Naša groblja i mi

0

Povijest grobalja stoji u izravnoj vezi s poviješ­ću samosvijesti čovjeka koji jedini od svih bića na Zemlji zna za svoj kraj, a ne zna kada će on nastupiti.

Groblje se općenito opisuje kao uređeni prostor gdje se ukapaju mrtvi. Za groblje se također koriste pojmovi: posljednje počivalište, Božja njiva, nekropola.

groblje-610x250 Groblja su najstariji spomenici civilizacije. Ljudi su već u ranom kamenom dobu počeli pokapati svoje mrtve, to pak znači da su prije izgradnje stalnih ljudskih nastambi već postojala stalna mjesta za ukapanje mrtvih. U visokim kulturama nastao je i kult mrtvih: na lijevoj obali Nila nisu izgrađene samo piramide nego također cijela groblja. Za većinu religija groblja su sveta mjesta pa se povreda grobalja, oskvrnjivanje mrtvaca i grobova smatra teškim prekršajem i sankcionira zakonima.

U interesu očuvanja javne higijene i zdravlja strogo je propisan i način i mjesto ukapanja mrtvih. Grci su svoje mrtve pokapali izvan gradskih zidina, krš­ćani su na početku – pod utjecajem Židova – običavali svoje mrtve ukapati u podzemne špilje, a ta praksa kulminira u vrijeme progonâ kada su rimske katakombe postale pravim gradom mrtvih. Kada su krš­ćani početkom četvrtog stoljeća dobili slobodu, svoje su mrtve najprije pokapali u predvorja crkava, a od 5. stoljeća oko crkava. Samo povlašteni (biskupi, opati, plemići i dobročinitelji) su se mogli i dalje pokapati unutar crkava, dok su nekrštena djeca dobila posebno mjesto uz groblja (“groblja anđela”), a samoubojice i smaknuti su pokapani izvan groblja. Epidemije kuge od 14. do 18. stoljeća bile su povodom da se groblja lociraju izvan naselja. Sa stvaranjem velikih gradova u devetnaestom stoljeću nastala su i velika gradska groblja, projektirana u skladu s visokim higijenskim, urbanističkim i estetskim zahtjevima.

Velika gradska groblja su brižno planirani urbani areali. Osim specifičnosti arhitekture vremena po kojima se razlikuju, ta groblja imaju i zajedničke elemente: podjelu i oblikovanje terena, postavljanje staza, parceliranje grobnih mjesta, sadnju drveća i zelenila, infrastrukturu (ogradu, mrtvačnicu, kapelu, po potrebi i krematorij, upravnu zgradu, cvjećarnu, vodu i kanalizaciju, instalaciju za održavanje zelenila, WC). U neposrednoj blizini grobalja niču kamenorezačke radionice, rasadnici ukrasnog bilja, trgovine cvijeća i devocionalija. Groblja u velegradovima danas su prilagođena potrebama raznih religija i svjetonazora, imaju također poseban dio za potrebe vojske, a uz njih su najčeš­će uređene aleje, parkovi i parkirališta te ona dobivaju funkciju gradskih šetališta i mjesta meditacije. Unatoč najnovijoj tendenciji desakralizacije samog čina ispraćaja preminuloga, održavanja groba i groblja (namjesto klasičnog polaganja tijela u grob, jednostavno se stavlja pepeo pokojnika uz stabla u šumama) groblja su mjesta sjećanja, sabranosti i molitve. To se najviše očituje na Sve Svete i na Dušni dan.

Posebnu vrstu grobalja predstavljaju vojnička groblja, počasna groblja i spomen-mjesta. Zbog velikih ratova i umiranja velikog broja vojnika u 20. stoljeću nastaju diljem svijeta vojnička groblja. Na Vojničkom groblju u Verdunu položeni su u zajedničku kosturnicu ostaci od najmanje 130.000 vojnika. Američko vojničko groblje Arlington postalo je mjestom nacionalnog ponosa. Počasna groblja su rezervirana za predsjednike država, kraljeve, visokorangirane političare, ili druge nacionalne veličine kao što je to npr. počivalište u vanjskom zidu moskovskog Kremlja. Spomen-mjesta su grobnice pune kostiju velikog broja nepoznatih žrtava (kao Berlin-Plötzensee). Ona čuvaju u živom sjećanju strahote koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu te predstavljaju trajnu opomenu čovječanstvu. U takva mjesta se također ubrajaju Staljinovi logori kao i logori Crvenih Kmera u Kambodži.

Velike religije koje njeguju vjeru u zagrobni život – židovstvo, krš­ćanstvo i islam – stvorile su posebne oblike grobalja.

Židovsko groblje je uređeno počivalište na kojemu pokojni ostaju do sudnjeg dana te se grobovi ne mogu prekopavati. U nedostatku prostora može se, međutim, cijelo groblje prekriti novim slojem zemlje u koji se postavljaju novi grobovi. Postojeće nadgrobno kamenje se uvijek podiže na novu razinu zbog čega sa svakim novim slojem nastaje sve veća zgusnutost nadgrobnog kamenja. Neka židovska groblja imaju i po dvanaest slojeva.

