Na Dan žena došlo je do političkog zatišja pred novu buru. Neki su 8. ožujka proslavili udarnički 9. Ožujskim, to jest „Žujom“, pivom s nadimkom. No, sve što je lijepo kratko traje, stiže triježnjenje sa stanjem u Ukrajini i BiH. Mnogi se čudom čude tome što je Putin nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

[dropcap]T[/dropcap]a nije Putin Churchill pa da dobije Nobela za književnost. Oni koji nominiraju Putina za nagradu izumitelja dinamita vode se logikom ravnoteže: ako je ima američki predsjednik Obama, treba je dobiti i ruski. Nobelovu nagradu obojici, ili kako bi ponegdje u BiH rekli: Nobela obama! Neki analitičari tvrde kako bi tvrdi stav Rusije prema Ukrajini mogao omekšati ruski stav spram Balkana. Jer je ukrajinska košulja bliža Rusiji od balkanskog prsluka. Pa joj puca prsluk za Balkan. U isto vrijeme u Kongresu i Senatu SAD-a u proceduri je rezolucija o imenovanju izaslanika američkog predsjednika za Balkan.

Dr. Ivo Lučić smatra kako su za BiH jednako opasni i separatizam RS-a i pokušaji unitarizacije za što se zauzimaju bošnjački nacionalisti. BiH zbog tih težnji ima manje izgleda za opstanak nego što ga je imala Juga. Dr. Lučić zaključuje da je rješenje u ulasku BiH u EU. Dakle, BiH nakon TU (Turske) i AU (Austro-Ugarske) i dvije YU (Jugoslavije) može opstati samo u – EU!

U Švicarskoj i Belgiji kantoni, odnosno regije dobivaju sve veću autonomiju. Inače bi se pojavio separatizam. Bruxelles to shvaća, ali kako pojasniti zagovornicima centralizma koji BiH iz uzavrelog bosanskog lonca guraju u centrifugu. Republika Srpska za sada je prevelik zalogaj pa nastoje hrvatsko-bošnjačku Federaciju pretvoriti u svoju republiku, zalažući se za ukidanje županija – kantona jer su jamstvo konstitutivnosti bh. Hrvata. To obrazlažu potrebom racionalizacije i nude rješenje bez racija. Hrvatske stranke imaju niz racionalnih rješenja kad je o racionalizaciji države triju naroda riječ: tri entiteta, Federacija iz dva ili tri dijela i – mirna Bosna. Stipe Mesić ima rješenja koja bi stvorila još veće probleme. Bh. Hrvati bili bi dodatno obespravljeni, a koliko su do sada obespravljivani opisao je Mato Tadić u knjizi “Ustavni položaj Hrvata od Washingtonskog sporazuma do danas“.

Ovakva neodrživa BiH ne drži vodu, a izmišljanje tople vode u bosanskom loncu više nema nikakva smisla. Vratio se bh. građanin iz dijaspore i kad je dobro sagledao situaciju, kazao je:

– Izgleda da je nostalgija bolji izbor!

Hoće li se naći bolji izbor nakon jesenskih izbora, pitanje je SAD, EU, Turske i Rusije, ali i Hrvatske i Srbije, potpisnica Daytona, a sada i – Ukrajine! Možda i referenduma Katalonaca i Škota. Hrvatski političari u BiH i Hrvatske nemaju više povijesno pravo na još jednu hrvatsku šutnju. Netko reče da je šutnja zlato koje se dobije ispiranjem – mozga!

Ovakva BiH gospodarski nazaduje, socijalna slika sve je tamnija. Plaće i mirovine gube trku s cijenama pa jedan građanin reče:

– E, moj Tesla, kad bi znao što nam rade sa strujom!

Pa je sve više slučajeva sličnih nezgodnoj zgodi s Mujom i sinčićem koji piše domaću zadaću. Mujo se izležava na dvosjedu za troje i pijucka uvozno pivo, a sinčić ga upita:

– Tata, što je riječ nema u rečenica „U kući nema piva“?

Mujo mućnu glavom i zaključi:

– Sine, to je prava katastrofa!

Bh. vlak za Europu još vrluda i vijuga bh. tunelima i vijaduktima, dimi, zastajkuje i lupeta. Haso pita Muju zašto kotači vlaka toliko klapaju, a Mujo mu objasni:

– Kotači su u obliku kruga, a površina kruga dobije se kad se r (polupromjer) digne na kvadrat i pomnoži s brojem Pi (3, 14). Broj Pi je konstanta i možemo ga zanemariti pa ti onda ostaje polupromjer na kvadrat. Kad se okreće, kvadrat mora klapati!

Muji je s lupanjem bh. vlaka koji klapa u Europu sve potpuno jasno, ali nejasno mu je nešto drugo. U vodu je bacao cigle i čudi se:

– Ovo nema nikakve logike, cigle su u obliku kvadrata, a u vodi se pojavljuju krugovi – čudi se Mujo.

