Nakon predsjedničkih izbora pojavili su se ‘psi politike’: Jedan zalaje, a ostali pojma nemajući zašto je taj zalajao, u čoporu laju i laju

2

Po uzoru na englesku letjelicu Beagle 2 koja se ima spustiti na Mars s ciljem da utvrdi ima li ondje života, srpska svemirska sonda prizemljit će se u Hrvatskoj da utvrdi ima li tu suživota!

The Dogs of War” ili “psi rata” stari je pojam za ratne plaćenike. Bore se i ubijaju uglavnom za novac gdje ih pozivaju oni koji su u tom ratu uglavnom “u pravu”. “Moš’ mislit!”, rekla bi Tanja Torbarina. Tako su nedavno četnici ubijali u Ukrajini za otprilike 10 000 dolara mjesečno. Da ne nabrajamo romantične primjere iz naše bliže i dalje prošlosti. Uglavnom nešto dobro i humano kod njih možete vidjeti samo u filmovima C kategorije. U stvaranom životu prava je sreća ne naletiti na pse rata.

bdogsZašto ovaj lirski uvod, zapitat će se netko? Zato što je očito da su se nakon predsjedničkih izbora pojavili i “psi politike”. Laju, grizu, izmišljaju. Jedan zalaje, a ostali pojma nemajući zašto je taj zalajao, u čoporu laju i laju. Psi politike uglavnom zavijaju jednu te istu pjesmu. Nije izbore izgubio Ivo Josipović. Izbore je izgubio Zoran Milanović. Dr. Ivo bi se prošetao da Zoran nije tako prokleto neuspješan, da nije tako sirov. Izravan, iskren. Tko je vidio napadati tako nekavalirski Kolindu i njezinu stranku. I to je naravno iziritiralo, neki kažu i iziridiralo, glasače u Lici, Imotskom, Dalmatinskoj zagori, Hercegovini i Slavoniji. Ognjištarska Hrvatska, zbog neotesanog Zokija, okrenula leđa dr. Ivi i dala svoj neofašistički glas Kolindi. Da je Zoki pokazao malo demagoškog talenta i finih kriptokomunističkih manira, oni bi svoj glas dali najpopularnijem hrvatskom političaru, dr. Ivi Josipoviću. A sve je kao i inače bilo fino i rafinirano zamišljeno. Barbiku su već bili s laganim smješkom prežalili naši peseki politike. Prvi su veselo zalajali frendovi iz raznih agencija za ispitivanje javnosti. Oni znaju svoj posao. Narod je svoje oduševljenje izražavao od 80 % pa do bijednih 60 %, naravno za Ivu. Ispod 60 % nitko se nije htio blamirati. Da se Ivo ne naljuti. Kolinda je žensko, ili kako bi rekli moji Ličani, ženskinja.

Tamara-Obradović-Mazal-580x287Homo balcanicus vidi predsjednika kako na konju s topuzinom u ruci jaše u rat protiv “ustaške zmije”, a vjerna Kolinda čuči kraj vatre i čeka staro-novog predsjednika s večerom i vijestima o tome koliko je U-zmija potamanio. Nakon večere, opere mu noge i on tradicionalno zahrče… I predsjednik, na opće zaprepaštenje progresivnog dijela nacije, popuši. Tijesno, ali ipak popuši. Konsternacija! Nisu pomogle čak ni tri hrvatske zastave u stožeru predestiniranog pobjednika. Nije pomogao ni ples Tamare Obradović na stolu kad je dr. Ivo na čas prešao u kratkotrajno vodstvo. Čak se ni stol nije slomio pod šarmom naše Tamare. To je uglavnom i ostalo sve što se pozitivno desilo u stožeru “građanki i građanina”. Nije upalila ni krasna ideja da se malo uškope ustašoidni Herecegovci. Za 110 000 birača otvorena je samo jedna osnovna škola u Mostaru. Ne zato da bi klasni neprijatelji išli na partijsko doškolovanje nego da bi u njoj glasovali. Inače u RH bilo je otvoreno 6 000 biračkih mjesta, a u BiH samo 4! Dragec Pilsel i Aleksandra Kolarić bili zaprepašteni. Zašto toliko mjesta za strance u BiH. Ako već žele odlučivati o našoj sudbini, a ne plaćaju porez, neka lijepo – kao naši komšije Srbi – sjednu u autobuse i preko Iloka dođu k nama. Lepo glasaju za onog tko nas ne želi da deli! Neki SDP-ovci s malo jačom imaginacijom imali su ideju da Hercegovci sjednu u autobuse k’o Srbi te da u njima glasaju za dr. Ivu i nakon toga odu kući.

aleksandra-kolaricNakon Zokija pronađen je i drugi krivac. Tzv. dijaspora. Iako matematika pokazuje da bi Kolinda pobjedila i bez glasova iz dijaspore, naša draga jedinica za objektivnost Jelena Lovrić piše 12. siječnja u Jutarnjem: “Hrvatska se oštro podijelila, a onda je odluka o predsjedniku Hrvatske donesena izvan Hrvatske. Očekivani manjak svojih birača HDZ je uspio nadoknaditi u Hercegovini gdje su mu osigurali prevagu što se još nikada nije dogodilo. Nikada se još nije dogodilo da ishod hrvatskih izbora odluče glasovi iz takozvane ili stvarne dijaspore. Hrvatska je tako praktično pretvorena u zemlju ograničenog suvereniteta.” Mora da je Jeli stvarno bilo teško kad je uspjela smisliti, napisati i objaviti ovakovu glupost. Kako je tek bilo Aleksandri Kolarić, bivšoj Račanovoj glasnogovornici, koja je preko noći postala “politički analitičar” i stručnjak za teške tjelesne ozljede. Aleksandra se otvorenih usta čudila početničkim gafovima naivne Kolinde. Stoga je odlučila obavijestiti zainteresiranu javnost da se je neoprezna i oružju nevična Kolinda u jednom danu dva puta upucala u nogu. Naravno, zatucani desničari su odmah počeli nazivati zagrebačke bolnice u brizi za svoju ljubimicu. Neki su čak zvali i u NATO te tražili da intervira u zemlji “ograničenog suveriniteta”. Aleksandra je naravno uvjerena da je za ovaj fijasko kriv njen omiljeni Zoki Milanović. Dr.Mirjana Kasapović, kuma glavnog favorita, još se nije javila, ali nekako mi se – kako kažu u Dalmacji “pari”- da će zločesti Zoki opet dobiti po prstima. Ni Dragec Zvonimir Carlos i ne znam kako se sve zove nije u svom najboljem razdoblju. On uglavnom smatra da smo se vratili u crni mrak. Zato jer se njemu smračilo pred očima. Dodatno ga je pogodilo što je “neoustaška gamad” u Vukovaru tako prostački slavila poraz njegovog frenda.

Javila se i napredna i nazadna Tatjana Jurić te navodno pobjesnila na bezobrazluk da hrvatski državljani koji žive izvan domovine imaju pravo glasa. Njoj to nije jasno. Utješno je što nitko nije ni očekivao da ona to shvati. Neće se ona baviti suhoparnim odredbama hrvatskog Ustava koji to pravo daje našim državljanima koji ne žive u Lijepoj našoj. Tatjana misli, ako oni žive u Lijepoj njihovoj, neka tamo i glasuju ili neka k’o komšije Srbi na izbore dolaze u kolonama autobusa ili traktora.

neandertalacMalo su pokisli i naši dragi Zagorci. Osim u Bednji. Oni su sigurni da “leve treba iti”. Kada su se otrijeznili od kvalitetnog tuduma i direktora shvatiše što se desilo, pa poslaše čuvenu poruku “mi Zagorci smo s Hrvati bili nevek jake dobri!”. Što je lijepo i pragmatično od njih. Jednom davno za vrijeme jednog Krapinskog festivala oko pola noći šetao sam Krapinom u društvu sa Arsenom Dedićem. Genijalni je pjesnik u jednom trenutku pogledao u vedro nebo i sa sjetom u glasu rekao: “Herojska Krapina koja je svakom agresoru uvijek energično rekla da!” Bojim se da bi se to moglo reći i za malo šire područje od Krapine.

