Nakon AU i YU BiH može funkcionirati samo u EU

    2

    Na Dan žena došlo je do političkog zatišja pred novu buru. Neki su 8. ožujka proslavili udarnički 9. Ožujskim, to jest „Žujom“, pivom s nadimkom. No, sve što je lijepo kratko traje, stiže triježnjenje sa stanjem u Ukrajini i BiH. Mnogi se čudom čude tome što je Putin nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

    [dropcap]T[/dropcap]a nije Putin Churchill pa da dobije Nobela za književnost. Oni koji nominiraju Putina za nagradu izumitelja dinamita vode se logikom ravnoteže: ako je ima američki predsjednik Obama, treba je dobiti i ruski. Nobelovu nagradu obojici, ili kako bi ponegdje u BiH rekli: Nobela obama! Neki analitičari tvrde kako bi tvrdi stav Rusije prema Ukrajini mogao omekšati ruski stav spram Balkana. Jer je ukrajinska košulja bliža Rusiji od balkanskog prsluka. Pa joj puca prsluk za Balkan. U isto vrijeme u Kongresu i Senatu SAD-a u proceduri je rezolucija o imenovanju izaslanika američkog predsjednika za Balkan.

    Dr. Ivo Lučić smatra kako su za BiH jednako opasni i separatizam RS-a i pokušaji unitarizacije za što se zauzimaju bošnjački nacionalisti. BiH zbog tih težnji ima manje izgleda za opstanak nego što ga je imala Juga. Dr. Lučić zaključuje da je rješenje u ulasku BiH u EU. Dakle, BiH nakon TU (Turske) i AU (Austro-Ugarske) i dvije YU (Jugoslavije) može opstati samo u – EU!

    U Švicarskoj i Belgiji kantoni, odnosno regije dobivaju sve veću autonomiju. Inače bi se pojavio separatizam. Bruxelles to shvaća, ali kako pojasniti zagovornicima centralizma koji BiH iz uzavrelog bosanskog lonca guraju u centrifugu. Republika Srpska za sada je prevelik zalogaj pa nastoje hrvatsko-bošnjačku Federaciju pretvoriti u svoju republiku, zalažući se za ukidanje županija – kantona jer su jamstvo konstitutivnosti bh. Hrvata. To obrazlažu potrebom racionalizacije i nude rješenje bez racija. Hrvatske stranke imaju niz racionalnih rješenja kad je o racionalizaciji države triju naroda riječ: tri entiteta, Federacija iz dva ili tri dijela i – mirna Bosna. Stipe Mesić ima rješenja koja bi stvorila još veće probleme. Bh. Hrvati bili bi dodatno obespravljeni, a koliko su do sada obespravljivani opisao je Mato Tadić u knjizi “Ustavni položaj Hrvata od Washingtonskog sporazuma do danas“.

    Ovakva neodrživa BiH ne drži vodu, a izmišljanje tople vode u bosanskom loncu više nema nikakva smisla. Vratio se bh. građanin iz dijaspore i kad je dobro sagledao situaciju, kazao je:

    – Izgleda da je nostalgija bolji izbor!

    Hoće li se naći bolji izbor nakon jesenskih izbora, pitanje je SAD, EU, Turske i Rusije, ali i Hrvatske i Srbije, potpisnica Daytona, a sada i – Ukrajine! Možda i referenduma Katalonaca i Škota. Hrvatski političari u BiH i Hrvatske nemaju više povijesno pravo na još jednu hrvatsku šutnju. Netko reče da je šutnja zlato koje se dobije ispiranjem – mozga!

    Ovakva BiH gospodarski nazaduje, socijalna slika sve je tamnija. Plaće i mirovine gube trku s cijenama pa jedan građanin reče:

    – E, moj Tesla, kad bi znao što nam rade sa strujom!

    Pa je sve više slučajeva sličnih nezgodnoj zgodi s Mujom i sinčićem koji piše domaću zadaću. Mujo se izležava na dvosjedu za troje i pijucka uvozno pivo, a sinčić ga upita:

    – Tata, što je riječ nema u rečenica „U kući nema piva“?

    Mujo mućnu glavom i zaključi:

    – Sine, to je prava katastrofa!

    Bh. vlak za Europu još vrluda i vijuga bh. tunelima i vijaduktima, dimi, zastajkuje i lupeta. Haso pita Muju zašto kotači vlaka toliko klapaju, a Mujo mu objasni:

    – Kotači su u obliku kruga, a površina kruga dobije se kad se r (polupromjer) digne na kvadrat i pomnoži s brojem Pi (3, 14). Broj Pi je konstanta i možemo ga zanemariti pa ti onda ostaje polupromjer na kvadrat. Kad se okreće, kvadrat mora klapati!

    Muji je s lupanjem bh. vlaka koji klapa u Europu sve potpuno jasno, ali nejasno mu je nešto drugo. U vodu je bacao cigle i čudi se:

    – Ovo nema nikakve logike, cigle su u obliku kvadrata, a u vodi se pojavljuju krugovi – čudi se Mujo.

    Kad je došao doma, Fata mu se obrati:

    – Imam za tebe lošu i dobru vijest. Loša je da sam slupala auto!

    Znatiželjni Mujo reče:

    – Da čujem dobru vijest.

    – Dobro sam ga slupala – objasni Fata.

    FranoVukoja/Vl

    facebook komentari

    • HRVAT MAKS LUBURIĆ ZA NOBELOVU NAGRADU!

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

      HRVATSKI NARODNI ODPOR
      Glavno Tajničtvo
      br. 19/ 1955
      Stan, dne 20.I.1955.

      OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

      Prema
      pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji
      jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku
      promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

      Na čelu tog komunističkog
      centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz
      Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i
      Rusijom.

      Agenti
      toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa
      vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o
      bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati
      moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti
      Hrvatsku Državu.

      Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u
      Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu
      Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj
      nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom
      velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da
      Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju
      Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski
      nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da
      Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

      Hrvati!
      Mi
      ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije
      nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš
      protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika
      Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti
      hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih
      zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici
      nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada
      se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a
      Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena
      GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali
      svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon
      Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
      Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
      Ona
      je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u
      Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je
      poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru
      protiv N.D.H.

      Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i
      uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja
      Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke
      diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne
      znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni
      komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u
      Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama
      Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu,
      jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali
      srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski
      orientiran.

      Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego
      taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio
      našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio
      arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda
      zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile:
      “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne
      koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i
      hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

      Postoji
      mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro
      obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski
      komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih
      krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim
      agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz
      Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje
      rusofile.

      podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima
      provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima.
      Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio
      jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran
      Dr. Ante Ciliga.

      Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima.
      Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti
      nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima,
      jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov
      nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u
      biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će
      Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama
      ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim
      antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i
      kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i
      muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i
      inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

      Mi
      vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi
      pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami
      sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo
      bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo
      i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv
      komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu,
      slučaj.

      Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

      1.
      Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku
      promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake
      vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog
      komunizma.

      2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez
      predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno
      ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba
      pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi
      protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj
      sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu
      kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih
      boraca.

      3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim
      organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti
      komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima
      drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama
      naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

      Neka Vam ruski plaćenici
      govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da
      sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna
      služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki
      narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito
      antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog
      naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

      Izprazna
      su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će
      Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke
      milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije,
      idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti
      spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego
      spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

      Ni Moskva ni Beograd !

      Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

      Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

      GENERAL DRINJANIN v.r.

    • HRVAT MAKS LUBURIĆ ZA NOBELOVU NAGRADU!

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

      HRVATSKI NARODNI ODPOR
      Glavno Tajničtvo
      br. 19/ 1955
      Stan, dne 20.I.1955.

      OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

      SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

      Prema
      pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji
      jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku
      promidžbu medju hrvatskim emigrantima.

      Na čelu tog komunističkog
      centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji su pobjegli iz
      Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i
      Rusijom.

      Agenti
      toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa
      vodećim osobama svih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o
      bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati
      moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljna stvoriti
      Hrvatsku Državu.

      Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u
      Domovini i njegove emigracije u borbi za svoju Nezavisnu Državu
      Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskoj
      nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom
      velikosrbskih krugova srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da
      Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uzpostavila granicu izmedju
      Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski
      nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da
      Rusija to ne može učiniti bez Ustaša.

      Hrvati!
      Mi
      ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije
      nikada u poviesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš
      protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvo priestolonasljednika
      Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti
      hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih
      zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici
      nisu htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada
      se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a
      Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena
      GROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali
      svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon
      Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
      Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
      Ona
      je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u
      Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je
      poslala svoje prijatelje srbske komuniste i cielo srbstvo u vatru
      protiv N.D.H.

      Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i
      uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnu misao. Danas se strelja
      Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističke
      diktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne
      znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni
      komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je hrvatovao zato, jer u
      Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukama
      Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu,
      jer su to zahtievali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali
      srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski
      orientiran.

      Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego
      taktički neuspijeh. Njima je Domovina taktika, a nama je sastavni dio
      našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedan dio
      arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda
      zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilječke su glasile:
      “hrvatski orientiran”, a svi ostali pristalice jugoslavenske državne
      koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog – i
      hrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

      Postoji
      mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro
      obaviešteni ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski
      komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoć srbskih i slovenskih
      krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim
      agentima, o srbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz
      Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svietu kompromitirati kao tobožnje
      rusofile.

      podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima
      provokatorima ili o pravim ruskim agentima. Radi se uviek o komunistima.
      Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški je pokret progonio
      jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran
      Dr. Ante Ciliga.

      Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima.
      Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja, jer bi to značilo počiniti
      nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženi progonima,
      jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov
      nacionalni komunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u
      biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će
      Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na slobodu. A i o nama
      ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našim konstantnim
      antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i
      kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i
      muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i
      inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

      Mi
      vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi
      pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami
      sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo
      bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo
      i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv
      komunizma, kada bi smo vjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu,
      slučaj.

      Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

      1.
      Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku
      promidžbu medju Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake
      vrsti komunizma, onog ruskog i onog srbskog, pa i čisto hrvatskog
      komunizma.

      2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez
      predomišljanja dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno
      ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba
      pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi
      protiv svih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj
      sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli u slobodnom svietu
      kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkih
      boraca.

      3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim
      organizacijama, družtvima i ustanovama u pobijenjau svake vrsti
      komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistima
      drugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama
      naroda, čije gostoprimstvu uživaju.

      Neka Vam ruski plaćenici
      govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu, da
      sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna
      služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki
      narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito
      antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernost hrvatskog
      naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

      Izprazna
      su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će
      Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke
      milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz beleiburške tragedije,
      idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije na polju časti
      spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego
      spašavati tielo, prodajući dušu svoju i svoga naroda.

      Ni Moskva ni Beograd !

      Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

      Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.

      GENERAL DRINJANIN v.r.