinca 2013., jer bi tada bilo još razvidnije kako ni „šutljiva” većina ne podupire njihov zločinačko-totalitaristički poduhvat, nazvan UNIŠTENJE HRVATSKE, tj. SANU 2 (velikosrpska akademija nauka i umetnosti).

Negdje, na planeti Malog princa, takovi bi odstupili, kao i u Ukrajini, no vidimo, što se tamo događa.

Ova bagra, koja samo zna vladati pod svaku cijenu, najavila je kako nam (“sleduje temeljito prevaspitavanje”) i kako ovaj oblik izravne demokracije nisu mogli spriječiti, no da je to i prvi, ali i posljednji narodni referendum.

Operetni Fićfirić izrekao je: „Dok sam ja živ, referendum o ćirilici neće proći. Ne treba mi Ustavni sud, jer Sabor donosi Ustav i sam je ovlašten tumačiti ga!” Time je najavio državni udar i opstanak na vlasti svoje bezumne, polupismene bagre „s koca i konopca” uz policijsku represiju, uhićenja, batinanja i privođenja.

Mrak je. Tma i tmuša. Mnogo je postaja na Križnom putu prema Golgoti. Hrvatska Svijeća gori i ugasnuti neće, usprkos, uz prkos i unatoč Svima i Svemu. Spravni smo na žrtvu.

Jer

…”dok je srca , bit će i Kroacije!”

BožidarAlić/dnevno

facebook komentari

  • Otporaš

    PROCES PROTIV POGLAVNIKA
    Postano: pet pro 28, 2012 01:04

    Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
    Postovi: 143

    DANAS JE 53 GODINE OD SMRTI PRVOG POGLAVARA HRVATSKE DRAVE POSLIJE
    PUNIH 839 GODINA. SJETIMO GA SE U NA[IM MOLITVAMA!
    SLAVA MU!

    Proces protiv Poglavnika

    Ovo je izišlo, kako ćete i po datumima vidjeti, na portali javno.com.

    HRVATSKA I USTAŠTVO (88)

    PROCES PRITIV POGLAVNIKA

    Zbog nagomilanih dezinformacija i zbog razvikanih počinjenih
    zločina na našim područjima za vrijeme WW2, pokreće se proces protiv
    DRa. Ante Pavelić.

    P O K R E Ć E S E P R O C E S S T O L J E Ć A.

    Jedna zainteresirana skupina GRADJANI NOVINARI s portala javno već
    duže vremena vodi “žučljivu” polemiku oko počinjenih zločina na
    području Hrvatske, još bolje rečeno na području Nezavisne Države
    Hrvatske, poznate u svojoj skraćenici inicijalama NDH. Kada kažemo NDH
    tim mislimo reći i uključiti BiH kao sastavni dio Nezavisne Države
    Hrvatske, NDH, što je uistini bila i činjenica.

    Zločini su uistinu počinjeni i mnogi nedužni i nevini su stradali
    zbog sulude i neodgovorne politike, kako Ustaškog Pokreta tako isto
    partizanskog mokunističkog pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita kao
    i srpskih četnika koje je vodio general Draža Mihailović u ime
    jugoslavenske kraljevske vlade sa sjedištem u to doba u Londonu.
    Najviše su polemike dolazile: tko je manje a tko više zločina počinio?
    Naravno da su jedni GN (Građani Novinari) branili jedne a drugi
    branili druge bez da se je moglo doći do zaključka: bilo u prilog
    jednih ili drugih, pa je izgledalo po onoj: Tko je stariji, ili kokoš
    ili jaje? Komentirajući često puta o toj te istoj temi od 1945 pa sve
    do danas, utrošilo se je na milijune sati žučljivih debata i polemika
    a da se nije pomaklo ni za jotu s mrtve točke.

    Za to se je preko komentara i privatni “sandučića” došlo do ideje
    da se sastavi odbor zrelih, odgovornih i nadasve poštenih i ne
    obojenih Hrvata prema jednima ili drugima, s jednom svrhom da se
    pročešljaju/procesuiraju svi počinjeni zločini, kako bi se moglo, iako
    više simbolično nego pravno, na tu bolnu našu zajedničku stvar staviti
    konačnu točku, nazovimo ju: TOŽKA HRVATSKOG IZMIRENJA!

    U tu svrhu već sam kontaktirao jednog prominantnog odvjetnika koji
    još nije dao svoj DA ili NE, ali je rekao da je stvar, koliko god da
    je dobra, još više je poželjna.

    Za to pozivam sve zainteresirane Hrvate kojima je stalo da do ovog
    “stoljetnog” procesa dođe i da se u djelo sprovede, da se preko ovih
    stranica portala počmu javljati svojim komentarima kako bi se razvila
    iskrena i poštena suradnja sviju nas za naš zajednički cilj, a taj je:
    Iznijeti ISTINU, ništa drugo nego ISTINU.

    Znam i svjestan sam da sve to neće biti lako. Ali moramo se držati
    one naše narodne: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! Pošto je ovaj
    proces u našem zajedničkom hrvatskom interesu, onda će ga biti lako i
    ostvariti.

