Pratite nas

Vijesti

Naša groblja i mi

Objavljeno

na

Povijest grobalja stoji u izravnoj vezi s poviješ­ću samosvijesti čovjeka koji jedini od svih bića na Zemlji zna za svoj kraj, a ne zna kada će on nastupiti.

Groblje se općenito opisuje kao uređeni prostor gdje se ukapaju mrtvi. Za groblje se također koriste pojmovi: posljednje počivalište, Božja njiva, nekropola.

groblje-610x250 Groblja su najstariji spomenici civilizacije. Ljudi su već u ranom kamenom dobu počeli pokapati svoje mrtve, to pak znači da su prije izgradnje stalnih ljudskih nastambi već postojala stalna mjesta za ukapanje mrtvih. U visokim kulturama nastao je i kult mrtvih: na lijevoj obali Nila nisu izgrađene samo piramide nego također cijela groblja. Za većinu religija groblja su sveta mjesta pa se povreda grobalja, oskvrnjivanje mrtvaca i grobova smatra teškim prekršajem i sankcionira zakonima.

U interesu očuvanja javne higijene i zdravlja strogo je propisan i način i mjesto ukapanja mrtvih. Grci su svoje mrtve pokapali izvan gradskih zidina, krš­ćani su na početku – pod utjecajem Židova – običavali svoje mrtve ukapati u podzemne špilje, a ta praksa kulminira u vrijeme progonâ kada su rimske katakombe postale pravim gradom mrtvih. Kada su krš­ćani početkom četvrtog stoljeća dobili slobodu, svoje su mrtve najprije pokapali u predvorja crkava, a od 5. stoljeća oko crkava. Samo povlašteni (biskupi, opati, plemići i dobročinitelji) su se mogli i dalje pokapati unutar crkava, dok su nekrštena djeca dobila posebno mjesto uz groblja (“groblja anđela”), a samoubojice i smaknuti su pokapani izvan groblja. Epidemije kuge od 14. do 18. stoljeća bile su povodom da se groblja lociraju izvan naselja. Sa stvaranjem velikih gradova u devetnaestom stoljeću nastala su i velika gradska groblja, projektirana u skladu s visokim higijenskim, urbanističkim i estetskim zahtjevima.

Velika gradska groblja su brižno planirani urbani areali. Osim specifičnosti arhitekture vremena po kojima se razlikuju, ta groblja imaju i zajedničke elemente: podjelu i oblikovanje terena, postavljanje staza, parceliranje grobnih mjesta, sadnju drveća i zelenila, infrastrukturu (ogradu, mrtvačnicu, kapelu, po potrebi i krematorij, upravnu zgradu, cvjećarnu, vodu i kanalizaciju, instalaciju za održavanje zelenila, WC). U neposrednoj blizini grobalja niču kamenorezačke radionice, rasadnici ukrasnog bilja, trgovine cvijeća i devocionalija. Groblja u velegradovima danas su prilagođena potrebama raznih religija i svjetonazora, imaju također poseban dio za potrebe vojske, a uz njih su najčeš­će uređene aleje, parkovi i parkirališta te ona dobivaju funkciju gradskih šetališta i mjesta meditacije. Unatoč najnovijoj tendenciji desakralizacije samog čina ispraćaja preminuloga, održavanja groba i groblja (namjesto klasičnog polaganja tijela u grob, jednostavno se stavlja pepeo pokojnika uz stabla u šumama) groblja su mjesta sjećanja, sabranosti i molitve. To se najviše očituje na Sve Svete i na Dušni dan.

Posebnu vrstu grobalja predstavljaju vojnička groblja, počasna groblja i spomen-mjesta. Zbog velikih ratova i umiranja velikog broja vojnika u 20. stoljeću nastaju diljem svijeta vojnička groblja. Na Vojničkom groblju u Verdunu položeni su u zajedničku kosturnicu ostaci od najmanje 130.000 vojnika. Američko vojničko groblje Arlington postalo je mjestom nacionalnog ponosa. Počasna groblja su rezervirana za predsjednike država, kraljeve, visokorangirane političare, ili druge nacionalne veličine kao što je to npr. počivalište u vanjskom zidu moskovskog Kremlja. Spomen-mjesta su grobnice pune kostiju velikog broja nepoznatih žrtava (kao Berlin-Plötzensee). Ona čuvaju u živom sjećanju strahote koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu te predstavljaju trajnu opomenu čovječanstvu. U takva mjesta se također ubrajaju Staljinovi logori kao i logori Crvenih Kmera u Kambodži.

Velike religije koje njeguju vjeru u zagrobni život – židovstvo, krš­ćanstvo i islam – stvorile su posebne oblike grobalja.

Židovsko groblje je uređeno počivalište na kojemu pokojni ostaju do sudnjeg dana te se grobovi ne mogu prekopavati. U nedostatku prostora može se, međutim, cijelo groblje prekriti novim slojem zemlje u koji se postavljaju novi grobovi. Postojeće nadgrobno kamenje se uvijek podiže na novu razinu zbog čega sa svakim novim slojem nastaje sve veća zgusnutost nadgrobnog kamenja. Neka židovska groblja imaju i po dvanaest slojeva.

