Nazvati vlastitu zemlju klerofašističkom nije govor mržnje, a reći da je Danijela Trbović Srpkinja jest?

2

Naprednim snagama u Demokratskoj Narodnoj Republici Hrvatskoj usta su u posljednje vrijeme puna optužbi za famozni govor mržnje. Baš poput žabe koja je vidjela kako konja potkivaju pa je i sama digla nogu tako su se i oni poveli za zapadnim neoliberalnim trendom pa sada sve učestalije upiru prstom u neistomišljenike tvrdeći da su njihove riječi govor mržnje.

klerofasizamPosljednji takav primjer je onaj predsjednice Zajednice žena Katarina Zrinski Primorsko-goranske županije, Rosande Mijolović Dukić, koja je kao svoj Facebook profilu 26. prosinca 2014. 20:28 u napisala sljedeći status: ‘Zanimljivo da sučeljavanje vodi Danijela Trbović (koja ne voli sve što je hrvatsko i prijavila bi generala Gotovinu) i bivša partnerica Olivera Frljića koji pljuje po Hrvatskoj? Zar nema nijednog voditelja na HRT-u koji je Hrvat? Evo i Stankovića koji ne obećava dobro i pravedno sučeljavanje? Možda jedino Josipović zna sva pitanja koja će se postavljati?? Kolinda ne daj se i budi onakva dama kakvu smo te naučili gledati!! Gadljivo je gledati TV koju plaćamo a vode je Srbi!!’

U 21:55 istog dana uslijedio je novi status gospođe Mijolović Dukić koji glasi: ‘Danijela Trbović dijeli crvene kockice!! Zanimljivo da nisu plave?? Eto toliko o sučeljavanju!! Crvena voditeljica koja mrzi Hrvatsku i koja je ovo sučeljavanje pretvorila u cirkus koji mi plaćamo a da nas nitko nije pitao dali želimo nju za voditeljicu? Imamo li mi pravo na barem jednog voditelja (koji nije protiv Hrvatske) ako plaćamo pristojbu kao i onih 5% Srba koji su večeras imali svoje voditelje?? Prva stvar koju bih učinila kad bih ja bila na vlasti!! Srušila bi crvenu televiziju da nikada više Srbi u mojoj Hrvatskoj ne harače po mojim svetinjama!! ‘

Zbog gore navedenoga izborni stožer aktualnog predsjednika Ive Josipovića podnio je prijavu Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) uz napomenu kako se radi o ‘teškim oblicima govora mržnje, diskriminaciji po nacionalnoj i po osnovi političkog opredjeljenja, zastrašivanju birača i općenito o metodama i retorici koja nije primjerena nigdje i nikome.’ Rosanda Mijolović Dukić na to je reagirala novim statusom na Facebooku u kojem je objavila da joj je netko hakirao Facebook profil i postavio u njeno ime status koji se ‘protivi njenim ljudskim, vjerskim i moralnim svjetonazorima.’

Skeptik u meni ipak nekako misli da se ovdje radi o ni o kakvom hakiranju – a na to me upućuje i mišljenje nekih informatički pismenijih ljudi od mene koji kažu kako je vrlo malo vjerojatno da se takvo što dogodilo – dok ‘gramatički nacist’ ima potrebu sjesti i plakati nad očajnom uporabom interpunkcije u dva gore citirana statusa, ma tko god da stvarno stoji iza njih. No to je sada zapravo manje važno od samog sadržaja statusa. Istina, napisano u njima radikalno je za moj ukus te definitivno ne suviše politički inteligentno ali možemo li ovdje doista govoriti o govoru mržnje? Je li govor mržnje reći da bi Danijela Trbović prijavila generala Gotovinu? Nije, a to dokazuje i njen vlastiti odgovor na pitanje bi li ga prijavila postavljeno devet mjeseci prije njegovog uhićenja 2005. godine: ‘Ja bih ga prijavila bez ikakvog dvoumljenja, jer zakon treba poštovati. Nismo se borili da bi netko bio iznad zakona. Pametan zna čemu služi pojas. Jest da smo ‘od stoljeća sedmog’ tu, ali što se tiče EU-a, sami smo se doveli u ovu situaciju. Prijavila bih ga zbog građanske dužnosti, a ako bi i dali novac, deset posto bih dala u humanitarne svrhe, a ostalo bih sebi humanitarno donirala.’ Kako se može govorom mržnje proglasiti ono što je netko sam izjavio?

