Nastupio prekretnički čas

2

Subotnji Jutarnji list – dnevnik koji mnogi smatraju Vladinim biltenom zbog kojega je Vlada ugasila ili likvidirala Vjesnik – objavio je na 1. stranici u subotu 7. prosinca najavu: »Specijal: 2 godine Vlade. Svi ključni pokazatelji su loši, koje su šanse za oporavak.« Više je nego paradoksalno da list tako blizak Vladi, nakon dvije godine vladavine Kukuriku koalicije, priznaje da su svi ključni pokazatelji uspješnosti loši, odnosno kako u tekstu doslovno stoji: »Nisu uspjeli. Možda zvuči grubo, ali dijagnoza prve polovice Vladina mandata nameće se iz prve i teško ju je pobiti.« Ako tako javnost informira dnevni list koji je najbliži Vladi i koji, izvjesno je, živi na milosti Vlade koja njegovu nakladniku tolerira neplaćanje poreza, onda tu ocjenu stvarno ne može ignorirati nitko kome je imalo do dobra hrvatskih građana, hrvatskoga društva i hrvatske države.Jasno je gotovo svim građanima da Kukuriku koalicija u dvije godine svoga mandata ni u čemu važnome za boljitak nije uspjela već je svojim djelovanjem (ne)hotimice produbila krizu na gotovo svim područjima društvenoga života, a osobito gospodarskoga. Ta činjenica ne može obradovati nijednoga dobronamjernog hrvatskog građanina, a čak ni političke i ideološke suparnike koji bi željeli biti na vlasti. Ta činjenica zabrinjava i katoličke vjernike, ne samo zato što su i sami, kao i drugi građani, izloženi različitim nepogodnostima, nego i zato što će posljedice te neuspješnosti još dugo vrlo skupo plaćati i kao pojedinci i kao nacija. Katoličkim vjernicima, već ako žele ispuniti jedan od elementarnih Božjih zahtjeva, onaj o ljubavi prema bližnjemu, nikako ne može biti svejedno što se u Hrvatskoj događa sa sve većim brojem nezaposlenih, što se događa s mladima koji postaju suvišni usprkos završenim fakultetima, što se događa s ukupnom kvalitetom društvenoga života ako je gospodarstvo, koje je temelj mnogim aspektima društvenog života, sve lošije.

Katoličkim vjernicima ne može biti, dakako, nipošto svejedno što sadašnja Vlada, i posebno ministarstvo obrazovanja, ne poštujući legitimnu pluralnost, uporno nameće ideologiju i kroz školstvo i kroz zakone; što nema hrabrosti priznati jednako dostojanstvo i jednaki pijetet svim žrtvama II. svjetskog rata i poraća i jednakim kriterijem osuditi zločine bez obzira na to tko ih počinio. Katoličkim vjernicima nipošto ne može biti svejedno što Kukuriku koalicija s jedne strane marginalizira hrvatsko iseljeništvo, koje bi sigurno moglo pomoći, a s druge strane istodobno (ne)hotimice stvara uvjete za nove valove iseljavanja, i to onih ponajboljih, u koje je ovo društvo mnogo uložilo. Katoličkim vjernicima nikako ne može biti svejedno što Kukuriku koalicija, slično kao i prethodne Vlade, favorizira poslušnike a marginalizira sposobne, što i ne želi čuti prijedloge neovisnih stručnjaka…

Premda bi se još mnogo toga moglo navesti što s pravom tjeskobno i ozbiljno zabrinjava katoličke vjernike i druge ljude dobre volje u hrvatskom društvu, već samo ono ovdje navedeno više je nego dovoljno da se u Hrvatskoj podvuče crta na sve dosadašnje i stvarno krene u potpuno novom, zdravom i ozdravljujućem smjeru. Ponajprije neopoziva je činjenica da u današnjoj Hrvatskoj može i mora krenuti nabolje. Postoje za to mnogi važni preduvjeti, Hrvatska, naime, nije pustinja niti goli krš, nije na vršku Sjevernoga ili Južnoga pola, nije zemlja nepismenih i nesposobnih ljudi… Hrvatska ima mnoge komparativne prednosti, počevši od geografskog položaja važnog za prometno povezivanje morskih i kopnenih trgovačkih putova, preko prirodnih bogatstava kao što je plodna, ali zapuštena slavonska ravnica, kao što je uvelike devastirano Jadransko more (a uporno se ne želi slijediti zahtjev UN-a i uvesti stvarni gospodarski pojas), do silnog bogatstva pitke vode… No, Hrvatska nema na vlasti ljude koji bi htjeli i umjeli hrvatske komparativne prednosti aktivirati i tako davati doprinos čovječanstvu i obogaćivati svoje građane.

Teško je razriješiti dilemu glede tzv. političkih elita je li samo riječ o ljudima koji žele visoke političke funkcije a nisu im dorasli, ali ne puštaju druge i drugačije, ili je riječ o smišljeno stvorenom sustavu koji u korijenu siječe sve dobro, sve pozitivno, sve perspektivno u hrvatskom društvu. Gotovo svima u Hrvatskoj dosta je politikantstava, svih boja i predznaka, dosta je nedoraslosti i nesposobnosti onih koji upravljaju, dosta je svih oblika odvraćanja pozornosti od stvarno nezavidne situacije u društvu, dosta je svih oblika manipulacija i obmana, branjenja onoga što je neobranjivo… Hrvatski građani većinom vape za promjenom, za boljitkom, i nije moguće da političari, kako oni na vlasti tako i oni u opoziciji, to ne bi znali ili to ne bi razumjeli. Očito je došao onaj prekretnički čas u Hrvatskoj kad se mora početi događati promjena nabolje, bilo sa sadašnjim tzv. političkim elitama bilo bez njih. Ako ima imalo odgovornosti za ljude koji žive i rade u Hrvatskoj, za sadašnjost i budućnost hrvatske nacije, onda mora odmah doći do odgovarajućih djelovanja, osobito do bitno drugačijih i novih postupanja najodgovornijih upravitelja. Ako postoji minimum volje za bolju budućnost hrvatskoga društva i države Hrvatske, onda ne bi smio biti problem ni promjena ljudi koji će ispravno upravljati, a ne bi smio biti ni problem da se, makar privremeno, promijeni i formalni i stvarni oblik vladavine. Oni koji nisu uspjeli, a to nije samo sadašnja Kukuriku koalicija, ako imaju imalo odgovornosti prema hrvatskim građanima, posegnut će hitno za poznatim modelima vlada i vladavina u kriznim vremenima. Rješenja će svakako biti.

Ivan Miklenić

facebook komentari

  • Milan

    General Drinjanin je u Obrana za prosinac 1968 godine, pet (5) mjeseci prije pogibije napisao, citiram: ” Zato idemo vedro naprijed, i stupamo u godinu 1969. sa konkretnim nadama i bez ikakvih kompleksa.
    Ekipa Odpora će stići na clij (i stigla je 1990. idejom izmirenja hrvatskih Ustaša i hrvatskih partizana, moja opaska, Otporaš), a sudbina nas pojedinaca može biti važna, ali ne sudbonosna. Zato i ne govorim o osobnim sudbinama, ne branimo se od napadaja, ne napadamo osobe, nego dajemo ideje, napadamo ideje i ako treba pasti ćemo za ideje. Ta ideja je: HRVATSKA DRŽAVA.” Tako je radio, tako je mislio Vjekoslav Maks Luburić, hrvatski general poznat po imenu: general DRINJANIN.

    Slijedimo ideje generala Drinjanina! Svima želim čestitati Sretan Božić i Veselu i Berićetnu Novu 2014 Godinu!

    Pozdrav. Otporaš

  • Milan

    General Drinjanin je u Obrana za prosinac 1968 godine, pet (5) mjeseci prije pogibije napisao, citiram: ” Zato idemo vedro naprijed, i stupamo u godinu 1969. sa konkretnim nadama i bez ikakvih kompleksa.
    Ekipa Odpora će stići na clij (i stigla je 1990. idejom izmirenja hrvatskih Ustaša i hrvatskih partizana, moja opaska, Otporaš), a sudbina nas pojedinaca može biti važna, ali ne sudbonosna. Zato i ne govorim o osobnim sudbinama, ne branimo se od napadaja, ne napadamo osobe, nego dajemo ideje, napadamo ideje i ako treba pasti ćemo za ideje. Ta ideja je: HRVATSKA DRŽAVA.” Tako je radio, tako je mislio Vjekoslav Maks Luburić, hrvatski general poznat po imenu: general DRINJANIN.

    Slijedimo ideje generala Drinjanina! Svima želim čestitati Sretan Božić i Veselu i Berićetnu Novu 2014 Godinu!

    Pozdrav. Otporaš