Pratite nas

BiH

Ne može građanska BIH

Objavljeno

na

Upravo se ovih dana obilježava dvadeset godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Tim povodom razni analitičari komentiraju kako navedeni sporazum nije dobar pa po njima treba napraviti „ovakvu“ ili „onakvu“ BIH.

[ad id=”93788″]

Ovdje se nećemo baviti analizom tog sporazuma već jednim prijedlogom koji se često provlači kroz medije. Taj prijedlog glasi kako je dobro ili najbolje rješenje „građanska BIH“ – što god to značilo. A može značiti dosta toga, ali ništa dobroga ne donosi za BIH.

     Sintagma građanska BIH zvuči jednostavno i pitko, čak pomalo naivno. Kad bi barem tako lako bilo riješiti probleme države koja je jedna od najkompliciranijih država u Europi i svijetu. Tri konstitucionalne zajednice, deset županija, dva entiteta, jedan distrikt, 143 općine… To su osnovni sinonimi kompleksnosti, nikako ne i jedini. BiH je danas bolesnik na Savi, Drini i Dinari pa je razumljivo da su promjene ne samo poželjne nego nužna realnost. Zato mnogima krilatica građanska BIH može zvučati simpatično. Sve spomenute probleme entiteta, distrikata, općina i sl. građanski koncept bi po predlagačima riješio.

Definicija građanske BIH, varira ovisno o tome tko je predlaže, u osnovi bi značila državu u kojoj na političkim razinama ne bi bili predstavnici tri konstitutivna naroda već isključivo predstavnici građana. Ne bi bilo propisano koliko Srba, Bošnjaka i Hrvata mora biti u predsjedništvu, u vladi i ostalim institucijama. Ne bi postojao nacionalni reciprocitet. Jedan čovjek, jedan glas. Na sve bi se gledalo kao na Bosance i Hercegovce. Zapravo građanska BiH bi značila izbacivanje etničke komponente iz politike, čak i ako bi formalno ona bila definirana kao troetnička država. Ona bi značila ukidanje entiteta, kantona i stvaranje neke nove razine vlasti između grada i općina i državne razine koja ne bi bila na etničkim principima.

Treba krenuti od toga tko predlaže takav koncept. Ima više predlagatelja svaki sa svojim zamislima i razlozima. Mogu se svesti na tri glavna: stranci, dio političara iz BIH i liberali iz Hrvatske i Srbije.

Zbog želje stranaca BIH uopće danas i postoji kao protektorat – država. Sjedinjene Države su sačuvale i stvorile BIH prije dvadeset godina jer je to njima tada najviše odgovaralo. Od 1995. do danas Bosna i Hercegovina je ostala ponajviše američka stvar usprkos sve većem utjecaju Europske Unije i u novije vrijeme Rusije. Ona je svojevrsno „američko dijete“. Tvorevina koju su Amerikanci brzo sklepali kroz dva mirovna sporazuma. Još početkom 90-ih godina je bilo jasno kako su Amerikanci željeli na BIH primijeniti svoj liberalni građanski princip. On bi značio vrstu jedinstvene, unitarne i centralizirane države bez točno definiranih nacionalnih područja tipa kantoni, regije, entiteti u kojoj bi Bošnjaci bili privilegiran narod. Ne toliko privilegiran da mogu raditi s državom što hoće (npr. uvesti šerijat), ali dovoljno povlašten da imaju primat i najveću političku kontrolu.

U zadnjoj fazi rata rata Washingtonskim sporazumom 1994. i Daytonskim sporazumom 1995. uspjeli su Amerikanci djelomično nametnuti mogućnost ostvarenja građanskog principa kroz osnivanje multietničke i multikulturalne Federacije BIH dok Republika Srpska je opstala kao jednonacionalni entitet. No, ubrzo se ispostavilo kako ono što je potpisano u ta dva sporazuma se ne nastoji provoditi. Osim što su sporazumi o prekidu vatre, Washingtonski sporazum je Ustav FBIH, a Daytonski sporazum Ustav BIH te oni jasno definiraju položaje i prava naroda te političkih subjekata. Potpisano se nije nastojalo provoditi već se nastojali revidirati u korist jedne strane kroz rezanje ovlasti županija i entiteta i njihovo prenošenje na federalnu odnosno državnu razinu. Nisu samo Amerikanci zagovaratelji takve građanske BIH već i dosta njih političara i zapadne Europe no njihov broj je sve manji s obzirom kako njihov građanski koncept je završio kaosom i neredom i u Federaciji i državi.

