Na koji su način hrvatski tajkuni stekli prvi milijun eura, dok su branitelji ginuli i sanjali Hrvatsku?

6

I dalje se vode gromoglasne rasprave, hoće ili ne će Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik i dalje biti na čelu ove institucije. Najvjerojatnije da ne će.

Neki ističu da je ovaj čovjek iznimno zaslužan za rasvjetljavanje korupcije i kriminala, dok drugi smatraju da je “lovio” samo sitne ribe, odnosno one koji su napustili vlast. Međutim, dok su mnogi ginuli i krvarili tijekom hrvatskog Domovinskoga rata, dok se još uvijek traži oko tisuću nestalih nevinih ljudi, dok se na desetine tisuća Hrvata ne mogu vratiti u svoje domove, primjerice u bosansku Posavinu, ali i drugdje, dok još nitko nije odgovarao za rušenje ratne vukovarske bolnice (i dvanaest drugih bolnica u Hrvatskoj), dok niti jedan zapovjednik bivše zločinačke JNA nije stao pred lice pravde ni za pokolj ni za jednu od 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata, dok se “ne zna” tko je sravnao sa zemljom jednu tvrtku kakva je Borovo, ili pak Saponija ( a takvih i sličnih ima na stotine), dok nije pronađen ni jedan četnik koji je srušio barem jednu katoličku crkvu, dječji vrtić ili školu, dok nisu pronađeni zapovjednici i čuvari srpskih logora u kojima su ubijali, masakrirali i tukli djecu, žene, starce, dok ne znamo ni jednog koji je ubio oko četiri stotine dječaka i djevojčica (najviše u Slavonskom Brodu), dok se ne istražuju na tisuće suicida hrvatskih branitelja, itd., i tako redom, oni koji su gotovo cijeli hrvatski Domovinski rat proveli na prvim crtama obrane s pravom se pitaju: kako su pojedinci tijekom rata, čija imena ni njih ni njihovih najbližih ne možete pronaći u Registru hrvatskih branitelja, stekli milijarde eura kapitala, sve po zakonu? Dok s druge pak strane na tisuće hrvatskih branitelja koji imaju čak oko dvije tisuće dana (!) u tzv. borbenom sektoru, što znači da su čitav rat bili na prvoj crti obrane, ne da ne mogu otvoriti obični kafić s dvadesetak mjesta, da  i na taj način prehrane sebe i svoju obitelj, već ti ljudi za koje su govorili “vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima” uglavnom se nalaze pod ovrhom, nemaju sredstava ni za dostojan život, a kamoli za obilazak skijališta ili jadranskih i inih odmarališta. Sada pretežno oni iz aktualne vlasti stradalnike Domovinskoga rata nazivaju “povlaštenom kategorijom”, govore im, pa niste se vi borili da budete “kapitalisti”, kao razni todorići, drki, kerumi i ini, koji su prije devedesetih godina bili prodavači cvijeća, mljekari ili pak bravarski majstori. Dakle, tražimo da se pod hitno istraži na koji su način hrvatski tajkuni stekli prvi milijun eura, jer u tome je tajna svih tajni.

I kako su se mogli tako enormno obogatiti i to u vrijeme kad su na hrvatske gradove i mjesta padale na desetine tisuća srpskih i inih raketa, kad su se spaljivala sela, kad su na desetine tisuća nevinih Hrvata istjerani iz svojih domova, kad od cijelog Vukovara, Pakraca, Škabrnje, Gospića i inih gradova i mjesta, nije ostala pošteđena ni jedna kuća ili institucija? Ti koji su bili na prvim crtama obrane, ili pak kao Markaćevi specijalci mjesecima na Velebitu, na minus trideset stupnjeva, nisu ni razmišljali o nikakvom kapitalu, već jedino na koji će se način izvući živi ili se barem vratiti ranjeni iz ratnog vihora. Razni todorići, čačići, kerumi (a takvih je na žalost već na tisuće) danas nam prodaju maglu kako su oni zaslužni što su zaposlili na tisuće radnika, a ne kažu da im ti radnici rade (i sretni su!) za nešto više od minimalca, s kojim jedva preživljavaju.(Svaka čast izuzecima).