    Ja za sada neću ništa predlagati osim što ću reći da će se morati
    izabrati: Sud, javni tužitelj, obrana, porota i slično. Uloge sviju
    njih nama su više manje poznate. Javni tužitelj imperativno mora
    raditi kako što svrsihodnije sudu podnijeti prijavu težbe s naznačenim
    detaljima i krivičnim djelima svakog optuženika.

    Želio bih da se ova namjera shvati jako ozbiljno, ne toliko poradi
    nas samih, koliko poradi naših budućih pokoljenja, kako nas ista nebi
    ismijavali za naše neozbiljne i neodgovorne čine, nego još i gore: Da
    smo kukavice, jer im nismo ostevili dovoljno povijesnog materijala
    kako bi oni mogli nastaviti dovršiti ono što mi iz našeg “kukavičluka”
    nismo ni započeli, ni dovršili, ni njima ništa ostevili.

    U to ime Otporaš vas očekuje za ovaj ozbiljni zajednički podhvat,
    pozdravlja vas sve s našim iskrenim pozdravom: Bog i Hrvati!

    Objavljeno: 04.11.2009. u 14:05h

    DOMOLJUB 4.11.2009 15:32 h

    Otporaš. Dobra ideja ali ti moram reći da je neizvediva. Žalosno
    ali je to tako. Hrvati kako se danas ponašaju radije spavati u
    mamurluku – ne znanju – u kojem se vrlo dobro sanja, nego prijeći
    jednoj ozbiljnoj stvari, kao što je to otvoranje procesa SVIM
    ZLOČINCIMA, a ne sam takozvanim “ustaškim”. Želim ti uspjeh i dobru
    sreću! Jako intezivno ću taj proces pratiti samo da vidim ozbiljnost
    Hrvata. Mnogo puta Hrvati su propali na ispitu, kao sada u Švedskoj
    potpisavši ugovor sa Slovenijom kojim se na pladnju dariva hrvatsko
    područje.
    Kada je Poglavnik pod ratnim pritiskom potpisao rimske ugovore 18
    svibnja 1941., prvom prilikom on je te ugovore poništio i izgubljena
    hrvatska područja povratio Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno
    pitanje: Hoće li i kada će se Jadranka Kosor ugledati na oštrinu i
    snagu Poglavnika dra. Ante Pavelića i poništiti taj Stokolnski ugovor
    sa Slovenijom i povratiti izgubljno hrvatsko područje Hrvatskoj.

    colonia.tino 4.11.2009 22:27 h

    Ideja je dobra, treba iznijeti vjerodostojnu dokumentaciju kako bi
    mogli baratati sa stvarnim činjenicama. Da bi mogli krenuti.

    Domobran 5.11.2009 00:10 h

    Domoljub pročitao sam tvoj komentar više puta kako bih ga razumio
    u onom kontekstu u kojem si ga ti pisao. Došao sam do zaključka da si
    ti mislio na Hrvatsku Državu koju su Hrvati teškom mukom stekli nakom
    839 godina; a koju su odmah u početku neprijatelji napali sa svih
    strana, tako da, netom stečena Hrvatska Država, nije imala snage se
    razvijati pa niti održati. Tako je sa svakim idealnim početcima, pa se
    neću iznenaditi da i ovaj početak nezainteresirani Hrvati – pa i drugi
    kojih se ovo bude ticalo – počmu omalovažavati kako bi se pažnja
    skrenula na nešto sasvim sporedno.

    Domobran 5.11.2009 00:22 h

    colonia.tino. Jest! Ideja je dobra, ali će biti sasvim i kamokud
    bolja ako ju svi zajednički uspijemo sprovesti u djelo. Ja ne strepim
    za dokumentaciju, koliko strepim na bojkotiranje iz straha da je to
    nemoguća nemogućnost. Za svaki pa i najmanji proces ljudi se spreme; a
    za ovaj biti će interesa za svakoga i svak na svoj način će tražiti
    način(e) kako što više prikupiti dokumentacije. Treba se raspitati u
    Beogradu pa tek onda u Zagrebu za svu povijsnu dokumentaciju vezanu za
    NDH, Ustaše i Poglavnika. I neka se svak pripremi onako kako mu to
    bude njegovo srce dirigiralo! I sljedbenici ISTINE će sa sa njihove
    strane pripremiti. I na tebe, tino, mnogo se računa, tim više da si se
    već javio da bi želio biti BRANITELJ. Dogovoreno!

    colonia.tino 5.11.2009 09:34 h

    Put od ideje doo realizacije je trnoviti put i uglavnom
    nedostižan, da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi
    koji će bez fige u džepu, i bez ” maskirnih uniformi “raditi. Drugim
    riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili
    sve ovo tek ” lajanje na mjesec “.
    Naime, da biste imali ” Sabirni centar “, ukoliko se radi po
    principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije
    svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja ( to ne
    mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti
    ), odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala,
    strukturirala, te pohranjivala.
    Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu
    dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati ,
    treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i
    drugi posjetitelji mogli vidjeti.
    Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili
    hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate
    pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o
    prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi
    to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema
    vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto
    što je osuđeno na propast. Da biste sve to imali, morate imati
    čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti.
    I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke.
    Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao,
    međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešti
    institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i
    druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže
    dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to
    misli raditi ozbiljno.

