Nakon novog Dodikovog negiranja Bosanskog jezika: Sarajlija tužio Republiku Srpsku

4

Sarajlija R. Š. prije dva dana podnio je tužbu protiv Republike Srpske zbog negiranja postojanja bosanskog jezika, saznaje Oslobodenje.

Tužba je uslijedila nakon što je predsjednik RS-a Milorad Dodik prokomentarisao bajramsku hutbu reisu-l-uleme mr. Huseina ef. Kavazovica, u kojoj je reis izjavio da su muslimani iz BiH Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom.

“Ne postoji bosanski jezik, kako to reis voli da dezinformiše javnost”, stoji u saopcenju Dodika, objavljenom i na web stranici predsjednika Republike Srpske.

Pokušali smo dobiti komentar reisu-l-uleme Kavazovica, a njegov savjetnik Dževad Hodžic kaže da reisu-l-ulema ne želi s Dodikom raspravljati o ovom pitanju.

Bez dileme

Rukovodilac ureda za odnose s javnošcu Rijaseta IZBiH Ekrem Tucakovic prenio nam je zvanicnu izjavu Rijaseta: “Milorad Dodik može zvati svoj jezik srpskim, ali ima pravo da ga zove i bosanskim. Reisu-l-ulema niti mu zabranjuje niti mu namece bilo šta vezano za imenovanje jezika kojim govori. Ipak, kada je rijec o bosanskom jeziku kojim govore Bošnjaci, Milorad Dodik nije relevantan da donosi sudove o bosanskom jeziku, jer ga za to niko nije ovlastio niti posjeduje potrebnu kompetenciju. Zato je Dodik potpuno irelevantna osoba da iznosi stavove o bosanskom jeziku, kojim Bošnjaci govore od pamtivijeka i koji karakterizira izvanredna vitalnost i sposobnost trajanja unatoc zabranama i osporavanjima”.

Sarajlija R. Š. (anonimnost traži samo zbog zaštite porodice) nije imao dilema oko toga šta ciniti nakon što je Dodik, po ko zna koji put, ponovio da bosanski jezik ne postoji.

“Bosanski je moj maternji jezik, a tužena strana mi svojim postupkom ne samo osporava pravo na korištenje termina bosanski jezik nego onemogucava i korištenje tog jezika u privatne i službene svrhe”, objašnjava R. Š, naglašavajuci da je RS ovim narušio osnovna ljudska prava i slobode svih koji koriste bosanski jezik, zagarantovane odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, ali i odredbama svih ustava u BiH:

– Pa i Ustava RS-a, narocito clana 7, koji u svom relevantnom dijelu glasi “službeni jezici RS-a su: jezik srpskog naroda, jezik bošnjackog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su cirilica i latinica”, istice R. Š. dodajuci da negiranje onemogucava licima koja koriste bosanski jezik pravo na pristup i obracanje zvanicnim institucijama, kao i organima vlasti RS-a.

– Ja, recimo, govorim i razumijem samo svoj maternji jezik, a to je bosanski, jedan od zvanicnih jezika u Bosni i Hercegovini i u FBiH, naglašava Sarajlija, podsjecajuci na to da se u spornoj izjavi tužene strane kaže da Bošnjaci imaju pravo na jezik, ali on se ne može nazivati bosanskim, nego bošnjackim. Obilježje jezika nosi obilježje naroda.

R. Š. podsjeca i na to da u Ustavu Republike Srpske ne egzistira pojam bosanski jezik.

– U tužbi sam naveo i to da je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci moguce studirati samo srpski jezik i književnost, dok odsjeci za druge jezike kao što su bosanski i hrvatski ne egzistiraju. A osnivac Univerziteta u Banjoj Luci je tužena strana. Isti slucaj je i sa Univerzitetom u Istocnom Sarajevu, odnosno tamošnjim Filozofskim fakultetom. Dakle, svi koji žele studirati bosanski i hrvatski jezik stavljeni su u neravnopravan i diskriminatorski položaj u odnosu na druge studente, a ovakvim postupcima tužena strana prisiljava na napuštanje teritorije pod njenom stvarnom i efektivnom kontrolom. Jer, druge opcije za studiranje druga dva zvanicna jezika tamo nema”, istice R. Š.

On obrazlaže kako, cim nema mogucnosti za sticanje zvanja za zvanicne službene jezike u BiH kao što su profesor bosanskog jezika i književnosti, profesor hrvatskog jezika i književnosti, može se samo govoriti o neravnopravnosti i diskriminaciji, i to sistemskoj.

– Dodikova izjava je njena tek zvucna dimenzija, smatra podnosilac tužbe.

Tužitelj kao dokaz navodi i raspravu sa tematske sjednice Izucavanje i njegovanje srpskog jezika u RS-u, koju je 28. juna ove godine organizovao Odbor za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje Narodne skupštine RS-a, a na kojoj je dominirao stav lingviste Miloša Kovacevica: “Srbi moraju da cuvaju identitet srpskog jezika i kao sistema i kao realizacije. Susrešcemo se sa problemom imenovanja jezika po zemlji u kojoj živimo, a ne po narodima, pa postoji mogucnost preimenovanja srpskog jezika u varijante bosanskog, što ne smijemo dopustiti”.

Mucenja

R. Š. u tužbi navodi i to da ni na jednoj zvanicnoj web stranici institucija RS-a (on nabraja imena njih 32) ne egzistira opcija za mogucnost korištenja bosanskog jezika.

Tek kao napomena: tužitelj je u periodu ratnih sukoba 1992 – 1995. godine pretrpio nezapamcene torture i mucenja od tužene strane. “Oružane formacije RS-a su izvršile otmicu sa smrtnim ishodom mojih roditelja. Majcini posmrtni ostaci ni do danas nisu pronadeni, te ja i ovim putem pozivam Republiku Srpsku da otkrije lokaciju na kojoj se oni nalaze. Umjesto da mi vrati makar mrtvu majku, RS mi želi oteti i maternji jezik, kaže on.

Njegova majka i otac, vojni penzioner, odvedeni su iz stana na Grbavici 9. jula 1992.

Tri miliona dokaza

U svojoj tužbi protiv RS-a R. Š. navodi i ovo: “Bosanskim jezikom, koji Dodik, eto, negira, danas se služi oko tri miliona osoba i to: u Bosni i Hercegovini (oko dva miliona), u Republici Srbiji (oko 200.000), u Republici Crnoj Gori (oko 50.000), u Republici Hrvatskoj (oko 25.000), na Kosovu (oko 25.000), u Republici Sloveniji (oko 50.000), u Republici Makedoniji (oko 25.000), te ostatku svijeta (oko 500.000).

[box_light]KOMENTAR Bosanskog Kongresa: Svaki narod ima pravo da svoj jezik zove svojim imenom. Ime jezika nije egzaktna nauka. To je stvar emocija i suverene volje naroda da zove svoj jezik imenom koje on sam odredi, kao sto je suvereno pravo roditelja da nazovu svoje dijete imenom koje se njima svidja. Ni Dodik ni RS namaju pravo da odredjuje nama kako camo zvati jezik kojim govorimo, oni samo trabaju da to uvaze?! To sto oni ne uvazavaju nase pravo da nazovemo nas jezik imenom koje se nama svidja samo dokazuje da je RS genocidna tvorevina i da je kao takvu trebamo rusiti na svakom koraku.

Mada je dobronamjerna tuzba sarajlije R. Š. mislim da je veoma riskantna, jer se o suverenoj volji Bosnjaka da svoj jezik zovu Bosanski ne smije odlucivati na sudovima daytonske BiH u kojoj je Dodik jedini istinski vladar. Sta ako izdajnicke sudije odluce suprotno?