I ne bune se, jer imaju svaki dan barem za kruh, dok već oko 400.000 Hrvata koji se nalaze na Zavodima za zapošljavanje nema ni to. Što čini aktualna vlast da smanji nezaposlenost? Prije svega (milijunima eura) pomažu raznim todorićima i kerumima da za doslovce “sitniš” zaposle što više hrvatske sirotinje, a među njima i relativno dosta hrvatskih branitelja. Ako je netko nakon rata trebao biti zadovoljan i bogat, onda su to trebali biti stradalnici Domovinskoga rata, odnosno oni koje ni metak nije pogodio, a prošli su sva ratišta. A kod nas je obrnuto. Zadovoljni i bogati su oni koji su rat vidjeli isključivo na televiziji, i koji su iskoristili hrvatsku patnju da zarade što više novaca, da imaju dvorce, helikoptere, jahte, iznimno skupe osobne automobile, vile, na desetke stanova i novaca koliko ne mogu potrošiti ni da žive još pet života. Briga njih za ljude koji su čitav rat proveli s puškom u ruci, koji su danas bolesni, ili se liječe na psihijatarskim ustanovama. Za njih su to “povlašteni” borci, za njih su to “izgubljeni” ljudi, s kojima je bolje ne imati posla. Kad te tajkune pitate, zašto ne pomažu stradalnike Domovinskoga rata  obično odgovaraju da ih nisu oni slali u rat, pa neka im pomažu oni na državnoj razini!

Dakle, postavljamo jasno i glasno pitanje, prije svega Državnom odvjetništvu, na koji je način netko u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata mogao steći milijarde eura, a netko-metak? Dalje nas zanima, je li se neko državno odvjetništvo uopće ozbiljno pozabavilo enormnim kapitalom pojedinih hrvatskih tajkuna, ili kako se uopće bilo moguće obogatit dok su drugi ginuli i stvarali hrvatsku državu?

Također je zanimljivo da aktualna vlast nikada za “kolaps” hrvatske nezaposlenosti i bijede ne krivi tajkune koji nikada nisu rata vidjeli, a niti su sudjelovali u stvaranju hrvatske države, već isključivo one koji su bili na vlasti prije njih, iako su jedini i drugi isti ili slični. Koja god vlast je bila, koja jeste i koja će doći u Hrvatsku, barem prema dosadašnjoj praksi, ostavit će  – potop! (Ako je netko nesposoban treba ga mijenjati, baš kao što se u Italiji svaki čas mijenjaju Vlade).

Što ministar Linić primjerice ne pita todoriće, kerume i ine zbog čega ne žele aktivno sudjelovati u vlasti, (Kerum se okušao više kao “klaun”), jer ako su znali steći milijarde eura u vrijeme rata, onda ti ljudi sigurno znaju kako izvući državu iz krize?

I još nešto: kako to da raznim todorićima, drkima, pašalićima, kerumima i inima, nije smetala svjetska gospodarska kriza, na koju se često pozivaju oni koji smatraju da je “normalno” da radnici mjesecima rade a ne primaju plaće? Pa, hrvatski tajkuni su se najviše i obogatili u vrijeme rata i u vrijeme tzv. svjetske gospodarske krize!

Nije li to za Državno odvjetništvo barem za jednu ozbiljnu analizu, kad već nemaju “muda” proganjati tajkune i ratne profitere, (s lopovlukom iznad milijun eura), već vode istrage, uhićuju i kažnjavaju one koji su bili prvi kad je trebalo, a koji su u nesnalaženju možebitno učinili neko kazneno djelo? Posebno su im trn u oku oni hrvatski branitelji, a takvih je vrlo malo, koji su nakon rata uspjeli steći kakvo-takvo bogatstvo, i to časnim i poštenim radom.

Hrvatski branitelji ne mogu biti ratni i ini zločinci jer su branili svoje – na svome!

I točka.