Na islamskom groblju su svi grobovi okrenuti prema Meki. U platno zavijena tijela polažu se u zemlju gdje čekaju sudnji dan te se grobovi u islamu također ne mogu prekapati. Iznad glave se postavlja kamen koji može biti ukrašen ornamentima. U zonama dodira s drugim religijama, kao u Bosni, razvila se specifična grobna ornamentika.

Krš­ćanstvo je u dijalogu s grčkom i rimskom kulturom kao i kulturama sjevernih naroda Europe razvilo diferenciranu sepulkralnu kulturu. Zato se izgled grobalja u pojedinim krš­ćanskim područjima značajno razlikuje. U srednje- i istočnoeuropskom prostoru groblja krš­ćana imaju karakter parkova s istaknutim zelenim površinama, a grobovi su ili pokriveni kamenim pločama ili su uređeni kao gredice s ukrasnim biljem. U sjevernoeuropskom i angloameričkom prostoru preferiraju se travnjaci, na kojima grobove označavaju položene ili uspravljeni kamene ploče. Drveće je element oblikovanja groblja. U južnoj Europi kao i u Latinskoj Americi dominira kamen pa se grobovi oblikuju kao kamene skulpture, a čempresi su neizostavni element grobljanskih aleja. U Španjolskoj i u Portugalu su vrlo česti zidovi u koje se ugrađuju pojedine grobnice. U nekim područjima Balkana grobnice se grade i uređuju kao prostori za stanovanje živih.

U hinduizmu nema grobalja jer princip vječnog vraćanja istoga ne dopušta gradnju grobnica. Namjesto polaganja u grob, pepeo mrtvaca se prosipa u rijeku koja teče, a štovanje pokojnika je premješteno iz javne u privatnu sferu života.

Zbog istaknute povijesne, arhitektonske i umjetničke vrijednosti neka groblja imaju status spomenika kulture. Grobovi velikana povijesti i kulture svakoga naroda predstavljaju nacionalne vrijednosti.

Među najčuvenija groblja ubrajaju se: Père Lachaise u Parizu (projekt izradio A.-Th. Brongniart 1808. i na tome groblju počivaju mnogi ugledni ljudi), Wiener Zentralfriedhof (po broju ukopanih – oko tri miliona – najveće groblje u Europi za koje su 1870. projekt izradili K. Jonas te M. i A. Bluntschli), Hamburg-Ohlsdorf (po površini najveće groblje na svijetu koje je projektirao J. W. Cordes 1854), Židovsko groblje u Łódźu, (s oko 43.000 žrtava koncentracionog logora Litzmannstadt najveće židovsko groblje u Europi), Brookwood Cemetery u Londonu (ima preko 240.000 grobova, a projekt je izradio W. Tite 1852), Centralno zagrebačko groblje Mirogoj (jedno od najljepših grobalja u Europi otvoreno je 1876, a projekt je izradio H. Bollé), Centralno pokopališče Žale koje je projektirao J. Plečnik (1936) te Nove Žale M. Mušič (1988), Gradsko groblje u Varaždinu je otvoreno 1773, a sadašnji njegov oblik dao mu je H. Haller (1905-1947).

Povijest grobalja stoji u izravnoj vezi s poviješ­ću samosvijesti čovjeka koji jedini od svih bića na Zemlji zna za svoj kraj, a ne zna kada će on nastupiti. Svijest o sigurnoj smrti i želja za neograničenim životom određuju čovjekovu sudbinu. Iako nema iskustva smrti – ne zna što je on u smrti – čovjek živi u odnosu prema smrti kao prema onomu što ga kao neizbježno dolazeće određuje. Nekoć su ljudi doživljavali smrt kao sastavni dio svakodnevnog života i pojedinca i zajednice. Za krš­ćane je ona zbog Kristova uskrsnuća značila prijelaz, prolaz, vrata u puninu života, no otkako ju je kult mladosti protjerao iz misaonog i djelatnog obzora, ona se u njemu nastanila kao “inverzna smrt” (Ph. Ariès). Iza kulta tijela i glamura mramornih grobova na čuvenim grobljima krije se strah od smrti: nijekanje smrti završava u “zanijekanoj smrti” (J. Mikuž).

Unutar velike povijesti oblikovanja i naša groblja u Bosni traže svoje mjesto. U vremenu od veličanstvenih nekropola sa stećcima do naših današnjih zbrkanih grobalja stvarala se u nas svijest preživljavanja i snalaženja koja ne uviđa opravdanost umjetničkog oblikovanja svijeta. Kada se promijeni ta svijest, promijenit će se i izgled naših grobalja.

Mirko Jozić/svjetlo Riječi

facebook komentari