    To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili
    marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije
    napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su
    ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u
    HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno
    pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni
    u kom slučaju mjesto nije.

    Otporaš 5.11.2009 13:14 h

    colonia.tino. Vrlo lijepo obrazloženo kroz sve koje poteškoće i
    probleme se prolazi za ostvariti jednu zamišljenu i plemenitu zamisao,
    ideju.
    Čitao sam negdje kako se je više vremena potrošilo u planiranju
    gradnje “Notre Dame de Paris”, nego sami početak gradnje. General
    Drinjanin u ” PIMO HRVATSKIM ELITAMA” godine 1968 kaže: “…Sve ono
    što se gogadja oko nas bi trebali donekle smatrati “nemogućim”, pa
    ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda
    “nemoguće”, a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo:
    “izgledalo je nemoguće” i “tko bi to mogao reći”. Nakon svega što se
    nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama
    vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mentaliteta,
    kako bi pojmovi “moguće” i “nemoguće” dobili i za nas konkretno
    značenje”.
    Dragi tino, tako kaže general Drinjanin, da treba “promijeniti i
    dio samog našeg (hrvatskog) mentaliteta, a vi kažete da treba stviriti
    zgradu ( biblioteku), ljude od povjerenja, tim za sroktiranje papira,
    uvezivanje dokumentacije, prilagodjenost publiki itd. To stoji!
    Kinenska poslovica kaže: ” Ako hoćete napraviti deset tisuća koraka
    hoda, šta najprije morate učiniti”? Odgovor je: Njaprije učiniti prvi
    korak. Slično i sa ovim, našim, hrvatskim i zajedničkim potezom;
    moramo početi s prvim korakom: PLANIRANJE.
    Ja sam o tome, o mojim nagomilanim knjigama, papirima i sl.,
    pričao s jednom nada sve povjerljivom osobom u Zagrebu, koja poznaje
    moje selo i moju rodnu kuću, te mi je rekla da mi je kuća velika i da
    bi najbolje bilo sve “dopeljati” u kontenjeru, police ili stalaže
    napraviti i sve poredati po redosljedu…Čak je ta osoba povjerenja
    dala ideju kako bi se ta “Knjžnica” trebala zavati: “KNJIŽNICA FRA.
    SILVIJE GRUBIŠIĆ”. Tino, ako želite nešto više znati o ovom fra.
    Silvije Grubišić, obratite se na Saborskog zastupnika Boro Grubišić.
    On će vam moći dalje reći tko je bio fra, S. Grubišić. To je što se
    tiče tih poteškoća: “moguće” “nemoguće”.
    Što se tiče PROCESA PROTIV POGLAVNIKA, mišljenja sam da je to nača
    hrvatska dužnost da mi te ZLOČINE PROČEŠLJAMO, ili ćemo mi to ostaviti
    našim neprijateljima da to čine za nas, mimo nas i protiv nas.
    Ugledajmo se u Srbe. Oni bez srama i stida, naprotiv s velikim
    PONOSOM, sada rade na tome kako Rehabilitirati Dražu Mihailovića, a ne
    kako dokazati kako je on bio najveći ratni zločinac. Svakome bih
    preporučio knjigu: ISTINA O DRAŽI MIHAILOVIĆU koju je napisao dr. Ivo
    Omrčanin prije pola stoljeća i koju je potkrijepio sa svim mogućim
    dokumentim i u ta vremena živim svjedocima. Tino, vi ste mlad i nada
    sve prirodnom nadarenošću uporan, pa ćete možda doživjeti vrijeme kada
    će se velikom žestinom, u sred našeg glavnog grada svih Hrvata
    Zagreba, raspravljati o PROCESU PROTIV POGLAVNIKA i svega onoga što je
    bilo vezano za NDH. Jedino tada, poslije svih “ZA” i “PROTIV” dokaza
    moći će se staviti konačna TOČKA, kako za Poglavnika dra. Antu
    Pavelića, tako i za sve ostale, i iz dna naših srca i sa velikim
    usklikom reći im: SLAVA VAM I POČIVALI U MIRU BOŽIJEM!!!

    colonia.tino 5.11.2009 17:50 h

    treba konkretno odrediti ciljeve, po točkama, što i kako to
    postići. Da se zna, kako raditi.