Aj’mo sada empirijski utvrđivati zašto je Zoran Milanović izgubio predsjedničke izbore, a da na njima uopće nije sudjelovao. Malo čudno, ali u hrvatskoj zemlji nemogućih mogućnosti sve je moguće. Vlada, kojoj je na čelu Zoki, u tri godine nije učinila ništa, osim genijalnih predstečajnih nagodbi od koji je pola hrvatske dobilo PTSP. Pred godinu dana situacija, akademski rečeno, bila je koma! Ali i Jelena i dr. Mirjana, Aleksandra, Tatjana, svi Zagorci, svi Pilseli, svi u zagrebačkoj Općini centar, čitav SDP, osim Linića, Komadine i još nekih frakcionaša, čvrsto su vjerovali u crvenu luč, tj., u aktualnog Predsjednika. Njegova popularnost mogla se mjeriti sa svim već znanim “dragim vođama.” Da ih ne nabrajam. Dr. Ivo k’o da igra u Barci. Nije mogao pogriješiti. Svaki njegov oksford dizao mu je popularnost daleko iznad 100%. Recimo: u Izraelu, u Knesetu, znajući koliko oni vole ustaše, izjavio je da ustaška zmija itekako gmiže Hrvatskom. U BiH parlamentu posredno je potvrdio da je njegova država izazvala rat u BiH i podjelila istu. Kako je RH podijelila BiH, nažalost danas znaju i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali. U Vukovaru, nakon što je primio reprint predratnog časopisa “Zenit” koji mu je od srca poklonio Boris Tadić, otišao s njim u Paulin dvor koji su mu prikazali kao srpski Vukovar i Ovačaru. Da je barem putem prolistao Zenit, možda bi bio još ponosniji. Mogao je pročitati da Ljubomir Micić, izdavač Zenita, izuzetno cijeni Hrvate kao križance između majmuna i papige. Za vrijeme posjeta Srbiji izljubio se sa četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem tri puta!!! Tada mu je popularnost prvi put prešla preko 100%. Koga je sve kao Predsjednik odlikovao, od onih 20 % za koje je pok. dr.Tuđman rekao da nikada neće priznati hrvatsku državu kao svoju, bolje da ne nabrajamo. Spomenut ćemo samo Documentu famozne Vesne Teršelič, slovenske imigrantice, proglasivši je tom prilikom “Saviješću hrvatskog društva”. Teršelička, kao savjest hrvatskog društva, nedavno je predložila da se izbaci iz upotrebe izraz “domovinski rat” jer taj izraz diže tlak Srbima. Oni bi da se taj ustašoidni izraz zamijeni s internacionalnim izrazom “otažbinski rat na zapadu Srbije”.

zoran-milanovic-054I na kraju, nakon prvog pobjedničkog kruga izbora, naš Predsjednik RH izlazi pred razdragane birače koji, umjesto hrvatskim zastavama, mašu rukama. Neki onako miroljubivi – mašu i šakama. Kad je, nakon ovih samo nekoliko nabrojenih briljantnih postupaka dr.Ive, na opće iznenađenje pobijedila Kolinda, događa se tipičan ljevičarski salto mortale. Krivac je Zoran Milanović. Vlada je u zadnji čas podbacila. Namjerno, da bi srozala briljantni rjeting koji je Predsjednik izborio u Izraelu, BiH, Paulinom dvoru, Srbu, sanjarenjem o lijepoj partizanskoj kapi, prijedlogom da čitava Hrvatska bude crvena, gomilanjem nekretnina, ekipom savjetnika kojih se ne bi postidio ni pok. Stipe Šuvar. Očito nitko od naših intelektualno superiornih ljevičara nije ni trenutak pomislio da ovaj narod, iako često glup i zaluđen, ipak nije toliko naivan da popuši te partizansko-antifašističke fore. O tome da je Hrvatska svorena na zasjedanju ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Da su Hrvatsku stvorili Tito sa ustavom iz 1974.g., i antifašisti na čelu sa Stipom Mesićem, Jožom Manolićem, Josipom Boljkovcem dočim je dan 5. kolovoza 1995. godine, samo jedna žalosna epizoda građanskog rata kad je jedan miran i miroljubiv narod istjeran sa svojih vjekovnih ognjišta. Treba oprostiti svima propagandistima gore napisanog kao što su to Davor Butković, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Boris Dežulović, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Oliver Frljić i urednik kulturne rubrike Jutarnjeg – Mile Kekin te da ih ne nabrajam sve jer bi to bila debela knjižurina. Zašto oprostiti? Zato što postoji barem apstraktna mogućnost da oni u to stvarno i vjeruju. U tom slučaju to onda postaje ozbiljan zdravstveni problem.

Po uzoru na englesku letjelicu Beagle 2 koja se ima spustiti na Mars s ciljem da utvrdi ima li ondje života, srpska svemirska sonda prizemljit će se u Hrvatskoj da utvrdi ima li tu suživota!

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

[ad id=”40551″]

facebook komentari