NAGRADA HRZZ-u ZBOG ZASLUGA U UNIŠTAVANJU HRVATSKE ZNANOSTI

2

NAGRADA HRVATSKOJ ZAKLADI ZA ZNANOST ZBOG ZASLUGA U UNIŠTAVANJU HRVATSKE ZNANOSTI

(Pismo Hrvatskom saboru)

Moram Hrvatskom saboru čestitati što je stvorio Hrvatsku zakladu za znanost (HRZZ) koja veoma uspješno sprovodi zadaću uništavanja hrvatske znanosti. Iako je svima dobro poznato što je hrvatska šutnja ipak sam se pitao zašto poznati hrvatski znanstvenici na to ne reagiraju.

Pitao sam jednog kolegu koji je sjajan znanstvenik i on mi je odgovorio:

Ja se nisam mislio suprotstavljati, ali sam prije godinu dana bio vrlo blizu odluke za dignem ruke od projekta. Ipak sam nekako nastavio, prvenstveno zbog mladih članova projekta. A drugo je što smo čekajući mjesecima na odluku u međuvremenu bili potrošili dosta novaca, svakako više nego što sam bio spreman platiti iz svog džepa. Na kraju sam platio oko 3500 kn. Ove godine smo već morali vraćati oko 5500 kn zbog one bedastoće o samo jednom članu projekta na konferenciji. Sve u svemu, valjda ću se uspjeti natjerati da ovaj projekt doguram do kraja, i istrpim sve gluposti s kojima me obasipaju.  A nakon toga se više ne mislim javljati na HRZZ projekte. Mladima iz grupe sam to jasno dao do znanja, pa imaju dosta vremena da se snađu i dogovore kako dalje.

Kao što znate osnovno je pravilo u znanosti da autori imaju pravo odgovoriti na primjedbe koje su dane za njihov rad, a oni koji su odgovorni moraju se pobrinuti da na to dobiju odgovore. Kod HRZZ to ne postoji. Što su gluplje primjedbe njihovih recenzenata, to se manje može utjecati na njihovu odluku. Kažu, odluka je konačna!

Ja nisam bio uopće u poziciji da istrpim sve gluposti iz HRZZ-a. Oni tvde: “Ocjene su stručne i njihova svrha jest da voditelju projekta ukažu na kvalitetu rada na projektu te da, ukoliko je to nužno, ukažu i na problem i daju preporuke za daljni rad.”

Recenzentima moga projekta za prvu godinu rada nije bio najvažnija kvaliteta rada na projektu već časopisi u kojima smo objavili radove. Pri tome su se rukovodili nekim svojim nestručnim kriterijima. Tako je jedan tvrdio da su neki Q1 časopisi nerespektabilni, a drugi da jedina tri časopisa koji su na svjetskim listama (Q2) iz problematike projekta nisu pogodna za publiciranje, pa iako je bilo 25 radova u Q1 i Q2 časopisima tvrdio je da je svega 7-8 radova objavljeno u dobrim i vrlodobrim časopisima. Ne treba biti puno inteligentan i povezati takav tretman ova tri časopisa kada se zna da su dva od tih časopisi koje smo mi osnovali u Zagrebu (Izdavačka kuća Element), a u Editorial Boardu onog trećeg Springerovog sam ja. U RH je pet matematičkih časopisa na svjetskim listama. Tri od tih pet izdali smo mi u Elementu. Na listi najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa po Scopusu ta tri naša su na DRUGOM, ČETVRTOM I ŠESTOM mjestu.

Zapravo, na taj način Upravni odbor HRZZ-a proglašava sve hrvatske znanstvene časopise, osim možda onog na prvom mjestu, lošim. Nadam se da Vi u Hrvatskom saboru ne djelite takovo mišljenje, mada me ne bi iznenadilo da HRZZ to svjesno radi u cilju zadaće o kojoj govorim već u naslovu ovog teksta.

Istina jedan član Upravnog odbora HRZZ-a i moj kolega iz HAZU je i sam stvorio jedan znanstveni časopis koji je na svjetskim listama. Njegov časopis je na Scopusovoj listi na 15. mjestu. Hvale vrijedno je ovakovo njegovo priznanje, iako posredno, da njegov časopis nije dobar. Međutim, to ga ne opravdava kada na taj način ocjenjuje i onih 13 časopisa koji su na 2.-14. mjestu, zar ne?

Način na koji Upravni odbor Zaklade reagira na  “ukazane probleme” ukazuje na to isto: Ako recenzent kaže kako smatra da ne treba objavljivati u takovim časopisima, Upravni odbor to rješava tako što traži povrat novca odobrenog i uplaćenog časopisima po njihovom odobrenju. To im valjda dođe kao preporuka za daljni rad! Sve njihove “preporuke” su bile slične naravi. Slično časopisima postupa se s odobrenim knjigama i konferencijama. Ovdje ću dati primjer jedne konferencije jer je važna za našu nagradu koju smo odlučili dodijeliti HRZZ, a konferencije spominje  i moj kolega. Bedastoća o samo jednom članu projekta na konferenciji je pogotovu očita kada jedna grupa, ili projekt (mojih suradnika na Projektu je 36) organizira konferenciju. Zapravo u HRZZ-u “ne žele” razumjeti ono što su sami napisali, tj. kažu da je to s jednim članom “po pravilu”, a ne uvijek. Takva pravila trebala bi se odnositi na one projekte koji ugovore sklapaju poslije neke takve odluke, a ne i retroaktivno. Dakle, nisu to smjeli primjeniti na konferenciju koju smo krajem prošle godine organizirali u Mostaru. To je bila prva matematička međunarodna konferencija u Mostaru. Uz to u čast tri sveučilišna profesora iz RH.  Sredstva koja smo predvidjeli iz Projekta nismo mogli iskoristiti. Jasno nam je bilo da se želi onemogućiti ta konferencija pa smo se potrudili pronaći sredstva da je održimo. I održali smo je.