    Otporaš 5.11.2009 18:44 h

    colonia.tino. Vrlo rado ću iznijeti moj cilj(eve) po točkama kako
    to početi (ili kako vi kažete postići), tako da se zna kako raditi…
    Samo moram nadodato to da će to biti jedan “kostur plana” koje
    mogu svi zainteresirani nadopunjati, popunjati, dodavati i oduzimati
    sve do one točke ili stupnja kada bi svi zaintereserani potvrdili i
    rekli da se slažu. Tek onda se prelazi na izvodbu tog “kostur plana”.
    Ja ću taj, nazovimo ga, “moj cilj” iznijetu na mojoj naslovnoj
    stranici tako da bude pristupačan svim onima koji, za dobru stvar,
    žele sudjelovati na ovoj drugoj sudskoj parnici u odsustvu optuženika.
    Prva se je vodila preko slobodnog hrvatskog tiska 1956 godine, kada se
    je sada pok. Srećka Rovera okrivilo i čak neslužbeno optužilo da je
    bio agent Ozne i kao vodić predvodio skupinu Božidara Kavrana ravno u
    ruke Ozne 1947 godine. Prvi koji se je digao u obranu Srećka Rovera,
    bio je general Drinjanin. Na njegovu upornost da je dotični nevin i da
    bi se to moglo dokazati, sastavili su “ČASNI SUD” od neutralnih osoba
    Hrvata, koji su preko službenih i******ava, pisama, telefonskih
    razgovora, gdje su i jedna i druga strana imali priliku, u ta vremena,
    bez današnjih kompjutora i e-maila, ustanoviti što je istina a što
    nije. Dakle, Tino i svi drugi koji budu ovo čitali i pratili,
    potrudite se u vašem krugu i medju vašim prijateljima pronadjite
    istomišljenike i zainteresitane Hrvate, pa čak i Jugoslavene ako ih
    još ima i Srbe, da iskreno priskoče u pomoć, sa željom i voljom, ne da
    ruše, nego da priskoče u pomoć za sprovesti u djelo ovu dobru i
    nadasve plemenitu stvar. Svi oni koji kažu odmah u početku da je to
    “NEMOGUCE” su za STATUS QUO, to jest da mi Hrvati i dalje patimo od
    hipoteke grijeha prošlosti, umjesto da kao kulturni ljudi znadnemo se
    postaviti tako da prave stvari pohvatimo a krive osudimo za vjeke
    vjekova, tako da poslije ovoga PROCESA UZDIGNUTE GLAVE idemo dočekati
    novog, demokratskim putem, slijedećeg Predsjednika RH. Pozdrav,
    Otporas.

    colonia.tino 6.11.2009 11:45 h

    Dragi kolega Otporaš da li bi se tu radilo o institucionalnom
    obliku arhiviranja dokumentacije, odnosno o nekoj vrsti Sabirnog ili
    Memorijalnog centra koji bi onda bio smješten u nekom gradu u RH ili
    van nje? Ili virtualnom, odnosno iznošenju određenih povijesnih
    činjenica na webu?

    Otporaš 6.11.2009 12:44 h

    colonia.tino. Može i jedno i drugo. Istini za volju, Tino,
    uvjerenja sam da i sada neki koji prate webs i pronađu nešto za njih
    zanimljivo, to kopiraju i zadrže za nekada buduću potrebu. Uzmimo, na
    primjer, knjigu Ivana Prcele ” HRVATSKI HOLOKAUST II ” i početak ili
    početke kako je došlo do te knjige. Najprije je došla ideja da se
    počmu sakupljati dokazi od živih svjedoka. Mnogo ih je bilo
    zainteresiranih dati svoja svjedočanstva, uspomene, sjećanja i zapise
    partizanskih zločina, ali gdje ih poslati i kako će to sve skupa izići
    u javnost. Ivan Prcela sa nekim svojim istomišljenicima (vidite, Tino,
    kažem ovdje “svojim istomišljenicima” je počeo prikupljati sve do čega
    je mogao doći glede tih dokaza…) je osnovao odbor za istraživanje ”
    BLEJBURŠKE TRAGEDIJE “. Znam da vam je poznato iz ove spomenute knjige
    kroz sve i kakve poteškoće i teške muke je ovaj ODBOR prošao dok
    knjiga konačno 1970 godine nije ugledala svijetlo DANA. I mi, Tini,
    imamo naših istomišljenika za ovu stvar, a ako ih nemama, naša je
    dužnost ih pronaci. Ideja je tu. Želja nam ne manjka, za rad i trud se
    kolektivno žrtvujmo, i sve će biti, s pomoću Božijom, dobro. Pozdrav,
    Otporaš.

    Domobran 7.11.2009 00:07 h

    Prijatelju Otporaš pojedini komentatori ti indirektno daju
    naslutiti da ih ne zanima tvoja prošlost. Kakvi su razlogi da ti to
    tako uporno iznosiš? Meni su tvoji opisi zanimljivi kao kada čovjek
    čita pisma razni ljudi kroz koja vidi ogledalo ljudi. Što druge zanima
    ih kao u očenašu: Daj nam ga danas, i to je sve. Ti forsiraš
    idealizam; ma kakav idealizma? Vidiš da su ljudi ogorčeni, jedvo kraj
    s krajom vežu. Sada jadnu raju nagone da glasaju za budućeg
    predsjednika. Nije to loše da svak kroz tajnu kutiju kaže stisnutih
    očiju za koga je glasao. Svaki kandidat ima neku stranku kojoj se je
    priključio kako bi ga stranka podržavala i snosila. Ni to nije loše.
    Ali šta je loše da naš dragi Milan Bandić nema stranke koja bi ga
    podržavala. Ona stranka kojoj je on bio član br. 2 ga je izbacila.
    Sada luta kao janje izgubljene matere. Koja god mu dadne podojiti, on
    je prisvojen, njezin. Možda to nije loše. Zašto? Neki dan je rekao da
    su mu uzor njegova Majka i Bog. Pa, dragi moji Hrvati, šta drugo i šta
    još mi hoćemo. Čovjek nam je rekao sve. Da voli sviju Majku i da voli
    Boga! Hajdete junaci i na demkratski način dignite svoje ruke, i to
    uvisoko, tko je protiv svoje Majke i protiv nšega Boga? Nadam se da
    nije nitko. E, onda nam ostaje samo jedna stvar, a ta je: SVI NA
    IZBORE 27 PROSINCA I GLASUJMO ZA MILANA BANDIĆA.