Kad je došao doma, Fata mu se obrati:

– Imam za tebe lošu i dobru vijest. Loša je da sam slupala auto!

Znatiželjni Mujo reče:

– Da čujem dobru vijest.

– Dobro sam ga slupala – objasni Fata.

FranoVukoja/Vl

facebook komentari

  • HRVAT MAKS LUBURIĆ ZA NOBELOVU NAGRADU!

    SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

    HRVATSKI NARODNI ODPOR
    Glavno Tajničtvo
    br. 19/ 1955
    Stan, dne 20.I.1955.

    OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

    SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

    Prema
    pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji
    jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku
    promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

    Na čelu tog komunističkog
    centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz
    Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i
    Rusijom.

    Agenti
    toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa
    vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o
    bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati
    moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti
    Hrvatsku Državu.

    Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u
    Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu
    Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj
    nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom
    velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da
    Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju
    Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski
    nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da
    Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

    Hrvati!
    Mi
    ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije
    nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš
    protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika
    Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti
    hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih
    zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici
    nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada
    se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a
    Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena
    GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali
    svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon
    Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
    Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
    Ona
    je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u
    Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je
    poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru
    protiv N.D.H.

    Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i
    uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja
    Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke
    diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne
    znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni
    komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u
    Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama
    Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu,
    jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali
    srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski
    orientiran.

    Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego
    taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio
    našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio
    arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda
    zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile:
    “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne
    koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i
    hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

    Postoji
    mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro
    obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski
    komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih
    krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim
    agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz
    Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje
    rusofile.

    podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima
    provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima.
    Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio
    jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran
    Dr. Ante Ciliga.

    Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima.
    Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti
    nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima,
    jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov
    nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u
    biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će
    Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama
    ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim
    antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i
    kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i
    muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i
    inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

    Mi
    vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi
    pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami
    sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo
    bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo
    i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv
    komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu,
    slučaj.

    Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

    1.
    Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku
    promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake
    vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog
    komunizma.

    2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez
    predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno
    ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba
    pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi
    protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj
    sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu
    kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih
    boraca.

    3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim
    organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti
    komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima
    drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama
    naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

    Neka Vam ruski plaćenici
    govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da
    sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna
    služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki
    narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito
    antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog
    naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

    Izprazna
    su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će
    Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke
    milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije,
    idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti
    spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego
    spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

    Ni Moskva ni Beograd !

    Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

    Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

    GENERAL DRINJANIN v.r.

  • HRVAT MAKS LUBURIĆ ZA NOBELOVU NAGRADU!

    SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

    HRVATSKI NARODNI ODPOR
    Glavno Tajničtvo
    br. 19/ 1955
    Stan, dne 20.I.1955.

    OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

    SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

    Prema
    pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji
    jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku
    promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

    Na čelu tog komunističkog
    centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz
    Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i
    Rusijom.

    Agenti
    toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa
    vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o
    bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati
    moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti
    Hrvatsku Državu.

    Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u
    Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu
    Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj
    nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom
    velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da
    Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju
    Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski
    nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da
    Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

    Hrvati!
    Mi
    ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije
    nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš
    protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika
    Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti
    hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih
    zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici
    nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada
    se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a
    Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena
    GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali
    svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon
    Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
    Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
    Ona
    je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u
    Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je
    poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru
    protiv N.D.H.

    Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i
    uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja
    Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke
    diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne
    znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni
    komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u
    Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama
    Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu,
    jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali
    srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski
    orientiran.

    Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego
    taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio
    našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio
    arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda
    zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile:
    “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne
    koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i
    hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

    Postoji
    mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro
    obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski
    komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih
    krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim
    agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz
    Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje
    rusofile.

    podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima
    provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima.
    Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio
    jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran
    Dr. Ante Ciliga.

    Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima.
    Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti
    nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima,
    jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov
    nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u
    biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će
    Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama
    ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim
    antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i
    kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i
    muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i
    inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

    Mi
    vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi
    pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami
    sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo
    bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo
    i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv
    komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu,
    slučaj.

    Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

    1.
    Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku
    promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake
    vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog
    komunizma.

    2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez
    predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno
    ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba
    pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi
    protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj
    sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu
    kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih
    boraca.

    3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim
    organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti
    komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima
    drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama
    naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

    Neka Vam ruski plaćenici
    govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da
    sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna
    služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki
    narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito
    antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog
    naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

    Izprazna
    su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će
    Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke
    milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije,
    idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti
    spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego
    spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

    Ni Moskva ni Beograd !

    Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

    Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

    GENERAL DRINJANIN v.r.