Pratite nas

Naučiti gledati Božjim očima

Objavljeno

na

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući« (Mt 5,14−15).

Da, ali kako pomoći svojoj djeci da budu svjetlost svijeta? Drugim riječima: kako im pomoći da razbuktaju plamen svojega krštenja na vjetrometini svijeta, da ne dopuste da ga svijet ugasi? Jedna skupina roditelja nedavno si je postavila pitanje: »Kako ih naoružati da postanu muškarci i žene zadovoljni sobom i svojim vremenom? Kako ih zaštititi a da ih se pritom ne stavi pod stakleno zvono niti im se usadi strah ili prijezir prema svijetu koji ih okružuje?«

Problem nije nov i ne treba nas čuditi. Pročitajmo Isusovu svećeničku molitvu iz Ivanova evanđelja: »Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. (…) Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet« (Iv 17,14−15.18). Istina je da su konkretne poteškoće danas doista velike: mnoge protuvrijednosti predstavljaju nam se kao vrijednosti, a napadi na kršćansko shvaćanje obitelji množe se. Pomislimo samo na podmuklu propagandu koja se širi u školama pod izlikom borbe protiv side, na lomove prouzročene liberalizacijom pobačaja koja je potpuno izokrenula mentalitet − napose u okviru liječničke struke, na tvrdokornu upornost u pitanjima umjetne oplodnje, na manipulaciju zametcima, na ubijanje još nerođene hendikepirane djece i na eutanaziju… Sve su to dijelovi jedne te iste logike.

Jedno mora biti kristalno jasno: nemojmo nikada žaliti što živimo u svojem vremenu. Nije to zbog ublažavanja ili prikrivanja ozbiljnosti situacije, nego iz jednog drugog, bitnog razloga: ovdje, u društvenom, povijesnom i kulturnom kontekstu u kojem živimo, Bog nas čeka. Naš se Bog utjelovio: utjelovljenje nije nekakva nejasna dogma o kojoj se razmišlja na blagdan Navještenja ili u božićno vrijeme. Utjelovljenje je istina od koje živimo svaki dan. Naša nas vjera uvodi u samo srce Trojstva dok ostajemo objema nogama čvrsto na zemlji. Naoko razapeti između dviju krajnosti, ne bismo mogli tako živjeti da to Isus nije učinio prije nas.

Svi su ljudi braća i svatko je na svoj način lice preko kojeg nam se Krist objavljuje: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,40). Ne smijemo prezirati svijet u kojem živimo jer je pun muškaraca i žena koji su Božja djeca, koje je Bog želio i koje ljubi neizmjernom ljubavlju. Molimo Boga da nauči nas i našu djecu svakog čovjeka gledati njegovim pogledom. Naučiti gledati Božjim očima: to je jedno od najvažnijih poglavlja u vjerskom odgoju.

Nemojmo oklijevati kad treba zaštititi svoju djecu: oni su mlade biljke koje trebaju zaštitnu ogradu, pritku ili možda plastenik. Kao što dobar vrtlar zna presaditi mlade biljke, zatim ih posaditi u zemlju, znajmo ih i mi na vrijeme osloboditi zaštite i pritki. Ako to ne učinimo, mogli bi zakržljati ili se pobuniti. Sve to traži veliku pažnju, jer svoj djeci – pa čak i u krilu jedne te iste obitelji – ne treba jednaka zaštita.

Našoj će djeci prije ili poslije biti potrebna hrabrost da bi se usudila potvrditi svoju vjeru i živjeti kao kršćani. Nije lako, na primjer, biti jedini u razredu koji ide na vjeronauk i na misu, ili jedini koji, poslije, nema ljubavnog partnera ili koji u čistoći živi svoje zaruke. Možemo naći na desetke drugih primjera. Treba ih dakle naoružati. Kojim oružjem? Najprije sakramentima: euharistijom, ispovijedi, potvrdom, ne zaboravljajući krštenje s čijeg izvora treba neprestano znati crpiti. Molitvom. Solidnom izobrazbom. Istinitim odgovorima, kakva god bila pitanja. Primjerima koji će ih oduševiti. Sigurnim prijateljima. »Pratiteljima«: duhovnikom i drugim odraslima od povjerenja. Humorom. Izgledom koji ne će biti ni staromodan ni čistunski. Roditeljima koji su uz njih, pažljivi, njima na raspolaganju, puni Božje radosti. Roditeljima koji su »u toku događanja«. U toku Božjeg događanja.

Bitno.net  (Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji”-Verbum)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati