Nakon Tuđmanove smrti iz bivšeg komunističkog mraka izronilo je bezbroj vampirskih likova

0

Odmah nakon Tuđmanove smrti iz bivšeg komunističkog mraka izronilo je bezbroj vampirskih likova koji su bivšeg Predsjednika odmah, bez suđenja i dokaza, osudili kao ratnog zločinca.

[dropcap]I[/dropcap]skreno sam se razveselio kad sam pročitao da je novinarka HRT- Mirjana Rakić postala predsjednicom Vijeća za elektroničke medije. To je zaista sjajna vijest. Ona potvrđuje glupost i poltronstvo svih naših političkih elita. Naime, ta je drugarica, nakon smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, mrtva-‘ladna izjavila kako je on za nju ratni zločinac, a ako se netko ne slaže s njezinim mišljenjem može slobodno napustiti sjednicu kolegija na HRT-u kojim je predsjedavala. Obratite pažnju: nije se radilo o sjednici kolegija beogradske televizije nego hrvatske. Odmah nakon Tuđmanove smrti iz bivšeg komunističkog mraka izronilo je bezbroj vampirskih likova koji su bivšeg Predsjednika odmah, bez suđenja i dokaza, osudili kao ratnog zločinca. Te mračne 2000 g., Hrvatska je vrvila ratnim zločincima. Sve sami HDZ-ovski zločinci koji su stvarali i obranili državu te ju izgrađivali nakon rata.

Kad je Koalicija iz 2000.g., izgubila naredne parlamentarne izbore, prerađeni sanaderovski HDZ se ponovno vratio 2003.g., na vlast, ali Rakićka je i dalje ostala drmati HRT-om. Urednica koja je pala sa Marsa, hladnokrvno je proglasila ratnim zločincima i sve one koje su napali i okupirali njezini istomišljenici. Potom je uslijedio lov na pobjedničke generale Gotovinu, Markača i Čermaka. Tada se opasno širila medijska kampanja kako je Domovinski rat obilovao ratnima zločinima i zločincima na hrvatskoj strani. U vrijeme te najžešće hajke na branitelje i Domovinski rat na vlasti je nažalost bio HDZ.

Zato danas mnogi smatraju kako se Sanaderu i kompaniji ne bi trebalo danas suditi samo zbog kleptomanije već prvenstveno zbog nacionalne veleizdaje. Kad jedan narod ima sreću da dobije predsjednika, koji je uz minimalne moguće ljudske žrtve, bez vojske i naoružanja stvorio i obranio državu, pa kad tog Predsjednika jedna opskurna novinarka javno proglasi ratnim zločincem bez ijednog dokaza, onda bi svaka normalna vlast takvoj novinarki dala nogom u guzicu. Umjesto toga, ta je drugarica danas počašćena funkcijom predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Nikada joj nitko nije postavio pitanje koliko je Tuđmanovih generala u Hagu osuđeno za ratni zločin koji ona smatra da su Tuđman i generali počinili u Domovinskom ratu? Nitko ju nije zapitao ni koliko ih je osuđeno iz Srbije? A Srbija danas nekakvim non-paperom proglašava Hrvatsku fašističkom državom. To je kao da je, nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka proglasila Nizozemsku, Francusku i Belgiju fašističkim državama. Fašisti te napadnu, okupiraju, razore, poubijaju mnoštvo ljudi, a kad od njih napokon učiniš zečeve oni te proglase fašistom! Uz aplauz Rakićke, Frljića, Kekina, Lovrićke, Rudanice, Butkovića, Tomića, Jergovića, Pavičića i Pofuka.

Istodobno Srbija štiti svoje nacionalne interese. Patrijarh Irinej, za Hristos se rodi, u svojoj besjedi podijeli Hrvatsku na komadiće, ali od hrvatske političke elite ni glasa. Pupovac podmetne Kosorici novu SAO Krajinu u istočnoj Slavoniji, ali to nije spriječio nijedan HDZ-ovac već Vesna Pusić! U čitavom HDZ-u u tom trenutku nije bilo ni jednog inteligentnog političara koji bi imao hrabrosti reći da nam se nudi novi Z4. Ozbiljno mislim kako će ova zemlja jednog dana propasti, ali ne samo zbog socijalne krize, već prije svega zbog nedorasle političke elite koja se samo smjenjuje na vlasti te svaka još malo više od one prethodne upropaštava zemlju.