Što se tiče političara iz BIH, 90-ih godina, prije i za vrijeme rata, građansku BIH je promovirala SDA i Alija Izetbegović. Takav koncept je svakako jedan od uzroka rata iako nije glavni. Svakako je inzistiranje na takvom formalnom koncepta i odbijanje priznavanja svim narodima pravo na vlastite regije, kantone, okruge još više razbuktalo rat. Koncept unitarne i građanske države bošnjačko-muslimanskoj strani je značio dobivanje bodova na međunarodnom planu dok je na terenu prostor pod kontrolom tih istih ljudi bivao etnički čišći iz dana u dan. Teritorij pod kontrolom Armije BIH nije bio multietničkiji od prostora pod kontrolom HVO-a i VRS-a. S vremenom i strana i domaća javnost je uvidjela kako SDA zapravo predstavlja jedan narod pa nakon rata taj koncept više nisu mogli koristiti. Nakon što konzervativna i nacionalistička SDA se izblamirala u provođenju građanske BIH, taj koncept su preuzele lijeve, građanske i liberalne bh. stranke poput SDP-a, a kasnije i Demokratske fronte. Upitno je koliko su te stranke lijeve i multietničke jer su pod krinkom građanstva i ljevice pokušale podvaliti građanski nacionalizam najbrojnijeg naroda. Umjesto da pokušaju pomiriti nacionalno i građansko stvorili su još veći nered, nepovjerenje i produbili krizu. Ispalo je da su još ostrašćeniji nacionalisti od onih koji to formalno jesu.

Najsmješnija od sve tri skupine su definitivno anacionalni liberali iz Hrvatske i Srbije. Neki od njih su Vesna Teršelić, Miljenko Jergović, Čedo Jovanović, Nataša Kandić… Dok se može razumjeti želja i pokušaji stranaca i bošnjačkih nacionalista da predlože i implementiraju koncept građanske BIH zbog konkretnih interesa, za ovu skupinu se to ne može reći. Oni su izgubljeni u prostoru i vremenu. Većina njih su bili vatreni Jugoslaveni i komunisti do 1990. i nikad nisu prežalili raspad Jugoslavije. Sama činjenica da je Jugoslavije u malom, tj. Bosna i Hercegovina preživjela, njima ona predstavlja ideal jugoslavenstva, bratstva i jedinstva. Upravo bi BIH po njima trebala biti početna točka preko koje bi krenulo ponovno ujedinjenje „prisilno zavađene braće“. Njima smeta i Srpska i Federacija i ne daj Bože spominjanje nacionalne nejednakosti. Oni bi sutra ukinuli sve entitete, kantone i sve ubacili u isti koš te pustili da procvate „bratstvo i jedinstvo“. Ne treba posebno zamjerati takvima što nemaju pojma o situaciji u BIH jer oni nikad nisu prihvatili niti koncept vlastite države. Hrvatska, Hrvati s jedne i Srbija i Srbi s druge strane za njih su riječi koje treba zaobilaziti u širokom luku. Građanska, građansko, građanski su ono što se ubacuje umjesto nacionalnih istoznačnica. Takvi bi najradije Hrvatsku i Srbiju preimenovali u Republike Građanske.

     Potpuna primjena građanske BIH bi značila formalnu likvidaciju konstitutivnih naroda u BIH kao političkih faktora. Ako ne bi bilo klauzula, pariteta i unutarnjeg državnog uređenja koje bi jamčilo nacionalnu ravnopravnost to bi značilo na kratak rok dominaciju brojnijih naroda nad malobrojnijima, a na drugi rok disoluciju zemlje. Ne može građanska BIH. Svaki pokušaj implementacije građanske BIH vodio bi njenom nasilnom raspadu i vjerojatno novim ratnim sukobima sa nesagledivim posljedicama. U državi u kojoj je etnička pripadnost najvažnija stvar na svijetu inzistirati na izbacivanju etnikuma iz politike je morbidno. Naravno da svaka država osim što je i nacionalna mora biti i građanska, ali ovdje ne radi o tome već o puno paklenijim namjerama. Također, pokušaj stvaranja građanske BIH u samo nekom njezinom dijelu bio bi poguban. Primjer Federacije to potvrđuje. Daytonski sporazum treba zamijeniti novim sporazumom ali sigurno ne tako što će stanovnici preko noći prestati biti nacionalisti te postati građani – Bosanci i Hercegovci. Na sreću, Rusija, Srbija i Hrvatska neće pristati na građansku BIH. Čini se da su i Amerikanci ohladili s tom pričom, a i dobar dio Bošnjaka vidi da to nije rješenje. Rješenje je u uvažavanju nacionalnog. Prvo treba srediti nacionalno a onda se posvetiti građanskim interesima.

Matija Šerić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati