Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan rođen skladatelj Ivan pl. Zajc

Objavljeno

na

Hrvatski skladatelj i dirigent Ivan Zajc koji je puna četiri desetljeća vladao hrvatskom glazbom rodio se na današnji dan 3. kolovoza 1832. u Rijeci.

rijeka_ivan_pl_zajc_bigIvan Dragutin Stjepan Zajc, poznatiji kao Ivan plemeniti Zajc, školovao se u rodnoj Rijeci i na Konzervatoriju u Milanu. Upravo u rodnom gradu je i započeo profesionalnu djelatnost kao učitelj Filharmonijskog instituta.

Prema tadašnjem običaju Zajc je – osim poduke u glazbenoj školi i dirigiranja u kazalištu – bio dužan voditi crkveni zbor, instrumentirati potrebne skladbe za orkestar, jer je orkestar svirao između činova i kod dramskih predstava, te za kazalište prepisivati note i brinuti se za rasvjetu.

Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862. isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe… da ću čim ozdravim, preuzeti ponovo svoju službu sve do gore spomenutog roka 7. studenog 1862.

Zajc je u listopadu 1862. otputovao u Beč. Vjerovao je da će njegova glazba odgovarati ukusu toga grada. I doista, osam bečkih godina, od 1862. do 1870., bilo je u znaku njegovih opernih uspjeha. Premda su Bečom vladale melodije Straussa, Supéa i Millöckera, Zajc se ubrzo afirmirao te su njegova djela vedrog glazbenog kazališta stekla veliku popularnost. Međutim, pod utjecajem biskupa Strossmayera i hrvatskih književnika Šenoe, Markovića, Trnskog i drugih prihvatio je ponudu da u Zagrebu uspostavi operu i postane njezin prvi ravnatelj te preuzme vodstvo škole Hrvatskoga glazbenog zavoda. Uz to je Zajc u Zagrebu razvio golemu stvaralačku aktivnost te je skladao gotovo tisuću opusa. Među njima su opere “Mislav”, “Ban Leget”, “Nikola Šubić Zrinjski”, “Lizinka”, “Pan Tvardovski”, “Zlatka”, “Armida”, “Primorka” i brojne druge, zatim kantate, pjesme i zborovi, koncertna i komorna djela.

Glavno značenje Ivana Zajca za razvoj hrvatske glazbe je u tome što je on, u vrijeme kada je u Hrvatskoj na tom području vladao potpuni zastoj, stvorio hrvatski operni ansambl sa suvremenim repertoarom, i što je svojim učiteljskim djelovanjem pridonio suzbijanju ukorijenjenog diletantizma. Zajc je utro put koji je hrvatsku glazbu doveo na visok umjetnički stupanj.

Rijeka_Ivan_Zajc_monument_2005-08-01

Zajc je 1895. za zasluge na području glazbe imenovan vitezom. Četiri godine kasnije zamolio je  ravnateljstvo da ga zbog starosti oslobodi dužnosti održavanja pokusa i ravnanja koncertima, što je obavljao skoro već 30 godina (… tjelesne sile ne dopuštaju više raditi kao prije… poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmučen i bolestan… tim više, što sam podveržan upali plućah – koju sam bolest tečajem svog života pet puta prebolio… – žalio se). U mirovinu je otišao 1908. Jednog jutra u prosincu 1916. potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Ponovo se vratio u krevet, a nekoliko sati poslije umro je u snu.

Dodajmo ovome i jednu zanimljivost. Naime, u vrijeme kad je Zajc bio najaktivniji, bilo je poznato da su on i August Šenoa bili veliki prijatelj. No, manje je poznato kako je to prijateljstvo neslavno završilo zbog nesporazuma. Naime, Zajc je pisao operete koje su Šenoi bile iznimno mrske. Kada je u „Obzoru“ objavljen tekst protiv Zajčevih operetnih ambicija, gospođa Zajc je zaključila da se iza zajedljivog teksta krije Šenoa. Pisac se na tu optužbu uvrijedio i poslao pismo u kojem je, uz ostalo, gospođi Zajc zabranio da o njemu govori „stvari koje samo podao nepoštenjak može učiniti“. Tako je jedno obično salonsko naklapanje raskinulo dugo prijateljstvo. Pisac i skladatelj nisu razgovarali, ako se baš nije moralo, sve do Šenoine smrti.

Laudato.hr/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. Beograd – ‘bacanje cveća’ pred tenkove koji razaraju Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

20 godina od autobombe u Mostaru: Mozak prvog terorističkog napada još u bijegu

Objavljeno

na

Objavio

20 godina od autobombe u Mostaru
Handalin plan predviđao je četiri potencijalna mjesta; zatvor u Šenoinoj ulici, prostor pored velike zastakljene zgrade za koju je on tvrdio da je hotel, benzinsku crpku i parking u središtu stambenog bloka u Splitskoj ulici

”Dana 18.09. 1997. godine, u 23.40 sati u Splitskoj ulici, u blizini ulaza br. 9 (prolaz iz Splitske ulice prema zgradi Policije), NN počinitelji su prouzročili eksploziju jake razorne moći, na mjestu uz sami stambeni blok, pri čemu je ranjeno, po podacima sa Kirurškog odjela KB Mostar, 29 osoba, od kojih su dvije u težem stanju, te je jedna otpremljena u KBC Split.