Eksperti za Tuđmanove “ratne zločine” svojedobno su analizirali, je li Tuđman prigodom raketiranja Banskih dvora, sklanjajući se pod štokove i štiteći se rukama od padajućeg krša, prekoračio svoje ovlasti ili ne. Fonogram Tuđmanove siktajuće kletve i škrgut njegovih zubi kasniji predsjednik Mesić odmah je, čim se ustoličio, predao Haškom sudu kao čvrsti dokaz njegovih zločinačkih namjera.

Jesu li ljudska prava blef stoljeća? Primjećujete li da se najsuroviji napadači na ljude upravo najčešće pozivaju na ljudska prava. Sve to i previše podsjeća na Aristotelovu tezu o slobodnim elitama i ljudima robovima. Tako npr: šef MOL-a Hernadi tuži Hrvatsku Ustavnom sudu Hrvatske jer Hrvatska navodno krši njegova ljudska prava. Opće je poznato kako Hernadi ne želi doći na hrvatski sud ni kao svjedok. Nakon snimke genijalne novčane transakcije s dragim Ivom i nakon preuzimanja vlasti u INA-i s manjinskim dioničarskim udjelom, Hernadi čuva svoja ljudska prava tako što se čuva ulaska u Hrvatsku. Zna on kakve je sve ratne zločine počinio ban Jelačić i što je sve radio Lajosu Kossuthu. Stoga sad opravdano traži da mu se zaštite njegova ljudska prava. Kao svaki pametni Mađar on se može ne odazvati se sudu koji svoje građane izručuje fašističkoj Njemačkoj.

Poznati odvjetnik i biznismen Anto Nobilo je napisao oštro pismo Viviani Reding u kojem on svoju omiljenu političarku u EU podsjeća kako ona, dajuću nebulozne izjave o Lex Perković, time krši njegova ljudska prava. Ni više ni manje! Šteta što je propao plan Vesne Pusić da naš Anto preuzme Ministarstvo pravosuđa jer bi tada danas, umjesto Perkovića, Njemcima sigurno bio izručen Ivan Turudić. Svojedobno je Nobilo, zastupajući optužnicu protiv Andrije Artukovića, žestoko štitio ondašnja ljudska prava. Valjda je zajedno sa Perkovićem prisluškivao Artukovićeve branitelje Željka Olujića i Srđana Popovića. Hvaleći se javno tim herojskim činom, Nobilo je jako razljutio trećeg neprisluškivanog branitelja Artukovića, Silvija Degena. Degen i danas smatra kako su time bila povrijeđena njegova ljudska prava da se i njega prisluškuje, a ne da ga se ignorira. Zastupajući optužni akt protiv čilog i mlađahnog Artukovića, koji je mislio da mu se sudi u Kaliforniji, Nobilo je magistrirao na temi zaštite ljudskih prava, pa je normalno da se sada tim iskustvom koristi protiv Vivian Reding koja se zbog toga našla u banani. Moš’ mislit’!

U Večernjaku od 21. siječnja o.g., objavljen je i razgovor s dr. Markom Veselicom. Marko Veselica je doista zanimljiv lik kojem nikada nisu kršena ljudska prava u socijalizmu niti se zbog kršenja ljudskih prava imao prigodu žaliti Vivian Reding. On je bio samo vrhunski intelektualac koji se borio riječju i perom za slobodu misli i govora. Dakle nije se borio ni nožem, ni bombama, ni oružjem. Dinamitom nije čak ni ribe nikad lovio. Zbog govora i pisanja Marko Veselica je u demokratskom socijalizmu bio samo blago upozoren neka ne pretjeruje I to osudom na osamnaest godina strogog zatvora. Zamislite kako su se tada štitila njegova ljudska prava – s osamnaest godina strogog zatvora! A čovjek je pisao i govorio u vremenima kad su to isto činili i Denis Kuljiš, Jelena Lovrić, Drago Hedl, Mladen Pleše, Davor Butković i mnogi današnji grlati borci za ljudska prava svojih, ali samo svojih istomišljenika. Nikada nitko od navedenih nije ni napisao ni izrekao kako se zgraža i da je kršenje ljudskih prava to što je Marko Veselica bio osuđen na osamnaest godina zatvora u Staroj Gradišci samo zbog pisanja i govora. Navodno se jedina bila javila Mirjana Rakić, ali vjerojatno samo zbog preblage kazne! Zato mi se takvi bleferi i tobožnji borci za ljudska prava čine kao vesela glumačka ekipa u nekom plovećem kazalištu!

