Navijački huliganizam potiče se i iz klubova

1

Opća je ocjena onoga što nam je skupina navijača priredila na San Siru za odigravanja nogometne utakmice Hrvatska-Italija da je riječ o huliganizmu. Cilj je bio, i u tome postoji opće slaganje, prekinuti utakmicu. Nema, međutim, jednodušnosti oko ocjene pravih motiva ovoga izgreda. Prevladava mišljenje kako je on bio usmjeren protiv vodstva Hrvatskog nogometnog saveza. Naravno, nema opravdanja za divljanje i nasilje na stadionu. Ali ovaj navijački huliganizam se može shvatiti kao odgovor na huliganizam u samom Nogometnom savezu.

Centralno mjesto već godinama zauzima osebujni, divlji i neobuzdani Zdravko Mamić, koji se ponaša vrlo slično uličnim huliganima, uvijek spreman na uvrede, psovke pa i na tučnjavu. I, što je još važnije, ovaj je čovjek nekom čudnom moći uzurpirao najprije vodeći hrvatski klub, a onda i čitavu nogometnu organizaciju podređujući je isključivo svojim novčanim probicima.

Navijači i huškači

Navijački huliganizam na određeni način se potiče i iz klubova, specijalno iz NK Hajduk u posljednje vrijeme. Njegova uprava za kazne koje dolaze zbog nereda na stadionu spremno optužuje organizaciju, koja navodno Klub sustavno diskriminira, umjesto da oštricu kritike usmjeri prema izgrednicima i preuzme vlastitu odgovornost. Izgled da je baš Zdravko Mamić et com. dobro došao kao zgodna meta na koju se može uvjerljivo prebaciti sva odgovornost. No, dojam je, vodstvo Kluba bi optužilo Savez i kad ne bi bilo za to nikakvih razloga kao što ga ponekad i optužuje bez razloga, To je najjednostavniji način da se za vlastite propuste, nesposobnosti i politiku strogo osobnih interesa ljutnja nogometnog puka preusmjeri od sebe na one druge, pri čemu se daje značajan doprinos općem metežu i sukobima navijačkih skupina. A ni medijsko pumpanje atmosfere nije bez svog doprinosa huškanju navijača.

Huliganizam nogometnih navijača nije ništa, primjerice, prema huliganizmu intendanta jednog nacionalnog kazališta. Oliver Frljić, o njemu je riječ, tipičan je primjer redatelja, umjetnika uopće, koji nedostatak kreativnosti nadoknađuje jeftinim, pubertetskim ali i drskim i nimalo bezazlenim provokacijama. Na Dan neovisnosti, nazivajući ga tendenciozno danom nezavisnosti, izvjesio je transparent na zgradi riječkog HNK s natpisom “LGBT kazalište”, a u nazivu Hrvatsko narodno kazalište ono “hrvatsko” prekrio je tamnom bojom. Onda je drugi put osvanuo naziv “Hrvatsko apolitično kazalište”, iako je, baš suprotno, kazalište kojemu se ovaj čudak našao na čelu naklonošću i pobratimstvom ministrice kulture i riječkoga gradonačelnika zadnjih mjeseci pretvoreno u izrazito političko, pače politikantsko.

Zagrebačko istovrsno kazalište proglasio je “Hrvatskim fašističkim kazalištem” i to zbog predstave odigrane 1991. godine prema romanu Mile Budaka. Po istoj logici mogli bismo kazalište koje recimo igra Miroslava Krležu nazvati staljinističkim jer je ovaj pisac jedno vrijeme simpatizirao sovjetsku Rusiju. Mogli bismo i čitanje Ive Andrića nazvati fašizmom, jer je Nobelovac potpisao pakt s Hitlerom i osim toga tražio etničko čišćenje Albanaca s Kosova. Martin Heidegger je podržavao naciste pa bi i njegovu filozofiju trebalo skinuti s repertoara.