Je li govor mržnje implicirati – jer to u statusima Rosande Mijolović Dukić nigdje nije izravno rečeno – da je Danijela Trbović Srpkinja? Nije – bez obzira na to koje nacionalnosti ona bila. Žele li nam ovime iz stožera Ive Josipovića poručiti da je biti Srbin samo po sebi sramota pa je stoga, u skladu s time, uvredljivo nekoga nazvati tim imenom? Je li onda Ivo Josipović sa svojim promicanjem regionalne suradnje i tolerancije zapravo samo licemjer ili jednostavno nesposoban izabrati za suradnike u kampanji ljude koji stvarno razumiju njegove stavove?

Isto tako, je li govor mržnje tvrditi da je Danijela Trbović bivša partnerica Olivera Frljića? Nije jer su istinitost te tvrdnje oboje u više navrata poduprli vlastitim izjavama o svojoj vezi za neke od hrvatskih časopisa o poznatim osobama. Široj javnosti dobro poznati Frljićevi projugoslavenski stavovi nisu, doduše, dokaz da i Danijela Trbović razmišlja na isti način, ali obzirom na to da su neko vrijeme zajedno dijelili kućanstvo svakako su indikativni.

Dovesti uopće u pitanje sposobnost Danijele Trbović za vođenje sučeljavanja između predsjedničkih kandidata također ne bih prozvala govorom mržnje već, štoviše, racionalnim argumentom. Istina, ne zbog njene nacionalnosti – jer, ruku na srce, ne postoji niti jedan objektivan argument kojim bi se moglo braniti da osoba srpske nacionalnosti ne može biti kvalitetan TV voditelj – već zbog onoga čime se voditeljica inače bavi. Karijeru je izgradila prvo kao suvoditeljica glazbene emisije Hit Depo da bi potom preuzela voditeljstvo nad licenciranim kvizom Najslabija karika te nad talk show emisijom mozaičnog karaktera Osmi kat. Njeno iskustvo u vođenju emisija političke tematike je – nula. Ima li onda smisla, od svih novinara na HRT-u koji to iskustvo imaju, zadatak vođenja predsjedničke debate povjeriti njoj? I ne baš. Gdje je tu, dakle, govor mržnje?

Govorom mržnje također je proglašena objava na Facebooku predsjednika varaždinske organizacije Mladeži HDZ-a Igora Borovca koja glasi: ‘Pronać onih 76 glasova za lignju i dostavit mi njihova imena i prezimena najkasnije do 9.1.’ od koje se predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović javno ogradila. Istini na volju ova izjava u sebi ima elemente prijetećeg i nipošto nije primjerena retorici jedne demokratske zemlje u kojoj se poštuje različitost političkog mišljenja niti njenom autoru imalo služi na čast no jasno možemo vidjeti da ni druga strana na nju nije sasvim imuna.

Podsjetimo tim povodom na primjer Facebook grupe Ja ne mrzim o kojoj smo već pisali, a koja je osnovana u znak potpore pomoćniku ministra branitelja Bojanu Glavaševiću nakon što je snažnu buru izazvala njegovo impliciranje da hrvatski branitelji nemaju PTSP jer ga, eto, nemaju ni Srbi (što je, usput rečeno, pogrešno – radi se samo o tome da im ga Srbija kao država ne priznaje). Grupi se pridružila čitava plejada dušebrižnika koji ‘ne mrze’. Oni su prepuni ljubavi i tolerancije – što će reći, drugim riječima, da svi oni koji se s njihovim mišljenjem ne slažu nisu. Branitelji mrze. Njihovi pristaše mrze. Katolici mrze. Desničari mrze. Svi oni koji nisu antifašisti su fašisti –a zna se kako se s njima postupa. Ako ništa drugo, blokirat će im se pristup dotičnoj Facebook grupi, čak i ako pišu sasvim uljudno. Iza sladunjavih fraza o ljubavi, toleranciji i demokraciji zapravo se krije grupa ljudi koja otvoreno iskazuje mržnju prema svojim neistomišljenicima. Smeta li takvo što Ivi Josipoviću i njegovim suradnicima? Ne. Čak naprotiv, upravo on osobno pružio je toj grupi potporu, i to javnim Facebook statusom objavljenim 4. studenoga prošle godine, a koji glasi:

‘Na Facebook stranici Ja ne mrzim tisuće je poziva na strpljivost, toleranciju i razumijevanje. Javili su se ljudi koji žele poštivanje demokratskih prava i institucija. Upravo je objavljen i poziv Bojana Glavaševića na poštovanje i razumijevanje prema onim braniteljima, najtežim invalidima domovinskog rata, koji njega ne razumiju. Hrvatska treba razgovora, treba strpljivi dijalog.’ Cinik u meni bi sada rekao – da, samo do onda dok se slažete sa svakim slovom napisanim u toj grupi, potom će vam izbrisati komentar, a vas blokirati kako ne bi svojom herezom kršili ljubav i harmoniju koje tamo vladaju. Ali to, naravno, nije mržnja i to nije za osudu. To je podupiranje mišljenja naprednih snaga.

Isto tako, Ivo Josipović i njegovi istomišljenici ne smatraju da je za osudu kandidatkinju za predsjednicu države, gospođu koja je uz to izgradila respektabilnu karijeru prvo kao ministrica vanjskih poslova, a potom kao veleposlanica Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama te kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, nazvati Barbikom. Poznato je, naime, da se taj naziv koristi za šupljoglave plavokose žene koje osim atraktivnog izgleda nemaju ama baš ništa drugo za ponuditi. No takvo što, eto, nije uvredljivo nikome, a kamoli da bi netko išao cendrati o govoru mržnje, kao što nikome nije uvredljivo ni kada, u sličnom tonu, bivši hrvatski veleposlanik u Vatikanu dobar dojam kojeg na sugovornika ostavlja Kolinda Grabar Kitarović proglasi ‘manekenskim mentalitetom.’ Je li jedna ženka udruga u Hrvatskoj digla na noge zbog toga i barem ga pecnula po prstićima zbog seksizma? Naravno, nije.

No dobro, realno gledano, i ‘Barbika’ i ‘manekenski mentalitet’ zapravo su benigni primjeri. Ono što puno više bode oči je, recimo slikovna usporedba braniteljskog prosvjeda u Savskoj s Ku Klux Klanom, a koju je na svom Facebook profilu 11. prosinca objavio Marko Rakar, poduzetnik i bloger, inače jedan od istaknutijih članova izbornog tima Ive Josipovića. Ku Klux Klan ozloglašena je rasistička organizacija koja otvoreno iskazuje rasnu mržnju pa čak i nasilje, pa je time svaka usporedba s njima u najmanju ruku neprimjerena. Je li takvo što itko od liberalno nastrojenih dušebrižnika proglasio govorom mržnje? Pogađate, nije.

Nitko nije govorom mržnje proglasio ni komentar vlasnika portala index.hr, Matije Babića, gdje on, također u svom Facebook statusu, kaže: ‘Glogoški, gdje si postavio šator kad je tvoj premijer Ivo Sanader organizirao pljačku pozivajući se na iste stvari na koje se danas pozivaš ti – vjeru, branitelje i domovinu? Nigdje? Čekaj, pljačka Hrvatske nije te smetala, dok ju je provodila tvoja zločinačka organizacija? Sanaderov odnos prema ‘domovinskom ratu’ nije te natjerao na logorovanje u Savskoj? Kad kažeš da tebi i tebi sličnima trebao biti zahvalni za Hrvatsku, donekle si u pravu. Vama koji ste jučer na vlast doveli Sanadera a sutra ćete Karamarka, sitnim marionetama HDZ-a, možemo biti zahvalni za ovakvu bijednu, klerofašističku, opljačkanu i iscijeđenu Hrvatsku. Budimo iskreni oko onog što uplašena civilizirana Hrvatska o vama glasnima i naoružanima zapravo misli: vi niste ponos, vi ste sramota Hrvatske.’

