Nakon Brexita, pobjede Donalda Trumpa u SAD-u nastavlja li se domino efekt padom Angele Merkel u Njemačkoj?

6

Domino efekt nikad ne dolazi sam od sebe. Netko mora pokrenuti pad prve kockice koja zatim ruši ostale u nizu, a poželjno je brzo, preko medija posijanu paniku prenijeti na saveznike neprijatelja, kako bi se i oni urušili. Ako se prijenos promjena ne dogodi brzo domino efekt nestaje.

Domino efekt, znatno rjeđe, znao se događati i u politici uvijek kad se kod velikog postotka stanovništva probudila nada u nešto novo, bolje, ili kad se javio strah od promjena. Početkom dvadesetog stoljeća, dolaskom boljševika na vlast u Rusiji postojala je znatna opasnost da se isto, poput domino efekta prenese i na ostale zapadne države. Mnogi su povjerovali u novo, bolje društvo i bili su spremni poginuti za to. Ali, vrlo brzo pristalice komunizma koji su otišli na izobrazbu u sovjetske političke centre, vidjeli su žalosne rezultate. Neki su ostali vjerni plaćenici komunizma, ali neki su se razočarali pa su s time upoznali svoju javnost. Dobar dio onih koji su se razočarali u ekonomske efekte marksizma i Lenjinove prve petoljetke odbacili su marksističku ekonomsku teoriju, ali su zadržali kolektivizam, boljševički apsolutni centralizam i boljševičke terorističke metode vladanja, te su se tako osnovali nove ljevičarske socijalističke ideološke frakcije kao što su nacionalni socijalizam i fašizam. Samim time nestalo je opasnosti od domino efekta u širenju marksističkog komunizma, piše Sanjin Baković/Kamenjar.com

Domino efekt javio se i kod raspada istočnog bloka. Komunizam je društvo koje se održavalo na strahu. Načeli su ga Papa Ivan Pavao II koji je preko katoličke crkve napao komunizam i SSSR, posredno preko Poljske, tako što je pokazao kako se ne treba bojati kad su svi složni, Ronald Regan koji je ekonomski uništio SSSR uvukavši ga u skupi project rata zvijezda, te prozapadne arapske države koje su velikim povećanjem proizvodnje nafte srušili njenu cijenu koju je SSSR izvozio u velikim količinama. Nastala je borba za vlast u samom SSSR-u, te se čitav varšavski pakt raspao čim je Boris Jeljcin, u borbi za vlast objavio odvajanje Rusije od SSSR-a. Ovaj domino efekt je pojačan medijskim dezinformacijama koje su posijale paniku širom sovjetskog carstva za vrijeme perestrojke, ali se nije proširio na dalekoistočne komunističke države koje su medije držale pod punom kontrolom.

Povijesno, Ujedinjeno Kraljevstvo uvijek je imalo podcjenjivački odnos i kompleks superiornost prema zemljama kontinentalne Europe i ovo je uvjetovano: fizičkoj izoliranost otoka, snažnom državnom upravom, jakim osjećajem nacionalne pripadnosti, posebnom vjerom (Engleska Crkva) te jakim osjećajem neovisnosti. Ovi osjećaji osobito su prožeti u Engleskoj i Velikoj Britaniji. Uzevši u obzir i kolonijalnu prošlost u kojoj je Velika Britanija kao imperija doslovce imala više od polovine zemaljske kugle pod svojom upravom i to što je uspjela svoj jezik, upravno-politički sustav i kulturu proširiti po svijetu, te što je plod imperije mnogih tehnološko i ekonomsko uspješnih država: SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Republika. Ujedinjeno Kraljevstvo kao otočna zemlja i bivša imperijalna sila uspjela je prebroditi Prvi i Drugi svjetski rat, i zadnja stvar koju bi Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo jest političko uplitanje s kontinentalne Europe. Ujedinjeno Kraljevstvo nije potpisalo Rimski ugovor kojim je stvoren EEZ 1957. godine. U dva navrata (1963. i 1967.) zemlja je predala molbu za pristup EEZ-u, no u oba puta primanje u članstvo bilo je odbijeno zbog veta tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea. De Gaulle je obrazložio svoj veto rekavši da mnogi aspekti britanske ekonomije nisu sukladni s kontinentalnom Europom, počevši od uvjeta za rad do poljoprivrede. Nakon odlaska de Gaullea s mjesta predsjednika Francuske, Ujedinjeno Kraljevstvo ponovno je poslalo molbu za članstvo i naposljetku je primljeno u EEZ 1. siječnja 1973. godine. Ovaj ulazak dogodio se za vrijeme većinske vlade Konzervativne stranke, koja je na čelu imala prvog ministra vlade Edwarda Heatha

S obzirom na neuspjeli referendum iz 1975. godine i britanski ostanak u EZZ-u (Europskoj zajednici zajedničkog tržišta) koja potpisivanjem Ugovora iz Maastrichta 1993. godine iz ekonomske zajednice prerasta u političku zajednicu putem euroskeptične Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) dolazi do Brexit-a. Skraćenica Brexit je složenica koja je nastala od spajanje dvaju engleskih riječi Britain (Velika Britanija) i exit (izlazak). Izraz se rabi za politički proces i medijsku kampanju koja je povezana s britanskim izlaskom iz Europske unije. Izraz je prvi put rabljen u lipnju 2012. godine u članku u The Economistu. Politički cilj, koji razni pojedinci, skupine i političke stranke slijede, povlačenje je iz Europske unije prema članku 50. Ugovora o Europskoj uniji. Pristaše Brexita postavile su imigraciju u središte svoje kampanje. Pozivaju da se “preuzme nadzor” nad granicom ne bi li zaustavili priljev migranata iz EU-a i upozoravaju na eventualni ulazak Turske u Europsku uniju. Kampanja protiv EU-a u Ujedinjenom Kraljevstvu većinom se vodila preko tabloida kao što su The Daily Mirror, Daily Mail, The Daily Express, The Sun i sličnih novina. Neke ljevičarske novinske kuće poput The Guardiana smatrale su da je kampanja tabloida graničila s histerijom.

Britanski glasači na referendumu su se odlučili za izlazak iz Europske unije. Od važećih 93,2 % glasova, izbrojeno je 51,8 % glasača koji su za izlazak i 48,2 % glasova koji su za ostanak u Europskoj uniji. Vođa stranke UKIP Nigel Farage, u svom komentaru o uspjehu Brexita, proglasio je 23. lipnja 2016. godine “Danom neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva”. Nakon što su objavljeni službeni rezultati referenduma 24. lipnja 2016., na konferenciji za medije ispred ulice Downing broj 10, premijer Ujedinjenog Kraljevstva David Cameron podnio je ostavku i naznačio da će biti efektivna u listopadu 2016. godine nakon kongresa Konzervativne stranke.

Nedugo nakon Brexita i ostavke Davida Camerona lančana reakcija nastavila se u SAD-u, ali ovoga puta urušili su se predstavnici republikanskih kandidata predvođeni Hillary Clinton kojoj je davao potporu i sadašnji predsjednik SAD na odlasku Barack Obama. Trumpova platforma temeljena je upravo kao i Brexit kada je u središte svoje kampanje ukazivao na ulazak imigranata te istaknuo  kako će ljude koji su kriminalci i imaju sudske dosjee, koji su članovi bandi, krijumčari droge (…) kojih je sigurno dva, a možda i tri milijuna, protjerat ih iz SAD-a ili će ih zatvoriti. Također, potvrdio je da će podići zid na granici s Meksikom kako bi smanjio priljev ilegalnih imigranata. Na nekim mjestima najavio je podizanje ograde, ali zid bi bio prikladniji.  Usto je obećao da će već prvog dana boravka u Bijeloj kući izgnati oko dva milijuna “kriminalaca” bez osobnih isprava.

Ne ponovi li se slučaj “Kennedy” sa Donaldom Trumpom uvjeren sam da će Amerika odlučivati tko će biti idući hrvatski predsjednik kao što je to i sama jednom prilikom istaknula Kolinda Grabar Kitarović u nedavnom intervju-u, a za pretpotaviti je da ništa dulje neće trajati niti tripartitna saborska većina kojoj je nazočio Joža Manolić prilikom konstituiranja Hrvatskog sabora gdje osim Živog Zida oporba faktički ne postoji, jer  možemo vidjeti izglasavanja sa 115 do 120 ruku ZA određenje prijedloge vladajućih. Ono što me posebno raduje prilikom rješavanja buduće kadrovke križaljke u administraciji Donald Trumpa je imenovanje hrvatice Mira Radielović Ricardel za pitanje obrane i nacionalne sigurnosti čiji je otac preživio Bleiburg što dokazuje da je ovaj izbor neovisan o prijedlozima Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Mate Granića, Kolinde Grbar Kitarović ili Andreja Plenkovića, jer mogli smo vidjeti kako je upravo završio bivši prvi potpredsjednik Vlade RH Tomislav Karamarko čiji je otac također bio sudionik preživjela Križnog puta u srazu sa političarima koji su se temeljili na “zajedništvu” poput Hillary Clinton, a danas vidimo kako se u Americi nastavljaju programirani nemiri putem medija i prosvjeda po istom principu kao kada su sotonizirali Tomislava Karamarka nakon najave provođenja lustracije i borbe sa organiziranim kriminalom i korupcijom.