Najveće umijeće HRZZ bilo je u tome da usvoje ocjenu C za naš project jer onda imaju posebnu dosjetku za onemogućavanje rada. Naime recenzija i odobrenje rada za sljedeću godinu traje oko pola godine i u tom razdoblju nemate sredstva za rad. Ali kada imaš ocjenu C onda se takvo ocjenjivanje vrši svakih pola godine. Vjerovali ili ne!

Ono što je posebno zanimljivo jest da razumijevanje za napade na hrvatske časopise nismo našli ni u ministarstvima dvije prethodne vlade, ni u HAZU. Inače, ovako sam počeo svoj odgovor HRZZ-u kada sam doznao što je njihov osnovni princip:

“Drago mi je da ste nas na početku svog odgovora podsjetili na osnovni princip kojega se treba držati HRZZ u ocjenjivanju projekata.

Da ste stručnjak u ovom području znali biste da su na Projektu bili gotovo svi znanstvenici iz RH iz polja u kojem se provodi projekt. Očito je i iz nedovoljne stručnosti samih recenzija da ste izabrali recenzente koji se bave nekim drugim područjima ali imaju i poneki rad iz Teorije matematičkih nejednakosti. Lako možete usporediti Vi ili netko tko se malo razumije u Matematiku kako vaši recenzenti imaju mnogo manje radova od istraživača seniora na Projektu, a da ne spominjemo mojih više od 1100 znanstvenih radova. Svatko tko ima moć logičkog zaključivanja lako će ustanoviti kako je besmisleno očekivati da će netko koji je u tom području dao tako malo može „ukazivati na probleme i davati meni preporuke za dalji rad“.

Ili HRZZ misli da bih slušajući takove stručnjake uradio manje. Možda ne bih bio akademik u dvije akademije. Ili ne bih napravio 3 od 5 matematičkih časopisa koji su na svjetskim listama – možda barem bi moji bili Q4 kao ona dva ostalih matematičara u RH, a ne Q2 i Q3. Ili iz naše matematičke škole ne bi izašlo više od 40 doktora znanosti samo u RH (a da pogledate koliko su doktora znanosti napravili vaši „stručnjaci“ koji me eto savjetuju – a vi ih slušate). Ili ne bih organizirao konferencije u zemlji i inozemstvu. Ili ne bih imao više od 200 suradnika diljem svijeta. Ili mi ne bi neki časopis s CC i SCIE liste posvećivao poseban broj zbog mojih zasluga u matematici. Ili intervju sa mnom iz tog broja ne bi bio prevođen na kineski. Ili…”

Takvu sukladnost u podršci ocjeni HRZZ-a kako ne valjaju časopisi koji su na svjetskim listama, ako su hrvatski, ili ako je neki Hrvat u Editorial boardu a časopis je strani je doista zadivljujuća.

Zato smo odlučili nagraditi HRZZ za tako uspješan rad i u svim radovima u kojima su autori s našeg projekta, dakle 14 radova, stavili smo zahvalu HRZZ-u zato što nam je omogućila tiskanje tih radova. Radovi su tiskani u časopisu koji je drugi na Scopusovoj listi najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa:

A to je doista i točno. Teško bi uspjeli u tako kratkom vremenu uspjeti organizirati Konferenciju da nismo bili svjesni činjenice da je HRZZ hoće onemogućiti, zar ne?

Ipak prije nego što sam vam uputio ovo pismo poslao sam njegov nacrt jednom kolegi koji je svjetsko ime u svom području. Evo njegovih komentara:

Kod Vas je jasno zašto imate problema. Baš sam pogledao Math Sci Net: imate 1115 radova, 3800 citata, masu suradnika što je sve izuzetno impresivno, a onda ”male” to smeta pa vas zezaju kroz ta nekorektna vrednovanja tj. smiješnim recenzijama.  Zaklada je trebala razmisliti koju ocjenu usvaja.

Ta priča o “u principu jednom čovjeku” po konferenciji nije za velike grupe gdje se radi puno različitih stvari. Za ovo što pišete o recenziji koja od 25 Q1 i Q2 rada priznaje 7 ili 8 još nisam čuo. Najviše iznenađuje, kao što sam već rekao, što je oni prihvaćaju kao objektivnu. Zato bih mogao podržati  “nagradu” 🙂

S obzirom da je Hrvatski sabor osnovač HRZZ, smatrao sam da trebam prvo vama uputiti ovu radosnu vijest o ovoj nagradi!

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

facebook komentari