Nasi ljudi, i poslije toliko poraza u daytonskoj BiH i dalje vide samo pozitivne ishode njihovih akcija, a ne i rizike, sto je posljedica nedovoljno prosirene spoznaje sta je zaista daytonska BiH, a to je samo prolazna etapa od suverene drzave Republike BiH do potpunog nestanka bilo kakve BiH.[/box_light]

SKOLA BOSANSKOG KONGRESA – BOSANSKI JEZIK

GLASINK NKRBiH Br. 794; 8. septembar 2012.

Cesto se dogada da više naroda (etnikuma) i više nacija (država) govori jedan jezik. To je slucaj sa npr. Engleskim, Francuskim, Ruskim, Portugalskim, Španskim, Arapskim, Svahili, Hindu-Hurdu …

Naša situacija je slijedeca: Svaki narod (etnikum) sa ovoga podrucja Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci govori vlastitu varijantu jednog te istog jezika, koji se nekad nazivao “Srpsko-hrvatski” odn. “Hrvatsko-srpski”, a sada svaki narod svoju varijantu toga jezika zove svojim jezikom i daje mu posebno ime, uvriježeno u doticnom narodu. To znaci, svaki narod je toj svojoj varijanti jezika kojega svi razumijemo nadio svoje ime i unaprijedio je u zaseban jezik.

Sjetimo se kako je bilo riješeno pitanje jezika u Jugoslaviji. Taj zajednicki jezik se zvao “Srpsko-hrvatski”, ali su bile priznate varijante, “Istocna”, “Zapadna” i “Centralna, bosansko-hercegovacka jezicka varijanta”. Promjenilo se samo to da je sada svaki narod imenom, a ne i sadržajem, unaprijedio svoju varijantu u poseban jezik, Srbi ga zovu Srpski, Hrvati Hrvatski, a Bošnjaci ga zovu Bosanki.

Bošnjaci imaju pravo da jezik kojim govore zovu kako oni misle da treba, isto pravo kao Srbi i Hrvati. U stvari imena jezika koja su naši narodi nadjenuli svojim varijantama jezika odražavaju stremljenja naroda. Tako Srbin iz Bosne ga zove Srpski jezik, mada slicnije govori Bošnjaku u Bosni nego ekavicu iz Šumadije. Isto vrijedi i za Hrvate, koji ga zovu Hrvatski, mada govore slicnije sa Bošnjacima nego npr. sa “kajkavcima”. Bošnjaci svoj “jezik” zovu Bosanski jer streme cjelovitoj državi Bosni i Hercegovini, isto kao što mnogi Srbi teže da svi budu u velikoj Srbiji i mnogi Hrvati da budu u “podebljanoj” Hrvatskoj.

Sve te narodne težnje su razumljive, ono što je problematicno je što se te težnje nastoje ostvariti nezakonitim i neljudskim sredstvima. Ne smije se izvršiti agresija, a pogotovo ne genocid na druge da bi se ostvarile narodne težnje. Prirodno je da se narodne težnje prilagode aktuelnoj situaciji, a nije prirodno da se istrebljenjem ili etnickim cišcenjem jednih ostvaruju apsolutisticke narodne težnje drugih.

Izvor i komentar: Bosanski Kongres

facebook komentari

  • Eto po tome Amerikanci ne bi smjeli više govoriti engleski, trebaju sada po “bosanskom pravilu” govoriti amerikanski, što bi svakako opet bio engleski jezik. Neka oni u BiH kojima do jučer nije smetalo govoriti hrvatsko/srpski ili obratno, sada govore “bosanskim jezikom” što će se uvijek podrazumijevati hrvatsko/srpskim i obratno jezikom.

    • Herc.Križar

      nema… muslimani se bore rukama i nogama za nekakav svoj ‘bosanski jezik’… Mutanta

      • peppermintt

        neka se bore za svoj jezik, ali ne mogu ga nametati drugima

  • EMINƎM

    možeš ga zvati kako hoćeš, ali ćete uvijek govoriti na vašu žalost “tuđim” jezikom ;))