Govor mržnje očito nije svoju vlastitu zemlju nazvati klerofašističkom. Štoviše, izraz ‘klerofašisti’ hrvatski ljevičari nerijetko koriste kako bi njime omalovažili katolike u ovoj zemlji, što se smatra slobodom govora pa čak i humorom, i nikome ne pada na pamet takvo izražavanje osuditi te one koji ga primjenjuju optužiti za nekakvu mržnju po religijskoj osnovi. Nitko ne dovodi u pitanje ni stavljanje Domovinskog rata u navodnike čime se implicira – barem ako pretpostavimo da je Matija Babić upoznat s temeljima pravopisa hrvatskog jezika – da takav rat zapravo nije postojao i da se radilo o nekakvom ‘građanskom ratu’, a ne o agresije Srbije na Hrvatsku. Osobno smatram da je takvo što puno uvredljivije nego skrenuti pažnju na činjenicu da je Danijela Trbović Srpkinja. Bezobrazno je i vrijeđati branitelje nazivajući ih nečijim marionetama jer se time neizravno poručuje kako se radi o tupavim ljudima koji nisu u stanju sami formulirati vlastiti stav, a ni nazivanje HDZ-a zločinačkom organizacijom, bez obzira na presudu Ivi Sanaderu, ne spada baš u ono što bi nazvali politički korektnim govorom. Je li se itko zbog toga pobunio i pokrenuo hajku na famozni govor mržnje? Jasno, nije.

Protiv govora mržnje napredne lijeve snage nisu se pobunile ni nakon oštrog nastupa SDP-ovog zastupnika u Saboru Nenada Stazića 2. siječnja ove godine u sklopu kojeg je predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović optužio za duboke i čvrste veze s ‘lopovskom skupinom i pljačkaškom organizacijom.’ Unatoč grijesima HDZ-a koji su, bez ikakve sumnje, itekako nezanemarivi, pomalo je smiješno da nekakve moralne priče o krađi i nepotizmu plasira pripadnik stranke kojoj pripada, na primjer, jedna Marina Lovrić Merzel. No na stranu sada to. Zanimljivije je opaziti da nitko ni ne pomišlja spomenuti govor mržnje zbog toga jer se jednu osobu – u ovom slučaju Kolindu Grabar Kitarović – vrlo izravno optužuje za kriminal, i to bez ikakvih dokaza. Stazić bi ipak trebao znati da su u demokratskim zemljama u kojima se primjenjuju principi rimskog prava svi oni koje sud neprikosnoveno nije proglasio krivima automatski smatra nevinima. No ono očito ima potrebu izigravati suca, porotu i krvnika sve u jednome – što kod SDP-ovaca, Ive Josipovića i njihovih pristaša očito prolazi bez problema.

Ako će netko i reći da Stazićeve optužbe i nisu tako strašne, teško da takvo što objektivno može tvrditi za sve ono što je izjavio varaždinski psihijatar Nenad Horvat za hrvatske branitelje na vlastitom Facebook profilu. Između ostalog ovo: ‘Šteta što 1945. nije dulje potrajala jer se onda ne bi dogodila 1990’ te nazivanje prosvjeda branitelja, invalida Domovinskog rata, ‘domoljubljem na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam.’ Osim što su njegove izjave same po sebi u najmanju ruku krajnje bezobrazne, ono što ovdje još više zapanjuje je spoznaja da je Horvat po zanimanju psihijatar koji u svojoj svakodnevnoj praksi kao vlastite pacijente liječi upravo mnogobrojne branitelje koji boluju od PTSP-a i koje muči invaliditet. Zamislite da, recimo, deklarirani pristaša nacizma radi kao liječnik čiji pacijenti su Židovi ili da simpatizer Ku Klux Klana liječi crnce. Je li netko zbog gore spomenutih izjava podignuo prijavu protiv doktora Horvata optužujući ga za govor mržnje? Jasno, nije. Štoviše, osnovana je Facebook grupa potpore dotičnome patetična naziva Svi smo mi dr. Nenad Horvat. Ako želite pročitati sadržaje koji se u toj grupi objavljuju, to ne možete učiniti. Naime, grupa je samo nekoliko dana bila vidljiva javnosti, a potom su je njeni osnivači, nakon što se u nju usudilo javiti nekoliko osoba koje ne podupiru stavove doktora Horvata, u potpunosti uklonili od očiju javnosti. Valjda također u ime tolerancije, ljubavi i demokracije.

