Na današnji dan, 5. veljače.1905. god. umro je ANDRIJA (Andrijica) ŠIMIĆ

1

Na današnji dan, 5.veljače.1905.god. umro je ANDRIJA (Andrijica) ŠIMIĆ , znameniti hajduk, zvan “kralj gorskih klanaca”. Svojim djelovanjem postao je legendom među Hrvatima. Najčešće je hajdukovao na potezu Imotski – Vrlika, na Kamešnici te po hercegovačkim mjestima gdje je napadao turske karavane, trgovce i kiridžije. Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).

Austrougarske vlasti 31. kolovoza 1872. osudile su harambašu Andrijicu Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, na dugogodišnje kazne zatvora. Nakon izdržanih 30 godina i 40 dana zatvora, na intervenciju mnogih znamenitih osoba, pušten je iz zatvora u 68 godini života. I nakon tolikih godina provedenih u zatvoru, kad je izašao, bio je živom legendom. U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček, dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života.

U razgovoru za splitski “Pučki list” 1905. izjavio je: „’Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio…Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema’.

andrijica-simic-m1Andrija (Andrijica) Šimić, hercegovački Robin Hood i znameniti hajduk, zvan “kralj gorskih klanaca”, rodio se u siromašnoj obitelji u Alagovcu, nedaleko od Gruda, 2. listopada 1833. Imao je brata i pet sestara. Svojim djelovanjem postao je legendom među južnim Hrvatima, s obije strane granice (i austrijske i turske). Kao dječak radio je deset godina kmetovske poslove u age Tikvine u Mostaru. U hajduke se odmetnuo nakon što su mu turski poreznici opljačkali oca, a kadija, kojemu se obratio nije htio intervenirati nego je umalo i njega uhitio.

Najčešće je hajdukovao na potezu Imotski – Vrlika i zadržavao se na planini Kamešnici, gdje se i danas pokazuje njegova pećina: Povremeno se zalijetao i do Kupresa, Glamoča, Duvna i Mostara, čak Sarajeva i Travnika. Kada je oko 1870. boravio u Vranu, Čvrsnici i drugim hercegovačkim planinama i odande napadao turske karavane, trgovce i kiridžije, u narodu se, posebno među Muslimanima, počelo vjerovati da je neranjiv i da ima nadnaravne moći.

Ipak, kako su zaredale tužbe i s austrijske i s turske strane, raspisana je za Šimićem tjeralica uz pozamašnu nagradu. Izmoren od potjera i skrivanja jednoga dana sklonio se u Runovićima kod Ante Garca i njegove žene Kate.

Oni su mu dali tvrdu riječ da ga neće izdati. Kad je umorni Andrijica zaspao, Garac i njegovih šest susjeda na prevaru svezaše Šimića i predadoše ga vlastima. Vele da je tom prigodom Šimić prokleo svog izdajnika riječima: „Moje noge nad vašim glavama bile”.

Austrougarske vlasti 31. kolovoza 1872. osudile su harambašu Andrijicu Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, na dugogodišnje kazne zatvora. Teretilo ih se za pljačku, razbojstva, iznude, ranjavanja i otimačine, ukupno 86 kaznenih djela, uglavnom građana Austro-Ugarske iz Imotskoga i Sinja, premda je Šimićeva družina hajdukovala i u Hercegovini.

Izvedeno je čak 310 svjedoka. Šimić je osuđen na doživotnu robiju i poslan 1873. u zatvor u Kopar. Nakon izdržanih 30 godina i 40 dana zatvora, na intervenciju mnogih znamenitih osoba, od biskupa Paškala Buconjića do ljubuškoga gradonačelnika Sadikovića, pušten je iz zatvora u 68 godini života.

Kada je brodom došao u Split, dočekala ga neviđena masa svijeta. Nosili su ga na rukama od Rive do Marjana. Na putu za rodne Grude Andrijicu dočekuju i slave u svakom selu. Sinjani ga časte sedam dana, proglašavaju ga počasnim sudionikom Alke, čak naručuju fotografa koji ga slika u hajdučkoj odori. Ta je fotografija sačuvana do danas.

U razgovoru za splitski “Pučki list” 1905. izjavio je: „’Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio…Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema’. Umro je 1905. i postao nacionalna legenda.

Nakon raspada Jugoslavije njegovim imenom nazvane su mnoge ulice – u Imotskom, Kninu, Grudama, Ljubuškom. U Imotskome, uza zid gdje mu je pozlilo, postavljena je spomen-ploča s natpisom ‘Na ovom mjestu umro je 5. II. 1905. hrvatski hajduk Andrija Šimić’.

Kada je umro u džepu su mu našli jednu krunu i dvije pare. Ukopan je na groblju u Runovićima, i to u grob svoga izdajice, koji je umro dva dana prije njega. Tako se ostvarila Andrijina kletva “Moje noge nad vašim glavama bile”.

Andrijica Šimić opjevan je u epskim i lirskim pjesmama, središnji je lik je u dramama i romanima, HTV je 1995. godine prikazala dokumentarni film „Hrvatski hajduk Andrija Šimić” autora Ivana Jukića, a 1995., povodom 100. obljetnice smrti priređen je znanstveni skup o Šimiću i njegovu dobu. Nakon svečana dočeka u Splitu 1901., prema riječima prof. Josipa Baraća, nekoliko godina nakon njegove smrti čuveni splitski nogometni klub dobio je ime “Hajduk”.

[ad id=”40551″]

facebook komentari