  • Otporaš

    PROCES PROTIV POGLAVNIKA
    Postano: pet pro 28, 2012 01:04

    Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
    Postovi: 143

    DANAS JE 53 GODINE OD SMRTI PRVOG POGLAVARA HRVATSKE DRAVE POSLIJE
    PUNIH 839 GODINA. SJETIMO GA SE U NA[IM MOLITVAMA!
    SLAVA MU!

    Proces protiv Poglavnika

    Ovo je izišlo, kako ćete i po datumima vidjeti, na portali javno.com.

    HRVATSKA I USTAŠTVO (88)

    PROCES PRITIV POGLAVNIKA

    Zbog nagomilanih dezinformacija i zbog razvikanih počinjenih
    zločina na našim područjima za vrijeme WW2, pokreće se proces protiv
    DRa. Ante Pavelić.

    P O K R E Ć E S E P R O C E S S T O L J E Ć A.

    Jedna zainteresirana skupina GRADJANI NOVINARI s portala javno već
    duže vremena vodi “žučljivu” polemiku oko počinjenih zločina na
    području Hrvatske, još bolje rečeno na području Nezavisne Države
    Hrvatske, poznate u svojoj skraćenici inicijalama NDH. Kada kažemo NDH
    tim mislimo reći i uključiti BiH kao sastavni dio Nezavisne Države
    Hrvatske, NDH, što je uistini bila i činjenica.

    Zločini su uistinu počinjeni i mnogi nedužni i nevini su stradali
    zbog sulude i neodgovorne politike, kako Ustaškog Pokreta tako isto
    partizanskog mokunističkog pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita kao
    i srpskih četnika koje je vodio general Draža Mihailović u ime
    jugoslavenske kraljevske vlade sa sjedištem u to doba u Londonu.
    Najviše su polemike dolazile: tko je manje a tko više zločina počinio?
    Naravno da su jedni GN (Građani Novinari) branili jedne a drugi
    branili druge bez da se je moglo doći do zaključka: bilo u prilog
    jednih ili drugih, pa je izgledalo po onoj: Tko je stariji, ili kokoš
    ili jaje? Komentirajući često puta o toj te istoj temi od 1945 pa sve
    do danas, utrošilo se je na milijune sati žučljivih debata i polemika
    a da se nije pomaklo ni za jotu s mrtve točke.

    Za to se je preko komentara i privatni “sandučića” došlo do ideje
    da se sastavi odbor zrelih, odgovornih i nadasve poštenih i ne
    obojenih Hrvata prema jednima ili drugima, s jednom svrhom da se
    pročešljaju/procesuiraju svi počinjeni zločini, kako bi se moglo, iako
    više simbolično nego pravno, na tu bolnu našu zajedničku stvar staviti
    konačnu točku, nazovimo ju: TOŽKA HRVATSKOG IZMIRENJA!

    U tu svrhu već sam kontaktirao jednog prominantnog odvjetnika koji
    još nije dao svoj DA ili NE, ali je rekao da je stvar, koliko god da
    je dobra, još više je poželjna.

    Za to pozivam sve zainteresirane Hrvate kojima je stalo da do ovog
    “stoljetnog” procesa dođe i da se u djelo sprovede, da se preko ovih
    stranica portala počmu javljati svojim komentarima kako bi se razvila
    iskrena i poštena suradnja sviju nas za naš zajednički cilj, a taj je:
    Iznijeti ISTINU, ništa drugo nego ISTINU.

    Znam i svjestan sam da sve to neće biti lako. Ali moramo se držati
    one naše narodne: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! Pošto je ovaj
    proces u našem zajedničkom hrvatskom interesu, onda će ga biti lako i
    ostvariti.

    Ja za sada neću ništa predlagati osim što ću reći da će se morati
    izabrati: Sud, javni tužitelj, obrana, porota i slično. Uloge sviju
    njih nama su više manje poznate. Javni tužitelj imperativno mora
    raditi kako što svrsihodnije sudu podnijeti prijavu težbe s naznačenim
    detaljima i krivičnim djelima svakog optuženika.

    Želio bih da se ova namjera shvati jako ozbiljno, ne toliko poradi
    nas samih, koliko poradi naših budućih pokoljenja, kako nas ista nebi
    ismijavali za naše neozbiljne i neodgovorne čine, nego još i gore: Da
    smo kukavice, jer im nismo ostevili dovoljno povijesnog materijala
    kako bi oni mogli nastaviti dovršiti ono što mi iz našeg “kukavičluka”
    nismo ni započeli, ni dovršili, ni njima ništa ostevili.

    U to ime Otporaš vas očekuje za ovaj ozbiljni zajednički podhvat,
    pozdravlja vas sve s našim iskrenim pozdravom: Bog i Hrvati!

    Objavljeno: 04.11.2009. u 14:05h

    DOMOLJUB 4.11.2009 15:32 h

    Otporaš. Dobra ideja ali ti moram reći da je neizvediva. Žalosno
    ali je to tako. Hrvati kako se danas ponašaju radije spavati u
    mamurluku – ne znanju – u kojem se vrlo dobro sanja, nego prijeći
    jednoj ozbiljnoj stvari, kao što je to otvoranje procesa SVIM
    ZLOČINCIMA, a ne sam takozvanim “ustaškim”. Želim ti uspjeh i dobru
    sreću! Jako intezivno ću taj proces pratiti samo da vidim ozbiljnost
    Hrvata. Mnogo puta Hrvati su propali na ispitu, kao sada u Švedskoj
    potpisavši ugovor sa Slovenijom kojim se na pladnju dariva hrvatsko
    područje.
    Kada je Poglavnik pod ratnim pritiskom potpisao rimske ugovore 18
    svibnja 1941., prvom prilikom on je te ugovore poništio i izgubljena
    hrvatska područja povratio Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno
    pitanje: Hoće li i kada će se Jadranka Kosor ugledati na oštrinu i
    snagu Poglavnika dra. Ante Pavelića i poništiti taj Stokolnski ugovor
    sa Slovenijom i povratiti izgubljno hrvatsko područje Hrvatskoj.

    colonia.tino 4.11.2009 22:27 h

    Ideja je dobra, treba iznijeti vjerodostojnu dokumentaciju kako bi
    mogli baratati sa stvarnim činjenicama. Da bi mogli krenuti.

    Domobran 5.11.2009 00:10 h

    Domoljub pročitao sam tvoj komentar više puta kako bih ga razumio
    u onom kontekstu u kojem si ga ti pisao. Došao sam do zaključka da si
    ti mislio na Hrvatsku Državu koju su Hrvati teškom mukom stekli nakom
    839 godina; a koju su odmah u početku neprijatelji napali sa svih
    strana, tako da, netom stečena Hrvatska Država, nije imala snage se
    razvijati pa niti održati. Tako je sa svakim idealnim početcima, pa se
    neću iznenaditi da i ovaj početak nezainteresirani Hrvati – pa i drugi
    kojih se ovo bude ticalo – počmu omalovažavati kako bi se pažnja
    skrenula na nešto sasvim sporedno.

    Domobran 5.11.2009 00:22 h

    colonia.tino. Jest! Ideja je dobra, ali će biti sasvim i kamokud
    bolja ako ju svi zajednički uspijemo sprovesti u djelo. Ja ne strepim
    za dokumentaciju, koliko strepim na bojkotiranje iz straha da je to
    nemoguća nemogućnost. Za svaki pa i najmanji proces ljudi se spreme; a
    za ovaj biti će interesa za svakoga i svak na svoj način će tražiti
    način(e) kako što više prikupiti dokumentacije. Treba se raspitati u
    Beogradu pa tek onda u Zagrebu za svu povijsnu dokumentaciju vezanu za
    NDH, Ustaše i Poglavnika. I neka se svak pripremi onako kako mu to
    bude njegovo srce dirigiralo! I sljedbenici ISTINE će sa sa njihove
    strane pripremiti. I na tebe, tino, mnogo se računa, tim više da si se
    već javio da bi želio biti BRANITELJ. Dogovoreno!

    colonia.tino 5.11.2009 09:34 h

    Put od ideje doo realizacije je trnoviti put i uglavnom
    nedostižan, da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi
    koji će bez fige u džepu, i bez ” maskirnih uniformi “raditi. Drugim
    riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili
    sve ovo tek ” lajanje na mjesec “.
    Naime, da biste imali ” Sabirni centar “, ukoliko se radi po
    principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije
    svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja ( to ne
    mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti
    ), odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala,
    strukturirala, te pohranjivala.
    Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu
    dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati ,
    treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i
    drugi posjetitelji mogli vidjeti.
    Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili
    hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate
    pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o
    prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi
    to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema
    vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto
    što je osuđeno na propast. Da biste sve to imali, morate imati
    čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti.
    I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke.
    Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao,
    međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešti
    institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i
    druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže
    dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to
    misli raditi ozbiljno.

    To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili
    marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije
    napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su
    ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u
    HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno
    pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni
    u kom slučaju mjesto nije.