Među ranjenim osobama nalaze se i tri djelatnika PU Mostar, koji su radili na osiguranju zgrade PU Mostar”, navodi se u priopćenju za javnost nakon terorističkog napada u Mostaru.

Naime, u još uvijek nerazjašnjenom napadu, prije 20 godina je eksplodirala auto bomba s 30 kilograma TNT-a i MES-a, postavljena u vozilu Golf, piše bljesak.info

Osveta

Bomba je aktivirana satnim mehanizmom, a na mjestu eksplozije nastao je krater širine 240 i dubine 85 centimetara. Prema priopćenju koje je tada potpisao ravnatelj bolnice dr. Zoran Antunović, 29 osoba je teže i lakše ozlijeđeno, a eksplozija je uništila 120 stanova, od toga 56 potpuno, i 120 automobila.

Auto bomba u Splitskoj ulici u Mostaru postavljena je iz osvete prema pripadnicima HVO-a, tvrdio je tada u ekskluzivnom razgovoru za Večernjak glasnogovornik mudžahedinske zajednice u BiH

Alu Husin Imad, poznatiji pod nadimkom Abu Hamza, u jednom je intervjuu rekao je kako je napad ustvari osveta koja je, po njegovim tvrdnjama, stigla od Ahmeda Zuhaira zvanog Handala, nakon što se ovaj zakleo da će se, kad bude pušten na slobodu, osvetiti Hrvatima za poniženja koja je doživio kao zarobljenik HVO-a.

“Mi ne opravdavamo to što je učinio; za postavljanje auto-bombe odgovarat će pred Allahom, ali ga u isto vrijeme razumijemo. On će za taj čin mora imati jak dokaz pred Allahom, jer nitko ne može opravdati da se u ime islama ubijaju žene i civili. Ako imaš problem s ljudima otiđi i kaži mu i vrati mu. Ne mogu se opravdati niti napad u Mostaru ili Londonu, ili Madridu”, rekao je Abu Hamza.

Kako se skovao plan?

Sudski postupak protiv Handale i njegovih petorice pomagača započeo je u svibnju 1998. Handala, je u odsutnosti osuđen na deset godina zatvora. Sudionici terorističkog napada, Ali Ahmed Ali Hamad (iz Bahreina) i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, dobili su osam, odnosno pet godina zatvora.

Handalu je američka vojska je zarobila u Afganistanu, potom zatvorila u Guantanamo, odakle je nakon oslobađanja otputovao u Saudijsku Arabiju.

Napad u Mostaru prvi je teroristički čin u BiH.

Tjednik Slobodna Bosna još je 1999. godine opisala tijek događaja u Mostaru navodeći kako su Ahmet Zuhair zvani Handala i Ali Ahmed Ali Hamad zvani Ubeida prvi put u Mostar došli 11. rujna 1997. kako bi precizno utvrdili lokaciju na kojoj će sedam dana kasnije parkirati automobil bombu.

Handalin plan predviđao je četiri potencijalna mjesta; zatvor u Šenoinoj ulici, prostor pored velike zastakljene zgrade za koju je on tvrdio da je hotel, benzinsku crpku i parking u središtu stambenog bloka u Splitskoj ulici.

U izjavi koju je nakon uhićenja, krajem listopda iste godine, Sektoru kriminalističke policije MUP-a Federacije dao Bahreinac Ali Hamad (bivši pripadnik 7. korpusa koji u Bosni stalno boravi od kolovoza 1997.), stoji kako je Handala je osvetu planirao mjesecima ranije. Prijetio je da će “nešto učiniti” u Žepču, Kiseljaku ili Mostaru kako bi se osvetio hrvatskim policajcima koji su ga od siječnja 1996. do kraja svibnja 1997., kada je službeno pomilovan i oslobođen, navodno maltretirali u zatvoru.

Gubljenje tragova

Dan prije eksplozije, njih dvojica sastala su se u kući Handalinog punca u zeničkom naselju Željezno Polje, gdje ih je čekao Saleh Nedal zvani Jemen. Četvrti bitan lik je, navela je tada Slobodna Bosna, Vlado Populovski zvani Makedonac, oružar i stručnjak za izradu eksplozivnih naprava sa satnim mehanizmom iz Zavidovića, koji je Ali Hamadu nekoliko dana ranije uručio satni mehanizam, štapin i sprej protiv insekata za brisanje tragova na automobilu.

Zajednički su odlučili da u toj akciji koriste crveni Golf s automatskim mjenjačem koji su ranije ukrali u Novom Travniku – objavila je Slobodna Bosna 20. ožujka 1999. podsjetivši da je, nakon terorističkog čina u Mostaru, Oslobođenje iz izvora bliskih Federalnom MUP-u objavilo vijest da je “uhapšen Vlado Populovski, misteriozni “Makedonac” iz Zavidovića, za kojeg se vjeruje da je jedan od najopasnijih terorista, u izravnoj vezi sa Abu Hamzom i Handalom.

”Prema istom izvoru, Populovski je, nakon što ga je uhitila federalna policija, pritvoren u Kazneno-popravnom domu u Zenici. Kao i u slučaju Abu Hamze i Handale, tako se i njemu naknadno gubi svaki trag?!”, objavila je Slobodna Bosna.

WIKILEAKS: Dvojica ‘mostarskih’ bombaša bila zatočena u Guantanamu

facebook komentari

Nastavi čitati