U upravo odigranoj predstavi “Hrvatsko glumište” čitav niz svojih kolega, glumaca i redatelja (Joško Juvančić, Krešimir Dolenčić, Jakov Sedlar, Zlatko Vitez, Jasen Boko, Ozren Prohić, Anja Šovagović Despot…), Frljić je nedvosmisleno proglasio fašistima, stavljajući još i njihove slike na dio gaćica glumaca koji prekriva njihova spolovila… Cijeli orkestar s ustaškim kapama svira “Oj hrvatska mati”, a glumci s velikim U na čelu pjevaju “Lijepu našu” držeći ruku na srcu, što bi trebalo značiti da je i sama himna, dakako, ustaška, kao što su ustaše i svi koji je pjevaju. To je, kao, moderno i avangardno kazalište iako je najbliže ruskoj avangardi dvadesetih prošlog stoljeća kada su angažirani umjetnici imena i slike neprijatelja, kulaka i revizionista stavljali na plakate radi javnog progona.Tko to tamo mrzi

Završna poruka predstave glasi “ja ne mrzim, a vi”, što je doista krajnje licemjerno, jer je zapravo cijela predstava kao i cjelokupni angažman Olivera Frljića neskriveni izraz bolesne mržnje prema kolegama, prema sredini i ljudima s kojima živi i radi, u konačnici prema cijelom narodu. On je onaj čovjek iz crnog vica: Mrzim rasizam i crnce. Čovjek koji mrzi (to je već za psihijatriju) doista vidi mržnju svukud oko sebe, ili, kako bi rekao pokojni Marko Runac, dugogodišnji profesor imotske gimnazije: čistima je sve čisto, nečistima je sve nečisto. On je vatrogasac iz Ionescove “Ćelave pjevačice” koji priželjkuje i pali vatru. Treba li se čuditi da na ovakve provokacije dolaze odgovori u stilu “za dom spremni”. Uostalom, i u samom gledalištu nekoliko je posjetitelja podiglo ispruženu ruku.

Političkom scenom, sudnicama i zatvorima u zadnje vrijeme sve češće defiliraju huligani druge vrste. Odlikuje ih – kako kaže i sam pojam nastao u Engleskoj prema prezimenu jednog irskog buntovnika – surovost, sirovost, sebičnost, pohlepa i siledžijstvo. Huligani na ulici i na stadionima su svakako neugodna i nezdrava pojava, oni nas uznemiruju; huligani u institucijama su, međutim, daleko opasniji, oni nas vrijeđaju, siromaše i oduzimaju nadu. Oni su zapravo i uzrok svemu.

Josip Jović/slobodnadalmacija.hr

facebook komentari

  • srka

    “Mogli bismo i čitanje Ive Andrića nazvati fašizmom, jer je Nobelovac potpisao pakt s Hitlerom i osim toga tražio etničko čišćenje Albanaca s Kosova”

    Ovako nekako…bivsa SFRJ te i tzv. SRJ nisu jedno te isto.To je svima nama jasno….mada su i u jednoj i drugoj tvorevini tlacili jadne Albance!

    Dok je bila SFRJ Albanci su i išli u
    vojsku i plaćali uredno poreze. Tražili su Republika e Kosovës (srp.- Република Косово) , ali im nesretnici od nekoč oduzeli i to malo prava što su imali.

    A Što je bilo onda za očekivali? Da budu zadovoljni dok
    ih nesretnici mrcvare i uzimaju im sva prava koja normalni gradjani imaju….i to na svom teritoriju gdje su skoro pa 100%…i u vecini???

    Naravno da su Albanci nesretnike bojkotirali i to su odradili prilično uspješno i pametno što
    se dade danas tjekom 21-og stoljeca i vidjeti po rezultatima.

    Da je medju Srbima imalo malo vise normalnijih i da ne
    pokušavaju potlačiti sve sa kojima dodju u dodir, vjeroatno bi još i
    danas postojala kakva takva Jugoslavija jer se ne bi stvorila kritična
    masa za slamanje te tvorevine.

    I nije se ni za cuditi što Albanci ne vole danas svoje susjede Srbe, jer su DEBELO zakazali…a i sto su
    zaslužili i još su dobro prošli…!

    Zato, moram priznati, drago mi je što su Albanci na dobrom putu da se zauvijek riješe srpskog
    terora, isto tako bi mi bilo drago da se oslobode i svi drugi potlačeni narodi.
    Eto toliko…o Andricevoj nesretnoj o “ciscenju”….a zamislite da je netko zlikovcima rekao sto ce se dogodini za nekoliko decenija?
    😉
    by Srka®