    Otporaš 5.11.2009 13:14 h

    colonia.tino. Vrlo lijepo obrazloženo kroz sve koje poteškoće i
    probleme se prolazi za ostvariti jednu zamišljenu i plemenitu zamisao,
    ideju.
    Čitao sam negdje kako se je više vremena potrošilo u planiranju
    gradnje “Notre Dame de Paris”, nego sami početak gradnje. General
    Drinjanin u ” PIMO HRVATSKIM ELITAMA” godine 1968 kaže: “…Sve ono
    što se gogadja oko nas bi trebali donekle smatrati “nemogućim”, pa
    ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda
    “nemoguće”, a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo:
    “izgledalo je nemoguće” i “tko bi to mogao reći”. Nakon svega što se
    nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama
    vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mentaliteta,
    kako bi pojmovi “moguće” i “nemoguće” dobili i za nas konkretno
    značenje”.
    Dragi tino, tako kaže general Drinjanin, da treba “promijeniti i
    dio samog našeg (hrvatskog) mentaliteta, a vi kažete da treba stviriti
    zgradu ( biblioteku), ljude od povjerenja, tim za sroktiranje papira,
    uvezivanje dokumentacije, prilagodjenost publiki itd. To stoji!
    Kinenska poslovica kaže: ” Ako hoćete napraviti deset tisuća koraka
    hoda, šta najprije morate učiniti”? Odgovor je: Njaprije učiniti prvi
    korak. Slično i sa ovim, našim, hrvatskim i zajedničkim potezom;
    moramo početi s prvim korakom: PLANIRANJE.
    Ja sam o tome, o mojim nagomilanim knjigama, papirima i sl.,
    pričao s jednom nada sve povjerljivom osobom u Zagrebu, koja poznaje
    moje selo i moju rodnu kuću, te mi je rekla da mi je kuća velika i da
    bi najbolje bilo sve “dopeljati” u kontenjeru, police ili stalaže
    napraviti i sve poredati po redosljedu…Čak je ta osoba povjerenja
    dala ideju kako bi se ta “Knjžnica” trebala zavati: “KNJIŽNICA FRA.
    SILVIJE GRUBIŠIĆ”. Tino, ako želite nešto više znati o ovom fra.
    Silvije Grubišić, obratite se na Saborskog zastupnika Boro Grubišić.
    On će vam moći dalje reći tko je bio fra, S. Grubišić. To je što se
    tiče tih poteškoća: “moguće” “nemoguće”.
    Što se tiče PROCESA PROTIV POGLAVNIKA, mišljenja sam da je to nača
    hrvatska dužnost da mi te ZLOČINE PROČEŠLJAMO, ili ćemo mi to ostaviti
    našim neprijateljima da to čine za nas, mimo nas i protiv nas.
    Ugledajmo se u Srbe. Oni bez srama i stida, naprotiv s velikim
    PONOSOM, sada rade na tome kako Rehabilitirati Dražu Mihailovića, a ne
    kako dokazati kako je on bio najveći ratni zločinac. Svakome bih
    preporučio knjigu: ISTINA O DRAŽI MIHAILOVIĆU koju je napisao dr. Ivo
    Omrčanin prije pola stoljeća i koju je potkrijepio sa svim mogućim
    dokumentim i u ta vremena živim svjedocima. Tino, vi ste mlad i nada
    sve prirodnom nadarenošću uporan, pa ćete možda doživjeti vrijeme kada
    će se velikom žestinom, u sred našeg glavnog grada svih Hrvata
    Zagreba, raspravljati o PROCESU PROTIV POGLAVNIKA i svega onoga što je
    bilo vezano za NDH. Jedino tada, poslije svih “ZA” i “PROTIV” dokaza
    moći će se staviti konačna TOČKA, kako za Poglavnika dra. Antu
    Pavelića, tako i za sve ostale, i iz dna naših srca i sa velikim
    usklikom reći im: SLAVA VAM I POČIVALI U MIRU BOŽIJEM!!!

    colonia.tino 5.11.2009 17:50 h

    treba konkretno odrediti ciljeve, po točkama, što i kako to
    postići. Da se zna, kako raditi.

    Otporaš 5.11.2009 18:44 h

    colonia.tino. Vrlo rado ću iznijeti moj cilj(eve) po točkama kako
    to početi (ili kako vi kažete postići), tako da se zna kako raditi…
    Samo moram nadodato to da će to biti jedan “kostur plana” koje
    mogu svi zainteresirani nadopunjati, popunjati, dodavati i oduzimati
    sve do one točke ili stupnja kada bi svi zaintereserani potvrdili i
    rekli da se slažu. Tek onda se prelazi na izvodbu tog “kostur plana”.
    Ja ću taj, nazovimo ga, “moj cilj” iznijetu na mojoj naslovnoj
    stranici tako da bude pristupačan svim onima koji, za dobru stvar,
    žele sudjelovati na ovoj drugoj sudskoj parnici u odsustvu optuženika.
    Prva se je vodila preko slobodnog hrvatskog tiska 1956 godine, kada se
    je sada pok. Srećka Rovera okrivilo i čak neslužbeno optužilo da je
    bio agent Ozne i kao vodić predvodio skupinu Božidara Kavrana ravno u
    ruke Ozne 1947 godine. Prvi koji se je digao u obranu Srećka Rovera,
    bio je general Drinjanin. Na njegovu upornost da je dotični nevin i da
    bi se to moglo dokazati, sastavili su “ČASNI SUD” od neutralnih osoba
    Hrvata, koji su preko službenih i******ava, pisama, telefonskih
    razgovora, gdje su i jedna i druga strana imali priliku, u ta vremena,
    bez današnjih kompjutora i e-maila, ustanoviti što je istina a što
    nije. Dakle, Tino i svi drugi koji budu ovo čitali i pratili,
    potrudite se u vašem krugu i medju vašim prijateljima pronadjite
    istomišljenike i zainteresitane Hrvate, pa čak i Jugoslavene ako ih
    još ima i Srbe, da iskreno priskoče u pomoć, sa željom i voljom, ne da
    ruše, nego da priskoče u pomoć za sprovesti u djelo ovu dobru i
    nadasve plemenitu stvar. Svi oni koji kažu odmah u početku da je to
    “NEMOGUCE” su za STATUS QUO, to jest da mi Hrvati i dalje patimo od
    hipoteke grijeha prošlosti, umjesto da kao kulturni ljudi znadnemo se
    postaviti tako da prave stvari pohvatimo a krive osudimo za vjeke
    vjekova, tako da poslije ovoga PROCESA UZDIGNUTE GLAVE idemo dočekati
    novog, demokratskim putem, slijedećeg Predsjednika RH. Pozdrav,
    Otporas.

