Pratite nas

Razno

Najstariji glazbar u Hercegovini

Objavljeno

na

Kako samo nadahnuti i plemeniti razgovori mogu biti sa bakama i djedovima, kako samo vrijedne i čvrsto čuvane obiteljske tajne oni povjeravaju svojim malim unucima. Kolika je sigurnost unuka u ruci starih djedova, slika je koja nikada ne nestaje.

Prelijepo je učiti od boljih, snažnijih, a još ljepše učiti od onih koji su oslabili od snage, zaboravili ponešto iz bogate riznice sjećanja…

glazbarSvatko ima svoga djeda, UHAKUD je pronašao svoga. 28. lipnja 2014. godine otišli smo u Ljubuški po preporuci člana našega upravnog odbora gospodina Mladena Grgića da upoznamo nevjerojatnog čovjeka gospodina Veselka Bilića. Ukratko vam donosimo par informacija koje smo u razgovoru s našim Veselkom saznali. Veselko Bilić rođen je kao osmo dijete u obitelji Bilić 8. prosinca 1919. godine, na pitanje koliko je djece njegova majka rodila misli da je bilo 13 ili 14 što živih što mrtvih, a na kraju ih je ostalo živih osmero. Rođen je u Lisicama od majke Kate rođene Kraljević također iz Lisica. Oženjen, sada udovac, imao je dva sina, nažalost više nisu živi, trenutno živi s unukom i njegovom ženom.

Zanimljivost našega Veselka je da je on jedan od prvih svirača Limene glazbe koja je svoj prvi nastup imala 1933. godine. On je tada bio dječak koji je hrabro pristupio sviranju, isprva je sviro tamburu i išao na pjevanje u zbor kod Fra Rude Mikulića (još dok Limena glazba nije ni postojala) zatim je osnutkom Limene glazbe počeo svirati prvu kornu, zatim drugu trubu b. Čitav svoj život proveo je uz glazbu i oko glazbe, veselje i tugu dijelio je prijateljima glazbarima, a u razgovoru s njim saznali smo kako se još uvijek sjeća nekih pokojnih ljudi iz glazbe Široki Brijeg, Mostar, Trebižat. Kaže kako glazbu čini minimalno dvanaest ljudi, ispod toga on ne priznaje ništa. Veliku tugu u njegovom pogledu osjetili smo kada smo ga upitali što misli kako riješiti problem ne funkcioniranja glazbe u Ljubuškom, te što bi poručio mladima, kao pravi mudri starac odgovorio je kako je to teško pitanje na koje on ne zna pravi odgovor. S glazbom je proputovao cijeli svijet, upoznao mnogo prijatelja, živio jedan ispunjen dobar društveni život, kojega danas nažalost u ovom smislu u Ljubuškom nema. Pitamo se kako danas osamdeset godina poslije u Ljubuškom i u ostalom dijelu Bosne i Hercegovine Puhački orkestri umiru. Što je razlog tomu? Je li to samo politika ili su u pitanju i duhovne zaostalosti kod ljudi koji bi se trebali malo više žrtovati po tom pitanju. Ne vjerujemo kako je 1933. godine stanje u kulturi bilo bolje nego danas, možda su samo ljudi seljaci kao naš Veselko bili malo veselijeg duha i spremniji na žrtvu , a duhovne vođe kao fra Rudo imali su viziju koja nam danas fali. Nažalost!

Iz razgovora s djedom Veselkom saznali smo kako on danas još uvijek aktivno obrađuje svoj vinograd, redovito šeta po gradu, čita bez naočala i uživa u životu bez obzira na sve nedaće koje su ga snašle. Na samomu kraju kada smo se rastavljali upitao je: A tko će platiti piće? Ispod donosimo nekoliko fotografija s našega susreta s Veselkom Bilićem, te tekst koji je objavljen 1933. godine, izvješće s prvoga nastupa kojeg je napisao Kasim Gujić:

POSVEĆENJE NOVOOSNOVANE HUMSKE GLAZBE NA HUMCU (LJUBUŠKOM)

Mladi i agilni franjevac Rude Mikulić već nekoliko godina radi na organizaciji pjevačkih zborova u zapadnoj Hercegovini. Kad su organizirani i uvježbani zborovi povela se akcija, da se osnuje i seljačka glazba. Financijska strana bila je slaba, ali je Fra Mikulić osnovao i posebni odbor za kupljenje milodara. Prije 5 mjeseci glazba je došla, te se od tog doba sva pažnja posvetila vježbanju. Zborovođa glazbe kao i svih pjevačkih društava je Fra Rudo Mikulić. Njegovim radom i trudom seljaci su se toliko izvježbali da je glazba na Novu godinu imala pred crkvom sv. Ante na Humcu prvi nastup, kad je obavljena posveta glazbe, Hrvatski puk iz svih krajeva Hercegovine i Dalmacije pohrlio je tog dana na Humac da prisustvuje toj svečanosti. Pročelništvo kumstva imao je župnik Fra Sebastijan Lesko. Kum glazbala bio je dr. Petar Nuić i fra Grgo Vasilj. Pri kraju svečanosti priredjen je u franjevačkom samostanu na Humcu svečani banket, kojem su prisustvovali izaslanici raznih ustanova kao i svi kumovi svih glazbala.

Blidinje.NET/uhakud.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

Međunarodni dan mira: Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Diljem svijeta se 21. rujna obilježava kao Međunarodni dan mira.

Rezolucijom Ujedinjenih naroda (UN) iz 2001. godine, taj je datum određen za dan nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnom nivou.

Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN 1981. godine u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu: 20 godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujan.

Charlie Chaplin, zvijezda nijemog filma, na kraju svojeg prvog zvučnog filma “Veliki diktator”, drži govor o ljubavi i istini o ljudskom životu i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Ne možemo zamisliti bolju posvetu na današnji, međunarodni Dan mira, piše dnevnik.hr

“Veliki diktator” je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.

Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film “Veliki diktator” na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.

Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…

Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.

Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti…

Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima – ljudima koji vas preziru – koji su vas zarobili – koji upravljaju vašim životima – govore vam što da radite – što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju – hrane – tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima – ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!

U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: “Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.

Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad – koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!

Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!”.

Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.

Misli koje je za svoj 70. rođendan Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Promo

Osijek: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Objavljeno

na

Objavio

Začetnik IT industrije, jedan od pionira tog posla u Silicijskoj dolini g. Robert B. Faber na poziv buduće gradonačelnice Osijeka Ivane Šojat drži tribinu pod naslovom: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Gospodin Faber  dao je svoj doprinos u izradi programa upravljanja Osijekom kojeg će gospođa Ivana Šojat ponuditi biračima.  Dobro mjesto u svijetu za ulaganje je Osijek i glavna teza g. Fabera jeste da osim dobrog proizvoda jednako je važna i vjerodostojnost menadžmenta.

Osijek ispunjava sve uvjete na čelu s gospođom Ivanom Šojat kao gradonačelnicom jer ako ljudi vjeruju svojoj budućoj gradonačelnici, nema te krize koju nije moguće svladati.

Gospodin Faber će prezentirati Osijek u svijetu kao dobro mjesto za ulaganje.

Hvala Ivani Šojat što u svoj i naš Osijek dovodi najbolje, zaključeno je na tribini.

facebook komentari

Nastavi čitati