Na islamskom groblju su svi grobovi okrenuti prema Meki. U platno zavijena tijela polažu se u zemlju gdje čekaju sudnji dan te se grobovi u islamu također ne mogu prekapati. Iznad glave se postavlja kamen koji može biti ukrašen ornamentima. U zonama dodira s drugim religijama, kao u Bosni, razvila se specifična grobna ornamentika.

Krš­ćanstvo je u dijalogu s grčkom i rimskom kulturom kao i kulturama sjevernih naroda Europe razvilo diferenciranu sepulkralnu kulturu. Zato se izgled grobalja u pojedinim krš­ćanskim područjima značajno razlikuje. U srednje- i istočnoeuropskom prostoru groblja krš­ćana imaju karakter parkova s istaknutim zelenim površinama, a grobovi su ili pokriveni kamenim pločama ili su uređeni kao gredice s ukrasnim biljem. U sjevernoeuropskom i angloameričkom prostoru preferiraju se travnjaci, na kojima grobove označavaju položene ili uspravljeni kamene ploče. Drveće je element oblikovanja groblja. U južnoj Europi kao i u Latinskoj Americi dominira kamen pa se grobovi oblikuju kao kamene skulpture, a čempresi su neizostavni element grobljanskih aleja. U Španjolskoj i u Portugalu su vrlo česti zidovi u koje se ugrađuju pojedine grobnice. U nekim područjima Balkana grobnice se grade i uređuju kao prostori za stanovanje živih.

U hinduizmu nema grobalja jer princip vječnog vraćanja istoga ne dopušta gradnju grobnica. Namjesto polaganja u grob, pepeo mrtvaca se prosipa u rijeku koja teče, a štovanje pokojnika je premješteno iz javne u privatnu sferu života.

Zbog istaknute povijesne, arhitektonske i umjetničke vrijednosti neka groblja imaju status spomenika kulture. Grobovi velikana povijesti i kulture svakoga naroda predstavljaju nacionalne vrijednosti.

Među najčuvenija groblja ubrajaju se: Père Lachaise u Parizu (projekt izradio A.-Th. Brongniart 1808. i na tome groblju počivaju mnogi ugledni ljudi), Wiener Zentralfriedhof (po broju ukopanih – oko tri miliona – najveće groblje u Europi za koje su 1870. projekt izradili K. Jonas te M. i A. Bluntschli), Hamburg-Ohlsdorf (po površini najveće groblje na svijetu koje je projektirao J. W. Cordes 1854), Židovsko groblje u Łódźu, (s oko 43.000 žrtava koncentracionog logora Litzmannstadt najveće židovsko groblje u Europi), Brookwood Cemetery u Londonu (ima preko 240.000 grobova, a projekt je izradio W. Tite 1852), Centralno zagrebačko groblje Mirogoj (jedno od najljepših grobalja u Europi otvoreno je 1876, a projekt je izradio H. Bollé), Centralno pokopališče Žale koje je projektirao J. Plečnik (1936) te Nove Žale M. Mušič (1988), Gradsko groblje u Varaždinu je otvoreno 1773, a sadašnji njegov oblik dao mu je H. Haller (1905-1947).

Povijest grobalja stoji u izravnoj vezi s poviješ­ću samosvijesti čovjeka koji jedini od svih bića na Zemlji zna za svoj kraj, a ne zna kada će on nastupiti. Svijest o sigurnoj smrti i želja za neograničenim životom određuju čovjekovu sudbinu. Iako nema iskustva smrti – ne zna što je on u smrti – čovjek živi u odnosu prema smrti kao prema onomu što ga kao neizbježno dolazeće određuje. Nekoć su ljudi doživljavali smrt kao sastavni dio svakodnevnog života i pojedinca i zajednice. Za krš­ćane je ona zbog Kristova uskrsnuća značila prijelaz, prolaz, vrata u puninu života, no otkako ju je kult mladosti protjerao iz misaonog i djelatnog obzora, ona se u njemu nastanila kao “inverzna smrt” (Ph. Ariès). Iza kulta tijela i glamura mramornih grobova na čuvenim grobljima krije se strah od smrti: nijekanje smrti završava u “zanijekanoj smrti” (J. Mikuž).

Unutar velike povijesti oblikovanja i naša groblja u Bosni traže svoje mjesto. U vremenu od veličanstvenih nekropola sa stećcima do naših današnjih zbrkanih grobalja stvarala se u nas svijest preživljavanja i snalaženja koja ne uviđa opravdanost umjetničkog oblikovanja svijeta. Kada se promijeni ta svijest, promijenit će se i izgled naših grobalja.

Mirko Jozić/svjetlo Riječi

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Građanska inicijativa Ivo Pilar se oglasila priopćenjem koje prenosimo:

HRT, nakon zahtjeva građanske inicijative “Ivo Pilar” i 10 udruga iz Domovinskog rata  otkazao suradnju Anđelu Jurkasu.