    colonia.tino 6.11.2009 11:45 h

    Dragi kolega Otporaš da li bi se tu radilo o institucionalnom
    obliku arhiviranja dokumentacije, odnosno o nekoj vrsti Sabirnog ili
    Memorijalnog centra koji bi onda bio smješten u nekom gradu u RH ili
    van nje? Ili virtualnom, odnosno iznošenju određenih povijesnih
    činjenica na webu?

    Otporaš 6.11.2009 12:44 h

    colonia.tino. Može i jedno i drugo. Istini za volju, Tino,
    uvjerenja sam da i sada neki koji prate webs i pronađu nešto za njih
    zanimljivo, to kopiraju i zadrže za nekada buduću potrebu. Uzmimo, na
    primjer, knjigu Ivana Prcele ” HRVATSKI HOLOKAUST II ” i početak ili
    početke kako je došlo do te knjige. Najprije je došla ideja da se
    počmu sakupljati dokazi od živih svjedoka. Mnogo ih je bilo
    zainteresiranih dati svoja svjedočanstva, uspomene, sjećanja i zapise
    partizanskih zločina, ali gdje ih poslati i kako će to sve skupa izići
    u javnost. Ivan Prcela sa nekim svojim istomišljenicima (vidite, Tino,
    kažem ovdje “svojim istomišljenicima” je počeo prikupljati sve do čega
    je mogao doći glede tih dokaza…) je osnovao odbor za istraživanje ”
    BLEJBURŠKE TRAGEDIJE “. Znam da vam je poznato iz ove spomenute knjige
    kroz sve i kakve poteškoće i teške muke je ovaj ODBOR prošao dok
    knjiga konačno 1970 godine nije ugledala svijetlo DANA. I mi, Tini,
    imamo naših istomišljenika za ovu stvar, a ako ih nemama, naša je
    dužnost ih pronaci. Ideja je tu. Želja nam ne manjka, za rad i trud se
    kolektivno žrtvujmo, i sve će biti, s pomoću Božijom, dobro. Pozdrav,
    Otporaš.

    Domobran 7.11.2009 00:07 h

    Prijatelju Otporaš pojedini komentatori ti indirektno daju
    naslutiti da ih ne zanima tvoja prošlost. Kakvi su razlogi da ti to
    tako uporno iznosiš? Meni su tvoji opisi zanimljivi kao kada čovjek
    čita pisma razni ljudi kroz koja vidi ogledalo ljudi. Što druge zanima
    ih kao u očenašu: Daj nam ga danas, i to je sve. Ti forsiraš
    idealizam; ma kakav idealizma? Vidiš da su ljudi ogorčeni, jedvo kraj
    s krajom vežu. Sada jadnu raju nagone da glasaju za budućeg
    predsjednika. Nije to loše da svak kroz tajnu kutiju kaže stisnutih
    očiju za koga je glasao. Svaki kandidat ima neku stranku kojoj se je
    priključio kako bi ga stranka podržavala i snosila. Ni to nije loše.
    Ali šta je loše da naš dragi Milan Bandić nema stranke koja bi ga
    podržavala. Ona stranka kojoj je on bio član br. 2 ga je izbacila.
    Sada luta kao janje izgubljene matere. Koja god mu dadne podojiti, on
    je prisvojen, njezin. Možda to nije loše. Zašto? Neki dan je rekao da
    su mu uzor njegova Majka i Bog. Pa, dragi moji Hrvati, šta drugo i šta
    još mi hoćemo. Čovjek nam je rekao sve. Da voli sviju Majku i da voli
    Boga! Hajdete junaci i na demkratski način dignite svoje ruke, i to
    uvisoko, tko je protiv svoje Majke i protiv nšega Boga? Nadam se da
    nije nitko. E, onda nam ostaje samo jedna stvar, a ta je: SVI NA
    IZBORE 27 PROSINCA I GLASUJMO ZA MILANA BANDIĆA.