Mladen Pavković

facebook komentari

  • peppermintt

    Ako je netko nakon rata trebao biti zadovoljan i bogat, onda su to
    trebali biti stradalnici Domovinskoga rata, odnosno oni koje ni metak
    nije pogodio, a prošli su sva ratišta. A kod nas je obrnuto. Zadovoljni i
    bogati su oni koji su rat vidjeli isključivo na televiziji, i koji su
    iskoristili hrvatsku patnju da zarade što više novaca, da imaju dvorce,
    helikoptere, jahte, iznimno skupe osobne automobile, vile, na desetke
    stanova i novaca koliko ne mogu potrošiti ni da žive još pet života.
    Briga njih za ljude koji su čitav rat proveli s puškom u ruci, koji su
    danas bolesni, ili se liječe na psihijatarskim ustanovama. Za njih su to
    “povlašteni” borci, za njih su to “izgubljeni” ljudi, s kojima je bolje
    ne imati posla. Kad te tajkune pitate, zašto ne pomažu stradalnike
    Domovinskoga rata obično odgovaraju da ih nisu oni slali u rat, pa neka
    im pomažu oni na državnoj razini!

    jah to su i oni šta su u vrime dok padaju bombe sklapali kojekakve ugovore s “partnerima” i sad pametuju neokrznuti nedaćama…

    • HRSmoock

      Pogodi gdje potpuno isto…Ovdje ima jedna dobra, “Sve će to narod pozlatiti”. Šta kažu, “oni ih nisu slali u rat, neka im se pomogne na državnoj razini…” I to sam čuo, ne mogu se sjetiti…Dobro reče onaj Vanja-vahid Bulić. “Ko je kriv, drekavac?” Ne znam ko je taj drekavac, ali kad ga nađem…Biip biip biiip ću mu mamu i kućne ljubimce…

      • peppermintt

        Vašima je još i lakše , al kad promisliš onako iskreno ljudski, lopine
        niti nemaju nacije njih veže zajednički interes-kapital a on ne poznaje
        ni granice ni boje ni ideale

  • peppermintt

    Ako je netko nakon rata trebao biti zadovoljan i bogat, onda su to
    trebali biti stradalnici Domovinskoga rata, odnosno oni koje ni metak
    nije pogodio, a prošli su sva ratišta. A kod nas je obrnuto. Zadovoljni i
    bogati su oni koji su rat vidjeli isključivo na televiziji, i koji su
    iskoristili hrvatsku patnju da zarade što više novaca, da imaju dvorce,
    helikoptere, jahte, iznimno skupe osobne automobile, vile, na desetke
    stanova i novaca koliko ne mogu potrošiti ni da žive još pet života.
    Briga njih za ljude koji su čitav rat proveli s puškom u ruci, koji su
    danas bolesni, ili se liječe na psihijatarskim ustanovama. Za njih su to
    “povlašteni” borci, za njih su to “izgubljeni” ljudi, s kojima je bolje
    ne imati posla. Kad te tajkune pitate, zašto ne pomažu stradalnike
    Domovinskoga rata obično odgovaraju da ih nisu oni slali u rat, pa neka
    im pomažu oni na državnoj razini!

    jah to su i oni šta su u vrime dok padaju bombe sklapali kojekakve ugovore s “partnerima” i sad pametuju neokrznuti nedaćama…

    • HRSmoock

      Pogodi gdje potpuno isto…Ovdje ima jedna dobra, “Sve će to narod pozlatiti”. Šta kažu, “oni ih nisu slali u rat, neka im se pomogne na državnoj razini…” I to sam čuo, ne mogu se sjetiti…Dobro reče onaj Vanja-vahid Bulić. “Ko je kriv, drekavac?” Ne znam ko je taj drekavac, ali kad ga nađem…Biip biip biiip ću mu mamu i kućne ljubimce…

      • peppermintt

        Vašima je još i lakše , al kad promisliš onako iskreno ljudski, lopine
        niti nemaju nacije njih veže zajednički interes-kapital a on ne poznaje
        ni granice ni boje ni ideale