U kratkom priopćenju HRTa , bode u oči što vodstvu HRT-a ni danima nakon medijskih napisa o Jurkasovom pljuvanju po hrvatskoj državi, dragovoljcima i braniteljima, te nizu drugih vulgarnih javnih istupa, nije bilo sporno da isti za javnu televiziju HRT radi emisiju za djecu i mlade.

Tek kada je Građanska inicijativa “Ivo Pilar” zajedno s 10 najistaknutijih udruga iz obrambenog Domovinskog rata uputila zahtjev za otkazivanjem suradnje A. Jurkasu, ali i upozoravanjem na ignoriranje od strane HRT-a na njegove neprihvatljive javne istupe, HRT je konačno reagirao.

Iz svega proizlazi kako HRT-ovom vodstvu, ni ravnateljima ni urednicima, nije sporno da osoba koja vulgarno i grubo vrijeđa Ustavom zaštićene vrijednosti, a koje bi upravo HRT trebao štititi i promovirati, radi za HRT – štoviše, za program javne televizije namijenjen djeci i mladima, jer nisu reagirali saznavši za sve ove sablazne informacije, već su reagirali tek kada je zahtjev uputila snažna grupacija 10 najistaknutijih udruga iz obrambenog Domovinskog rata, uz Građansku inicijativu “Ivo Pilar”.

Evo što su priopćili s HRT-a:  – “Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike.”

Platforma Građanske inicijative”Ivo Pilar” i 10 udruga proisteklih iz domovinskog rata pozdravlja poštivanje zakonitosti kroz raskid ugovora o suradnji s Jurkasom, ali traži i pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti urednika i ravnatelja HRT-a zbog angažiranja Anđela Jurkasa, koji je javno grubo vrijeđao hrvatsku državu, dragovoljce i branitelje.

Građanska inicijativa

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Sebastian Kurz pobjednik je prijevremenih parlamentarnih izbora u Austriji

Objavljeno

na

Objavio

U Austriji su održani prijevremeni parlamentarni izbori. Izlazne ankete govore da je najveći postotak glasova pripao konzervativnoj, Narodnoj stranci kojoj je na čelu Sebastian Kurz.

Sebastian Kurz lider i kancelarski kandidat Austrijske narodne stranke pobjednik je prijevremenih parlamentarnih izbora u Austriji i to sa 31,5 posto glasova birača.

 

Predsjednik SPÖ-a i kancelar Christian Kern će prema sadašnjim rezultatima kancelarsku poziciju morati prepustiti predsjedniku ÖVP-a i aktualnom ministru vanjskih poslova Sebastianu Kurzu.

Prema sadašnjim rezultatima najvjerojatnija je koalicija između narodnjaka i slobodnjaka s obzirom na to da je Sebastian Kurz u svibnju raspustio koaliciju između socijaldemokrata i narodnjaka, a i neprijateljski odnosi obje stranke tijekom predizborne kampanja ne daje povoda za špekulacije o obnavljanju dosadašnje velike koalicije.

Gubitnik izbora je stranka Zeleni koja je s 4,7% prešla izborni prag ali je u usporedbi sa zadnjim izborima izgubila 7,7% glasova. Ulazak u parlament osigurala je i liberalno orijentirana stranka Neos s 5,3% te lista bivšeg političara Zelenih Petera Pilza s 4,3%.

Već sada se zna da je Sebastian Kurz najmlađi politički lider na svijetu. – Oduševljen sam rezultatima ovih izbora, a Austrijancima obećavam da ću u našu zemlju uvesti novu političku kulturu koja se zasniva na zajedništvu, kazao je sinoć Kurz.

On je stranku preuzeo u svibnju ove godine i povukao čitav niz poteza koji su stranku, čiji je rejting bio daleko ispod socijaldemokrata i slobodnjaka, uspjeli izdići na sam vrh. Njegov predizborni moto bio je “Austrijanci na prvome mjestu”, a u stranku je uspio privući mlade kandidate koji se nikada prije nisu bavili politikom.  Kurzu je uspjelo ono što mnogim političarima u sličnim situacijama teško uspijeva – uspio se odvojiti od dosadašnje koalicijske vlade sa socijaldemokratima i prikazati kao potpuno nova ličnost na političkoj sceni, sve to usprkos činjenici da je u toj istoj vladi bio ministar vanjskih poslova.  Antimigrantska kampanja  To u velikoj mjeri može zahvaliti tome što je procijenio da austrijska javnost cijeni činjenicu da je upravo on jedan od najzaslužnijih političara za zatvaranje tzv. balkanske migrantske rute. Tijekom kampanje obećavao je dosta žestoku antimigrantsku politiku i smanjenje prava i povlastica koje koriste migranti koji se već nalaze u Austriji. Uz to je obećao i smanjivanje poreza, a upravo tim obećanjima ušao je u prostor izrazito desne Slobodarske stranke i zasigurno joj oduzeo dio biračkih glasova.

facebook komentari

Nastavi čitati