Ako uzmemo u obzir da je Njemačka primila 1,1 milijun podnositelja zahtjeva za azilom 2015. godine dobijemo ekvivalent izražen u sljedećim rezultatima, a oni glase:

nakon što je početkom rujna njemačka kancelarka Angela Merkel izgubila izbore u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Zapadno Pomorje, a u ožujku ove godine u saveznim pokrajinama Baden-Wüerttemberg i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, u rujnu je izgubila i Berlin. Naime, njemački birači su odlučili kazniti njemačku kancelarku i njezinu koalicijsku vladu zbog imigrantske politike i veliki uspon na pokrajinskim izborima bilježe stranke Die Linke i Alternativa za Njemačku, manjim dijelom i “Zeleni”.

Prema različitim istraživanjima, oko polovice pristaša demokršćana CDU/CSU također više ne žele Angelu Merkel za kancelarku. Mnogi u CDU brane svoju čelnicu, dok CSU i dio CDU ne može zanemariti trenutnu stvarnost i Angela Merkel najvjerojatnije broji svoje posljednje dane u uredu kancelarke na čiju je dužnost odabrana davne 2005. godine. Ona, naravno, neće odustati od borbe, ali su joj izgledi za pobjedu mali. U stvari Nijemci joj zamjeraju i stalne obrate u vanjskoj politici. Prvo je bila dobra s Rusijom, a zatim se zalagala za teške sankcije. Jedno je vrijeme kritizirala Ameriku zbog špijuniranja, a onda vazalski provodila sve direktive iz Washingtona. Potom je bila za ulazak imigranata, svih i bez obzira odakle dolazili, a onda je napravila “veliki posao” s turskim predsjednikom Erdoganom. Biračima to izgleda kao da čini sve samo da ostane na vlasti, što bi na kraju vrlo lako moglo dovesti do teškog poraza njezine Demokršćanske unije (CDU) uzrokovanim upravo domino efektom temeljenom na imigracijskoj politici što je došlo do izražaja kod Brexita odnosno pobjede Donalda Trumpa u SAD-u.

Sanjin Baković/Kamenjar.com

facebook komentari

  • kršni

    Plimni val je na pomolu!

  • Maks

    Svi se vesele “padu Angele Merkel , zaboravljaju da tada ponovo dolaze SDP i Zeleni koji su EU nametnuli lisabonski ugovor, EU naciju , islam i LGBT, gotovo i pedofiliju . Njemacka je najveca u EU , jaka i kad vladaju socijalisti .

    • Lisica65

      Ja ne vjerujem Trumpu!! To je obični hohštapler i varalica i sve ni učinio za svoj novčani dobitak! Evo upravo sam negdje pročitao, da sad mora vratiti 25 milijuna dolara studentima, koje je prevario! Naime, za cijenu od 35 tisuća dolara po studentu, im je obećao, da će ih naučiti svojim tajnama, kojima se je obogatio, a nije im otkrio zapravo ništa i pukao je škandal i ja mislim, da će se o tome još raspravljati u američkom kongresu!
      Koliko je do sad procurilo iz njegovih planova, mnogi, koji su do sada spokojno živjeli, trebali bi se zabrinuti nad njegovom politikom koju misli provoditi, a među njima je i Hrvatska!

      • Maks

        Nek oni pisu sto hoce, to su lijevi mediji. Obama je bio lijevoliberalna LGBT nekultura i genderist , glavno je da je on otisao. U EU mora da ode Hollande ali ako u Njemackoj pobjede socijalisti i zeleni onda je uzalud i sve ide iznova . Merkel je spasavala Orbana i Poljsku od sankcija to ovi kod nas ne razumiju dovoljno.

        • Lisica65

          Ako padne Merkelica na vlast dolazi SDP, zeleni i Die Linke, nasljednici komunista iz DDR-a i oni su posebno opasni!

          • Maks

            Ovi iz DDRa su manje opasni, dosta i protiv EU