Napokon dobra vijest: izbjegli Srbi se se više vraćaju u Hrvatsku i pozivaju svoje hrvatske komšije na odgovornost.

U Večernjem od 31. siječnja o.g., na naslovnici izjava odvjetnice Zvjezdane Znidarčić Begović: “Svetice pripadaju Crkvi!” Pa kome bi drugome svetice i mogle pripadati negoli Crkvi? Međutim, pragmatični i inteligentni gradonačelnik Milan Bandić želi graditi kamp NSH-a baš na Sveticama! Čini mi se kako je argument da se kamp ne može graditi u užem centru grada čvrt – kao stare babe zub! Ako kraj samog kampa postoji najružniji nogometni stadion u Europi koji nikoga ne smeta, zašto bi novi i suvremeni kamp smetao rafinirane i estetske osjećaje naših nevladinih i nehrvatskih udruga koje su protiv svega što bi se u Gradu moglo izgraditi i time grad osuvremeniti? Sjetite se samo histerije oko Cvjetnog trga, Bandićeve fontane i golfa na Srđu! Prisjetite se onih, uvijek istih, pregrijanih faca, tobožnjih zastupnika kavnih interesa i zaštitnika Grada, koji se po narudžbi pojavljuju svugdje gdje se želi nešto novo napraviti u Gradu! Njihova famozna parola “ruka na srcu, govno u glavi” zorno govori koliko se govana nakupilo u njihovim glavama! Zato podržavam Bandića da kamp izgradi baš na Sveticama jer taj propadajući javni prostor treba što prije oplemeniti kao što je to bio slučaj i sa Cvjetnim trgom.

Ako netko ima bolju ideju neka s njom izađe u javnost i osigura novac za njenu realizaciju. Ovo što se sada nudi na liniji je Ostapa Bendera kad je rekao: “Ideje naše, benzin vaš!” Nevladine udruge i strane ekspoziture koštaju Hrvatsku kao sv. Petra kajgana. Kad bi se samo prepolovila lova koje one dobivaju godišnje iz proračuna moglo bi se bez veće muke obnoviti stadione u Maksimiru i na Poljudu. Kad bi otpao i Pupovac sa svojim “etno-biznisom”, Linić ne bi morao najavljivati oporezivanje svega, pa i zraka.

Linić me pomalo podsjeća na velikog engleskog državnika W. Churchilla. On je Englezima za vrijeme II. svjetskog rata obećao krv, znoj i suze, a sam se skromno zadovoljio viskijem i cigarama.

Lišen je slobode Ivica Babić, nepopustljivi vođa štrajka liječnika. Još oko 2000.g., prijavio ga je kao lažnog invalida Nikica Gabrić. DORH je munjevito reagirao i nakon 14 godina ga strpao u pritvor. Nekako se očekuje da, kad izađe, dr. Babić neće više biti tako nepopustljiv. Naročito se ističe kolegijalnost njegovih kolega doktora za čije se interese izložio. Tako oftalmolog Fett kaže: “U nalazu sam mu napisao da na oko vidi samo 10%, ali nisam znao da će to zloupotrijebiti.” Drugi njegovi kolege tvrde kako prima lječničku plaću, ali ne znaju kad su ga zadnji puta vidjeli na poslu i tomu slične izjave. Sve je to tipično hrvatski! Ili šute kad bi trebalo galamiti ili galame kad bi trebalo šutjeti. Međutim, nitko od kolega doktora nije se javno zapitao zašto je taj predmet navodnog lažnog braniteljskog statusa baš sada aktiviran? Od prijave pa do lišavanja slobode prošlo je oko 14 godina. Poruka doktorima je jasna. Zato valjda i šute! Doktori svih zemalja uozbiljite se! Prijavitelj Nikica Gabrić pokazuje svoj rafinirani ukus pa izjavljuje: “Između Kolinde i Željke Markić uvijek bi izabrao Kolindu!” I ja! Pitanje je jedno: za što?

Sad kad nema kamo, Vlada pokušava zaštediti na svim sektorima. Prva je mjera smanjenje porodiljske naknade ili trudnoće na pet mjeseci. Pa neka dame biraju! Kad smo kod rađanja u stara vremena priča bi započinjala: “Imao otac tri sina…” Danas započinje: “Imao sin tri oca…”

Zvonimir Hodak/dnevno

facebook komentari