Kada Nenad Horvat, Nenad Stazić, Matija Babić i njima slični napadaju neistomišljenike često se služeći i vrlo oštrim rječnikom to onda nije govor mržnje već ‘demokratsko pravo na mišljenje’, a kada svoje mišljenje o njima izuste pripadnici tzv. desne političke opcije onda to naglo postaje govorom mržnje i podupiranjem netolerancije. Teško je ne opaziti dvostruke kriterije koji ovdje vladaju. Osobno nisam pretjerana pobornica pozivanja na govor mržnje i smatram da se o njemu u strogo smislu može govoriti samo kod pozivanja na nečije ubojstvo ili na nasilje nad drugom osobom, a da je motivirano njenom nacionalnošću, rasom, vjerskom ili spolno orijentacijom te nekim drugim sličnim čimbenikom. Međutim, zadovoljilo bi me već i saznanje da makar sve mjerimo istim metrom, odnosno da ne primjenjujemo različita mjerila za različite ljude ovisno o tome jesu li nekome politički podobni ili ne. Tada više ne možemo govoriti o demokraciji već isključivo o totalitarizmu i nasilnom nametanju vlastitog političkog stava kao ispravnog, što je duboko pogrešno. U demokraciji, naime, ne postoje pravo i pogrešno mišljenje – a to je lekcija koju hrvatska ljevica očito još nije uspjela svladati.
Izvor :Fizzit.net

facebook komentari

  • Otporaš

    Nije svakome dozvoljeno kroz selo pjevati, davno je rekla Vićeka Gabrića svome sinu Milanu kada se je on sa srpskom, komunističkom i jugoslavenskom milicijom tukao s njima u svome selu i kroz svoje selo, samo zato što se je osjećao Hrvatom i zato što je bio u svome selu, svom na svome. Ali to nije smetalo “režimlijama” javno govoriti da bi najdadije od moje kože OPUTU ISKROJILI.

  • peppermintt

    odličan tekst, za sve postoje dvostruka mjerila , povika nazovi liberalaca je doista groteska na sve kofole upiru prostom a sami rade stoput gore

    evo nova vijest :Na biračkom mjestu 172 u Zagrebu, jutros oko 11.30 promatrač udruge ‘U
    ime obitelji’ (UIO) verbalno je napadnut od strane osobe koja nema
    funkciju u biračkom odboru, a ispostavilo se da je član SDP-a.

    Naime, promatrač UIO uputio prigovor na protuzakonito postavljanje
    SDP-ova promatrača biračkom odboru jer je spomenuti imao samo potvrdu
    svoje stranke (SDP-a), ali nije bio na popisu promatrača Državnog
    izbornog povjerenstva (DIP).

    Nakon toga došlo je do verbalnog napada na promatrača udruge ’U ime
    obitelji’ od strane drugog člana SDP-a koji se zatekao na biralištu i
    također tvrdio kako je promatrač SDP-a izjavom: “Mi smo vlast i nemate
    pravo stavljati prigovor na naše promatrače!”

    O prijetnjama su obaviještena nadležna tijela, a dolaskom policije
    spomenuta osoba koja se zatekla na biralištu donijela je, također
    naknadno, potvrdu SDP-a da je njihov promatrač. O svemu je obaviješten
    DIP, prenosi Narod.hr.