Nakon 72 godine održava se vjerski obred Hrvatske pravoslavne crkve

3

U petak 6. siječnja u 12 sati, Hrvatska pravoslavna crkva i Projekt Velebit organiziraju javni obred ‘Veliko posvećivanje vode povodom blagdana Bogojavljanje’, odnosno Sveta tri kralja, na Cvjetnom trgu. Obred će se održati u trgovačkom centru ‘Centar Cvjetni’ u prizemlju.

Voda posvećena tim povodom čuva se u crkvi cijelu godinu. Tradicija u većini pravoslavnih crkava pa tako i u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi nalaže da se to posebno posvećivanje vode održava na otvorenom, u rijeci, jezeru ili moru. U takvim prilikama svećenik baca drveni križ u vodu, a pri tom se puno ljudi baca u vodu kako bi uhvatili križ. Ovom prilikom će obred biti prilagođen uvjetima i ambijentu gdje će se održati. Ovo je ujedno i prvi javni obred Hrvatske pravoslavne crkve u centru Zagrebu nakon 72 godine.

Hrvatska pravoslavna crkva i Projekt Velebit, pozivaju sve kršćane, Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, ali i sve ljude dobre volje da nam se pridruže u ovom jedinstvenom trenutku povratka hrvatskog pravoslavlja tamo gdje mu je i povijesno mjesto, u središte hrvatske metropole.

Ideja Hrvatske pravoslavne crkve nije nastala u doba Nezavisne Države Hrvatske, nego svoje početke bilježi u 19. stoljeću, kad je u Hrvatskoj, u narodu i među mnogim njegovim uglednicima, bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata, kako onih kojima su oba roditelja bili pravoslavci, tako i onih kojima je jedan od roditelja bio pravoslavne vjere.

Da nebi išli u nabrajanje stotina imena prominentnih Hrvata, dovoljno će biti spomenuti Oca Domovine Antu Starčevića, čija je majka bila pravoslavka a bio je čelnik pravaškog pokreta u Hrvatskoj; zatim književnika i pravaša Augusta Harambašića; pjesnika Petra Preradovića; prvog intendanta HNK-a Stjepana Miletića, i Nikolu Kokotovića, velikog borca protiv velikosrpstva i izjednačvanja pravoslavlja sa srpstvom.

Nakon Rakovačke bune (1871.) u kojoj je incidentno sudjelovao veliki broj Hrvata pravoslavaca, Ban Khuen Hedervary potiče poistovjećivanje srpstva i pravoslavlja, kako bi ugušio hrvatski otpor.

Srbizacija, najprije neslavenskih Vlaha a zatim i etničkih Hrvata pravoslavne vjere, pozdravila je i podržala SPC a mnogi srpski znanstveni, politički i kulturni djelatnici su po Hrvatskoj utjecali na pretakanje hrvatskog pravoslavlja u srpsko. Među njima najistaknutiji su bili Vuk Karadžić, Dositej Obradović i Jovan Cvijić. Proces posrbljavanja novčano je potpomagala Kneževina Srbija.

Događalo se to u isto vrijeme kad je Austrija Vojvodini Srpskoj, predala u posjed hrvatski Srijem a rusko-srpskim spletkama se nastojalo kroz svetosavsko pravoslavlje posrbiti hrvatske krajeve u Bosni.

Najveći borac protiv tog procesa srbizacije hrvatskog življa i preotimanja hrvatskog prostora bio je Eugen Kvaternik.

Antun Radić je napisao (Objavljeno u Sabranim djelima) da “pravoslavni Grk ima svoju grčku Crkvu, pravoslavni Rus ima svoju rusku, pravoslavni Srbljin ima svoju srbsku, a pravoslavni Hrvat – on nema svoje Crkve, nego mora u – srbsku!”

Predak generala JNA, Veljka Kadijevića, Jovo Kadijević, pripadnik hajdučke skupine Andrijice Šimića, nije se osjećao Srbinom, nego “Rvatom rišćanske vire”.

Posao srbizacije hrvatskih pravoslavaca praktično je završen u Kraljevini Jugoslaviji, kad se, ako je vjerovati srpskim statistikama, od 6 milijuna stanovnika kasnije uspostavljene NDH, 30% izjasnilo Srbima.

Konačno je u veljači 1942., u Hrvatskom državnom saboru, najavljeno osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, uz objašnjenje da crkvena organizacija koja nije internacionalna nego je nacionalna, u hrvatskoj mora biti hrvatska. Tako je u lipnju 1942., u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu, za poglavara Hrvatske pravoslavne crkve, kao mitropolit ustoličen bivši Novomoskovski mitropolit Germogen.

Godine 1945., komunistička velikosrpska vlast je ukinula HPC, poubijala njene svećenike pa i samog Germogena i vratila Hrvatsku pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve, gdje se nalazi i danas, 72 godine nakon što je Hrvatska pravoslavna crkva ukinuta i 25 godina otkako je uspostavljenja Republika Hrvatska kao samostalna država.

Jedan od pobornika za uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve je bio i kardinal Alojzije Stepinac, kojega se danas ne može bez srpske privole proglasiti svecem, jednako kao što se ne može, očito bez srpske privole, isposlovati priznanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

Zato 6. siječnja 2017., u 12 sati, svi koji se osjećate hrvatskim pravoslavcima i svi drugi koji podržavate priznanje HPC, dođite na Cvjetni trg i demokratskim pravom svoje izravne prisutnosti, iskažite svoju volju da u hrvatskoj samostalnoj državi, Hrvatska pravoslavna crkva mora biti priznata i izjednačena sa svim drugim već priznatim vjerama, jer ako jedna vjera nije internacionalna, nego je nacionalna, onda ta u Hrvatskoj mora biti hrvatska.

Za Projekt Velebit: Dinko Dedić

facebook komentari

  • Agromentum

    I ovo je još jedan od dokaza nemoći i nesposobnosti hrvatskih političara i države. Za sve se mora pitati Beograd. SPC i srpski političari povezuju bilo kako obnavljanje s NDH, a zna se da je baš SPC bila lojalna nacistima i iste veličala. Pa tko koga ovdje…

    • kostresh

      …. krca? jugoslaveni hrvate, sefe. da obijelodanim. kad se vec ne zna ;))))

  • Tyrex Rex

    Hvala Bogu da se napokon pokreće HPC nakon 70 godina.Oćekujem neizmjerno kmečanje sa strane SPC-a glavnoga promicatelja memoranduma SANU.